PRAVA CRVENA MRMATSKA IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i četvrt godine surazmjerno; za žnozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. a y Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. amina | gjene poglede na sve potrebe narodnog ži-| knjiga i listova; čime da stupi kao druži- Istojati još jače učvrstiti, pa za to mi vota. I za to smo tražili, da se pristupi nar u koje književno ili zabavno-čitalačko Počelo je svitati.... 0 : MMI ki | i l OI J \stojimo pred velikom borbom, što će TONIZIN u kre programa, da se upotpuni onim društvo? On je jedini od izobražene ruke, Spljetski načelnik i narodni poslanik ($€ razviti janacje. pristete. ugarske dr| Riječka rezolucija bilježi preokret u po- čega ne sadrži i da se odredi, kako će se koji valja da žive u osamljenosti bez ikoje Vicko Milić može biti više nego iko žavne misli i velikoaustrijskih snova. jitičkom pravcu saborske većine u pokraji- | zahtjevi provagjati. Da tu potrebu i drugi moralne i materijalne utjehe usprkos $ 55. drugi zadovoljan uspjehom riječke kon- Razumna politika zahtijeva za svaki slu- ni, Stranka, koja se je nedavno fuzionisala i ćute, vidi se iz toga, što su i šibenski državnog školskog temeljnog zakona 14. ferencije. On je još pred same dvije ili tri godine bio prva i jedina lasta- vica u Dalmaciji, po kojoj je Iso Kr-. šnjavi, bivši šef bogoštovja i nastave u Banovini, naviještao skoro proljeće. i ako su to opozicijonalni življi opo- vrgavali, nastojeći da dokažu da je ne-. moguća u Dalmaciji takva evolucija mišljenja, koja bi se zagrijala za na- godbeno stanovište. | stari je Milić mo- rao, da izdrži za svoje mišljenje veli- | kih polemika i u saboru i po novina-| ma i da čuje mnogu sarkastičnu radi svoje nagodbene i Magjarima sklone politike. Danas su eto stvari drugači- čaj, nadvladao jedan ili drugi pravac, u svom se programu oslanjala na hrvatsko pravaši istakli istu misao. A i na sastanku svibnja 1869, koji glasi: »Najmanja (mini- da u narodu bude jaka radikalna stran- državno pravo, prešla je jednim potezom se čiste stranke prava u Spljetu takogjer ka, koja je stavila sebi zadaću, da će Pera na nagodbeno stanovište. Što su u toj o tomu povela riječ i bilo ih je mnogo, raditi za slobodu i nezavisnost naroda | Stranci izbila na javu dva oprečna nazira- | koji su istu stvar zagovarali. i ik gi koja se u kratko reasumuju u lozinka- | Nikad zgodnijeg časa, da se to u djelo pouzdavajući se u vlastitu sage: ad ma za ili proti Beču, to je nutarnja stvar privede, 'do današnjega. Slobodni smo u se tako podijele uloge, ne će nam Ss€ te stranke, u koju mi nijesmo pozvani, da akciji i nezavisni, da se organizujemo u trebati bojati, da će se povratiti ni do- se miješamo. Ali novi politički pravac, ko- jednu stranku i da odaberemo sredstva, ko- ba Bacha ni ono Rauchovo. Sve da jim je većina pokrajinskih poslanika zaga- jim ćemo raditi za naše zahtjeve. Okupimo ne postoji stranka prava, potreba na- zila, stavlja i druge stranke pred neizbježi- se i uredimo se. Inicijativu za sastanak mi rodnog očuvanja zahtijevala bi, da se YU potrebu, da prama. tomu zauzmu stano- prepuštamo