Br. 30.

U DUBROVNIKU, 7. Oktobra 1905.

Godina I.

PRAMA GRVENA MAMATSMA

 

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i
četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

pom

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Pred sabor.

Na 16. će se ovog mjeseca otvoriti sa-
borsko zasjedanje u Zadru. Dvije su već
godine, da ga nije bilo, ako se ne raču-
na ono lanjsko zasjedanje od deset časa,
kad su poslanici pokazali vrata namjesni-
ku Handelu, koji je radi svoje lakomiš-
lješnosti na sebe navukao svu dugogodi-
šnju odijoznost prama tugjoj i maćuhin-
skoj vladi u našoj zemlji. Koliko god bi-
lo usko i ograničeno polje rada pokrajin-
skih sabora, ipak bi tako dugi razmak i
u daleko naprednijim zemljama morao o0-
staviti osjetljivih praznina, a kako ne će
kod nas, gdje je čitav rad u saboru do
sada sastojao u akademskim raspravama

u tomu, kako će koji poslanik bolje bri-
lirati svojom govorničkom vještinom. Za
prave potrebe puka bilo je malo shvaća-
nja, a i u narodnom i političkom pogle-
du ne možemo da zabilježimo nikakvih
uspjeha.

Sabor se dakle otvara i :pred njim je
još neobragjeno cijelo polje. Početi ćemo
s glave. Zemaljski je odbor velika moć u
zemlji, ali onakav kakav je danas, on ne
daje o sebi znaka života. Nikakve inici-
jative, već gola burokratska formalnost.
Ali nije to sve. Na žalost dogodilo se je
više puta do sada, da ljudi na zemaljskom
odboru nijesu znali ili htjeli održati svo-
ju nezavisnost prama vladi, već su se u-
prav lakajski podnijeli. Da ne spominje-
mo drugo, dosta je da potsjetimo na dr-
žanje predsjednika zemaljskug odbora D.ra
Ivčevića prigodom Handelove afere. U ze-
maljskom odboru vlada prava burokratska
ukočenost i dresiranost. Ako se koji od-
bornik hoće tomu oteti, on se mora da
zamjeri drugim i postane nemoguć. Baš
ovih daoa javljaju, da će se zahvaliti na
časti odbornika Ante Radić, a spominju
za razlog njegov slabi vid. To je samo
prah u oči. Radić, i ako nije Bog zna
kakva sila, ipak je nastojao da sačuva svo-
ju nezavisnost, a radi toga se je zamje-
rio predsjedniku Ivčeviću. Mi smo i to ču-
li, da se je predsjednik izrazio, ako se _is-
pražnjena mjesta u odboru popune sa ne-
poćudnim ljudima, da će se on odmah za-
hvaliti, Mi ovim ne ćemo da posumnjamo
ni najmanje u lično poštenje predsjedni-
kovo. Ali je neosporivo da je on veliki
konservativac i pun obzira prama gori.
Takvi ljudi dakako po svojoj naravi ne

PODLISTAK.
Pisma dvojice nesretnika.
Vjeran prepis. Saopćio L. K. M
VI. *)

Nezaboravna prijateljice moja.

Svegjerno sam još pod slatkim, neopi-
sivim dojmom Vašega miloga pisma. Još
svegjerno zuje mi u ušima Vaše tople,
Vaše: pametne riječi. Kao da Vas čujem,
kao da slušam onaj Vaš mili, topli glas
— k Vaše, meni toli mile duše, koja
se već davno slila s mojom. I neznam se
snaći, neznam otkle početi — toliko sam

i
Hi
i
i
B

1
iu
5

#

i
š
s
i

i

g

it
ai :
pih
i

a

|
i
?

 

 

 

mogu da shvate pučke potrebe ni narod-
ni život, Sabor dakle čeka teška zadaća,
da izabere ljude, koji će razumjeti, što od
njih narod očekuje i čuvati svoju neza-
visnost. Ovo je osobito od potrebe sada,
kad se je navijestila borba današnjem su-
stavu, jer inače bit će samo jedna nova
komedija.

