Šena inata durante. ma s.više kvadara .

Lica:
: Von der Tulpe (mrcu je ćelav);
Erko: eleganat i namuran, brci a la
ultima moda Menžu-trubadurski;
Enija: kontinuo pati od zime.
od pelića priko uši. U fjaci;
Mićulin: »kao takav«;
Ali Paša: brez fesa;
Dundo: nema bremena nikad;
Venka: u formi;
Ante: alpinista i famozi spećalista za
nabosti pesteja pod dokes;
= Jedan ćanćolin, dječurlija i jedno zvo-
no bez batoća.

Kolar

PROLO G

Kaia komunala. Soliti kvadar oko 9 ura
u veče. U kafi blizu 30 gradi kalora. De-
sno od entrate na kanapi sjedi Enija, u-
motana u pelić do priko klobučića, lega
toje i fuma. Onji tanto pritisne vestu na
prsima da ne bude tirađa. Čini fintu da
sluša što alpinista Ante piturava, Ma
svaki čas gleda tko entrava u kafu.

Anie (važno): »Kako je bilo imenso
danas se kupat na Porporeli! Imađinajte
se, nije mi bilo ništa zima. Mrcu sam se
istina treso, ma ovo je zdravo. A u neđe-
lju idem se skijat. Finalmente sam se
asikuro i sad me više nije strah...«

Enija, (kao da je interesa, priko foja
gleda na entratu. Prenijela se u mislima
na Hifelov toranj): »A nije vam zbilja
bila zima?...«

Alpinista tumači da nemože bit zima
kad puha bura i kad se termometar kala
na zero. (Enija cvokoće zubima).

Enko (ulazi). Španjulet u ustima, za-
pjehan i u preši, baci oćadu na desno.
Mrcu se strese pa onda u sebi: »... ti
zemljarinu! Jope je ondi. I baš me mora
svaki put viđet kad arivam_ s apunta-
mental«

Enija (despetozo se smije u sebi i mi-
sli): »A, a. Sve si do sad sto, a sutra ćeš
rijet da si umoran, ma ti nije bilo teško
sve do sad... Da ti je.izmjerit polas!«

SENA U TRAJNOM ATU

Drugi dan u kamari za zelenijem ta-
volinom. U kantunu razroncana štufa.
Ma miru kolendar i tabla sa urama. Po
njom nekakve crljene štrike.  Personađ
isti, osim alpiniste,

Von der Tulpe, ulazi, kašljuca: »Do-
bar dan. Jeste li potpisali?« (Gleda u
nekakvo libro). »Opet si, dundo, maćo.
Kod nas u. Splitu to nije smjelo bit.«
(Skasava gomom maću sd žmirka je. li. se
ostrugala).

Dundo: "Oštija! Uvijek ja maćavam,
ko da drugi ne .maćavaju!

Erko. je zafumo i šeta,. poluglasno:
»Šuti, budalo, reče lav i poljubi. lavicu.
fo - je sitno  kaluđerski. | Prostonarod-
no.:.« : :

»PRIKLA«

Enija (zamotana u pelić sjela je blizu
štufe. Stisnula koljena, nagnula se štufi,
desnom pritisla vestu da nema  tirađa
odizgo, lijevom drži španjulet i šćućure-
na fuma na svu prešu. Pomalo ko u po
glasa): »Uh, što mi je danas zimal«

Erko, fuma dalje: »H-m-m, H-m-m. re-
če grofica i pljune na patos. Kakva je to
bila grofica. A?«

Von der Tulpe je finalmente skaso
maću i gleda na ploču od ura sa crljeni-
jem štrikama: »Gospođice Venka, vi
imate«.

Venka (zbunjeno): »Jes, jes, ma znate
još nijesam unijela u libro. Poslije ću.«

Enija (glasno): »Strašno mi je zima.«

Erko: Kontesa palida!... ti zemljari-
nu: Zima? Sad? U tim godištima! (Gle-
da na kolendar i čita): »Ksenija pr. A
što ovo znači?« (Čuje se žamor dječur-
lije i zvono bez batoća).

