Br. 38.

PRAMA GRVENI KRVATSKI

i

U DUBROVNIKU, 2. Decembra 1905.

 

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i
četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i.za došasto

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

Godina |.

 

 

 

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po  — Ruko;

Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

pisi se ne vraćaju.

 

 

 

Mizerije naše štampe.

Svakidašnja je tužba, da maš narod ne
mari za javnu štampu, ne pomaže je, da se
razvije, već ona jedva životari više puta uz
znatne žrtve, što ih pojedinci doprinose. To
je živa istina i najveći dio našeg novinstva,
koliko se god razmećao, da govori u ime
naroda, ne nalazi nikakva odjeka u narodu.
Nije ono, što je kod drugih naroda: moć,
koja stvara javno mišljenje i iz njega opet
crpe svoju snagu. Ali radi toga nema ni-
kakve krivine naš narod. Uzrok je svemu
zlu, što naša javna štampa ne zadovoljava,
ne odgovara zahtjevima, koje savremeni ži-
vot traži od nje, pa za to i nema nikakva
interesa za uju. Ne znači to još, da se u
našim listovima ne nagje lijepih političkih
članaka i učenih rasprava.- Ali to nije sve,
šta više baš to, što se najvišu težinu po-
stavlja samo u isključivo politički dio listova,
to mnogo smeta, da se oni razviju. A zna-
mo opet, što je ta naša dnevna politika :
osobni kult i kagjenje, opadanje protivnika
i tugaljive polemike. To može da časovito
interesuje čitatelje, ali se brzo dodije sva-
komu.

Štampa ima, da bude zrcalo narodnog ži-
vota, da se u njoj vjerno odrazuju narodne
težnje i potrebe. Kod nas je sve protivno.
Još ni po jada, kad bi naši listovi bili čisto
lični izljevi misli urednika, ali ovi nemadu
toliko slobode, već robuju strankama, u ko-
jim opet vedre i oblače vogje, pošto su se-
bi pripremili svetišta, u kojim treba da ih
njihovi vijerni kade tamjanom hvala. Zavis-
nost i strančarski duh naših listova, dovodi
za sobom da u njima nema ni u opće na-
rodnim pitanjima nepristranosti, već se sva-
ka pojava tumači sa ograničenog stajališta
stranačkog interesa. Mogli bi smo rpu do-
kaza iznijeti, ali ćemo se zaustaviti na jed-
nom primjeru. U saboru se je dalmatinskom
prigodom rasprave o pokrajinskom prora-
čunu povela riječ o riječkoj rezoluciji. Go-
vorilo se je za nju i proti njoj. Zaludu smo
tražili istinit prikaz po novinama, koje su
o saborskom radu donosile opširnija izvješ-
ća. Svaka je drugačije to donijela, kao da
se je strašila iznijeti svojim čitateljima pro-
tivničko mišljenje. Taj strah je ozbiljnu čo-
vjeku sasma sumnjiv.

Nije tako kod drugih naroda. Poštena
štampa uvažava protivnička mnijenja, u nji-
ma vidi najboljeg saradnika. Ona ga ne o-
malovažuje nego poštuje. U engleskom par-
lamentu nema vladinih stenografa, da bilje-
že govore zastupnika. Nije se nikad do sad
pokazala potreba od. njih, jer listovi, pripa-
dali bilo kojoj stranci, uvijek savjesno do-
nose izvješća. Nije se nikad dogodio slu-
čaj, da je koji list iskrivio ili premučao ili
okrnjio govor kojeg zastupnika, pa bio i
njegov najveći politički protivnik. Kako je
tamo, tako je manje više jednako kod svih
naprednih naroda. Njihova se štampa ne
boji istine, za to i napreduje, uvažava se i
upliviše na javno mišljenje. Takova štampa
i zaslužuje onu moć, koju joj priznava či-

vijet. . sta:

Mi se dakako ne možemo mjeriti sa ve-
likim narodima. Ludo bi bilo o tom i sni-
jevati. Ali za to naša štampa mogla bi biti
bolja, mogla bi biti poštenija. Neka presta-
ne biti isključivo stranačka, a više narodna
i eto odmah, što je potrebno. Za stranačku
propagandu neka se više upotrebljuju bro-
šire i skupštine, u kojim se pisac i govor-
nik ne će moći skrivati za legja urednika,
a to će doprinijeti, da će i politička borba
biti poštenija i otvorenija. Mnogo će manje
biti intriga i klika. Kad bi se to izvršilo,
naša bi štampa javni život promatrala s ne-
kog višega gledišta, bila bi pučka, u pra-
vom smislu riječi. Tad bi bila privlačivija i
poštovanija i djelovala bi po zasluzi na jav-
no mišljenje.

