Metla u Zašto se danas u bremenima diferen- tijeh »ideologija« i »ideologa« nebi moglo govoriti i o »ideologiji« metle. Metla je, fala Bogu, vazda bila simbol, oli kako bi »Dubrovnik« reko »simvol«, čistoće, pa zašto nebi čedili i njom bo- kun te ideologije, kad je danaske na svakome kantunu ima i odovance. Ima- mo per ezempio ideologiju fašizma, ra- sizma, komunizma, demokracije, oli ako hoćete »demokratije«, imamo napose seljačku i gospodsku ideologiju, pa ide- ologiju mira, gvere, unitarizma, centra- lizmu i decentralizma, koncentracije i dekoncentracije, ideologiju eterne vla- davine, hegemonije, farabutluka, mora- la, nemorala, lige naroda, Vinogradova i Rojke »pobornice za slijepe đevojke«, ećetera, ećetera. Sve ideologije da će- mo se kvazi zadavit u lijepijem riječi- ma, a crknut od glada čekajući rezul- tate. Baš mi se para da bi ideologija jed: ne dobre, poštene i nekorumpirane met- le bila altroke na svomu mjestu i da bi tokalo jedanput više (počet mesti, natu- ralo najprije isprid svojijeh vrata, pa onda sve s reda. Imađinajmo se dunkve da je ideolo- gija metla đa tu. Tvrda, jaka, opora, freška metla mon- tana na debeli štap od drenovine vija- đa po svijetu i mete. Nemojmo daleko hodit. Počnimo isprid našijeh vrata...... ..Kalava se metla s Nuncijate nakon što je učinila vizitu onom takozvanom ludom čejadi i nakon što je konstatala da se tamo nema što očistiti, perke da almeno ona čejad gorika na MNuncijati živu s mirom, a ono što im komuna pasava nije dosta ni da se ludonji pri- peta da je to dosta za priživjet. Del resto nema diference između one gori- ka čejadi i ove dolika. Anci su oni go- rika više sretni i kontenti perke ne zna- du kako pametna čejad moraju da ži- vu i kako moraju da se vladaju. Nije potreba više slat čejad u MNuncijatu za hi izolat. Neka ostanu dolika među »pametnijem« perke tako i tako je in- tjeri svijet manikomijo. Kalava se dunkve metla s Nuncijate na novi put 2d konala, koji je apena Bri s dg * akcioni od nase par dana zgrađen, a da su po- čeli hoditi i naprijed s gradnjom su sol- dima što ih je komuna u Beogradu is- peškala iz kaldrmarinskog fonda. Puštimo metlu neka kaže svoju. — Fermala san se na onom skalinati poviše dumana i dećidavam se na koju ću bandu. Pasava u to dotur Đuro pre- sidenat soćetati planinara i spjegava mi kako je to zdravo burdižat po pla- ninama, priskakat priko plotova i međa E: s visine belece prirode i gra- a. — Hitam Vas, gosparu doture, Vi ste čejade od arte. Nego Vi meni spjegajte odklen ću ja najprije počet mes. — E, ja Van to ne znam, draga go- spodo, ja se ne prtim u pulitiku. — Ma nije kvestijon od pulitike. — Neka nije. Ma pođite vi spjegat svijetu to. Kad bi van ja ukazo đe da počnete mesti ko bi vjerovao da me ni- je vodila neka ideja od pulitike. A sad je era sporazuma pa nebi ćio rovinat stvari. — Ništa. Prošla sam priko lline Gla* vice da ću u grad. Zamantralo me viđe kako je ovi naš park jakon lijepo ure- đen. Kakve imense aleje, kakvi puti, ka- kvo cvijeće. Vidi se da komuna ne šte: di na impjegatima, koji vodu konta o uređivanju grada, o čistoći i a svemu što je u interesu grada a najmanje o svomu špagu. Iden dalje pokraj Imperi- jala i vidin diretura Kuzmu kako neko- me spjegava, koliko je Srska Banka u- činila za grad od kad je uzela prida se hotele i banje, đe su cijene kao na Azurnoj obali. Paralo mi se samo da je nešto diretur Kuzma infotan. Pasala san blizu i čula da govori o sporazumu, koji ima bi da ga terribilo nervava. Kad sam ćela poče mesti isćero me i reko, da komuna ima altroke dobre škovacine iz »prirodnog zaleđa«, iz Hercegovine, koji umiju manjifiko me- sti i glasovat. Kala nove poste stoji di- retur Toni Pulastar i ćakula s postjerom Pravednijem. Spjegava mu zašto je nje: ga i njegova kolegu Rumoru transloko na druga »odelenja«, a Pravedan ga ko Isukrst sluša i sve nešto bjestima na inglezome jeziku. Pitam Toni Pulastra i EE Pat ih NARODNA Ći NAUCNA BIBLIOTEKA, DUBDOVI % - Povereto. Radi te njegove glave zašto mu je infašana glava, a on mi ka- že da se privalio priko one jame što je na kantunu nove poste iskopana ima po godišta i niko neće da je zakopa. stara posta nikako ne može da se uredi, oči- sti i pođe naprid. Da nije Jova muta, koji po intjeri dan kanta u posti kanco- nete s onizijem lijepim glasom, nebi čovjek mogo znat jeli posta-posta oli kakva oštarija. — A što vam se para, gosparu Toni, bili počela mesti najprije u vaske? -- Nemojte, molim vas, imate đe dru- go. Nije preša. Bene, nije preša. Homo naprijed. Traversala san put grada. Tamo, ka- žu, ima najviše smetlišta. Na Pilam ka- la automobila bulikan. Ona čejad tra- taju jedan drugoga lijepijem riječima a pulicijot hi gleda paćifiko u novom monturi isto ko da su ga tu stavili za espozicijon od belece. Pitan ga kako može slušat i puštavat da se tu svega i svašta događa, a on gleda vas u čudu i dubita u sebi: »Pa oni govore našim narodnim jezikoml« Zaželila san mu dobar apetit i škivala u »Dubravku«, da me ne potrlica s onezijem štapom od gome i ne drica mi kosti a la užanca. U kafetariji partite od karata. Para Mon- te Karlo samo s ton diferencom što odi- e x € -/O0%