Br. 33. U DUBROVNIKU, 28. Oktobra 1905. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. PRAMA GRVENA MRMATSMA Godina |. poštarski troškovi. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. NarodYsa dva imena. Izgleda kao kakav naslov kojeg ša- I marod se je zvao hrvatskim imenom \u onim krajevima, u kojim se sada na- | zivlje jedan dio srpskim. Htjelo se je naći ljivog Paul de Kockovog romana, ali uzrok i u razlici vjere, ali ona nije u na žalost pun je tragične zbilje. Ima tom pogledu uzrok već sredstvo. Po- kod nas ljudi, koji i ako govore istim ljački socijolog, profesor Gumplowicz jezikom, kojim i mi Hrvati, i ako sta- istražujući porijeklo Hrvata i Srba, nuju u zemljama, koje Hrvati obitava- došao je do dosta originalne i smjele jui, ipak ne će da se zovu narodnim zamisli, da vogje i plemstvo kod Hr- imenom. Ne će da budu Hrvati, većli Srba nije bilo narodno, već da su se vole zvati Srbima. | radi tih imena|to bili germanski bojovnici, koji su vodio se je dugi rat sad jačom sad|se silom mnametli za gospodare sla- slabijom žestinom. Iz novinskih je stu- venskim plemenima i prihvatili njiho- paca više puta prešao na ulicu, a ko-|va narodna imena, te je i on došao inije palo na um, da se za to prigrli \drugo narodno ime, a kod nas se je naprotiv to dogodilo radi politike. Ho- (će li i kod nas uvigjavnost prevladati 'i kad će, ne može se unaprijed reći, 'a osobito u ovom slučaju, kad se ra- (di o pitanju, koje je prešlo u čuvstva '\i osjećaje. Treba pustiti, da vrijeme i \razbor učini svoju, da svi mi u Hr- \vatskoj, koji govorimo istim jezikom, budemo se zvati i jednim narodnim imenom — hrvatskim. 003 nac je konca, da je agitacijom jedan do zaključka, da sada ta plemena di- dio našeg naroda pravoslavne vjere jeli vjera. prigrlio srpsko ime kao narodno ime. Rekosmo već što o tomu mislimo, To je činjenica, s kojom danas valja|s toga treba potražiti uzrok na dru- računati. \gom polju. Ideja narodnosna, koja je U povjesti čovječanstva zaludu ćemo |bila poluga sjedinjenju njemačkog i ta- tomu tražiti slična primjera. Nešto što |lijanskog naroda, probudila je i hrvat- bi se približivalo našem slučaju, mo- ski narod, koji je sebi stavio za poli- žemo naći kod sjevernih germanskih tičku cijelj ujedinjenje svih svojih ze- naroda Šveda i Norvežana. Oba su ta malja. Švaka politika, nagje svojih pro- naroda germanske pasmine, ali tečajem tivnika, pa tako i naša. Ne mogući sa vijekova ustalila se je njihova historij- narodnosnog pogleda prigovarati tež- ska individualnost. Iz nariječja jednog nji sjedinjenja hrvatskog naroda, a ne jezika razviše se dva posebna i ako htijući opet zagaziti besmislenom au- sasma srodna jezika, dvije posebne kul-|tonomaškom strujom, protivnici sjedi- ture, koje obilježuju dva posebna na- njenja prigrliše srpsko ime, koje je u — srce, ali onako, kako bih sama roda. Ko bi danas htio, da tvrdi, da su Švedi i Norvežani jedan narod, da im je jednaka budućnost, strpali bi ga oni bez milosrgja u ludnicu, kao čo- vjeka koji nije pri sebi. Nu dok se u onomu može naći neka sličnost izme- gju nas i njih, sasma se razilazimo u tomu, što ,kod. Šveda i Norvežana gra- nice njihovih