To je samo moralna strana pitanja, ali
od nje ipak mnogo zavisi i materijalni us-
pjeh novinstva. Obična je žalba, da mi Hr-

| pristati: jer smo željeli da i manjina uživa

|vaju, pa zato naša javnost i posiže za tu-
gjinskim listovima, koji joj mnogo više pru-
žaju i jeftinije nego li domaći, koje samo
malen broj drži i plaća radi nekog stranač-
kog patrijotizma. Tajna uspjehu tugjih lis-
tova stoji u tomu, što oni znadu za svako-
ga nešto donijeti. Neka se naša štampa po-
vede za tim primjerom i pročisti se od pre-
komjernog strančarstva, pa će i ona uspjeti
a naš će javni život biti mnogo zdraviji.

RA0IRR
Prekojučerašnji izbor.

Bilo je imenovano novo Općinsko Upra-
viteljstvo za naš grad. Gradska će kronika
izvijestiti o redu, tečaju i ispatku izbora,
mi ćemo jedino ustanoviti, da ni u tome
nijesmo bili dogovorni, i da smo mi baš
oni, koji smo se žrtvovali u živoj želji, da
se gradi a ne da se ruši. Mi smo više
puta tiho i mirno nanizali sve one važne
razloge, koji su nas prisilili, da postanemo
opozicija: ufamo se da ih nije uputno ni
potrebito opet navagjati; a isti imadu bit
jur osvjedočili svakoga, koji razgleda i pro-
mišlja, da su nas na tom putu navodili ne
prkos, ne neuredne želje pohvale ili slave,
ne kojekakove osobne povlastice, ne koje-
kakova lična korist ili pohlepa, nego jedino |
s toga, što mnogo toga, što se oko nas.
zbiva, predvigjamo, da bi moglo imati baš
udesnijeh posljedica za naš hrvatski narod,
koji bi mogao lako, kako stvari stoje, pre-
trpjeti mnogo zla i izgubiti sve ono, što se
je krvavom borbom, mukotrpnom radnjom
steklo u po vijeka.

Može biti, da nam se pričinja crno što
nije; živa je istina da su se odnosi tako
zamrsili, zgode tako priplele, utjecaji iz nutra.
i iz vana tako prekrižali, da nije čudo da|
je vrtoglavica mnoge zanijela, a kad su!
takove prigode, gdjekad i loša. odluka, koj
udesno učinjena, može manje kvara nanijeti
nego li krzmanje na dugo otegnuto; ali!
opet po sebi dolazi, da kad se odluke stva- |
raju u svoj hitnji, slučajno mogu na dobro |
ovarisati, nu većinom jer dobro ne promoz- |
gane, ili ne ispanu tako dobro, kako su/
mogle, ili dovagjaju narod u rasulo, u pro-
past. Da su gospoda na Rijeci u najboljoj
namjeri stvorili svoju resoluciju, o tome
dvojbe nema niti je može biti, da li su
odabrali podesan put, ne u daleko će do-
gogjaji dokazati, mi na to čekamo da su-
dimo, ali nam baš ta neizvjesnost, osim
jur navedenijeh razloga nameće dužnost
da bdijemo i da nas vrtlog ne zavede, e
bi u slučaju, kad bi se ti napori izjalovili i
po zlu okrenuli, stupili da do zadnje bra-
nimo pravice ove svete grude, koju naziv-
ljemo našom, hrvatskom.