drage volje zast. Prodanu, ako : \vište. Srpski će i talijanaški zastupnici vi- hoće da uzme na sebe taj zadatak. Samo obrazuje taka stranka. jećati ovih dana o tomu. Mi ne vidimo raz- ne dangubimo. Ako sad ne postignemo že- Riječkim je sastankom započela ta- loga, za koji se ne bi i ti elementi pridru- ljeno jedinstvo, bit će svih nas krivnja. ko zvana politika etapa. Politika, koja žili akciji, koju su poslanici hrvatske stran- ide za tim, da se koristi časovitim po- ke započeli. Uči teljsko stanje ložajem i da iz toga iscrpe što može Ida ne bi \bio jak sami ti, da nametne dužnost prava- | Preko deset godina je, da pučki dalma- — ODO bilo i drugih razloga, dosta bi je okrenule. Nije on više sam. Njego- više za sebe. T akvu je politiku kod sima u Dalmaciji, da se okupe i dogovore, tinski učitelji mole, kume i rade, kako bi' \malna) beriva, ispod kojih da ne silazi ni- jedna školska općina imadu biti tako od- \ mjerena, da učitelji i podučitelji ne moraju- \ći se zanimati uzgrednimi poslovima, uz- |mognu svu snagu zvanju svomu posveći- vati, a učitelji još i porodicu svoju odhra- njivati primjereno mjesnim okolnostima«. Još godine 1903 prihvaćena je jednoglas- no od cijeloga Sabora »zakonska osnova, \kojom se uregjuju učiteljska beriva pučkih i gragjanskih učitelja u Dalmaciji«. — Onda je ta osnova odmah bila po cijelo tiskana \u službenom listu vlade Dalmatinske. Uči- teljstvo se je njome obmamivalo i mnogo \kula po zraku sagradilo. — Tom je »zakon- skom osnovom« dal:natinsko učiteljstvo bilo zadovoljno; ne samo što su se tom osno- vom prilično povećale sveukupne - učitelj- ve su poglede prihvatili i zastupnici, Mladočeha pred više godina uveo po- kako će udesiti svoj rad prama novim pri- se pravedno konačno uredile njihove plate; koji u saborima predstavljaju većinu kojni Kaizl. Ta je politika dovela nje- likamia. Duge unutrašnje trzavice u stranci ali za veliku nevolju njihovu ne vidi se do nezavisnih hrvatskih izbornika s ovu i|ga, negdašnjeg državopravnog radikal- prava i nagli politički preokreti dovedoše|danas u tome pozitivnog uspjeha, nego sa. jele, kako je najpravednije po godinama s onu stranu Velebita. \ca, do ministarske stolice, ali je ujed ,do toga, da megju dalmatinskim pravašima mo u riječima ili na papiru; od svega to- Službe u tri plaćevna razreda za sve dal- Ne krijemo, pa ako će se komu i no dovela i do obrazovanja novih stra- | "ema jedinstvenosti mišljenja i rada. Mi se ga pučko učiteljstvo ne ima nikakve ni mo- matinske pučke učitelje, ma gdje se oni sići : ihvatil tno_mla-|'?_"e bojimo priznati. Do nedavno je još ralne, ni materijalne koristi. Ono valja da nahodili: u gradovima, u varošima ili_ po pričinjati, da je paradoks. I mi smo, naka, koje po private: prvo izgledalo, da je jedina čista frakcija stranke i u XX. vijeku kuburi- bez neophodne op- selima, povećavajući se prema sve to veće naime, zadovoljni sa rezolucijom, što dočeško radikalno državopravno sta- prava kompaktna, ali dogogjaji zadnjih da- skrbe u hranjenju i odijevanju. Ovo nije rastućim potrebama učiteljskih obitelji; b) su je na riječkom sastanku prihvatili novište. Riječka