»PRIKLA« Diskoras na Orsuli ko artikuo TONI: Paralo mi se da si to ti, kad san te vidio odizdo kako marćaš. NIKŠA: Adio! Jes, evo me, dovuko stn se. Lijepa je đornata, pa te vhiti voja mrcu izać na ariju. TONI: Arije nam najviše i trebu. Grad smo na rivijeri, a smrdimo od umidečine ko stari repi ispod kupjerte. NIKŠA: To je tradicija. Dubrovnik brez umidečine bi bio malo interesanat i, mi par, da foresti nebi ni došli k nama da nije tega. Radi tega neće ni da sagradu mjesto Lazareta hotel i banju. TONI: Ima i tega. Nego reci ti meni što je na stvari s našom komunom? NIKŠA: A što? To ši nitko alavija ne- zna. Najprije su rifiutali mjesto, pa su se onda dogovarali... TONI: Kako dogovarali... NIKSA: Lijepo, dogovorili se kako će potegnut nase ostavke. Onda su. urtali neki od onega partila s pretezom da do- biju timun od komune u svoje šake. Ko da ga nijesu i do sad imali. TONI: Kako to može bit? Ko su na ultimatu građani ovega grada i koliko ima tezijeh što potežu na onu bandu? NIKŠA: Ko da se to pita i ko da ko- mu prema koliko nas ima i što mislimo. Caro mio, glavno je imat dobru vezu koja fruta. Kad njemu treba učiniš ti pja- ćer njemu, a kad tebi treba on pjaćer tebi, a sve to a konto del povero asino terzo, Ti tovar, to smo mi, što blejimo na ariju, a odika predemo ko mački na suncu i čekamo manu s neba. TONI: Kako to može bit, to mi nije kjaro u ovezijem bremenima libertati i demokracije. NIKŠA: E, moj dragi, pasalu su bre- mena kad se pitalo ljude što im se para od t, z. javnih posala, Pokojni Pero Čin- grija prije svake velike dećizioni zvo bi u komunu prave gospare i pito hi za pa- rer o temu i temu poslu i apena bi se onda dećido učinit. A danas? Ne pitaju se Dubrovčani ni gospari po faci i po srgu, nego svi oni koji imaju vezu. TONI: Vezali hi, da Bog da, mahnite. NIKŠA: Vaja ti puno ti tvoj uzdah. Po- viri samo mrcu u kafetariju ispod komu- ne pa ćeš imat okazioni viđet, kako se dogovaraju. Sve dva i dva, paraju a- manti. Arivo je opet oni škicanoga nosa J. S. Maglajlija - Dubrovnik Prodaja delikatesa Gundulićev Trg, filijala Ploče tel. 293 Vasila sia Po oi od fonda i on ti vodi velike diskorse. Rekli su mi da se trata tu o nekakvom esportu i im- portu priko porta od Gruža. TONI: Pa što ga ulazi tu esport i im- port? NIKŠA: Kako što ulazi? Ulazi, ulazi, dragi moj i kako. To je baš oni poso, đe njima ulazi, a nama izlazi — iz špaga. To je poso od špaga i to je barem kjaro. TONI: Ja san onda imbećilšiko i ne komprendim ništa. NIKŠA: Ne, nijesi samo čejade od po- sla. Nijesi per ezempio Rotarijanac. Da si te, zno bi. Nije danas poso radit pa imat, Danas je poso ne radit pa imat, a ako radiš — nemaš. TONI: Kako? NIKSA: Lijepo. Otvori mrcu oči pa pogledaj okolo. Ko najbolje živi? Oni što ništa ne fatigaju. Ima ti & ovemu gradu čejadi, što se po intjeri dan skiću po gradu, imbrojavaju, lažu, laju svega i svašta, a najbolje živu. Žene su im u pelićama, oni su elegantno obučeni, ima- du solada, ećetera. A ako pogledaš dru- ge, što cijeli dan radu ko crvi, muču se od zore