Dakle kako opozicija stupili smo, kad su
se izbori raspisali, a kako opozicija na svo-
ju smo ruku i pri glasovanju htjeli doka-
zati da ćemo na dobre i krvi ispod grla, ali
na zle nipošto i nikako. | tu je samovolja
i šaranje izdigla glavu; nu radi toga niti
komu prigovaramo, niti ćemo za to gle-
dati komu napeći, ali treba da radi nas i
radi publike to ipak istaknemo. Odma ka-
žemo da je možda stvar tako završila pre-
ko volje onijeh, koji su uprav dogovorim
ravnali, jer je bilo posrednika, koji ili do-
bro ne shvate ili dobro ne provedu, što im
se nalaže, svakako ne pitamo čigova je kri-
vica, nego na prosto pripovijedamo, što nas
je navelo da i pri izboru glasujemo o sebi.

Kad se je postigao sporazum izmegju
dvaju hrvatskih stranaka, mi smo postavili
kako uvjet da budemo imali u novom vi-
jeću 12 vijećnika i dva prisjednika. Bi nam
odgovoreno da ih naznačimo, i tomu po-
godismo. Odvratiše nam da je dobro i da
je sporazum gotov. To je bilo u jutro, a
ono po podne eto ti posrednika, koji veli:
jednoga prisjednika ne nosite, kako ste ga
naznačili; odaberite drugoga, jer ga oni
ne će! Budi nam dopušteno kazati, da je
to prkosito, ne iskazati svoju listinu a zahti-
jevati, da je druga stranka kaže; isključivati
Petra ili Pavla, dočim druga stranka ne is-
ključuje nikoga. Naravno nijesmo mogli

 

 

ćemo žrtvovati načela pravednosti, a baš to
isključenje je najodurnije srestvo i to u
dvojakom smjeru, jer bi dokazali tijem, da
izabiramo nedostojnd čeljade, a ako do-
stojno, bili bismo bili kukavice žrtvujući
ponajbolje u našim redovima, jer se je tako
ma bilo komu prohtjelo. Ne mogosmo i
ne dopustismo; istina je i u zadnjem su
nam času nudili, da će svi glasovati za naša
dva, ali da budu osobe, od kojih su oni
zadovoljni; mi ipak ostasmo, kako stanac
kamen: prva četiri prisjednika budu iza-
brani jednoglasno, a dva zadnja većinom
glasova proti manjini, koja je glasovala za
svoje predloženike.

Stalno se nadamo, da će ovaj biti ko-
načni pokušaj izrabljivanja, jer kad bi se
ponovio te nastao opet razdor, svagje, pre-
piranje, opadanje po listovima i sve one
nevolje, koje smo strpljivo podnijeli nazad
mjeseci, neka nas niko ne krivi, jer iz sile
ne može ljubav proniknuti, a ko sije vjetar
žanje oluju.

Uvjereni smo da se to više neće pono-
viti, te iskreno želimo novoj upravi i no-
vomu vijeću, da stane mirno i trijezno spro-
vagjati postepeno sve one poboljšice i sva
ona dobra, o kojim smo više puta progo-
vorili, i koji ako i u djelu provedeni mno-
goga će dobra u našoj općini uvesti, i svi
zaokupljeni oko općeg dobra niti ćemo i-
mati volje niti prigode da se krvarimo, nego
da radimo kako braća, prijatelji, prama je-
dinom tom cilju: za sreću i dobrobit miloga
grada i okolice. U to ime dobri Bože

pomozi!
PAU

Na odgovor g. D-tu Roku Arneri
opć. načelniku, u Korčuli.

Danas, ranim jutrom u 7 sati dogje k
meni čauš sela, te mi po naredbi glavara
navijesti, da je načelnik D-r Arneri po svom
omiljelom malom Vicku Botici poslao ne-
koliko primjeraka brošure, tiskane u Zadru
15. ov. mj. te mu naredio da podijeli po
mjestu, kao župniku, glavaru it.d. i da ovi
podastru pučanstvu, što mogu više, ma či-
tanje. Još mi kaže da i mene spominje i
osvagja načelnik Arneri radi dopisa u br.
35 »Prave Crvene Hrvatske«. Dvaest mje.
štana, koji su se toga časa nalazili u du-
ćanu mi zamoliše me da im taj dopis iz
»P. C. H.« pročitam. Ja udovoljih njihovim
željama, a oni tad svi rekoše: »Ko je pisa-
o, dobro je pisao, samo bi se moglo još
štogod kazati . . . .«

Želeći pročitati dakle spomenutu izjavu
načelnika, nijesam je mogao dobiti, nego
pogjoh do župnika, koji mi je dragovoljno
pozajmi. Kad sam je pročitao i vidio, gdje
me načelnik napada neistinama, nemogu
nikako prišutiti, već moram, da mu javno
odgovorim i pobijem neke njegove krive
navode, a neke stvari naše. pohvalne opć.
uprave da na čisto i iz tmine izvedem. To
ja sam ne bih učinio ali me g. načelnik u-
pravo izazivlje.

