ULTIMI KARNEVALA 1938 PRIKLA FOJ OD PAZARA Preč Letera te manoo, letera te skrivo.. Ima puno bremena što Vam nijesam bio u viziti, pa su se mnogi i mnogi araj- dali da neću doć. Ali nijesam im do gus- ta, pa san se uz pomoć našijeh grackijeh lera dopotanto dopotezo. Znoj me oblio i glava mi se zamantra- la, kad san vidijo koliko me posla čeka. Intanto, čujte me! Kad san arivo va- porom iz Cavtata bio je pun porat, in kapite s jednijem mršavijem tintilinom, za kojega su mi rekli, da je — piloto. Vi- dio sam da nema kapetana Ljuba i da su sve nove face. Onega teribilo mršavo- ga nijesam subito ni pozno, jerbo mi je paro amiraljo s onezijem štrikama i ga- lunima i svojom svetom facom. Nikića nijesam našo, jerbo je kitio grad, pa je tu mjesto njega mi odhrdo parlatu Nito. Njegova mi je parlata bila tenera i sen- timentalna, da su mi upravo suze došle na oko. Del resto razumio sam ovo: »Dragi moj Berekinu: Došo si da rovi naš i odneseš ono što sam ja i moji an: tenati od Festivala godištima kupili. Te- ško mi se od toga odijelit, ali...« Dalje nijesam čuo, jer je kapito Čizmo sa tam- burinom, pa su počeli teribilo plakat, da mi je izgledalo prava demostracijon. U- veli su me u grad i fermali pred bandje- ru Orlanda, ukazali prstom i nešto mi šapnuli. Izgledalo -mi je ko da me ko štuknuo bagulinom po feralu. Ukazali su mi i funjestre na komuni i u jednom ban- ci na Stradunu, đe u virile neke fureste tace. Kad je i Lujo skoprio da sam došo, evo ti i njega s gosparom Toni od štam- parije, održo mi je prediku o cipolima i portu, iamento se na sočialu nepravdu i na neke galanteriste. Među drugijem ugledam poetu, dorna- iistu, dotura, filozofa, diletanta,. Civis Ragusinusa, gospara Toni, kaćatura Pe- ra, sekretara Runta, veterinara Frana, ećetera. Išli su svi put Prijekoga, uz uli- cu »Jadrana«. Subito sam ordeno foto- grafa da mi fotografa neke druge face, koje su se tu skupile oko jedne butižice, da hi ponesem za moj memorijal. Iza te- ga došla je jedna mala s peču boketa i zakinula po staroj užanci. Nju su vazda leri i berekini gustali, pa i mene nije puš- tila libero. Nijesam imo korađa uzet bo- ket, pa sam ga subito poslo doturu Toni, jer nam je, eto, i on pobjego.u matrimo- nijo sv. Luke. Pred Srskom bankom klapa kapetana čestitaju k. Peru i kap. Mičku na dobro položenom ispitu za pi- lota. Među njima je i kap. Tonko, koji je pasane neđelje isto finuo u libro sv. Luke. Finuo sam onda diskorse po Stra- dunu i pošo na ariju na Pile. Kad su me na Pilama viđeli, neki gospari su subito šmigli. Spjegavali su mi jednoga po jed- noga, ma nijesam hito koja su to čejad. Zašto? Jer da sam subito počeo fatigat i vadit na ariju njihove stare konte iza gvere. Jedva sam vidio jednog kala »O- - ćeana«, đe pesta ljude i ko bez glave tr- či put vrata od grada. Čuo sam da je tr- čo doma fermat i zasajat lokokomodo. Rekli su mi da se povereto boji da ne fi- ne tamo, jer da mu govore, kako je po- sto inšepjan. Inoltre nijesu neki prema meni imali rigvarda pa sam, per ezempio, moro čut i ovakijeh: Santo barbjer kad me vidio reko mi je, da me intjeri grad čeka, ali kad sam tu blizu srio direcion jednog fo- ja (sve mladići od pustijeh dvadesti go- dišta) pocrljenio san ko pomodora, jer- bo san zno da hi neću moć zakinut, kad nije oseka. U večer san malo počinuo i pošo u ka: tu komunalu. Tu san ti našo dotura Zvonka đe čita pisma iz Beograda, dotu- ra Joza i Sugju, đe se vrtu oko jedne me- štrinje iz Konavala, a i za njih viri jedan lonkadjer, tu je bio i Ivo s banke kala Dvora đe spjegava fotografije sa svoga vijađa. Vidio san Peka i Vukića, đe čita- ju nove »sacbraćajne propise za teretna kola sa zaprekom« od Jakoba Skleroze, vidio san doturicu i profesuricu de igraju šaha s doturom alpinistom, Frano Jančić i dotur Pero ćakulali o modi, a u kantunu »Zgužvana fizionomija« igra remi. Zamjenik podestata (iz crkve) Stijepo Velike igro je šah sa kapom od kašema- late, a Oskar je senjavo najnovije novi- tati u gradu. Kad san se našo vanka tu je bio gospar Ivo, Kurajica i ind. Marko. Jedan dru- gome su došli u solitu vizitu, U toliko čujem bulikan, deke i. kalavanje ko... Kad što, počeli su lijepit plakate u koji- jem je pisalo: ko je Dubrovćanin, ko Br- gaćanin, ko domaći, ko furesti, ko ima prava slavit sv. Viaha, a ko nema. Ćio bi van pripoviđet toliko tega, ma, dragi le- turi, fermavan' jerbo me strah da koga ne uhiti kolap, a ja Van više volim opet U Vašem je interesu da kupujete srećke kod sretnog prodavača srećaka Drž. klasne lutrije NIKA KLAIĆA kog sreća ni na zadnjem vučenju nije iznevjerila. Pogledajte izloge u Papirnici Ruda Hlajdića.