Br. 30. U DUBROVNIKU, 7. Oktobra 1905. Godina I. PRAMA GRVENA MAMATSMA polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. pom Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Pred sabor. Na 16. će se ovog mjeseca otvoriti sa- borsko zasjedanje u Zadru. Dvije su već godine, da ga nije bilo, ako se ne raču- na ono lanjsko zasjedanje od deset časa, kad su poslanici pokazali vrata namjesni- ku Handelu, koji je radi svoje lakomiš- lješnosti na sebe navukao svu dugogodi- šnju odijoznost prama tugjoj i maćuhin- skoj vladi u našoj zemlji. Koliko god bi- lo usko i ograničeno polje rada pokrajin- skih sabora, ipak bi tako dugi razmak i u daleko naprednijim zemljama morao o0- staviti osjetljivih praznina, a kako ne će kod nas, gdje je čitav rad u saboru do sada sastojao u akademskim raspravama u tomu, kako će koji poslanik bolje bri- lirati svojom govorničkom vještinom. Za prave potrebe puka bilo je malo shvaća- nja, a i u narodnom i političkom pogle- du ne možemo da zabilježimo nikakvih uspjeha. Sabor se dakle otvara i :pred njim je još neobragjeno cijelo polje. Početi ćemo s glave. Zemaljski je odbor velika moć u zemlji, ali onakav kakav je danas, on ne daje o sebi znaka života. Nikakve inici- jative, već gola burokratska formalnost. Ali nije to sve. Na žalost dogodilo se je više puta do sada, da ljudi na zemaljskom odboru nijesu znali ili htjeli održati svo- ju nezavisnost prama vladi, već su se u- prav lakajski podnijeli. Da ne spominje- mo drugo, dosta je da potsjetimo na dr- žanje predsjednika zemaljskug odbora D.ra Ivčevića prigodom Handelove afere. U ze- maljskom odboru vlada prava burokratska ukočenost i dresiranost. Ako se koji od- bornik hoće tomu oteti, on se mora da zamjeri drugim i postane nemoguć. Baš ovih daoa javljaju, da će se zahvaliti na časti odbornika Ante Radić, a spominju za razlog njegov slabi vid. To je samo prah u oči. Radić, i ako nije Bog zna kakva sila, ipak je nastojao da sačuva svo- ju nezavisnost, a radi toga se je zamje- rio predsjedniku Ivčeviću. Mi smo i to ču- li, da se je predsjednik izrazio, ako se _is- pražnjena mjesta u odboru popune sa ne- poćudnim ljudima, da će se on odmah za- hvaliti, Mi ovim ne ćemo da posumnjamo ni najmanje u lično poštenje predsjedni- kovo. Ali je neosporivo da je on veliki konservativac i pun obzira prama gori. Takvi ljudi dakako po svojoj naravi ne PODLISTAK. Pisma dvojice nesretnika. Vjeran prepis. Saopćio L. K. M VI. *) Nezaboravna prijateljice moja. Svegjerno sam još pod slatkim, neopi- sivim dojmom Vašega miloga pisma. Još svegjerno zuje mi u ušima Vaše tople, Vaše: pametne riječi. Kao da Vas čujem, kao da slušam onaj Vaš mili, topli glas — k Vaše, meni toli mile duše, koja se već davno slila s mojom. I neznam se snaći, neznam otkle početi — toliko sam i Hi i i B 1 iu 5 # i š s i i g it ai : pih i a | i ? mogu da shvate pučke potrebe ni narod- ni život, Sabor dakle čeka teška zadaća, da izabere ljude, koji će razumjeti, što od njih narod očekuje i čuvati svoju neza- visnost. Ovo je osobito od potrebe sada, kad se je navijestila borba današnjem su- stavu, jer inače bit će samo jedna nova komedija. Nekoliko stotina pučkih nastavnika ta- kogjer uzbugjeno očekuje već nekoliko godina, kad će irm sabor jedan put pobolj- šati njihovo nevoljno stanje. Ovako, kako im je danas, oni ne mogu ni živjeti, ni umrijeti. Nikakva žrtva, što zemlja do- prinese tim patnicima i širiteljima narod- ne prosvjete ne će bit velika. Sama čast zemlje zahtijeva, da se obećanja izvrše Ne smije se radi obraza i duševnosti, da se čuje opet glas u zadarskoj sabornici : ot- kud