Br. 40.

PRAMA CRVENA HRVATSKA

 

U DUBROVNIKU, 16. Decembra 1905.

Godina |.

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i
četvrt godine surazmjerno ; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi, — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po . — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

 

Crna slika. | Pet je godina neprekidno on krivotvorio go-
\dišnje bilance. Manjak je svake godine ra-
Pred šibenskijem se je porotnim su- stao. Poslovne se knjige nijesu vodile u
dom vodila rasprava proti učitelju Petru Kr- u redu. A svake je godine nadzornik bla-
niću, koji je kao tajnik i blagajnik seoske gajna postavljen od zemaljskog odbora pre-
blagajne u selu Prvić Šepurini pronevjerio gledao poslovanja i nije našao, da ništa za-
za onamošnje prilike dosta znatnu svotu za- mjeri. Istom u posljednje doba prijavio je
družnog novca i krivotvorio nekoliko mje- /on zemaljskom odboru neke neurednosti,
nica. Porotnici su ga jednoglasno priznali ali fiškalni i burokratični duh, koji na ža-
krivcem, a sud ga je osudio na četiri i po lost u toj ustanovi vlada, propustio je, da
godine tamnice. U današnje doba slične po- učini, što je potrebno, pa je sud prije uap-
jave nijesu sasma neobične i rijetke. Svijet sio Krnića, nego li su u Zadru primili ka-
im se je već priučio, a novine ih bilježe kvo riješenje.
jedino radi časovite dnevne senzacije. To Nema sumnje, da se je zlo moglo za
se sve brzo zaboravi, dok novi slučaj opet vremena otkloniti i prepriječiti, da ne po-
ne ispliva na površinu i ne da paše javnosti, strada mnogo nedužnih obitelji, da je Ze-
koja uzbugjeno očekuje nešto, što prelazi maljski Odbor bio na visini svoga zadatka.
obične dnevne dogogjaje. Ali jer on nije znao i nije bio dorasao
Slučaj učitelja Krnića nas ne bi zanimao tomu, dogodilo se je, što se je dogodilo.
toliko i spomenuli bismo ga jedino ukrat- Za to na njemu leži velik dio krivnje, pa
kim vijestima, da nije preko sudbene ras- bi dajbudi imao nastojati da donekle po-
prave izašla na javu takova pojava, koja pravi zlo, koje nije hotimice nanio. Pod
ovoj aferi dava mnogo dublje značenje i u njegovim je nadzorom, kako smo spome-
crnoj slici pokazuje najvišu našu autonom- nuli, viši dio seljačkih zadruga u pokrajini.
nu vlast u pokrajini — zemaljski odbor. Ta činjenica ne bi zadrugarstvu nimalo bila
Tragika života htjela je da je učitelj Krnić od štete, jer i u Donjoj Austriji imamo isti
postao robijašem, ali ujedno je donijela to primjer. Ali su tamo drugi ljudi na upravi
dobro, da je za vremena cijeloj našoj jav- i drugačije je shvaćanje dužnosti i potreba.
nosti prstom pokazala na jednu veliku po- Kako danas stoje stvari, nemoguće je, da
gibao, koja prijeti razvoju zadružnog života. kod nas zadruge ostanu dalje pod nadzo-
Majka je učitelja Krnića htjela, da on po- rom Zemaljskog Odbora. Ovaj bi trebao