država tvore i etnograf- ske granice, dočim je kod nas u tom pogledu dan danas drugačije. Ima kod nas više krajeva, u kojim živi pomije- šan narod, koji se dijeli u Hrvate i Srbe. Kad bi u tim krajevima živjela dva različita naroda, pitanje bi se mno- go lakše riješilo, nego li kad je to je- dan te - isti narod s razlikom što ma- njina ne će da se zove uarodnim i- menom. većine. Ispitujući koji su tomu razlozi, do- lazilo se je do raznih zaključaka. Du- blo se je po povjesti, htijući u njoj naći nešto što bi opravdavalo i davalo to- bože mam starine dvojakom ime- nu. Zaboravljalo se je megjutim, da su u starija vremena bili drugačiji pojmovi o narodnosti i da još danas živu ljudi, koji se sjećaju, kako još do nazad ne vele godina i prije nego je zahvatila maha agitacija za ime, PODLISTAK. Pisma dvojice nesretnika. Vjeran prepis. Saopćio L. K. M. VII. (Odgovor na pismo pod br. III.) Slatki prijatelju moj! Ovo je prvi put, što mi srce, vrhom puno raznolikih osjećaja i čuvstava, ne da da za- počnem. Ne mogu, ne znam otkle i kako započeti; ne znam kako izliti na a svoje tjela. m, da me neka silna težina pri- tiska u isto baš doba, kada bih htjela ništa drugo, nego Vam govoriti, vazda Vam go- voriti, i sve, sve Vam kazati, otkriti — sve ono, što osjećam u sebi, u najzabitnijim kutićima svoje duše i srca svog. Slatki i mili prijatelju moj! (I: Vi bijaste dato ovdje! Bijaste blizu, blizu meni! Što|d a Vam rečem? Obaznah za to odmah o- n dana, i to na mu mi bratu, koj mi dotrča i bezazleno kaza. meni dan najvećega veselja i ta Aa ti Dizala se u mome srcu, di- zala se neugasiva želja da se vidimo, ali red mojim se_ očima ale e, koje će nam to onemo- da ste mi blizu. Gledala utrom i večerom, gledala sam moj, šve one dane, .ali Vas Gledala sam V tiku staviše suprot hrvatske narodne. \sebi oličavalo drugu politiku. Tu poli- | g p \misli. Da se ta politika opravda sa na- rodnoga gledišta, trebalo je podijelit narod u dva dijela, i od tada počinje agitacija za srpsko ime, Politički je da- kle momenat uzrok razdora i dvaju i- mena. Na nedavnom su se sastanku u Zadru sipski izaslanici odrekli dosa- roda sa hrvatskim.| najoduševljenije je zagovornike bezuvjetne srpsko hrvat- ske sloge taj zahtjev začudio. Mi ga dosadašnje svoje politike, morali bi kog imena, koje su prigrlili radi po- nije opravdano, ali nije ni iskreno, jer se u tomu skriva kvasac budućih raz- i\dora. Kad smo jedan narod, nek nam. bude i jedno narodno ime. Antropo- loška su proučavanja našla, da je u južnoj Italiji narod sasma različite rase \od onog u sjevernoj, pa ipak nikome zvona, koji, čini mi se, nije nikada tako slatko govorio mojemu srcu, kako onih ečeri .... Oh, kako ga je moje srce slušalo, kuca- jući uz njegov zvuk! Ko bi Vam znao ka- zati, što Vam je sve srce moje govortlo za tih svetih momenata! Nego, prijatelju, evo Vam sada jedan u- kor od Vaše prijateljice. Zašto baš doći, banuti onako iznenada? Pa opet ni čas nije bio baš najsretnije izabran. Nije slu- žilo za drugo, nego samo da obojici po- veća bol. Začudila me, silno me začudila Vaša odluka, tako nagla i nenadana. Pa zašto nijeste došli onoga dana, koji Vam u pismu naznačih? Ja