novac! Ako ga ne znaju naći, neka zatvore polovicu škola. Sramota će biti, ali opet manja nego što je, da cijeli uči- - teljski stališ skapa od gladi. Otkud novac? To je baš osuia cijelom upravnom prav- cu u zemlji. Je li ljudima, koji su na čelu pokrajine, palo na um, da ima i dru- gih vrela osim poreza, iz kojih zemlja moće lijepu korist imati? Neka se obazru po drugim krajevima pa vide, kako tamo znadu naći sredstva, da pokriju troškove i ne raspisavši sve na poreze. Netom dovršeni općinski izbori dokaza- li su, da i u tom pogledu treba reforama. Zakon od g. 1897. kojim je ustanovljeno, da općinska zastupstva traju šest godina, bio jo potaknut očito iz straučarskih raz- loga. Za saborskih je izbora g. 1895. ve- ćina izbornika u zemlji bila proti ondaš njoj narodnjačkoj stranci, ali je ova ima- la većinu općina u svojim rukama, pa je njihovom pomoću i raznim nezakonitosti ma uspjela da u sabor dogju samo tri pravaša. Da osigura još nekoliko godina sebi većinu, narodna je stranka glasovala zakon o šestgodišnjem trajanju općinskih zastupstava. Prva perioda baš sada dovr- šuje, te se sada vidi, koliko se je tim za- konom nanijelo štete općinama. Šest je godina dugo vrijeme, pa kraj naše pozna- te apatičnosti sasma se zapustu općinski interesi. Trebalo bi se dakle opet vratiti na staro i odrediti, da općinska zastupstva traju samo tri godine. 1 naš se je izbor- ni red preživio. Opće jednako pravo gla- s: vanja danas je zahtjev vremena, te bi ga trebalo uvesti i za općinske i za sa- Ali se zato moj duh krilio nad Vašim čarobnim N., lebdio je tamo, topeći se od miline — a kada ispadoh iz odurna mnoš tva i nagjoh se opeta sam, instinktivno segnuh za milim pismom, da ga opet opet čitam. Hvala Vam, od puna Vam srca hvala, dobra, nezaboravna Albino! Što je moglo napisati onakovo pismo? Koja otajna ži- lica Vašega nježnoga srca mogla je dik- tovati one retke? Ah, nemojte, zaklinjem Vas čistim našim PAD JEVOM, nemojte ponavljati i opet one Vaše riječi: ,Ja moram i sada da šutim — riječ mi za- pinje!l“ — Ne, slatka prijateljice! Priuš- tite mi tu radost, što mi je Vi jedina mo- žete dati i — ne zaustavljajte se. Jest, Vi samo Vi, možete da ,olakšate breme mojih dužnosti“, Vi jedini možete ,da mi odstranite boli“, samo Vaše ruke mogu ,da otaru znoj s utrugjenoga mi čela“, Ne govorite: ,Sve je uzalud. sve“ — ni- je, ne; duša. koja je diktovala ono pismo, ne može biti o tome uvjerena. Srce mi za to svjedoči. Jest: ,nepremostiv je jaz — nerazrješive su dužnosti“. Istina je to, deal . ? e m duše " mogu uti preko s prepona i spo dignuti se nada sve konvencijonalne loši našega društva, poletjeti preko ove ba- ruštine, što je svijetom i društvom zovu, a koja e i pot A ga poi sama ne , pau im ete visinama efetuirati ono, kako Vi u Vaše. mu u kažete; ,Duše će naše biti o navijeke združene uprkos nepremostivome lisu; ovo će biti pravo spojenje dviju du- u jednu dušu ri niko, niko od me- tiram, kada mi trebalo setpiačii sve, čitavo pismo ! i borske izbore. Tom bi reformom ozdravio bolesni organizam našeg narodnog života. Iščezle bi umjetne većine, koje samo da se održe na vlasti ne zaziru od ništa. Za- konom bi pak trebalo zajamčiti manjina- ma, da i one budu prama svojoj jakosti zastupane. Ovo bi bilo nešto, što bi se moglo od- mah u djelo provesti. To bi bio velik ko- rak naprijed, jer do danas nemamo ništa, a za druga pitanja, kao što su agrarno, iseljivanje i mnogo drugog treba pripre- me i proučavanja, Hoće li se to provesti u djelo, čekamo da vidimo. ACI Parobrodarska fuzija. Zaludu, riječ ,fuzija“ postat će pro- verbijalnom za