Dundo: »Oštija već zvoni. Homo ćal«

Erko: Čekaj. uvijek prešiš, a ja sam se
sad digo.«

Enija (ga pogleda kuriozo ispod oka i
kalkula kad je pošo spat): »Meni je uža-
sno hladno«. :

Dundo: »Godišta, uzmite štufu sobom,
neće vam bit zima«. (Idu i vraćaju se svi
poslije nekog bremena. Ulazi Mićulin.)

Mićulin (kalo je klobuk. i važno-znan-
stveno): »Klanjam se, gospodo!«

Dundo: »O, Mićulin. Odakle ti sad?«

Mićulin: »Ali dozvolite. Iz arhiva!«

Ali Paša: »Ja sam za autonomiju Her-
ceg-Bosne.« :

Mićulin: »Glupost, kao takva« (u sebi).

Dundo: »Ja sam mislio da si sad usto.«

Mićulin: »Ali dozvoli. To je kontra-
dikcio in adjekto.«

(Opet zvoni zvono bez batoća. Polako
se otškrinu vrata i proviri glava Canćo-
lina.)

Ćanćolin (neodređeno gleda): »Gospo- |

do... molim.

Dundo:: Ostia čuli smo!«

Mićulin (s botijom amonijaka. Mišija
i čisti maće.)

Enija (se u fjaci digla, na svu prešu
poteže dim iz ćika): »Uf, ma mi je danas
zima«.

Dundo: »Mićulin, kamo ćeš?«

Mićulin: »Ali dozvolite. U arhiv!« (sa
botijom amonijake).

ZASTOR

(Čuje se žamor i alteran glas  Erka:

»Čuješ li? Umiri se ti tamo i ovamo...«

 

Mljekarna ,Alpa“ o
Ulica Zuzetina vw

Novo preuređena.

 

 

U ROGULJA U BUTIZI

Kad je arivo turski brod »Hamidija«,
Rogulj je bio neđe pošo, a u butizi mu
osto gospar Vlaho s peču stomka. Pita
jedan turski ofićo gospara Vlaha na in-
glezom: »Mogu li danas viđet sve antiki-
tati u ovom butigi?«

— Ne, dragi gosparu, ja sam sam odi,

a fali gospar od butige! i

NAJEZDA MOSTARACA

Poznato je da su se mnogi Mostarci
surgali na kašu malatu i da je sve malo
po malo potežu bliže Mostaru. S Pila su
je otpotezali na Boninovo, a ako je u-
krcaju u feroviju, ode u Mostar. U vezi
s tim naši domaći impjegati izdali su li-
bro: »Najezda Mostaraca u Dubrovnik«,
koju je izdala kašamalata, natipko Gan-
dić, a predgovor napisao Oskar.

PRODAJA

Prodava se ispod ruke jedan pepita
klobuk i jedne pepita gaće, učinjene pri-
je rata. Također se prodava i par geta
bijelog kolura, koje su durale nekoliko
godišta. Pitat Abramina za informacioni.

DVA ILI JEDAN?

— »Sherezada« treba rušiti,  Lazarete
ne treba rušiti! Sve je to banalno i bez
umjetničkih pretenzija, bez talenta i in-
vencije. To je u ostalom rekao i naš u-
važeni umjetnički kritičar i konservator
starina g. Kosta Strajnić.

»Dubrovčanin« (Kosta Strajnić)
u Jugosl. listu

KRETANJE VAPORA_

»Drugi Dalmatinski« krca komine za

fabriku u Gružu, »Avala« u Jokohami
krca solde za dubrovačku komunu, »Du-
ba« butarge i asesure za novu direcijon
od komune, »Durmitor« krca »pomoći«
za našu banovinu, »Trepča« u Londonu
krca motoriste i benzin za dubrovačke
popove, pekare i doture, »Koločep« i
»Radnik« rekuperavaju se od velika po-
sla pasane zime, »Pracat« punom parom
krca mobilju za freško oženjene kapeta-
ne u gradu, »Njeguš« krca u La Plati ći-
koriju za naše kafe, »Srđ« preminuo na
Seldi naravnom smrću, »Dubrovnik« se
piturava, »Jakljan« krca rovanjele za na-
še vegetarijance, »Sv. Vlaho« krca festa-
njule za Dubrovnik,  »Preradović« krca
aparaturu za ton kino u teatru, »Bosan-
ka« u Baru krca so za siromahe,  »Sre-
breno« u Vranjicu krca ćimenat za ure-
dit batalu,