bijah ondje i cijelo vrijeme moja misao bijaše s Vama. Dobro se sjećah Vaše riječi, da ćete po svoj prilici doći onoga dana, pa — eto ne dogjoste! A ja mišljah, da Vam bijaše nemoguće. Oh, da ste bili! Bili bismo se bar vidje Bila bih sretna, da sam Vas bar mogla vidjeti, a sam mogla čuti dragi, simpatični glas, koji budna i u snu neprestano čujem; dra- i, nezaboravni glas, koji je potresao svim ilicama srca mojega | Ne biste li mogli doći nastajućega mje- seca? Kažu, da se spremaju nekakove pro+- e Vi ćete to bolje znati. Dogjite, prija- u raj doge svakako, tako ćemo se bar moći vidjeti! Kako ste Vi krasno opisali, a kako se mojega srca duboko dojmilo ono Vaše li- jepo crtanje uzbugjenosti, što se i u Vaše- mu srcu diže na samu pomisao, da bismo se Magi Sretni i vidjeti! Prijatelju moj! Još a, nikada, kako čitajući one ;Va mile retke, ne vidjeh sebe u Vama, svu, ci- ima urezano je sve ono, dašnjeg političkog pravca proti sjedi- njenju, ali su kao uvjet postavili, da se prizna ravnopravnost srpskog na- naprotiv razumijemo. Srbi odričući se se logično odreći i svog separatistič- litike. Ali to nijesu mogli naprečac. Da ovo spase, utekli su se teoriji o dvama narodima. Nu to ne samo što. ja srcem šicom u trudu, RE boli. Pomisgo Barometar. U Beču mora, da se je nešto neobična dogodilo, kad se čak i jedna preuzvišenost, ministar poljodjelstva grof Ferdinand Bu- | quoy riješio, da se u ovo doba godine od- | reče za nekoliko dana svakog konforta, što mu ga velegrad - pruža, pa da se izloži ne- | pogodama putovanja morem i kopnom po \našoj zapuštenoj zemlji. | u sasvim bi obič- nim vremenima bila to velika ljubaznost, što bi je gospodin ministar iskažao, jer mi i onako ne znamo, je li ikad koji:njegov pretšasnik u ministarstvu poljodjelstva po- duzeo tako dosadno putovanje po našim. “krajevima, kao što je on sada. Mora za to, \da je postalo neobično vruće gospodi na mekim baršunastim stolicama u carskoj pri- jestonici, kad su našli za shodno, da nas počaste svojim posjetom. Hvala im, ali radi nas mogli su se i ne mučiti, nu i ooet je dobro, da su došli, jer će vidjeti na svoje \oči stvari, koje i.sve da su im kazivali, kakve su u istinu, ne bi bili mogli vjero- \vati. To će im služiti za pouku, kako ne valja vladati. Devedeset je godina, što je naša zemlja došla pod bečku upravu. Pa što je za nas \do dana današnjega učinjeno? Nećemo do- \sagjivati nabrajanjem, što se sve nije uči- Inilo, a imalo se je, nego ćemo samo spo- menuti da je u našem zalegju, u Bosni i Hercegovini. u četiri puta manje vremena, mnogo i mnogo više učinjeno, nego što je kod nas i obećano, a kamo li izvršeno. I kad ne bi bilo drugih uzroka i taj bi sam bio dovoljno jak, da protumači gospodi u Beču današnje protiaustrijsko raspoloženje u cijeloj zemlji. Nu da su bečka gospoda i malo okretnija bila, morala su da dogju \davno prije do spoznanja, da će njihov su- \stav osiromašivanja zemlje dovesti ovu do toga, da se bez razlike odvrati od onih, koji je i gospodarski i narodno tlače. To \im je rječito cijela zemlja ovih dana rekla. svojim osjećam, sve \ono, što se u duši "= biidi na tu pomisao. bilja, to je neka uzbugjonost, neki nei- zrecivi osjećaj, koji se riječima ne bi dao izraziti, a koji nas obojicu muči, a ipak, vidite ta ista uzbugjenost, taj isti osjećaj ujedno me tješi i muku mi sladi — uza nj ja osjećam, da ste mi Vi sve, sve na svi- jetu, da smo mi stvoreni jedan za drugo- ga, da su nam iste misli, ista čuvstva, isti osjećaji, da će naša ljubav — čista i sveta — vijekom trajati, Nije li tako, slatki pri- jatelju srca mojega?.. »U meni se dogodila promjena, koja ne znam kako će svršiti!