FOJ
ume

pazara, smijeha i satire.
BUFSANAKA RAI ARA

Prec mirita 2 dinara!!!

Dubrovnik o Sv. Vlahu 1940

 

STORIJA NAŠIJEH ORIĐINALA.

Najprije da rečemo koju o pokonjijem
dubrovačkijem oriđinalima. Nego da nam
gospar ,Lambro s Jejevice“, ,Civis Ragu-
sinus“, ,Šunje“ oliti koji drugi od onezijeh
našijeh starijeh, pravijeh, odavna rinoma-
nijeh moralista ne bi što prigovorio, da
,premećemo mrtve kosti“, riječemo im, za
konsolacijon, da o mrtvijem nećemo odik
govoriti, nego samo ono, što je u njih do-
bro. De mortis nil nihi bene!

Osvem tega dotegnut ćemo se samo njihova
— kako se to danas govori — , javnog
rada“, perche stari dubrovački oriđinali dali
su između sebe glasovitijeh ljudi: najviše
poeta i politikanata. — , Javno delovanje“
podleži kritici: ,uvek i od svakog“, napiso
je pokonji Skerlić. A prije njega reko je
vladika Rade: ,Pokolenja dela sude — što
je čije daju svjema“. (I još kako! Op. sl.).

Vaja znat anche i to da bit oriđino
nije nikakva sramota. Najviši đeniji nijesu
bili ništa drugo, nego veliki oriđinali! —
Mnoge od njih držali su za suludne, za
mahnite, a đekoji je veramente i umro u
ošpedalu od ludijeh. Toliki čuveni psihi-
jatri (doturi od ludijeh) pišu i govoru, da
đenijalitet u stvari i nije drugo nego ludos.
(Pitajte dra Luka i Juricu). A i pametni
Seneca oservo je i ostavio napisano —
još nazad 2000 godišta — da svaki čovjek
ima svoga crva u glavi. Dubrovački oriđi-
nali imali su i imaju nešto malo jačega
crva, nego mi drugi, semplići Dubrovčani.
Eto u temu je sva razlikos. Dakle bit ori-
đino, pa još dubrovački — ne samo da
nije rugo ni sramota, nego anci čas i dika.
Dubrovačke oriđinale nije za žalit: nego
ih vaja invidijat.

Pa gdje su drugi! Ima ih intjera ple-
jada. Uzmimo prve popove: Čoso-Kazali,
dum Ivan Stojanović (čije butade sad pre-
pišiva diretur Haler za Hrv. Dnevnik), a
bilo bi priličnije, da to čini za ,Satyricus“,
dum Leso Fisović, dum Pavo Parlacan.....
mogli bi još prilično ovako proslijedit ....
dum... dum... dum...! sve do dana današ-
njega, ma vaja ostavit za boja bremena !

Dr /l6,

NARODNA zR A

Osiguracija

Sluga gosparu!

— Čast mi Vam se, gosparu
Nino, prezentat: agent osigura-
vajućeg društva Croatia. Bili se
Vaše gospodstvo hoćelo osigu-
ti kod nas?

— Ma che, to je iskijučeno
Nemam zašto da strahujem, jer
sam BESMRTAN.

— Pa to nije moguće. Vi ste
običan čovjek i ništa drugo! Ah
pardon, razumije se i pravi du-
brovački gospar.

— Sve ste đusto rekli, ali vi-
dim da ste zaboravili najglav-

nije. Godine 1939 imo sam ko-

rađa, razumije se uz svu po-
moć režima, da zabranim festu
sv. Vlaha ali samo NA KARTI;
to me učini ,BESMRTNIM“!

— Za prvo sam zno, a ma za
drugo nijesam. Fala Vam velika,
što ste mi ovo otkrili. Sad"Vas
apena moram senjat u libro za
buduća pokoljenja da se znaju
ravnat i da upamte, da je samo
jedan dubrovčanin Dr Nino Svi-
lokos arivo od postanka Repu-
blike zabranit festu, ma samo
ha karti“.

 

 

Zašto je vazda posjećena ?
Zato jer je vazda dobre volje, to
je prvo. Drugo pazara nigda ne fali.
a treće vazda je sve svježe slatko i
dobra kapljica u Naslj. TETE LIZE
sada ,Naše dobre TETE ĐIVE“.

 

e - 108