Nekoliko stotina pučkih nastavnika ta-
kogjer uzbugjeno očekuje već nekoliko
godina, kad će irm sabor jedan put pobolj-
šati njihovo nevoljno stanje. Ovako, kako
im je danas, oni ne mogu ni živjeti, ni
umrijeti. Nikakva žrtva, što zemlja do-
prinese tim patnicima i širiteljima narod-
ne prosvjete ne će bit velika. Sama čast
zemlje zahtijeva, da se obećanja izvrše
Ne smije se radi obraza i duševnosti, da se
čuje opet glas u zadarskoj sabornici : ot-
kud novac! Ako ga ne znaju naći, neka
zatvore polovicu škola. Sramota će biti,
ali opet manja nego što je, da cijeli uči- -
teljski stališ skapa od gladi. Otkud novac?
To je baš osuia cijelom upravnom prav-
cu u zemlji. Je li ljudima, koji su na
čelu pokrajine, palo na um, da ima i dru-
gih vrela osim poreza, iz kojih zemlja
moće lijepu korist imati? Neka se obazru
po drugim krajevima pa vide, kako tamo
znadu naći sredstva, da pokriju troškove
i ne raspisavši sve na poreze.

Netom dovršeni općinski izbori dokaza-
li su, da i u tom pogledu treba reforama.
Zakon od g. 1897. kojim je ustanovljeno,
da općinska zastupstva traju šest godina,
bio jo potaknut očito iz straučarskih raz-
loga. Za saborskih je izbora g. 1895. ve-
ćina izbornika u zemlji bila proti ondaš
njoj narodnjačkoj stranci, ali je ova ima-
la većinu općina u svojim rukama, pa je
njihovom pomoću i raznim nezakonitosti
ma uspjela da u sabor dogju samo tri
pravaša. Da osigura još nekoliko godina
sebi većinu, narodna je stranka glasovala
zakon o šestgodišnjem trajanju općinskih
zastupstava. Prva perioda baš sada dovr-
šuje, te se sada vidi, koliko se je tim za-
konom nanijelo štete općinama. Šest je
godina dugo vrijeme, pa kraj naše pozna-
te apatičnosti sasma se zapustu općinski
interesi. Trebalo bi se dakle opet vratiti na
staro i odrediti, da općinska zastupstva
traju samo tri godine. 1 naš se je izbor-
ni red preživio. Opće jednako pravo gla-
s: vanja danas je zahtjev vremena, te bi
ga trebalo uvesti i za općinske i za sa-

Ali se zato moj duh krilio nad Vašim
čarobnim N., lebdio je tamo, topeći se od
miline — a kada ispadoh iz odurna mnoš
tva i nagjoh se opeta sam, instinktivno

segnuh za milim pismom, da ga opet

opet čitam.

Hvala Vam, od puna Vam srca hvala,
dobra, nezaboravna Albino! Što je moglo
napisati onakovo pismo? Koja otajna ži-
lica Vašega nježnoga srca mogla je dik-
tovati one retke? Ah, nemojte, zaklinjem
Vas čistim našim PAD JEVOM, nemojte
ponavljati i opet one Vaše riječi: ,Ja
moram i sada da šutim — riječ mi za-
pinje!l“ — Ne, slatka prijateljice! Priuš-
tite mi tu radost, što mi je Vi jedina mo-
žete dati i — ne zaustavljajte se. Jest,
Vi samo Vi, možete da ,olakšate breme
mojih dužnosti“, Vi jedini možete ,da mi
odstranite boli“, samo Vaše ruke mogu
,da otaru znoj s utrugjenoga mi čela“,
Ne govorite: ,Sve je uzalud. sve“ — ni-
je, ne; duša. koja je diktovala ono pismo,
ne može biti o tome uvjerena. Srce mi
za to svjedoči. Jest: ,nepremostiv je jaz
— nerazrješive su dužnosti“. Istina je to,
deal . ? e m duše " mogu