« Ova nagla Vaša izreka zbilja me priplašila, zabolilo me kad sam j& pročitala. Plaši me, prijatelju, plaši me radi Vas. Neka je naša Jeta prosta od svake pretjeranosti, a tada bit će vječ- na. To Vam je, dragi, moj odgovor. Jest, mi se ljubimo, prijatelju, ljubimo se ljubavlju svetom, iskrenom. To je po- treba moje duše; zahtjev je srca mojega, da ljubav naša bude vječna, da vez, slatki vez naših duša bude neražvješiv, vječan. Nego, i) A ova ljubav, ova ljubav, moja svegi spremna, da Vam bude utjehom i potporom bolima i borbama nesretnog života, pa- zite, da Vam ne bude zaprekom u nijedno- me Vašemu pothvatu; da rečem sve jednom riječju, moja ljubav ne e Vam priječiti napredak, ne smije da bude zaviricom ili prepsna na Vašemu putu. a bih, vidite, ae nešto, što ljubav ne može: smogla bih dovoljno snaga, da slomijem svoje srce, i ja bih ga slomila samo da ljubav moja ne bude Vama fatalna! Ljubav moja neka Vam bude dobru, što se od Vas traži. Bila Vam olak- na ! \ \ i ovdje nam je paziti, mili moj! Pa- di ujk |Mi se izmegju sebe možemo dijeliti u shva-| Ono, što ste vi višekrat naglasili, Dr. U- \ćanju konačnih ciljeva narodne politike i u šeničnik osobito naglasuje, da je naime | sredstvima njezinim, ali u tom je cijela Dal- |naše doba socijalnih kriza, u kojima naše macija složna kao jedna duša, da mi neće- društvo valja da nagje izgubljenu ravnote- imo ljubiti onu ruku, koja nas nemilosrdno žu, ili će inače velika socijalna revolucija tuče. Siromasi smo i nevoljni, želimo i ko- potkopati pod sobom sve društvene usta- \mad kruha, ali nam duge patnje ipak ne nove i pokriti zemlju razvalinama, krvlju i iščupaše ponosa iz prsi. Za bečku je poli- bijedom. Stranke bez socijalnoga programa \tiku to baš odsudnije, što su se proti njoj u naše doba biju boj bez nade u pobjedu. izjavili i oni dementi, na koje se je ona do Bez socijalnoga programa u naše doba ne- \sad oslanjala. |ma većine, a ako je, to je većina slučajna, Ele, gospodin grof Buquoy obilazi po na- | nikakova, bez moći, bez opstanka. Većinu 'šim krajevima Negdje će ga naši ljudi i u modernoj državi imat će oni, za kojima pričekati. Ali neka iz toga ne izvodi nika- stoji narod, a narod je sit suhih političnih kvih smjelih zaključaka, jer bi se brzo na- iraza, narod očekiva oslobogjenje od velike \šao razočaran. Ako se u cijeloj pokrajini i socijalne bijede. Bez naroda nema većine, \nagje nekoliko ih, koji ne će znati odmje- a bez socijalnoga rada nema naroda. Zato riti granice, što ih pristojnost nameće, pa|su baš francuski katolici izgubili doticaj i \se ili zaborave ili radi servilnosti pogju pre-| svezu s narodom — zadubljeni u vremena, \daleko u pričeku, dužnost će biti naše jav- što