»PRIKLA«

Diskoras na Orsuli ko artikuo

TONI: Paralo mi se da si to ti, kad
san te vidio odizdo kako marćaš.

NIKŠA: Adio! Jes, evo me, dovuko
stn se. Lijepa je đornata, pa te vhiti
voja mrcu izać na ariju.

TONI: Arije nam najviše i trebu. Grad
smo na rivijeri, a smrdimo od umidečine
ko stari repi ispod kupjerte.

NIKŠA: To je tradicija. Dubrovnik brez
umidečine bi bio malo interesanat i, mi
par, da foresti nebi ni došli k nama da
nije tega. Radi tega neće ni da sagradu
mjesto Lazareta hotel i banju.

TONI: Ima i tega. Nego reci ti meni
što je na stvari s našom komunom?

NIKŠA: A što? To ši nitko alavija ne-
zna. Najprije su rifiutali mjesto, pa su
se onda dogovarali...

TONI: Kako dogovarali...

NIKSA: Lijepo, dogovorili se kako će
potegnut nase ostavke. Onda su. urtali
neki od onega partila s pretezom da do-
biju timun od komune u svoje šake. Ko
da ga nijesu i do sad imali.

TONI: Kako to može bit? Ko su na
ultimatu građani ovega grada i koliko
ima tezijeh što potežu na onu bandu?

NIKŠA: Ko da se to pita i ko da ko-
mu prema koliko nas ima i što mislimo.
Caro mio, glavno je imat dobru vezu
koja fruta. Kad njemu treba učiniš ti pja-
ćer njemu, a kad tebi treba on pjaćer
tebi, a sve to a konto del povero asino
terzo, Ti tovar, to smo mi, što blejimo
na ariju, a odika predemo ko mački na
suncu i čekamo manu s neba.

TONI: Kako to može bit, to mi nije
kjaro u ovezijem bremenima libertati i
demokracije.

NIKŠA: E, moj dragi, pasalu su bre-
mena kad se pitalo ljude što im se para
od t, z. javnih posala, Pokojni Pero Čin-
grija prije svake velike dećizioni zvo bi
u komunu prave gospare i pito hi za pa-
rer o temu i temu poslu i apena bi se
onda dećido učinit. A danas? Ne pitaju
se Dubrovčani ni gospari po faci i po
srgu, nego svi oni koji imaju vezu.

TONI: Vezali hi, da Bog da, mahnite.

NIKŠA: Vaja ti puno ti tvoj uzdah. Po-
viri samo mrcu u kafetariju ispod komu-
ne pa ćeš imat okazioni viđet, kako se
dogovaraju. Sve dva i dva, paraju a-
manti. Arivo je opet oni škicanoga nosa

 

J. S. Maglajlija - Dubrovnik
Prodaja delikatesa
Gundulićev Trg, filijala Ploče tel. 293

 

 

 

 

 

Vasila sia Po oi

od fonda

i on ti vodi velike diskorse. Rekli su mi
da se trata tu o nekakvom esportu i im-
portu priko porta od Gruža.

TONI: Pa što ga ulazi tu esport i im-
port?

NIKŠA: Kako što ulazi? Ulazi, ulazi,
dragi moj i kako. To je baš oni poso, đe
njima ulazi, a nama izlazi — iz špaga.
To je poso od špaga i to je barem kjaro.

TONI: Ja san onda imbećilšiko i ne
komprendim ništa.

NIKŠA: Ne, nijesi samo čejade od po-
sla. Nijesi per ezempio Rotarijanac. Da
si te, zno bi. Nije danas poso radit pa
imat, Danas je poso ne radit pa imat, a
ako radiš — nemaš.

TONI: Kako?

NIKSA: Lijepo. Otvori mrcu oči pa
pogledaj okolo. Ko najbolje živi? Oni
što ništa ne fatigaju. Ima ti & ovemu
gradu čejadi, što se po intjeri dan skiću
po gradu, imbrojavaju, lažu, laju svega
i svašta, a najbolje živu. Žene su im u
pelićama, oni su elegantno obučeni, ima-
du solada, ećetera. A ako pogledaš dru-
ge, što cijeli dan radu ko crvi, muču se
od zore do mraka, nema hi u kafi ni niđe
vanka, oni su ti vazda u perikulu da se
ne profundaju i da ne finu u »Domus
Christi«. :

TONI: Jes, bogami imaš pravo, ma...