uti preko s prepona i spo

dignuti se nada sve konvencijonalne loši
našega društva, poletjeti preko ove ba-
ruštine, što je svijetom i društvom zovu,
a koja e i pot A ga poi
sama ne , pau im ete
visinama efetuirati ono, kako Vi u Vaše.
mu u kažete; ,Duše će naše biti o
navijeke združene uprkos nepremostivome
lisu; ovo će biti pravo spojenje dviju du-

u jednu dušu ri niko, niko od me-

tiram, kada

mi trebalo setpiačii sve, čitavo pismo

!
i

 

borske izbore. Tom bi reformom ozdravio
bolesni organizam našeg narodnog života.
Iščezle bi umjetne većine, koje samo da
se održe na vlasti ne zaziru od ništa. Za-
konom bi pak trebalo zajamčiti manjina-
ma, da i one budu prama svojoj jakosti
zastupane.

Ovo bi bilo nešto, što bi se moglo od-
mah u djelo provesti. To bi bio velik ko-
rak naprijed, jer do danas nemamo ništa,
a za druga pitanja, kao što su agrarno,
iseljivanje i mnogo drugog treba pripre-
me i proučavanja, Hoće li se to provesti
u djelo, čekamo da vidimo.

ACI

Parobrodarska fuzija.

Zaludu, riječ ,fuzija“ postat će pro-
verbijalnom za nesretni uspjeh. Što god
se je fuzijonisalo nije pošlo dobro, pa je
sva prilika, da ni ova najnovija fuzija
parobrodarskih društava ne će sretno
dovršiti.

Iz Spljeta smo primili ovo priopćenje
o tom predmetu :

U konfidencijalnom sastanku dne 26.
r. mj. sazvanom od D-ra Mihaljevića u
pogledu uredbe obalnoga parobrodarenja
u Dalmaciji, u kojem je učestvovalo, o-
gobno, brzojavno i pismeno više zastup-
nika, općinskih načelnika, uredništava gla-
sila, trgovaca i t. d., iza izvješća D-ra
Mihaljevića i svestranoga raspravljanja
prisutnika, jednoglasno bi zaključeno po-
krenuti akciju proti zadnjemu projektu
parobrodara a za projekt, u kojem bi
bila zajamčena poštarska i prevozna služ-

va bolja kvalitativuo" + kvautitalivao =.

jeftinija uz stalno odregjenu tarifu — pro-
vigjeno kapetanima i vojsci u slučaju
nezgode, starosti —  osjegurano poštova-
nje jezika i značaja zemlje — očuvano
plaćanje prireza Dalmaciji te napokon fi-
nanciranje izvedeno od dalmatinaca i dal-
matinskih banka, a što se ne bude u
akcijama placiralo u Dalmaciji, od sla-
venskih novčanih zavoda, isključenjem nje-
mačkih i sličnih.

U ovu svrhu, iza nabave odnosnoga
projekta, odbor ad hoc imenovan i koji
je sastavljen od načelnika Milića, D-ra
Mihaljevića, veletršca P. Katalinića, vele-
tršca i obrtnika M. Vidovića i A. Makale
izradit će i dostaviti zgodnu obrazloženu
RO na zastupnike na Carevinskom

ijeću u Beču, e da zapoijenu kod Mi-
nistarstva Trgovine i umutrnjih djela, a
do potrebe i u parlamentu skupnu i su-
glasnu akciju proti današnjemu projektu
parobrodara kao takogjer pobrinut će se
da se Općine Dalmacije obrate u istom
smislu Ministarstvu Trgovine i da Ze

U visine, u visine, draga ! Tamo, u čis-
tim nebotičnim visinama, daleko od crnih
stvorova, što ih ljudima zovemo, živimo
samim sebi, našemu prijateljstvu, našim
srcima! A krijmo, pomno krijmo od ljudi
naše osjećaje. Kada bi se zato obaznalo,
to bi bila za me prava profanacija. Ne
bi nas razumjeli. osudili bi nas, blatom i
kamenom na nas bi se nabacili.