stane fratar. U Sinju je učio tri godine, ali za to, da se pobrine za drugi nadzor i sa
ga ne nagjoše zdrava, pa on odluči, da će sebe svali odgovornost. Nu ni tim nije pi-
u popove. Ni u tomu ne uspije, već pogje tanje svršeno. Mi bi mogli prama ustanovi
u preparandij i postane pučkim  nastavni- zakona o reviziji zadruga ustanoviti posebnu
kom. Živio je s kukavnom platicom i dva svezu, ali kako da ih financiramo, opskr-
puta se oženio. Pred šest godina osnova u bimo potrebnim glavnicama i uložimo pre-
selu, u komu je učiteljevao, seosku zajmov- tičke? Nezavisna sveza za nadziranje i pre-
nu blagajnu sa neograničenim jamstvom. gledanje poslovanja nije težak posao, ali
Prvi put iz potrebe prisvoji nešto zadruž- je za to teži, kako da zadrugama nabavimo
nog novca. Što je išlo dalje, sve je bilo potrebitu vjeresiju i podignemo novčanu
gore. Trebalo je pokrivati manjak, pa za to | centralu.
je krivotvorio mjenice. Igrao je na karte i ee
lutriju, dao se razvratnu životu. | došao je Lanjske je godine bila potaknuta iz Du-
konac, Osugjen je. Plaču ga žena i djeca, brovnika misao, da se naše zadruge pri-
proklinju mnogi družinari, a moglo bi ga druže ljubljanskoj »Zadružnoj Svezi«. Ova
blagosivljati više hiljada težaka i posjednika | je bila sklona, da osnuje za Dalmaciju po-
niz pokrajinu udruženih u blagajnama, jer sebnu nezavisnu podružnicu. Proti toj na-
im je otvorio oči i' pokazao pogibao, koja misli podigli su se sa stanovite strane pri-
bi ih mogla jednog dana dovesti do onog govori političke uaravi, jer je ta Sveza u
istog položaja, u komu se sada nalaze še- rukama slovenačkih klerikalaca. Ne ćemo
purinski težaci. ispitivati, koliko je bio odlučan taj mome-
st nat, ili je bilo po srijedi koješta drugoga.
Blagajna je u Šepurinama josnovana na Naprosto bilježimo. Jasenički župnik Dum
temelju neograničenog jamstva,
Raiffeisenovu. Svi družinari jamče za jedno- za razvoj zadrugarstva, bio je predložio, da
ga. Kao veliki dio ostalih u pokrajini i o- ne naglimo s ponudom iz Ljubljane, a da
na je zadruga bila pridružena zemaljskom u toliko pokušamo, da se ustanovi posebna
odboru, koji vrši nad njima nadzor. Na sud- sveza, a zemljišno-vjeresijski zavod pretvori
benoj se je raspravi ispostavilo, da je Kr- u novčanu centralu dalmatinskih zadruga.
nić već prve godine počinio pronevjerenje. O tomu se je imalo raspravljati u posljed-
je pokopan dne 5. jula g. 1657.« (»De eo
(= Junio Palmotta =) in Necrologij frag-
mentis, quae post Terraemotum collecta fu-
ere, ne omnino perirent, ita scriptum legi
= Junius di Palmotta dictus Pupiza Poeta
celeberrimus sepultus die V. Julij 1657.«)
,— Palmotićeva se oporuka, kako sam bio
| pouzdano obaviješten, nalazi u dubrov. dr-
| žavnom MOA bila je napravljena :po-
Ji Gjono) Gjorin" ćić, pjesnik menute god. 1657.
Kristijačea i ajplodnij KNIN wsaroj Gjonovu »Kristijadu« izdao je, kako je
|