do mraka, nema hi u kafi ni niđe vanka, oni su ti vazda u perikulu da se ne profundaju i da ne finu u »Domus Christi«. : TONI: Jes, bogami imaš pravo, ma... NIKSA: Nema tu ma, nego ti je to ta- ko i još sedan puta gore.. TONI: Jest to, ma mi nijesi reko što će finut od komune? NIKŠA: Finut će sve po starome. Ako se promjeni koja faca to ti je sve. Ras Guksa (tako ga zovu najboji prijateji) potego je nase ostavku. TONI: A sad? NIKŠA: Ništa. Ni luka jeo, ni- lukom -- vonjo. : TONI: A što je od Lazareta, banje i Ećelsiora? NIKŠA: Ništa. U Lazarete nedadu kre- tat Konservatur Kosta i profesur Vinko. Del resto bi najbolje bilo di nova u La- zaretima otvorit ošpedo za kužne bole- sti i tamo stavit iz grada ono što smrdi. TONI: Pa to bi tri kvarta od grada to- kalo tamo translokat. NIKŠA: Lucida intervala. Meritaš de- koracijon. TONI: A što je od banje? ispod Bu- ića? Nikša? Ništa, od veliikjeh planova Stijepa Velikoga finulo je, kome solito, ništa. : IZ REDA NAŠIJEH GOSPARA — Više ti me gusta tri put na dan pjan leć, nego se dvaput gladan dignut. ONI: Ećelsior. Tamo vazda nešto gradi? NIKSA: Ne, tamo se vazda nešto va- ja. A najnovija ti je ona, što su iznijeli foji od onega ambašadura inglezoga. TONI: E, lego san. Pa što će finut? NIKŠA: NIŠTA. Nać će se »avokati« koji imadu veze i to će fino posaližat. Što je tu kome u ovemu gradu stalo, ako je ko kome per ezempio traverso nogu odizala, kad se tako i tako cijela situacijon drži od samoga traversavanja. TONI: Si, ma se govorio vazda »O INTERESIMA NAŠEGA TURIZMA ?« NIKŠA: »Interesi našega turizma« to je fraza, koju niko ne razumije, a ako - ima onezijeh, koji je razumiju nemaju force da dođu do riječi. A tako ti je del resto u svemu. TONI: Čuo san da se Lapad manjifi- ko gradi? NIKŠA: Jes, gradi se, ma neznamo što će sve finut. Natalin je kupio Babin- kuk, Srska banka posesala intjeru kostu od pijeska i ko hoće da se okupa toka da plati masno, a ko neće, neka se ide kupt na Grebene. TONI: Tri metra od mora do kroja je svačije, ko mi može zabranit... NIKŠA: Falio si. Ne razumiješ ti io. Kad ti dođe momenat moć ćeš imat me- tar zemlje na ćimitoriju, a na banji ni- kako. TONI: Imaš li mi almeno pripovidet nešto lijepoga? NIKŠA: Nemam! TONI: Onda zbogom! OKRAĐA U »MILOSRĐU« Neki dan su lupeži razrankali vrata od karitativnog društva »Milosrđe«. Re- čeno je da nijesu ništa odnijeli. Mi smo doznali da su lupeži.ipak ukrali punu vreću bonova za žvakanje i da su to iz- jeli. »Milosrđe« se boji da lupeži ne po- mru od glada, nakon što su se nejeli bo- nova i zato ništa i ne govoru. DUBROVNIK-SAN FRANCISKO Jedna naša sinjorina je neki dan govo- rila na telefonu s Amerikom. U prvi momenat je mislila da je zovu iz Holi- vuda radi angažmana na filmu kojega ana, del resto ko i druge,. jakon voli i nersvaza je da bi na filmu rebuškala. Kad je čula da je to zove jedan njen na- murato + da diskoras kosta 14 tisuća di- nara infotala se. Ja da sam s njome dala bi mu nogu i nebi ga ni pogledala. Perke | ako je i za ljubav tropo je dat 14 tisuća. i