Načelnik Ameri kaže da se ne žaca izja-
viti, da su neke otmenije osobe iz Račišća
nastojale da me isključe iz vijeća. To nije
istina, jer me u mjestu svak želio i želi,
samo ne Mato i Vicko Botica — unajmitelji
škole — i njegov tajnik šior Jozo, pa nije
zadnji ni načelnik Arneri, već prvi, koji je
to bio stavio s njima u glavu, ali lošim
uspjehom, a to radi moga djelovanja u
općini i vijeću. Boticu najviše hvatala groz-
nica radi školske zgrade, Načelnik, kumpar
tajnik, braća Mato i Vicko Botica i famozni
rogjak im, glavar od otrag 2 godine, na-
stojahu, i sve sile bjehu uložili, da ovog
puta mora se birati sin Mata Botice za vi-
jećnika i prisjednika. Otac mu je lanjske
godive, da uzmogne biti birač prodao ko-
mad šume pupnatske, :»Dubovo«, nadajuć
se kao sigurni pobjedi, ali im se nada izja-
lovi. Svijestan puk jednoglasno na biralištu
odbije taj namet, veleć, ne ćemo više od
kuće Mata Botice, jer on ne uživa naslijedna
prava, a Borovac se nipošto isključit ne
može, i tako na želje moga puka, primio
sam se u vijeće, i nastojat ću, što mi je

 

istu slobodu, iste pravice, kao i većina, jer
koliko častili osobe, ma za koga bilo, ne

dužnost, za dobro moga mjesta i naše op-
ćine. Gosp. načelnik sam zna, prem pro-

[tivno tvrdi, koliko bi on pregorio, da se je|savijesni tajnik sastavio, i pohvalio, kako
mogla mimoići volja cijelog Račišća, samo je bolje mogao sebe i upravu. Ja za tu hva-

da ja ne dogjem u vijeće . . . .

lu nisam ni znao, dok je nije štampao g.

O gradnji škole u Račišću veli načelnik, načelnik, jer kad smo ja i g. Stanković pot-
da je vijećnicima, P. Botici, A. Druškoviću |pisali nismo ni vidjeli, što je pisano, već
i meni kazao, da mu je poznato da narod|nam dužno na potpis ono jutro, dao, kad