 

PODLISTAK.

Nekoliko priloga literarnoj
prošlosti dubrovačkoj.
Priopćuje N. I. Gjivanović,
Iv.)

dubrov. književnosti umrije na 4. (? 5) jula:g. Poznato, u Rimu g. 1670. stariji mu brat
1657. Taj io je podatak. bio i (o neki Gjore Palmotić, o kome znademo da je
bilježaka u djelima dominikanca o. Serafina | too g. 1675. (v. raspravu K. Jirečka »Bei-

Cerve i franjevca o. Sebastijana Dolci, koje | tr4ge zur ragusanisckien Literaturgeschichte«

 

 

 

 

njem saborskom zasjedanju, ali se nije!
\ništa zaključilo, kako smo to mi bili već
| unaprijed predvidjeli. A da rečemo iskreno,
\nije nam toliko ni žao. Zemljišno-vjeresijski
| zavod po svojoj ustanovi nije podesan, da
\bude centralom zadruga, a k tomu je i su-
\više birokratizovan i u njemu prevlagjuje
|skučeno mišljenje Zemaljskog Odbora.
| Ne preostaju nam dakle nego dva puta.
(li da prihvatimo ponudu ljubljanske »Za-
\družne Sveze« ili da se posebno organizu-
jemo i osnujemo jedno novčano središte.
esi imadu već od dvije i po godine svoju
središnju banku čeških štedionica. Kroz to
je kratko vrijeme ona krasno napredovala
i već je ovih dana raspisala treće izdanje
svojih dionica. Mi smo pripukli siromasi
prama češkom kapitalu, ali ipak vrijedi, da
proučimo i tu stranu pitanja. Svakako, da-
leko od Zemaljskog Odbora, jer je to crna
slika našem zadrugarstvu.

o SAOIES
Jedino spasenje.

Varao bi se, ko bi sudio sve življenje na-
roda po jednome doba, ko bi uzeo usta-
nove jednoga doba za jedino prave i jedino
dobre. Najveća načela istine i pravice jesu
vječna i nepromjenljiva, a faktično se jav-
ljaju i ostvarjuju na razne načine u povjesti
čovječanstva. :

U neko doba ovladaju narodima nove
ideje i nove težnje. Iz početka oglase seti-
ho, pa malo po malo osvoje sve ljudsko
mišljenje i teženje, tako da ih je već ne-
moguće ugušiti. Ako se takove ideje dadu
složiti sa istinom i pravicom, tada bi ludo
bilo nasilno ih ustavljati i gušiti. Ako vogje
naroda nastoje da nasilno uguše opravdane
| narodne težnje, tada ih obično, kako povjest |
uči, usvoje demagozi, koji u ljudskoj duši
| potpale niže istinkte, da elementarno:n silom
izbiju na javu. Što vladari ne htjedoše dati
željama vjernih podanika, to im, pače još |
\i više otrgne krvava revolucija! I vladari
itreba: da razumiju vrijeme i njegove težnje. |
\Najveći pravac u društvu jest socijalno do- |
bro. Nijesu države zbog vladara, nego vla- |
\dari zbog država. Države su opet podvr- |
| gnute vremenitim mijenama, kao što im je'|
\u opće podvrgnuto sve življenje naroda.

Razum dakle zahtijeva, da računamo si-|

po sustavu Frano Ivanišević, koji je mnogo zaslužan dejama i težnjama, koje nijesu neistinite i ćete,

nepravedne te nastoje svom silom da se.
narinu, tako da je nemoguće ustaviti ih ili!
udušiti. Razum zahtijeva, da snjima raču-|
namo i da ih samo nastojimo navesti na
pravi smjer i struju, da socijalnome dobru
ne budu na kvar, nego na ukor i korist.

Nego do sada Neke

daci o tome učenom Dubrovčaninu dali bi
\se nešto i ispuniti i ispraviti. I baš, De An-/
\gelis se nije rodio g. 1690. već nešto prije,
na 10/1. g. 1686., od roditelja: Ivana Krst.
\Angeli i Nike kćeri Ivana zlatara. (Mat. rogi.
|g. 1671.-87. u D. G. P. A.).

| Nakon prezentacije Blagajnika Gospe Ve-
(like imenovao ga je dubrov. nadbiskup de'
\Robertis dne 24/8. 1708. kapelanom crkve!
sv. Antuna opata na Pločama (rkp. »Bene-
ficia 1690. —.< u A. D. N.). Te je godine
|bio još klerik, a zatim na 25/5. 1709. g. bi
|regjen za svećenika. (rkp. »Ordinationes et
|patentes 1690.-1722.« u A. D. N.). Za služ-