Je li, da je tako? Ob, da, ja sam si-
guran, da Vi isto mislite, isto ćĆutite, o
sjećate. To sam znao, to sam osjećao od-
mah na prvom našem susretaju, a za sve
to svjedoči mi Vaše pismo, Vaše srce, ci-
jelo biće Vaše! —

Jest, pogodili ste! Trpio sam, strašno
sam trpio. Trpio sam s podlosti, farize-
jizma ljudi, koji me odgojiše i koji me
svegjerno okružuju; trpio sam s nerazu-
mijevanja, previjanja uzavaca, sa kojima
valja da živim, a trpio sam i zbog — sr-
ca. Ta, moj, i u ovim grudima bije
ljudsko srce! A to srce, moje jadno, k u-
kavno srce nije nikada poznava-
lo ljubavi, tog prvoga prirodnoga za-
kona, te snovi, na kojoj sloni Bog, zakon,
svemir. Rekoše mu nejačku, da ljubiti ne
smije, da je ljubav grijeh, a mješte lju-
bavi pružiše mu ukočenost, mrtvo slovo

za
srce mrtvo. I mišljah jadan, da
mi knjiga i znanost napuniti tu prazninu,
taj jaz. Opet jedna gorka il pa! Srce
i nadalje ostalo pusto, mrtvo
Narav se delete m- a i
nagje svoje, ne ubav — pa-
dao bih rad još. otrovaniji, A asjesih
A e promislite moje duševno raspo-

rim zoi im
svoje ne,
najljepše godine — bes života, bez osje-

priče. I to ga je ubilo — moje

 

maljski Sabor poprimi zgodnu resoluciju.

O istoj nam stvari javljaju iz Beča, da
su prošli petak naši poslanici i vlasnici
parobrodarskih društava imali konferencu
u ministarstvu trgovine. Na upite zast.
Biankinia, upravitelj ministarstva trgovine
grof Auersperg kategorično je izjavio : a)
da Lloyd ima svakako ući u novo dal-
matinsko društvo; b) da vlada nije na-
čelno protivna, da novo društvo bude i-
malo svoje sjedište u Dalmaciji; €) da
ministarstvo nije proti tomu, da. hrvatski
jezik bude glavni jezik društva i da u
svemu bude imao prvo mjesto; d) da
vlada pristaje na to, da se akcije pokriju
novcem domaćim u Dalmaciji i da nema
nikakve obveze u tom pogledu ni s ,Kre-
ditom“ ni ,Union“ bankom; e) i napokon
da će sa vlada zauzeti da novo društvo
osigura starost svojim mornarima i po-
morskim časnicima.

U subotu su se opet sastali zastupnici
sa vlasnicima parobroda, predstavnicima
Lloyda it.d. Raspravljen je statut novoga
društva. Glede jezika svi su jednodušno
priznali, da hrvatskomu ide prvenstvo. Gle-
de sjedišta društva vlasnici parobroda se
izjaviše za Trst, a za odsječne direkcije
u Dalmaciji. Do koji dan opet će zastup-
nici imati konferenciju sa upraviteljem mi-
nistarstva trgovine.

