Strana 2 dećidat hoće li se uvesti jezik od Komiže ili Veleluke, Imotskog ili Tomislav Grada. * Nekidan su mi poručili da brzo dođem jerbo da se je u neku Kranjicu uvukla hudoba, koju su doni- jeli komunisti iz Osojnika, pa da ima tri dana da se u njoj komprca. Kad sam tamo arivo, vidio sam skupljenu svu silu one čeljadi kojom svaki dan doma pokipi mljeko, zagori pinjata, mačka izije meso, ili se udune oganj — jerbo osim svojih posala imadu i tuđih priko brka... Svi su čekali kad će ti vrag izit, da?se persvadaju je li baš toliko crn kako ga pituraju. Sreća da se je tu trefio predikatur iz Male Braće i naredio Kranjici Ani da otvori usta, U temu momentu Titarole je do znak da svi muču. Kranjica je isplazila jezik koji — i ako nije bio dug ko u krave rep — isto bi se mo- glo s njim učinti grop. Neke ženice koje su bile bli- zu, netom su ga ugledale, pozelenjele su od invidije, a jedna se Blajka raskrivila u vas glas: ,Bidni moj Isuse za koga si kvasinu pi“. — Kad je predikatur vidio da na jeziku nema grebotina od čampera, dik- jaro je da vrag tuda nije ušo. Ako je pak serio uljego, onda je surgo najprije s repom. [| Karaman se je in- tereso za ovu stvar, ali nije hotio da nam da? svoj parer. Meni je bilo rečeno da sam zaludu došo, jer da se vrag ćera sprijeda, a ne odizada. Zato me je jedan širokogačanin stavio u gače i donio me u Grad. Ako komu budem još služio, naće'me u babice, liječnika ili avokata. Slugavamse LEVATIN Dame i gospoda imat će puno zadovoljstvo i savršen izražaj ljepote i zdravlja ako se posluže najpoznatijim kozmetičkim preparatima sa skladišta DROGERIJE IVA M. KATIČIĆA Placa Kralja Petra Parfumerija, puder, sapuni, galanterijska roba itd. VELIKI I NAJJEFTINIJI IZBOR Delikatesna radnja ČORLIJA Čingrijina ulica (Prije ,Dub. Plovidba“) Radnja je higijenski moderno uredjena i snab- djevena najboljom delikatesnom robom i pićem. Preporučuje se cij. gradjanstvu za posjetu. »LEVATIN“ $ levatinom Kroz &rad | preoradje Kad se je ono naš sarajevski konsuo gespar Milo vratio u svoju residencu, pripovjedo je svojim prija- teljima i sugrađanima o konfiguraciji Dubrovnika i spjego im sve difikoltati - sa kojim lotaju acioneri nove kafetarije. Da ne bi svakomu od kolonije napose spjegavo sve što je vidio — održo je u ,Dalmatinskom sku- pu“ predavanje u ,okviru usmenih novina“ In prima linea gospar Milo činio je razumjet svojim sugrađa- nima da se nikako nesmje puštit da oni u Dubro- vniku, koji su u novu kafetariju uložili toliki veliki dinar — učinu falimenat. Apel je upalio pa je subito forman ,odbor za akciju saniranja defičita i pokriće troškova predviđenih za najmoderniju ventilacion ka- fetarije, koja je i provedena. Za Sv. Vlaha arivo je da nas ispeciona gospar Rafo i nije ovega puta hotio da bude festanjuo, a sudac Oskar kao sekretar ostavio je da se persvada o svemu što je konsuo Milo pripo- vjedo za Uskrsenje. I difati, sudac Oskar arivo je i subito se do na poso. Ko i svi drugi tako i on, najprije je pošo da vidi staru kafu komunalu. Imo je što i viđet... Pince i fogace na svakom tavolinu, za svakog aventura. Ne- komu jedno, a nekomu i po dva crvena jaja. Sve prema potrebi i faci. Na lijevom tavolinu gosparu šefu tri crvena jaja. Jedno je kuhano na žudioski na- čin. Na desnom tavolinu gosparu šefu samo bokei cvijeća ko uspomena na njega, jerbo je on u to doba bio na rivjeri franćezoj. Na banku gospođi Marženki samo jedno jaje, a drugo je Pero riservo za sebe. Mišuli su arivala tri jaja od vjerenika iz Španje. Hamzi-Hamzi samo soprakoperta, jerbo njemu jaja više ne služu. Pišti, Šandoru, Fritzu i drugijem — ni- šta, jerbo njima nije Uskrsenje. Gospar Oskar čudio se je da i dan-danas može biti ovako đenerozijeh gospara, pa su mu došle suze na oko... Arajdan na ovu dubrovačku gosparsku filan- tropiju, ostavio je i on svoja dva jaja da se regalaju najsiromašnijim u Gradu. A zatim je pošao u kafeta- riju na Pilama da i nju — dopo tante — vizita. Arivo je baš u momentu kad je Baldić govorio o banjama u Abano i kako je on ozdravio. Sad se čuva i drži djetu. Za neko brijeme ne ije ništa, a pije samo vodu. Objed mu je jedan cipolić od kila su malo granariza na po- pari od škrpine, a za večeru zadnji kvartjerić s biži- ma. Gospar Oskar našao je i jedan tavolin na koje- mu se je, i ako je Veliki Petak, igralo neku igru koju zovu ,Rumi“., Čudio se je odkud je Ruma izu- mila igru na karata, kad se u Rumi igra samo sa — ,čČokaljima“ rakije. Fermo se da malo pogleda i posluša dok je konstato, da su to braća od druge vjere kojim nije Uskrsenje. Drugačije se ne bi moglo ni spjegat da se u katoličkom Dubrovniku, na Veliki Petak, igra na karata. Na podne sreo je drugu grupu gospara, i obazno da gospar Pepo dava svoju kuću na Placi ako Baldo da svoju blizu Imperiala za do- brotvorne svrhe. I per Dio, stvar je bila perfeta. To je bio najljepši rego siromasima Dubrovnika za Uskr- senje. Neki drugi iz grupe, ko Tonći, Gjino, Gjorgjo