 

oznati biografski po-

Demokracija je takova ideja i težnja. Ona!Na dnu svih velikih pitanja leži — pitanje
je već usvojila mišljenje i težnje naroda, religijozno. | zbilja savremena povjest svje-
pa bi veoma pogibeljno bilo, ako bi se u- doči, da je ozadina t. zv. socijalne demo-
opće dalo, da joj krutom silom na put sta- kracije« — materijalizam.
jemo. Države joj se moraju prilagoditi, da. Ako je pak sve to istina, onda smo mi
spase ono, što je bistveno i za što države | pred velikom alternativom. A ta je alterna-
opstoje — društvo, njegov opstanak i nje- tiva: ifi ćemo pustiti, da pobjedi demokra-
govo dobro. \cija bez religije i proti religiji, da pobjedi

Demokracija u svom trojakom smjeru jest| pomoću besdušnih demagoga i sruši vas
takova ideja i težnja. Politično prevagjuje | politični, socijalni i religijozni red, ili ćemo
načelo opće slobode, a u socijalnom po- poprimiti demokratičnu misao, organizirati
gledu pobjegjuje socijalizam proti individu- narod, s narodom i za narod započeti ve-
alizmu. U ime ovih ideja narod se diže,  |liku reformu političnih, socijalnih i religi-

Demokracija — fo vam je moderni fakat. [Do prilika i tako osloboditi državu, druš-

Politično prevlagjuje načelo opće slobode. tvo i religiju usudne revolucije.

Koliko se više širi kultura, koliko bolje na-, Što nam savjetuje politična mudrost?
preduje izobrazba, toliko se više ba&di tež- |To nije teško pogoditi. Ako je istina, kako
nja za političnom slobodom. Poznati soci-|mam sve svjedoči, da je budućnost demo-
jolog P. Vermlersch sudi, da je to naravna |kracije, onda bi politično mahnito bilo o-
psihološka pojava, pače se slaga s Ahren- | pirati se demokraciji. Ona bi pobjedonosno
som, koji kaže: »Politični oblici, ako su preko nas prešla. A pametna politika ra-
pravedni, moraju dopuštati polagano sve čuna s faktima. Priznajemo ipak, da bi ta-
više i više demokratičnoga elementa, koli- kovi čisto politični uzroci bili dosta egoi-
ko se naime više širi kultura u sve šire puč- stični. A što kaže socijalna pravica ?

ke mase«. Prije svega ne smijemo braniti, da i na-

Teško je kazati, da li će ove težnje do- rod teži za slobodom i za političnim pra-
tjerati do republikanske vladavine. Čovjek vima. Rekosmo već, da je ova težnja na-
bi skoro rekao, da će tako biti. Kažu, da ravna. Koliko se više širi izobtazba i svi-
je Lav XIII. kazao, da je budućnost Evrope | jest, toliko se jače badi težnja za samo-
— republikanska. Već g. 1838. pisao je stalnošću.. Krivo bi bilo, kada bi se ova
Gorress u »Hist. politische Blatter« (I. 64.): težnja stala da guši. Ako pretresemo raz-
»Ko prosudi evropejsku povjest zadnjega mjerje socijalnih čimbenika, prava i bre-
stoljeća, ne može tajiti istine, da na prvi |mena socijalnih slojeva, morat ćemo priznati,
mah protivne pojave i uzroci gone socijal da narod opravdano tuži politične i soci-
ni i politični položaj zajedno u apsolutnu jalne prilike. Ako je dakle to opravdano,
demokraciju. Hoće li to gibanje tjerati do | onda je pitanje, kako pomoći narodu, pi-
konca ili će se usljed unutarnjih zavirica | tanje socijalne pravednosti; onda ljubav i
zaustavici, ko bi to mogao kazati« ? i|pravednost valja da se prihvate rada za