resolucija traži pridru- na pokazaše, da nije tako. To nije baš ve-|nikakvo pretjerivanje, već gola istina, pri. što se petogodišnje doplate nemogu više Hrvatski poslanici i ako se me može- ženie Dalmacije Hrvatskoj, pod svetom liko zlo, jer ne smijemo zaboraviti, da stran- | znata po toliko puta od sve javne štampe kao »kamne pedepse« obustaviti, nego naj- mo složiti sa njezinim stanovištem. Ne Stjepanovom krunom. To bi bilo iz|ka prava nije nikad bila slabija 2. uda, Dalmaciji i od istoga Sabora. » &- [više na dvije godine ustegnuti, ali takovo slažemo se s misli i težniama, da se dvije tamnice u jednu, ali je i to do- kad je svak govorio da je pravaš. Nigda Kad se samo malo ozu.ino promisti, daj... o. ima: splive ut vd deja: Hrvatska utopi u more svšle Stjepa- bro, jer bi barem svi zajedno bili u "ije bilo manje jedinstvenog naziranja, ne-|od 657 javnih učiteljskih snaga, ima oko nja nastajnih petogodišnjih doplata ; b) što : Lii die 4 : ."|go onda, kad se je mislilo, da se ne smi-|400 jadnih učiteljskih obitelji, što moraju Za postignuće petogodišnjica nije od potrebe nove krune, ali smo zadovoljni, jer se jednoj tamnici. Tomu su pridruženju \je ni za dlaku preko pisanih formula, kako da životare jednim fiorinom na dan učitelj- \da više pretresa mjesno-školsko vijeće, zbog je zainteresovalo Magjare, da na hr- stavljeni kao uvjeti, da se prije ostra- da stranka, kao svaki organizam, nije pod- | ske plate, a to je gotovo sve izmegju uči. čega je mnogi učitelj u Dalmaciji mnogu vatsko pitanje pogledaju drugačijim o- ne današnji nesnosni odnosi u Bano- ložna prirodnom zakonu razvijanja. telja III. i Il. reda. — Što se može učiniti gorku nepravicu okusio. — kom, nego li su do sad običavali za- vini i uvedu takovi, koji će odgovara- Program i provagjanje njegovih zahtjeva, sa 1 fiorinom na dan uz ovakovu svakida- | »Savez« dalmatinskog pučkog učiteljstva slijepljeni imperijalističkim šovinizmom. ti potrebama kulturne zemlje i zahtje- |!9 Je ono, što dava strankama obilježje. nju skupoću? Kad se kupi samo 1 kg. me- ske, plate nego upravo i sa ova tri pogla- \vita razloga: a) što se plate učiteljske di- u Spljetu popravio je ovu »nesankcionanu« \Dalmatinski pravaši nijesu do sad imali|sa, to je prema sadašnjoj cijeni najmanje OSnovu i podastro je ovoga ljeta na Ze- Zadovoljni smo, jer se je razgalilo tmur- vima ustava i slobode. no obzorje i kaos, u komu smo do na čistu, kud će ko okrenuti. nog sna, u koji su ih bile uljuljale beč- Za politiku, koja hoće da nas pri- sad živjeli. Počelo je svitati i sad smo | veže svetoj Stjepanovoj kruni, ne smi- jemo se ni malo zagrijavati, već ju da- Prenuše se i oni ljudi iz narkotič- pače moramo pobijati iz razloga na- | kodificirana programa, već su svoj politič-|50 novčića, litar vina 20 novčića i 1/9 kg. maljski Odbor Dalmatinski za Sabor sa \ki rad udušavali prama načelima, što su kruha 24 novčića; tim je iščeznuo taj jadan vrlo dobro obrazloženom spomenicom, € \ih utemeljitelji stranke naši velikani Star- fiorinić. A otkle kupiti kafu, slador, drva, [da bi se učiteljske plate još više povećale, \čević i Kvaternik za života naučali. To je sapun, smok, začinu, zelje, drugu hranu kao kao i to, da se stanarina ($. 