Račišća želi svoju zgragju, te neka se do-
govore, kako će se to ostvariti. To načelnik
po običaju govori dvaest dana prije izbora,
a poslije, drž kume, što imaš. Kaže da je
govorio i s Matom Boticom, pak da mu je
ovaj rekao da to i on želi, jer da ima malu
korist od najma. Ovo je igra očite laži.
Sjeća li se g. načelnik koliko se je puta
pretresalo i govorilo i jednoglasno odobrilo
u seoskim zborovima i vijeću, želeć, da se
zgrada čim prije započne? Zna li načelnik,
kad mu je odbor mjesta od deset lica, dne
8. septembra 1901., u odvjetničku pisarnu
došao, — pošto ga u općini ne ima nikada
— i prikazao potrebe mjesta, i tražio da
se sagradi školska zgrada na novoj obali,
da se novac uzajmi, ili da se opć. zemlje
prodadn istim kmetovima, kano u Lumbardi?
da će mjesto tom zgradom imat velike ko-
risti; a ako je zaboravio nek zapita svoga
prijatelja Kuzmu Kriletića i viječnika, koji
je slučajno bio prisutan. Zna li g. načelnik
za jednoglasne zaključke seoskog zbora u
dva puta g. 1903 pod upravom glavara Du-
daša, pak pretresan odbijen od načelnika u
vijeću 20/12 1903, kad je primao predloge
unajmitelja škol. zgrade Vijećnika Vicka
Botice, a moje, kano za prkos odbijao ? Što
se g. načelnik izvinjava, da je gradnji škol-
ske zgrade smetalo opterećeno stanje radi
crkve, — to nestoji. Mi smo vapili, molili,
glasovali da se barem opredijeli mjesto, sa-
stavi trebovnik, ali sve ne pomoglo, nego
se to pred izbore spominje. Koliko vrijedi
tvrdnja g. načelnika govore brojevi. G. na-
čelnik zna da se zgrada može izvršit najvi-
še troškom od 10,000,-12,000 kruna; polo-
vica te svote dobiva se po zakonu od pokraj.
školske zaklade bez kamata, a drugu polo-
vicu od 6000 kr, dobiva se od iste uz 4/2 %
kamata. Ukupna godišnja kamata iznosila
bi 270 kr. troškovi na kuću godimice 130 kr.,
ukupni dakle godišnji rashod od 400 kr.
G. načelnik zna da po zakonu, naša bi ško-
la primala 1000 kr. najma na god. i tako
bi svake g. preticalo čista 600 kr. a u 20
god. bi se zgrada isplatila samo sa pretič-
kom, a nakon 20 godina imao bi ovaj od-
lomak svoj čisti prihod od 1000 kr. s ko-
jim bi se mogli urediti žalosni naši pute-
vi i druge potrebe u ovom zapuštenom se-
lu. Ne vrijede dakle načelnikovi izgovori
sa crkvom, a zašto uz sve ove razloge mi
ne imamo školu, znat će g. načelnik, ali bi
ih željeli znati i Račišćani.

Ali, homo dalje. Nadnice fasija nisu iz-
vršile nijedna, ni ove ni lanjske godine, a
putevi su da se po njima upravo ne može
ni hodit. Ima se g. načelnik š ćim i hvalit.
Ja i drugi mješčani smo ga o zapuštenosti
obaviješćivali i na što ćemo doć, kad se ne
radi ništa, ali sve zaludu. Ako g. načelnik
ne vjeruje nek pita svoga brata liječnika, ka-
kvi su putevi i čistoća po mjestu, jer on
svake sedmice dohodi k bolesnicima.

Zna li g. načelnik, kakav je put iz Ra-
čišća u Korčulu, i koliko je on obećavao
da će se isti dovršit kroz ovo šest godina
— a jadan putuik mora, da se ispovijedi
kad put Korčule krene.

Ali sad dolazimo na glavno. Zna li g.
načelnik da je neistinito ono što kaže da je
novčani odbor svake godine pomno i skru-
polozno prigledao račune, knjige i opć. bla-
gajnu, radeći isti odbor oko tog posla po
osam dana? Ja jesam bio članom novč. od-
bora god. 1902 i 1904 sa Don Mašom Bo-
dulićem i Antunom Stankovićem, ali mi to-
ga nismo radili. Nije istina, da smo se mi
trojica ikada sastali skupa u ove dvije go-
dine ma mi jedan put, a još nas manje u-
prava zvala, na pregledanje, kako glasi 6 42
Opć. Pr. Nismo nikada birali izmegju nas
predsjednika, nismo nikada prigledali blagaj-
nu pa ni dnevnik blagajne itd. Istina je da
sam potpisao izvješće od 27/11 1902, u komu
se hvali radđišnog i savijesnog tajnika, ali
to izviješće nije bilo sastavljeno od novča-

 

nog odbora, nit sam tu ja prisutan bio, a
ni g. Stanković, već ga je sam radišni i

je vijeće imalo raspravljat konačni račun,
na što smo bili prisiljeni da potpišemo, u
dobroj namijeri, da ne pravimo neprilika.
Još se nismo poznavali — a ovo neka slu-
ži i drugima za primjer, da se znaju vla-
dat. I s ovakovom priznanicom od novča-
nog odbora izlazi g. načelnik pred općina-
re! valjda po onoj, kad te ne hvale drugi,
hvali se sam.