se nikada povratiti neće, ostadoše bez \nosti, da za uvijek onemogući takove ljude. smisla za potrebe našega doba, bez smisla \Neka ovo gospodin ministar ne uzme, kao za socijalni program. Ne razumješe — de- ida je lično proti njemu udešeno. Ne, on | mokraciju. Jer baš težnje savremenoga druš- \će proputovati zemlju i na svoje se oči u- tva tvore ono, što zovemo demokracijom. \vjeriti o groznoj slici zapuštenosti i bijede, Demokracija u političnom pogledu teži \u kojoj nas drži ona politika, koju on sad za slobodom, u socijalnom za društvenim \slučajno zastupa. Proti toj politici danas je preporodom, a sloni, opire se na narod, na \cijeli narod, a da je to opravdano i on će radničku ruku. u svojoj duši bez sumnje priznati. Ako na/ I tu demokraciju kršćanska etika ne osu- koncu svog putovanja učini račun, koliko gjuje, nego je pače preporuča i brani. Div- \ga je ono došlo, uvjerit će se, da svota da- ne okružnice Lava XIII. jasno zato svjedo- \leko nadmašuje onu, što ju centralna vlada če. Demokratične težnje u političnom po- \svake godine za Dalmaciju opredijeli. To će gledu mogu biti opravdane i etički i prav- biti još jedna ilustracija više, koju bi sva- |no. Etički: jer kršć. etika ne osugjuje de- \kako zaslužilo, da gospodin ministar sebi mokraciju, nego je pače preporuča, ako je pribavi. ii * \u suglasju sa socijalnim dobrom. Pravno: čuo \jer po naravnome pravu za Bogom socijal- ino je dobro prvi i majveći . zakon, a pozi- tivno državno pravo nugja zakonita sred- Demokracija u političnom i |stva, kojima je moguče promijenuti cijeli socijalnom pogledu. osnov države. — > | Pišu nam iz Ljubljane : | Demokracija ima i socijalno značenje. Zanimat će Vas, ako Vam u kratko pri- | Grdan je jaz izmegju kapitalizma i prole- kažem, kako braća Slovenci shvaćaju naše |tarijata. Kapitalizam otimlje uvjete za život | doba, moderne prilike i potrebe, pa kako čitavim redovima. Radnička ruka propada, \prema tome upriličuju svoj rad oko boljitka |a bogastvo se zgrče u pojedinaca. Usljed \i napretka naroda svoga. Mnogo toga mo- | toga u narodima se pojavile težnje za po- \gao bi iznijeti, a sve to moglo bi nama boljšanjem socijalnih prilika, za preporo- \služiti na dobar ugled za naš javni rad.| dom društva, za reorganizacijom svega druš- Za danas ću se ograničit samo na ozbiljan, tvenoga rada. Te se težnje okrstile de- krasan članak D.ra Ušeničnikoga, što ga je mokracijom. donio njegov izvrsno uregjivani »Katolički U tome pokretu valja da lučimo dva mo- | Obzornik« pod naslovom »Naši ideali i de- menta. Ponajprije ta je težnja u svezi s de- \mokracija«. Prenijet ću samo neke ulomke, mokratičnom težnjom u političnom smislu. iz kojih možete uvidjeti, kroz kakove nao-|Države su nejednako dijelile, a neke još i (čale gledaju ti ljudi na potrebe i prilike danas nejeduako dijele politična prava, jer \|modernoga društva. U članku se zagovara [su biva društveni slojevi nejednaki. Tako i \i brani demokraciju u političnom i socijal. danas još u nekim ustavnim državama ma- inom pogledu, i to sa ostanovišta kršćan- lobrojni veleposjednici uživaju veliku poli- \ ske etike. Itičnu premoć nad ostalim slojevima, a rad- imene