Nadovezat ćemo na ovo neke naše pri-
mjedbe. Pitanje združenja parobrodarskih
društava ima nekoliko godina da se pre
tresa. Potakao ga je najprije ljubljanski
načelnik i presjednik ljubljanske banke
Ivan Hribar. On je bio izradio i Osnovu
o jednom jadranskom dioničkom društvu,
koje bi prekupivši parobrode od dotada-
njih vlasnika -i uz vladina Jpripomoć za-
mijenilo Lloyd i obavljalo službu za Dal-
maciju, Hribarev jejnaum prihvatio i 'pro-
pagirao Dr. Vice Mihaljević, predstojnik,
spljetske podružnice ljubljanske banke.
Proti toj osnovi ustao je Vitoj Morpurgo.
Razlog je bio, što nije bila/uzeta u kom-
binaciju spljetska ,Pučka banka“, kojoj
je Morpurgo presjednik. Daklejsve dotle
nije bilo ništa drugo nego proste bankovne
špekulacije i ako su obe strane gledale
da zvučnim frazama o patrijotizmu i što
ti ja znam, prikriju glavnu cijelj : što ve-
iskorišćivanje putnika, trgovaca i morna-
ra. Dok su tako stvari stale, mi se nije-
smo mogli oduševiti ni za jedne ni za
druge. Danas je nešto drugačije. Vlasni-
ci su dalmatinskih parobrodskih društa-
va nedavno sklopili pod auspicijima beč-
ke vlade fuziju sa Lloydom. Oni su u
tomu pošli sa čisto trgovačkog pogleda,
ćaja, mrtav svemu, što bi me podignuti
moglo.

Puštam, da sami stvorite moju sliku iz
te perijode,

A onda dogjoste Vi! — — —

Treba li, da Vam priznam? Treba li,
da Vam se otkrijem? Treba li, da Vam

riznam ono, što Vi već vidite, i to kako
iste Vi kazali ,srcem“?

Ja sam se borio, očajnički duševno bo-
rio, da utrnem taj plamen, da ugušim to
nesretno svoje srce, koje je — po prvi
put — stalo da živi. To me je stajalo
teških, paklenskih muka, nadčovječje bor-
be. I posred najsvečanijega trenutka, kada
bih se s Vama sastajao, — a to bijaše
na žalost jedini način, da s Vama razgo-
varam — osjetio bih u srcu taj plamen,
gušio bih to nevoljno svoje srce, a samo
zato, da se Vi ne sjetite, da Vi ništa ne

opazite.
s Jeste li što osjetili, jeste li što opazi-

1 - —

Vidio sam, da je ,nepremostiv jaz“,
ali — iskreno Vam priznajem — joge
jek na ,nerazrješive dužnosti“. Sto
mi bijaše raditi? Vidio sam u Vama srod-
nu, za mene stvorenu duša, ali koja je
pa žalost nepremostivim jazom od mene
rastavljena. Prokleh svoju kletu sudbinu i
— slomih svoje nevoljno srce, slomih ga
tako, da se više nikada ne će dignuti.
Nikada, nikada!

I eto Vam moje slike, vjerne slike.
Neznam, jesam li se dobro, valjano izra-
gio, neznam, jesam li Vam sve tačno ispri-

ali mogu Vam iskreno kazati, ovo

ća, srcem
zavolio. Jest, neznam, o pišem, ali
suam da pišem živom krvi slomljena srca.

EdRAK
«2 neke po- rauvgi.
/A _uelju vijesti na. Mathoh\
4 3

 

naime da sto unosnije prodadu svoje pa-
robrode, ne obzirući, se hoće li pri to-
mu i sa ekonomskog i sa narodnoga gle-
dišta trpjeti štete cijela pokrajina. 'To
vidimo i u tom šta oni hoće da sjedište
društva bude u Trstu! Ali mi se njima
ne čudimo. Oni su bili negda vični po
30 po sto i više godišnje dobijati na u-
loženu glavnicu, a pri tomu su mornare
i kapetane uprav sramotno plaćali, a put-
nici i trgovci bili su sve drugo nego za-
dovoljni. Poviše svega toga mi smo bili
prisiljeni, da na svoje oči gledamo, kako
naši kapitaliste radi profita svaki dan vri-
jegjaju naš jezik i kako se na opravda-
ne tužbe nigda ne čine vješti. Oni su sa
svih tih razloga izgubili pravo, da ih na-
ša javnost podupre. Hoće li oni ipak u-
spjeti i provesti već uglavljenu fuziju, to
stoji mnogo i do pokrajine. Ako se ona
bude znala odlučno oprijeti, ne će ni vla-
da ni vlasnici parobroda, koliko god oni
bili bogati. moći učiniti što hoće. Za to
se mi radujemo zaključku spljetskog sa-
stanka. I ako se odboru može prigovori-
ti, da su u njemu ljudi nevješti parobro-
darstvu, ipak će oni moći uspjeti, ako ži-
lavo uznastoje, da provedu u djelo, što
su zaključili. Nu nije dosta, da se samo
zapriječi, da se ne izvede fuzija parobro-
da, kako je bila uglavljena, treba, da se
promisle, kako će je oni nadomjesti pra-
ma svojim zaključcima. Riječ ima g. Mi-
haljević.