7.), kao »mjes- \ona nit, koja i danas veže dalmatinske pra- pirinač i tjestenine, te ostale kućne potrebi- Ni doplaci« ubroji u mirovinu, što bi da- \vaše. Ni s Austrijom ni s Ugarskom, već ce; odakle nabaviti odijela, obuću, pokuć- kako bilo pravedno, jer od velike potrebe, E valjanog Be: sMačul valica \ «Cvijeće ka politika i predsude proti stranci pra- va, koja je od svog postanka odlučno bila proti svakoj austrijanštini. Njihov je put sad odregjen. Uz bok se Ma- gjarima postaviše, da biju boj proti na- čelu divide et impera. Bečka će politika i nadalje imati svojih pristaša. Svaka pa i najgora vlada ostavlja za sobom dubokih upečataka i tvrdih sve- za. Ove će sveze, dakako, u Beču na- PODLISTAK. Nekoliko priloga literarnoj prošlosti dubrovačkoj. Priopćuje N. I. Gjivanović. I. U našoj se književno vjesti spominje i Vlaho Slquadri O E knji. ževnom radu 8 se naći u Appendini-ja (Notizie ist.-crit. Il, 274.), Ljubića (Diziona- rio sg ec. str. 285., Ogledalo knjiž. jes ju 1. 1. 407.-408.), d.ra Surmina (pone njževnoni hrv. i srpske, str. 106.), d.ra_K. Vojnovića (Prilozi k arhivalnim pete dubrovačkim — u «Starinama» 45.) ove vijesti: Rodi se V. Squadri ostrvu Koločepu, odabra 2 dekretom tene: jorgjića od 4/V. 1667. i tajnikom dubrovačkog Torres, it službi ste- teieznje i ljive pje- ke ne- na dubrovačkom svećenički stalež, ED ka kurije nadbiskupa Petra se spominju », «Ko (ljudska prava, pa ćemo tim dobiti najmo- hoće, da u pravom smislu bude pučka, kao liša be i, eventualno, nek obavijeste istu . (uf). ko koga s spisi nalaze, a \rodne samoobrane, Ipak moramo, da, Ru Pa EMI VR | . |Hrvatska Hrvatima i danas je u politici te- stvo, liječnika, lijeke, a mnogi 1 stan? zajednički radimo “e SVIM onim, koji \meljna misao svim pravašima u pokrajini, Kako smo dakle dokazali, velika je većina hoće da se u javnom životu Hrvatske pa pripadali kojoj mu drago frakciji. Mi dalmatinskih učitelja — Bogu je plakati —— uvedu takovi odnosi, koji se u kratko |zaista nijesmo od onih, koji misle da stran-| upravo prikraćena u svojim naravnim po- mogu nazvati europejskim. ika treba da ima program, u komu bi do trebama, čijem je sada opskrbljen do na- Na tom je polju potrebna koopera- \najmanjih sitnica bilo sve uokvireno u for- | pokon i najprostiji trudbenik prema svoje- cija svih zdravih živalja, pa je i to raz- mi aksijoma. Izrazito odredivši temeljne mu stališu. A da čim će proširiti svoju kul- log, da smo zadovoljni sa riječkom re- | misli, koje stranci podavaju karakteristiku, turu nevoljni dalmatinski pučki učitelj; či- (i : : “ meka se pusti, da se pojedinosti uobliče jem će se barem uzdržati u parareli prema solucijom. Dajmo Hrvatskoj ustavna 1 proučavanjem i radom. Ali stranka, koja, napretku pedagogičkom i visini svojega sta- kod drugih izobraženih i naprednih na- ? Odakle da za to nabavi potrebitih | ćnije sredstvo za ostvarenje naših ideala. što je stranka prava, treba da ima odre- roda |\gjenih u arhivu dubrovačke nadbiskupije i \u onome dubrovačke gradske parokije. \brovačkom običaju (koji se u nekim