Lanjske godine nisam potpisao nikako-
vog izviješća, premda su me molili i zakli-
njali za potpis. Opć. upravu nisam nikada
hvalio, niti je hvalim dokle hvalu ne zasluži.
Ove godine bio je novčani odbor sastav-
ljen od vijećnika Radića, učitelja, seljaka
Markovine iz Lumbarde i Ciprijana iz Pu-
pnata. Vijećnik Ciprijan ne zna ni čitat ni
pisat, a radi starosti malo i vidi, a pošto je
g. Radić imao otputovat iz Korčule, pozvao
je svoje kolege, učinili zapisnik novčanog
odbora, birali predsjednika, kako nalaže S
42 O. P. štogod prigledali u dnevniku. Ali
koja hvajda hvalit se, kad se u redu nije
našlo ništa? Tajnik veli, a s njim i načel-

knik, da nije moguće vršiti poslove uredov-

ne, a ja velim i kazao sam načelniku i
istomu tajniku, da se tajnik manje bavi
privatnim molbenicama, utocima it.d., a više
stvarima od ureda, a načelnik da pripazi
bolje, pak će vidjeti, kako će stvari bolje ići.

Zna li načelnik da konačni račun za g.
1904. još nije prikazan vijeću, nego će biti
po običaju prošlih godina zajedno sa pred-
računom. A kamo onda $. 73 O. P., koji
naregjuje da se zgotovi do 1. marta, a naj-
dalje do 30. juna? Zna li načelnik za €.
43 O. P., po kojem se opć. vijeće mora
sastavljati barem svaka 3 mjeseca, a on ga
sazivlje jedan, najviše dva puta u godini,
pa nametne po 25-40 točaka? Zna li g.
načelnih da tajnik mjesto vodit zapisnik
sjednica u čistu, čini proste bilješke olov-
kom pak prepiše kad se njemu svidi, a u
zadnje doba ne vješa ga se na običajnom
mjestu na uvid i kontrolu općinarima ? Pot-
pisuju Radić i Don Mašo Bodulić; zašto
se zapisnik na sjednici u čistu ne vodi, da
ga potpišu kojamudrago dva člana, koja se
trefe ? Zar su ona dvojica bolji i viši u vi-
jeću nego mi ostali?

Gosp. načelnik kao pravnik morao bi
znati za $. 18 o dužnostima i sastavljanju
opć. listina za izbore: upraviteljstvo od 5
do 10 veljače svake godine sastavlja dva
kazala za reviziju izbornog imenika.

Na 20. veljače svake godine uprava izlaže
na pregled sviju, do uključivo 6. ožujka,
izborne imenike, da svak može do toga
dana pismeno ili usmeno prikazati svoje
tužbe. A ove godine bilo je i 10. marta, a
listine nijesu ni taknute bile, pa da su stran-
ke hotjele prigledat i tužbe prikazati bilo
je kasno, jer rok prošao. Ali što da vide,
što da učine? Što ti je, tu ti je, veli narod,
a načelnik spava u škafetinu šor Joza —
t. j. njegov pečat, a vi općinari, stranke i
vijećnici govorite sa . . . . šor Jozom.

Kad se načelnik hvali dobrom i redo-
vitom upravom, zna li za moj utok, predan
na općinu za vis. Zemaljski Odbor 4/VIII.
1900. broj 1105, a podnešen proti konač-
nom računu odlomka Račišće te g. 1899.
proli člancima posebnog dnevnika istoga
odlomka br. 334, 508, 534, 1199, 1211,
1247, 1385, 1403, 1437, 1486, 11196, 1594,
1595, kojega su cijelu godinu dana grizli
miši pod stolom šor Joza, dok ja nijesam
nakon godinu, t. j. 10/VIll, 1901.,, poštom,
ravno preko c. k. namjesništva, zemaljskom
odboru poslao na riješenje. Kamo riješenje
— u pet godina ? Da osviježim pamćenje
gosp. načelnika, evo mu njegove odiuke
od 10/1X. 1901., br. 1185, koja glasi:

Gosp. Petar Borovac, opć. vijećnik, Ra-
čišće. »Uslijed naredbe sadržane u odluci
27. Avgusta t. g. br. 5423 Vis. Zem. Odb.
javiti vam je na riješenje Vaše pospješnice
30. Aprila t. g. da je vaš utok proti nekih

 

stavaka konačnog računa Račišća današnjom
odlukom br, 6390 bio povraćen općinskom

“