nesretni uspjeh. Što god se je fuzijonisalo nije pošlo dobro, pa je sva prilika, da ni ova najnovija fuzija parobrodarskih društava ne će sretno dovršiti. Iz Spljeta smo primili ovo priopćenje o tom predmetu : U konfidencijalnom sastanku dne 26. r. mj. sazvanom od D-ra Mihaljevića u pogledu uredbe obalnoga parobrodarenja u Dalmaciji, u kojem je učestvovalo, o- gobno, brzojavno i pismeno više zastup- nika, općinskih načelnika, uredništava gla- sila, trgovaca i t. d., iza izvješća D-ra Mihaljevića i svestranoga raspravljanja prisutnika, jednoglasno bi zaključeno po- krenuti akciju proti zadnjemu projektu parobrodara a za projekt, u kojem bi bila zajamčena poštarska i prevozna služ- va bolja kvalitativuo" + kvautitalivao =. jeftinija uz stalno odregjenu tarifu — pro- vigjeno kapetanima i vojsci u slučaju nezgode, starosti — osjegurano poštova- nje jezika i značaja zemlje — očuvano plaćanje prireza Dalmaciji te napokon fi- nanciranje izvedeno od dalmatinaca i dal- matinskih banka, a što se ne bude u akcijama placiralo u Dalmaciji, od sla- venskih novčanih zavoda, isključenjem nje- mačkih i sličnih. U ovu svrhu, iza nabave odnosnoga projekta, odbor ad hoc imenovan i koji je sastavljen od načelnika Milića, D-ra Mihaljevića, veletršca P. Katalinića, vele- tršca i obrtnika M. Vidovića i A. Makale izradit će i dostaviti zgodnu obrazloženu RO na zastupnike na Carevinskom ijeću u Beču, e da zapoijenu kod Mi- nistarstva Trgovine i umutrnjih djela, a do potrebe i u parlamentu skupnu i su- glasnu akciju proti današnjemu projektu parobrodara kao takogjer pobrinut će se da se Općine Dalmacije obrate u istom smislu Ministarstvu Trgovine i da Ze U visine, u visine, draga ! Tamo, u čis- tim nebotičnim visinama, daleko od crnih stvorova, što ih ljudima zovemo, živimo samim sebi, našemu prijateljstvu, našim srcima! A krijmo, pomno krijmo od ljudi naše osjećaje. Kada bi se zato obaznalo, to bi bila za me prava profanacija. Ne bi nas razumjeli. osudili bi nas, blatom i kamenom na nas bi se nabacili. Je li, da je tako? Ob, da, ja sam si- guran, da Vi isto mislite, isto ćĆutite, o sjećate. To sam znao, to sam osjećao od- mah na prvom našem susretaju, a za sve to svjedoči mi Vaše pismo, Vaše srce, ci- jelo biće Vaše! — Jest, pogodili ste! Trpio sam, strašno sam trpio. Trpio sam s podlosti, farize- jizma ljudi, koji me odgojiše i koji me svegjerno okružuju; trpio sam s nerazu- mijevanja, previjanja uzavaca, sa kojima valja da živim, a trpio sam i zbog — sr- ca. Ta, moj, i u ovim grudima bije ljudsko srce! A to srce, moje jadno, k u- kavno srce nije nikada poznava- lo ljubavi, tog prvoga prirodnoga za- kona, te snovi, na kojoj sloni Bog, zakon, svemir. Rekoše mu nejačku, da ljubiti ne smije, da je ljubav grijeh, a mješte lju- bavi pružiše mu ukočenost, mrtvo slovo za srce mrtvo. I mišljah jadan, da mi knjiga i znanost napuniti tu prazninu, taj jaz. Opet jedna gorka il pa! Srce i nadalje ostalo pusto, mrtvo Narav se delete m- a i nagje svoje, ne ubav — pa- dao bih rad još. otrovaniji, A asjesih A e promislite moje duševno raspo- rim zoi im svoje ne, najljepše godine — bes života, bez osje- priče. I to ga je ubilo — moje maljski Sabor poprimi zgodnu resoluciju. O istoj nam stvari javljaju iz Beča, da su prošli petak naši poslanici i vlasnici parobrodarskih društava imali konferencu u ministarstvu trgovine. Na upite zast. Biankinia, upravitelj ministarstva trgovine grof Auersperg kategorično je izjavio : a) da Lloyd ima svakako ući u novo dal- matinsko društvo; b) da vlada nije na- čelno protivna, da novo društvo bude i- malo svoje sjedište u