»N. Jedinstvo« i učiteljsko pitanje.

Pitanje o uregjenju plata bijednog uči-
teljstva još visi, a tko zna, kad će biti
riješeno. Baš ovih dana kolaju glasovi,
da će biti konačno riješeco još ove go-
dine i da će novouregjene plate počet
početkom 1906. U koliko se znade, ti su
glasovi sasma netemeljiti.

Ali nije mi namjera da o učiteljskom
stanju raspravljam, jer doista poznato
urbi et orbi, već me je potaklo da se o
predmetu razglagoljam buncanje ,M. Je-
dinstva“. Da je ljudima oko ,M. Jedin-
stva“ malo stalo za naše pitanje, to nam
je dobro poznato, a još nam je bolje
dokazalo pisanje istog god. 1903, kad su
zastupnici narodne stranke radili za
naše plate, dok , Jedinstvo“ odiraćalo za-
stupnike od toga dovikujući, ,povišite im
plate, al narodu nemojte porez“.

Al ostavimo to, pregjimo na predmet
Pod naslovom ,Učiteljsko pitanje“ ,M.

I pe ću dalje. Ne mogu, Boli me, što
ovo i papira povjeravam. Bijah odlučio u
grob leći sa svojom slatkom tajnom, ali
ipak, vidite, osjećam, da mi je nekako
Jakše, daleko lakše otrovanome srcu. Kon-
tradikcija u ljudskome životu !..

Što ćete Vi na sve ovo? Hoće li se
Vaše lijepa duša zgroziti, hoće li me pre-
zrijeti? Oh, ne! Uvjeren sam, da ćete me
razumjeti i da ćete me sažaljevati. A Va-
še sažaljivanje u mojoj nesretnoj stvari
vrijedi mi koliko najslagja kupa ljubavi!

Bili ste dakle na onome našemu mjes-
tu! Moj duh bijaše sigurno s Vama. Ka-
ko je krasno ono par redaka! Koje razu-
mijevanje, kako toplo čuvstvo! A da zna-
te, kako sve odgovara, kako sve odzvanja
u mojoj duši, u mome srcu !

A onaj opis večernjega zvona! Govori
Vam duši, je li? A govorio Vam je da-
kle i prije, i to — sasvim drugovačije —
onda, kada ga je pratio jecaj otrovanoga
srca, uzdah slomljene duše ! Ne, ne mogu
Vam opisati, što u ovaj čas osjećam ; sa-
mo Vam kažem, da osjećam neko silno
čeznuće, neki neodoljivi nagon, koji me
muči, neda mi mira. I u duhu zavidim
onome zvonu, što ćete ga opet čuti. Ho-
će li se njegovu zvuku ikada opet pri-
družiti jecaj srca, uzdah moje duše?...

Meni amo svakim danom gore, Razo-
rijei a a SM. da sam

o, a popravit se ne da.

Vidjeh onu osobu u D. Pripovijedala
mi je koješta o tamošnjim prilikama, pa
dotakla i ouu stvar. Vi ste se veoma zgod-
no ob onome izrazili.

I ovdje za danas zastajem. Primite is-
krene, srdačne pozdrave od onoga, koga
ste sami pravom nazvali

im nesretnim prijateljem.

0. 6. VIII. 190“,

 

va ča g

\
uvu evo