pokra- u A. D. N.). Koji je bio rezultat toga ku- \jinama naše monarhije još i sada vrši) jav- | rijalnog poziva, to mi nije poznato. \no oglašen u dubrovačkoj katedralci dva sa | «Stariji» dum Ivan Salatić rodio se u put, naime u dneve 3. i 10. oktobra g. 1666., U redu starih dubrovačkih pisaca naho- Dubrovniku na 24 VI. g. 1709. od Boža Sa- dobivši oprost od trećeg oglašenja (Matica dimo i tri svećenika Sa/atića : dva dum Iva- latića i Nike Canditi (Matica rogjenih br. 7. vjenčanih br. 2. u D.G. P.A.). Kad je ovaj na («starijega» i «mlagjega») i dam Boža. u D. G. P. A.). U mjesecu prosincu god. svećenik umro, ne mogu sigurno kazati ; No materijal za njihov životopis i rad bio | 1732. bje mu na uživrnje ustupljen patri- svakako je nedvojbeno, da je umro ili po- je do sada vrlo oskudan, pa opet vijesti o monij, eda na račun toga mogbude primi- četkom g. 1691. ili može biti malo prije, svim tim trima stećenicima nije, koliko znam, ti više redove. (rkp. «Diversorum 1731-1745» naime samim krajem g. 1690., jer dočim doslije nijedan pisac na javnost iznio. Ta. u A. D. N.). Poznato je, da je on rukovo- znadem, da je on u drugoj polovici ove ko su, po mome znanju, samo u kratko na- dio i svoju vlastitu privatnu školu, pa je zadnje godine još bio u životu, pod datom | pomenuli : dum Boža Salatića: Ljubić (O-'kao takav bio učiteljem glasovitom dubro- 1. marta 1691. nalazim da je nadbiskupska gledalo i t. d. II. s. 476.) i Adamović (Gra- vačkom humanisti 1 latinskom prevodiocu kurija izdala dekret o imenovanju dum Ma. gja i t.d. Los. 112, 113. i Il. s 28, 29.), «Odiseje» svećeniku Brnji ze (A. Ka- rina Lazzari kurijalnim kancelarom uslijed dum Ivana «starijega» više njih, kao: Fr.+značić, nav. mj.). Dneva 4 Il. g. 1769. bi on smrti prešasnika mu dum Vlaha Squadri M. Appendini (Notizie ecc. Il. s. 315), A. odregjen za ispovjednika i kapelana Duma- (rip. «Diversorum 1691.-1693.» u A. D.N.) Kaznačić (Della vita ed opere del P. Fr, M. na sv. Marije «od Kaštela» (rkp. «Benefi- zadnju napomenuću U orga zgodu Aa true: s. 18.), V. Adamović (Gragja. I. cia 1722.-1771.» u A, D. N)). Moje odla- a lo po smrti Squadrovoj. Na 4. maja g. 1691. s. 112., 113.) i dr. J. Posedel (Povjest gi- ska Isusovaca iz Dubrovnika po okinuću izdala je i objelodanila prije pomenuta du- mnazije u Dubrovniku — u Programu dubr. njihovog reda' (g. 1773.) povjeriše Dubrov- hovna vlast poziv, dje je avila vjernicima, gimnaz. za g. 1901.-1902. s. 4.),a dum Iva- | čani školsku nastavu nekim domaćim sve- na «mlagjega»: sveć. Tomo Ivanović (Pra-Tćenicima, koji bjehu na glasu kao vrsni pri- vovjerstvo starijeh mladijem Dubrovčanom \vatni učitelji, a megju njima i ovome dum na izgled. s. 52.), A. Kaznačić (nav, mj.), Ivanu. (Posedel, nav. mj.; V. Adamović: Ljubić (Dizionario, s. 271., Ogledalo Il. s. Oragja |. s. 112, 113.), O njemu znamo još 475-476.) Ivan kan. Stojanović (Dubrovačka \i to, da je bio hvaljen rad svojih latinskih književnost; s. 32) i dr. Ivan Kasumović sastavaka, i da mu je život sve do smrti (Dubrovački pjesnici u XIX. vj.: Sri ilir-|bio posve krepostan :-i uzoran (Appendini: « da se u kući gdje je stanovao