Dalmaciji; €) da ministarstvo nije proti tomu, da. hrvatski jezik bude glavni jezik društva i da u svemu bude imao prvo mjesto; d) da vlada pristaje na to, da se akcije pokriju novcem domaćim u Dalmaciji i da nema nikakve obveze u tom pogledu ni s ,Kre- ditom“ ni ,Union“ bankom; e) i napokon da će sa vlada zauzeti da novo društvo osigura starost svojim mornarima i po- morskim časnicima. U subotu su se opet sastali zastupnici sa vlasnicima parobroda, predstavnicima Lloyda it.d. Raspravljen je statut novoga društva. Glede jezika svi su jednodušno priznali, da hrvatskomu ide prvenstvo. Gle- de sjedišta društva vlasnici parobroda se izjaviše za Trst, a za odsječne direkcije u Dalmaciji. Do koji dan opet će zastup- nici imati konferenciju sa upraviteljem mi- nistarstva trgovine. Nadovezat ćemo na ovo neke naše pri- mjedbe. Pitanje združenja parobrodarskih društava ima nekoliko godina da se pre tresa. Potakao ga je najprije ljubljanski načelnik i presjednik ljubljanske banke Ivan Hribar. On je bio izradio i Osnovu o jednom jadranskom dioničkom društvu, koje bi prekupivši parobrode od dotada- njih vlasnika -i uz vladina Jpripomoć za- mijenilo Lloyd i obavljalo službu za Dal- maciju, Hribarev jejnaum prihvatio i 'pro- pagirao Dr. Vice Mihaljević, predstojnik, spljetske podružnice ljubljanske banke. Proti toj osnovi ustao je Vitoj Morpurgo. Razlog je bio, što nije bila/uzeta u kom- binaciju spljetska ,Pučka banka“, kojoj je Morpurgo presjednik. Daklejsve dotle nije bilo ništa drugo nego proste bankovne špekulacije i ako su obe strane gledale da zvučnim frazama o patrijotizmu i što ti ja znam, prikriju glavnu cijelj : što ve- iskorišćivanje putnika, trgovaca i morna- ra. Dok su tako stvari stale, mi se nije- smo mogli oduševiti ni za jedne ni za druge. Danas je nešto drugačije. Vlasni- ci su dalmatinskih parobrodskih društa- va nedavno sklopili pod auspicijima beč- ke vlade fuziju sa Lloydom. Oni su u tomu pošli sa čisto trgovačkog pogleda, ćaja, mrtav svemu, što bi me podignuti moglo. Puštam, da sami stvorite moju sliku iz te perijode, A onda dogjoste Vi! — — — Treba li, da Vam priznam? Treba li, da Vam se otkrijem? Treba li, da Vam riznam ono, što Vi već vidite, i to kako iste Vi kazali ,srcem“? Ja sam se borio, očajnički duševno bo- rio, da utrnem taj plamen, da ugušim to nesretno svoje srce, koje je — po prvi put — stalo da živi. To me je stajalo teških, paklenskih muka, nadčovječje bor- be. I posred najsvečanijega trenutka, kada bih se s Vama sastajao, — a to bijaše na žalost jedini način, da s Vama razgo- varam — osjetio bih u srcu taj plamen, gušio bih to nevoljno svoje srce, a samo zato, da se Vi ne sjetite, da Vi ništa ne opazite. s Jeste li što osjetili, jeste li što opazi- 1 - — Vidio sam, da je ,nepremostiv jaz“, ali — iskreno Vam priznajem — joge jek na ,nerazrješive dužnosti“. Sto mi bijaše raditi? Vidio sam u Vama srod- nu, za mene stvorenu duša, ali koja je pa žalost nepremostivim jazom od mene rastavljena. Prokleh svoju kletu sudbinu i — slomih svoje nevoljno srce, slomih ga tako, da se više nikada ne će dignuti. Nikada, nikada! I eto Vam moje slike, vjerne slike. Neznam, jesam li se dobro, valjano izra- gio, neznam, jesam li Vam sve tačno ispri- ali mogu Vam iskreno kazati, ovo ća, srcem zavolio. Jest, neznam, o pišem, ali suam da pišem živom krvi slomljena srca. EdRAK «2 neke po- rauvgi. /A _uelju vijesti na. Mathoh\ 4 3 naime da sto unosnije prodadu svoje pa- robrode, ne obzirući, se hoće li pri to- mu i sa ekonomskog i sa narodnoga gle- dišta trpjeti štete cijela pokrajina. 