neka Vam ulijeva srčanosti i snage,|Nije to roman, nego tačno i dobro opisi- ida se budete mogli svegi više peti i us- vanje dojmova i ozbiljnih, umjesnih opa- | pijevati, jer to je moja želja. Vi ste mi lju- zaka, što ih je auktor za svojih proučavanja \bav — budite mi slava, budite mi sve! \i putovanja bilježio. Knjiga nazbilj da pouči | Ovdje mogu i ja punim pravom usvojiti i zabavi. \Vaše riječi: »U visine, u visine«, prijatelju Kako ste primili vijest, kako je na Vas "moj! Nastojte napredovati, napredovati svag- djelovala crna vijest o užasnoj a žalosnoj \dano, neprestance. Činite za ljubav moju, tragediji na Dubi? Jeste li čitali »Jedinstvo« iza ljubav prijateljice svoje ono, što inače »Novi List«? Što Vi mislite, kako Vi sudite ine biste učinili Dez truda i muke, Neka o nesretnim zaljubljenicima, prijatelju moj? Vam vazda bude na pameti, da imate jednu Je li njihova ljubav veća od njihova grijeha? prijateljsku dušu, koja nas posvuda, u sve- | Amor condusse noi ad una morte! mu slijedi, koja muči Vaše muke, veseli se pjevao je Dante, a ja ću kazati mladim \u Vašemu veselju, osjeća i sretna je u slavi nesretnicima: Bog Vam oprostio, nesretne \Vašoj. Ljubimo se, prijatelju dobri, ljubimo žrtve, jer ste ljubili mnogo! — — — se sveto: znajmo se ljubiti i — bit ćemo _ Zadnjih dana sam u velikoj zabrinutosti jaki ! i muci. Moja najmlagja sestra ima već ne- Pitate me o našemu dopisivanju. Mislim, | koliko vremena logom leži. Pomislite, kako da mogu pouzdano ustvrditi: ne, o tome mije duši. Imade časova, pa se skoro sas- ne zna niko ništa. Ili ste valjda štogod o vim izgubim. Bolest njezina može da po- tome čuli kroz ono kratko vrijeme, te on- stane ozbiljnom, osobito čeljadetu slaba dje bijaste? A što ću, kažete Vi, učiniti s zdravlja kao što je ona. ašim pismima? Nijesam razderala nijedno, Nema na svijetu duše osim Vas, prijate- ne, prijatelju, nijesam mogla. To mi je lju moj, koja bi mi u ovako žalosnim ča- najsvetija stvar; u njima je moj najbolji sovima mogla biti utjehom. A meni je već o. Ipak, ne bojte se ničesa, pisma su olakšica i pisati Vam samo. Oh, da ste bar pomno čuvana. Možda bi ipak bolje bilo, Vi ovdje! da mogu čuti bar jednu Vašu da ih spalim, pa i ne bilo za drugo, nego riječ, riječ ljubavi i utjehe! Da Vas dajbudi gostiškio/ai samo na slučaj nenadane smrti, | samo vidjeti oge A toga bi mi baš tre- a sve, dragi, na sve valja da čovjek na balo. Sve je okolo mene u crnu, sve mi odiše mukom i boli. žalost pomišlja! Nego, uzdajte se ipak u svoju prijatel cu! Pitam u Vas savjet: mi-|_ A sada s Bogom, prijatelju moj slatki! slite li, da bi spaliti ih bilo bolje? Recite |S Bogom za sada! mi kako mislite, i ja ću Vas poslušati. Bolje je ovako kako Vi učiniste : ne pot- pisivati se na pisma. Tako sam mirnija za obojicu. Baš zadnjih dana čitam jednu veoma rasnu knjigu »L' ga giovane« od Vi- lima Ferrera. Htjela bih da je i Vi proči- tate, a uvjerena sam, da bi Vam se dopala. e znam, kako sam se u današnjemu pismu izrazila — tri sam se puta na nj vraćala. Ali rekla sam Vam sve, sve is- reno, onako, kako mi je srce ge. Puštam Vas dakle! To je t, to "e o nika i pruža Vam ruke prijateljica Vaša.