Šena inata durante. ma s.više kvadara . Lica: : Von der Tulpe (mrcu je ćelav); Erko: eleganat i namuran, brci a la ultima moda Menžu-trubadurski; Enija: kontinuo pati od zime. od pelića priko uši. U fjaci; Mićulin: »kao takav«; Ali Paša: brez fesa; Dundo: nema bremena nikad; Venka: u formi; Ante: alpinista i famozi spećalista za nabosti pesteja pod dokes; = Jedan ćanćolin, dječurlija i jedno zvo- no bez batoća. Kolar PROLO G Kaia komunala. Soliti kvadar oko 9 ura u veče. U kafi blizu 30 gradi kalora. De- sno od entrate na kanapi sjedi Enija, u- motana u pelić do priko klobučića, lega toje i fuma. Onji tanto pritisne vestu na prsima da ne bude tirađa. Čini fintu da sluša što alpinista Ante piturava, Ma svaki čas gleda tko entrava u kafu. Anie (važno): »Kako je bilo imenso danas se kupat na Porporeli! Imađinajte se, nije mi bilo ništa zima. Mrcu sam se istina treso, ma ovo je zdravo. A u neđe- lju idem se skijat. Finalmente sam se asikuro i sad me više nije strah...« Enija, (kao da je interesa, priko foja gleda na entratu. Prenijela se u mislima na Hifelov toranj): »A nije vam zbilja bila zima?...« Alpinista tumači da nemože bit zima kad puha bura i kad se termometar kala na zero. (Enija cvokoće zubima). Enko (ulazi). Španjulet u ustima, za- pjehan i u preši, baci oćadu na desno. Mrcu se strese pa onda u sebi: »... ti zemljarinu! Jope je ondi. I baš me mora svaki put viđet kad arivam_ s apunta- mental« Enija (despetozo se smije u sebi i mi- sli): »A, a. Sve si do sad sto, a sutra ćeš rijet da si umoran, ma ti nije bilo teško sve do sad... Da ti je.izmjerit polas!« SENA U TRAJNOM ATU Drugi dan u kamari za zelenijem ta- volinom. U kantunu razroncana štufa. Ma miru kolendar i tabla sa urama. Po njom nekakve crljene štrike. Personađ isti, osim alpiniste, Von der Tulpe, ulazi, kašljuca: »Do- bar dan. Jeste li potpisali?« (Gleda u nekakvo libro). »Opet si, dundo, maćo. Kod nas u. Splitu to nije smjelo bit.« (Skasava gomom maću sd žmirka je. li. se ostrugala). Dundo: "Oštija! Uvijek ja maćavam, ko da drugi ne .maćavaju! Erko. je zafumo i šeta,. poluglasno: »Šuti, budalo, reče lav i poljubi. lavicu. fo - je sitno kaluđerski. | Prostonarod- no.:.« : : »PRIKLA« Enija (zamotana u pelić sjela je blizu štufe. Stisnula koljena, nagnula se štufi, desnom pritisla vestu da nema tirađa odizgo, lijevom drži španjulet i šćućure- na fuma na svu prešu. Pomalo ko u po glasa): »Uh, što mi je danas zimal« Erko, fuma dalje: »H-m-m, H-m-m. re- če grofica i pljune na patos. Kakva je to bila grofica. A?« Von der Tulpe je finalmente skaso maću i gleda na ploču od ura sa crljeni- jem štrikama: »Gospođice Venka, vi imate«. Venka (zbunjeno): »Jes, jes, ma znate još nijesam unijela u libro. Poslije ću.« Enija (glasno): »Strašno mi je zima.« Erko: Kontesa palida!... ti zemljari- nu: Zima? Sad? U tim godištima! (Gle- da na kolendar i čita): »Ksenija pr. A što ovo znači?« (Čuje se žamor dječur- lije i zvono bez batoća). Dundo: »Oštija već zvoni. Homo ćal« Erko: Čekaj. uvijek prešiš, a ja sam se sad digo.