pok. kance- lar dum Vlaho Squadri već našlo nešto ma- lo spisa, te pripadaju dubrov. nadbiskupskoj kancelariji, ali da se tamo nikako nije mo- naći spisa za cijelo iz- a nadasve od što su bili sastavljeni nakon trešnje g. 1667.; ujedno je kurija opomenula i po- skog prepor a — u sarajev. «Skolskom Notizie ece. Il., 315). zvala vjemike koji bi takovih spisa kod se- Vjesniku» g. 1904. s. 858.), Pridodati mi | Taj je svećenik preminuo u Dubrovniku držali ili da ih drugi imadu, da (e da pri tome nijedan od njih nije za dum |na 2/XI, 1794., i bi pokopan u koru u cr- od 15-dana sve to preko oso- | Ivane upotrebljavao oznake «stariji» |kvi franjevačkoj («. . . cujus corpus in Di- ili «mlagji», što bi vrlo o bilo da se|vi Francisci ilatum est co » . Gragji» (I) u opasci U dr « » u o na str. , o tome pokopu ovo: «Iz je- M... u mrtvih br. 8. u D. G. P. A.) e svaka etnja, a to je i bilo | tica Bivota ovih Stinica f mo oni, što no bi za : \ movićevoj ika da ovdje iznesem sa- Moja je zabilježeno neo i nadopunjke miče vijesti va e! e , što u prepisu čuva M. P. nekoliko vi doznajemo da je Salatić bio uko-|dio se u \i ako bi se učiteljstvo opteretilo novim »do- prinosima« u mirovinsku učiteljsku zakladu. — Priznati je, da bi dalmatinsko pučko učiteljstvo takovom »zakonskom osnovom« bilo potpuno zadovoljeno u svojem ekono- mičnom stanju; ali kako je moguće ufati, da će Sabor finansirati »zakonsku osnovu Saveza«, kad se još toliko oteže i sa »Sa- borskom zakonskom osnovom«, koja »nije baš najidealnija«, kako je pravom kazao naš vrli zastupnik Juraj Biankini prigodom njezinog raspravljanja u Saboru! — pan u klaustru oo. Malobraćana u grob što učini za sebe pripraviti biskup Trebinjsko- Mrkanski Budislavić, koji umrije u Napuli». Još mi je naznačiti neke netačnosti izra- žene u Kasumovićevu prije spomenutom ra- du i u Adamićevoj «Gragji». Dr. Kasumo- vić unijevši u životopis svećenika Ivana Sa- latića (za koga on veli, da je umro po ne- kim g. 1826. a po drugim g. 1829.) gornji onaj Appendinijev podatak o uzornom ži- votu svećenika Ivana Salatića sve do nje- gove smrti, pomiješao je dvije osobe, «sta- rijega» biva Ivana Salatića i «mlagjega». Da Appendini pak donašajući onaj podatak ni- je mislio na Salatića «mlagjega» već na «starijega», jasno je po tome, što je onaj podatak izašao u o Ok ke «Notizie» | naštampanim god. ., dakle nekoliko go- \dina prije smrti «mlagjeg» dum Ivana Sa- | latića, * Još nešto. Gosp. je V. Adamović netačno kazao za onog dum Ivana Salatića, što se \odmah nakon odlaska lsusovaca spominje \kao vrstan nastavnik, da je Šš igeeea na \16/1. g. 1829. I tu su pomiješani podaci o dvjema. svećenicima Salatićima istoga ime- na, jer datum 16/1. g. 1829. može vrijediti \kao sigurni datum smrti jedino «mlagjeg» Ivana Šalatića, a opet ne može se govoriti o nastavničkom rađu i vrsnoći toga istog \svećenika za vrijeme što je slijedilo odm po odlasku isusovaca, kad je n. pr. u au- gustu g. 1773. (kad je kod nas bio ukinut ted sv. Injacija) tomu svećeniku bilo tek 14. godina. O tomu drugomu dum Ivanu Salatiću evo vije : Ivan Salalić «mlagji» to- n 3 brovniku dneva 29. aprila g.