'To vidimo i u tom šta oni hoće da sjedište društva bude u Trstu! Ali mi se njima ne čudimo. Oni su bili negda vični po 30 po sto i više godišnje dobijati na u- loženu glavnicu, a pri tomu su mornare i kapetane uprav sramotno plaćali, a put- nici i trgovci bili su sve drugo nego za- dovoljni. Poviše svega toga mi smo bili prisiljeni, da na svoje oči gledamo, kako naši kapitaliste radi profita svaki dan vri- jegjaju naš jezik i kako se na opravda- ne tužbe nigda ne čine vješti. Oni su sa svih tih razloga izgubili pravo, da ih na- ša javnost podupre. Hoće li oni ipak u- spjeti i provesti već uglavljenu fuziju, to stoji mnogo i do pokrajine. Ako se ona bude znala odlučno oprijeti, ne će ni vla- da ni vlasnici parobroda, koliko god oni bili bogati. moći učiniti što hoće. Za to se mi radujemo zaključku spljetskog sa- stanka. I ako se odboru može prigovori- ti, da su u njemu ljudi nevješti parobro- darstvu, ipak će oni moći uspjeti, ako ži- lavo uznastoje, da provedu u djelo, što su zaključili. Nu nije dosta, da se samo zapriječi, da se ne izvede fuzija parobro- da, kako je bila uglavljena, treba, da se promisle, kako će je oni nadomjesti pra- ma svojim zaključcima. Riječ ima g. Mi- haljević. »N. Jedinstvo« i učiteljsko pitanje. Pitanje o uregjenju plata bijednog uči- teljstva još visi, a tko zna, kad će biti riješeno. Baš ovih dana kolaju glasovi, da će biti konačno riješeco još ove go- dine i da će novouregjene plate počet početkom 1906. U koliko se znade, ti su glasovi sasma netemeljiti. Ali nije mi namjera da o učiteljskom stanju raspravljam, jer doista poznato urbi et orbi, već me je potaklo da se o predmetu razglagoljam buncanje ,M. Je- dinstva“. Da je ljudima oko ,M. Jedin- stva“ malo stalo za naše pitanje, to nam je dobro poznato, a još nam je bolje dokazalo pisanje istog god. 1903, kad su zastupnici narodne stranke radili za naše plate, dok , Jedinstvo“ odiraćalo za- stupnike od toga dovikujući, ,povišite im plate, al narodu nemojte porez“. Al ostavimo to, pregjimo na predmet Pod naslovom ,Učiteljsko pitanje“ ,M. I pe ću dalje. Ne mogu, Boli me, što ovo i papira povjeravam. Bijah odlučio u grob leći sa svojom slatkom tajnom, ali ipak, vidite, osjećam, da mi je nekako Jakše, daleko lakše otrovanome srcu. Kon- tradikcija u ljudskome životu !.. Što ćete Vi na sve ovo? Hoće li se Vaše lijepa duša zgroziti, hoće li me pre- zrijeti? Oh, ne! Uvjeren sam, da ćete me razumjeti i da ćete me sažaljevati. A Va- še sažaljivanje u mojoj nesretnoj stvari vrijedi mi koliko najslagja kupa ljubavi! Bili ste dakle na onome našemu mjes- tu! Moj duh bijaše sigurno s Vama. Ka- ko je krasno ono par redaka! Koje razu- mijevanje, kako toplo čuvstvo! A da zna- te, kako sve odgovara, kako sve odzvanja u mojoj duši, u mome srcu ! A onaj opis večernjega zvona! Govori Vam duši, je li? A govorio Vam je da- kle i prije, i to — sasvim drugovačije — onda, kada ga je pratio jecaj otrovanoga srca, uzdah slomljene duše ! Ne, ne mogu Vam opisati, što u ovaj čas osjećam ; sa- mo Vam kažem, da osjećam neko silno čeznuće, neki neodoljivi nagon, koji me muči, neda mi mira. I u duhu zavidim onome zvonu, što ćete ga opet čuti. Ho- će li se njegovu zvuku ikada opet pri- družiti jecaj srca, uzdah moje duše?... Meni amo svakim danom gore, Razo- rijei a a SM. da sam o, a popravit se ne da. Vidjeh onu osobu u D. Pripovijedala mi je koješta o tamošnjim prilikama, pa dotakla i ouu stvar. Vi ste se veoma zgod- no ob onome izrazili. I ovdje za danas zastajem. Primite is- krene, srdačne pozdrave od onoga, koga ste sami pravom nazvali im nesretnim prijateljem. 0. 6. VIII. 190“, va ča g \ uvu evo