NIKSA: Nema tu ma, nego ti je to ta-
ko i još sedan puta gore..

TONI: Jest to, ma mi nijesi reko što
će finut od komune?

NIKŠA: Finut će sve po starome. Ako
se promjeni koja faca to ti je sve. Ras
Guksa (tako ga zovu najboji prijateji)
potego je nase ostavku.

TONI: A sad?

NIKŠA: Ništa. Ni luka jeo, ni- lukom --

vonjo. :

TONI: A što je od Lazareta, banje i
Ećelsiora?

NIKŠA: Ništa. U Lazarete nedadu kre-
tat Konservatur Kosta i profesur Vinko.
Del resto bi najbolje bilo di nova u La-
zaretima otvorit ošpedo za kužne bole-
sti i tamo stavit iz grada ono što smrdi.

TONI: Pa to bi tri kvarta od grada to-
kalo tamo translokat.

NIKŠA: Lucida intervala. Meritaš de-
koracijon.

TONI: A što je od banje? ispod Bu-
ića?

Nikša? Ništa, od veliikjeh planova

Stijepa Velikoga finulo je, kome solito,
ništa. :
IZ REDA NAŠIJEH GOSPARA

— Više ti me gusta tri put na dan pjan
leć, nego se dvaput gladan dignut.

ONI: Ećelsior. Tamo vazda nešto
gradi?

NIKSA: Ne, tamo se vazda nešto va-
ja. A najnovija ti je ona, što su iznijeli
foji od onega ambašadura inglezoga.

TONI: E, lego san. Pa što će finut?

NIKŠA: NIŠTA. Nać će se »avokati«
koji imadu veze i to će fino posaližat.
Što je tu kome u ovemu gradu stalo,
ako je ko kome per ezempio traverso
nogu odizala, kad se tako i tako cijela
situacijon drži od samoga traversavanja.

TONI: Si, ma se govorio vazda »O
INTERESIMA NAŠEGA TURIZMA ?«

NIKŠA: »Interesi našega turizma« to
je fraza, koju niko ne razumije, a ako -
ima onezijeh, koji je razumiju nemaju
force da dođu do riječi. A tako ti je del
resto u svemu.

TONI: Čuo san da se Lapad manjifi-
ko gradi?

NIKŠA: Jes, gradi se, ma neznamo
što će sve finut. Natalin je kupio Babin-
kuk, Srska banka posesala intjeru kostu
od pijeska i ko hoće da se okupa toka
da plati masno, a ko neće, neka se ide
kupt na Grebene.

TONI: Tri metra od mora do kroja je
svačije, ko mi može zabranit...

NIKŠA: Falio si. Ne razumiješ ti io.
Kad ti dođe momenat moć ćeš imat me-
tar zemlje na ćimitoriju, a na banji ni-
kako.

TONI: Imaš li mi almeno  pripovidet
nešto lijepoga?

NIKŠA: Nemam!

TONI: Onda zbogom!

OKRAĐA U »MILOSRĐU«

Neki dan su lupeži razrankali vrata
od karitativnog društva »Milosrđe«. Re-
čeno je da nijesu ništa odnijeli. Mi smo
doznali da su lupeži.ipak ukrali punu
vreću bonova za žvakanje i da su to iz-
jeli. »Milosrđe« se boji da lupeži ne po-
mru od glada, nakon što su se nejeli bo-
nova i zato ništa i ne govoru.

 

DUBROVNIK-SAN FRANCISKO

Jedna naša sinjorina je neki dan govo-
rila na telefonu s Amerikom. U prvi
momenat je mislila da je zovu iz Holi-
vuda radi angažmana na filmu kojega
ana, del resto ko i druge,. jakon voli i
nersvaza je da bi na filmu  rebuškala.
Kad je čula da je to zove jedan njen na-

murato + da diskoras kosta 14 tisuća di-

nara infotala se. Ja da sam s njome dala
bi mu nogu i nebi ga ni pogledala. Perke |
ako je i za ljubav tropo je dat 14 tisuća. i