FOJ ume pazara, smijeha i satire. BUFSANAKA RAI ARA Prec mirita 2 dinara!!! Dubrovnik o Sv. Vlahu 1940 STORIJA NAŠIJEH ORIĐINALA. Najprije da rečemo koju o pokonjijem dubrovačkijem oriđinalima. Nego da nam gospar ,Lambro s Jejevice“, ,Civis Ragu- sinus“, ,Šunje“ oliti koji drugi od onezijeh našijeh starijeh, pravijeh, odavna rinoma- nijeh moralista ne bi što prigovorio, da ,premećemo mrtve kosti“, riječemo im, za konsolacijon, da o mrtvijem nećemo odik govoriti, nego samo ono, što je u njih do- bro. De mortis nil nihi bene! Osvem tega dotegnut ćemo se samo njihova — kako se to danas govori — , javnog rada“, perche stari dubrovački oriđinali dali su između sebe glasovitijeh ljudi: najviše poeta i politikanata. — , Javno delovanje“ podleži kritici: ,uvek i od svakog“, napiso je pokonji Skerlić. A prije njega reko je vladika Rade: ,Pokolenja dela sude — što je čije daju svjema“. (I još kako! Op. sl.). Vaja znat anche i to da bit oriđino nije nikakva sramota. Najviši đeniji nijesu bili ništa drugo, nego veliki oriđinali! — Mnoge od njih držali su za suludne, za mahnite, a đekoji je veramente i umro u ošpedalu od ludijeh. Toliki čuveni psihi- jatri (doturi od ludijeh) pišu i govoru, da đenijalitet u stvari i nije drugo nego ludos. (Pitajte dra Luka i Juricu). A i pametni Seneca oservo je i ostavio napisano — još nazad 2000 godišta — da svaki čovjek ima svoga crva u glavi. Dubrovački oriđi- nali imali su i imaju nešto malo jačega crva, nego mi drugi, semplići Dubrovčani. Eto u temu je sva razlikos. Dakle bit ori- đino, pa još dubrovački — ne samo da nije rugo ni sramota, nego anci čas i dika. Dubrovačke oriđinale nije za žalit: nego ih vaja invidijat. Pa gdje su drugi! Ima ih intjera ple- jada. Uzmimo prve popove: Čoso-Kazali, dum Ivan Stojanović (čije butade sad pre- pišiva diretur Haler za Hrv. Dnevnik), a bilo bi priličnije, da to čini za ,Satyricus“, dum Leso Fisović, dum Pavo Parlacan..... mogli bi još prilično ovako proslijedit .... dum... dum... dum...! sve do dana današ- njega, ma vaja ostavit za boja bremena ! Dr /l6, NARODNA zR A Osiguracija Sluga gosparu! — Čast mi Vam se, gosparu Nino, prezentat: agent osigura- vajućeg društva Croatia. Bili se Vaše gospodstvo hoćelo osigu- ti kod nas? — Ma che, to je iskijučeno Nemam zašto da strahujem, jer sam BESMRTAN. — Pa to nije moguće. Vi ste običan čovjek i ništa drugo! Ah pardon, razumije se i pravi du- brovački gospar. — Sve ste đusto rekli, ali vi- dim da ste zaboravili najglav- nije. Godine 1939 imo sam ko- rađa, razumije se uz svu po- moć režima, da zabranim festu sv. Vlaha ali samo NA KARTI; to me učini ,BESMRTNIM“! — Za prvo sam zno, a ma za drugo nijesam. Fala Vam velika, što ste mi ovo otkrili. Sad"Vas apena moram senjat u libro za buduća pokoljenja da se znaju ravnat i da upamte, da je samo jedan dubrovčanin Dr Nino Svi- lokos arivo od postanka Repu- blike zabranit festu, ma samo ha karti“. Zašto je vazda posjećena ? Zato jer je vazda dobre volje, to je prvo. Drugo pazara nigda ne fali. a treće vazda je sve svježe slatko i dobra kapljica u Naslj. TETE LIZE sada ,Naše dobre TETE ĐIVE“. e - 108