« Enija (ga pogleda kuriozo ispod oka i kalkula kad je pošo spat): »Meni je uža- sno hladno«. : Dundo: »Godišta, uzmite štufu sobom, neće vam bit zima«. (Idu i vraćaju se svi poslije nekog bremena. Ulazi Mićulin.) Mićulin (kalo je klobuk. i važno-znan- stveno): »Klanjam se, gospodo!« Dundo: »O, Mićulin. Odakle ti sad?« Mićulin: »Ali dozvolite. Iz arhiva!« Ali Paša: »Ja sam za autonomiju Her- ceg-Bosne.« : Mićulin: »Glupost, kao takva« (u sebi). Dundo: »Ja sam mislio da si sad usto.« Mićulin: »Ali dozvoli. To je kontra- dikcio in adjekto.« (Opet zvoni zvono bez batoća. Polako se otškrinu vrata i proviri glava Canćo- lina.) Ćanćolin (neodređeno gleda): »Gospo- | do... molim. Dundo:: Ostia čuli smo!« Mićulin (s botijom amonijaka. Mišija i čisti maće.) Enija (se u fjaci digla, na svu prešu poteže dim iz ćika): »Uf, ma mi je danas zima«. Dundo: »Mićulin, kamo ćeš?« Mićulin: »Ali dozvolite. U arhiv!« (sa botijom amonijake). ZASTOR (Čuje se žamor i alteran glas Erka: »Čuješ li? Umiri se ti tamo i ovamo...« Mljekarna ,Alpa“ o Ulica Zuzetina vw Novo preuređena. U ROGULJA U BUTIZI Kad je arivo turski brod »Hamidija«, Rogulj je bio neđe pošo, a u butizi mu osto gospar Vlaho s peču stomka. Pita jedan turski ofićo gospara Vlaha na in- glezom: »Mogu li danas viđet sve antiki- tati u ovom butigi?« — Ne, dragi gosparu, ja sam sam odi, a fali gospar od butige! i NAJEZDA MOSTARACA Poznato je da su se mnogi Mostarci surgali na kašu malatu i da je sve malo po malo potežu bliže Mostaru. S Pila su je otpotezali na Boninovo, a ako je u- krcaju u feroviju, ode u Mostar. U vezi s tim naši domaći impjegati izdali su li- bro: »Najezda Mostaraca u Dubrovnik«, koju je izdala kašamalata, natipko Gan- dić, a predgovor napisao Oskar. PRODAJA Prodava se ispod ruke jedan pepita klobuk i jedne pepita gaće, učinjene pri- je rata. Također se prodava i par geta bijelog kolura, koje su durale nekoliko godišta. Pitat Abramina za informacioni. DVA ILI JEDAN? — »Sherezada« treba rušiti, Lazarete ne treba rušiti! Sve je to banalno i bez umjetničkih pretenzija, bez talenta i in- vencije. To je u ostalom rekao i naš u- važeni umjetnički kritičar i konservator starina g. Kosta Strajnić. »Dubrovčanin« (Kosta Strajnić) u Jugosl. listu KRETANJE VAPORA_ »Drugi Dalmatinski« krca komine za fabriku u Gružu, »Avala« u Jokohami krca solde za dubrovačku komunu, »Du- ba« butarge i asesure za novu direcijon od komune, »Durmitor« krca »pomoći« za našu banovinu, »Trepča« u Londonu krca motoriste i benzin za dubrovačke popove, pekare i doture, »Koločep« i »Radnik« rekuperavaju se od velika po- sla pasane zime, »Pracat« punom parom krca mobilju za freško oženjene kapeta- ne u gradu, »Njeguš« krca u La Plati ći- koriju za naše kafe, »Srđ« preminuo na Seldi naravnom smrću, »Dubrovnik« se piturava, »Jakljan« krca rovanjele za na- še vegetarijance, »Sv. Vlaho« krca festa- njule za Dubrovnik, »Preradović« krca aparaturu za ton kino u teatru, »Bosan- ka« u Baru krca so za siromahe, »Sre- breno« u Vranjicu krca ćimenat za ure- dit batalu,