Izvjesno je, da je ova težnja za političnom | demokraciju, t. j. za demokraciju, koja' ne
slobodom fakat, koji se tajiti ne može. U mrzi nijedan stalež, koja želi harmoniju
apsolutističnim državama javlja se ta težnja | svih staleža, a zauzimlje se u prvome redu
kao težnja za ustavom (svjedoče zadnji do-!za one, koji u prvome redu trebaju ljubavi
\gogjaji u Rusiji), u ustavnim pak državama i pravice — dakle za puk. Takov rad za
\izbija kao zahtijev općega izbornoga prava. narod treba da se udesi socijalno, pa i
| Nego ova težnja, ovaj pokret ima još i politično. Samo u političnom pogledu takov
svoju socijalnu stranu. Socijalizam je fakat, je rad prazan,
koji još samo slijepi mogu da taje. Klasi-

\i sabrana. A probuditi j& i sabrati može

čan mu je svjedok neprestance napredujuća
socijalna demokracija. Poklič za oslobogje- | samo socijalna pučka organizacija. S druge
lopet strane ni socijalni rad nije dovoljan.

nje ispod jarma kapitalizma, poklič za po-

bjedu socijalne misli čuje se sve jače i glu- |Ne će nikada uspjeti, ako narod ne dobije

hi samo mogu da ga ne čuju. veće politične slobode, više političnoga sa-
moodlučivanja, više upliva ma socijalno

Pa ako pogledate i poslušate, otkuda ove
težnje, otkuda ovi glasovi, vidjet ćete i čut| zakonodavstvo. A sve to opeta ne može se
|dati narodu bez naroda. | zato sasvim je

 

jer nemoguće je upotrebiti
 narodove moći, ako ta moć nije probugjena

 

da ustaju mase, da ustaje puk.
Fakat je dakle, da se u modernom živ- razumljiv i opravdan zahtijev izborne refor-
ljenju naroda demokracija sve to jače javlja, | me. Doduše opće izborno pravo etično je
i nema sumnje — demokracija će i pobje- \sa stanovišta apstraktne politične i socijalne
diti ! vrijednosti čisto indiferentno, ali u faktičnim
Ovo pak veliko gibanje ne može da bude prilikama lako se dogodi, da je ono jedino
indiferentno niti u — religijoznom pogledu. sredstvo za cijelj, što je zahtijeva socijalna
njima »Osmana« kojih nema i o jedinstvu | Rodoslovlje po Appendini-ju s i
»Osmana«, govori g. Jensen i o popunama [van (Gjivo) Gundulić rogi. 1588. + 8/12 1638
tih praznina, pa i o dopunjaču Petru-I aciju ž. Nika Šorgo
Sorkočeviću (Sorgo) i o ocu mu Gjivu-Franu
(»Franatici«) Sorkočeviću. Pri tome učeni Šiško Gundulić + 1682
taj švedski naučenjak pravi (na str. 242.)
ovakovu opasku: »Ako je točno rodoslov- Ivan Gundulić + 1721
lje kako ga donosi Appendini u: »Versione |
libera«, onda je Gjivo-Frano, otac Petra Nika Gundulić
Sorkočevića, bio sin Nikolete, kćeri Ivana m. ? Sorgo
Gundulića, unuka našeg ze (= Gjiva |
Franjina Gundulića =), Al može biti da se Ivan-Frano (»Franatica«) Sorgo
Appendini i ovdje vara, jer se baš supruga
našeg pjesnika zvala Nikoleta (Nika) Sorgo«.
Ja sam pokušao da riješim to pitanje, da

Petar-Injacij Sorgo

 

i i štampanu u XXI. svesku Jagićeva »Archiva«!bu kancelara nadbiskupske kurije dubro- li je i koliko je točno to rodoslovlje, što ga odoslovlje na osn ataka u A. D. N.
| ko s o o AVE PINE na st. 498.). Taj sam podatak al nešto o6- | vačka. gdje se odlikovao marljivim i vrsnim je Appendini donio u svome biografičkom # J iu ve Pog ) ah
(Rad knj. oo str. 80. i 81.). Ipak mis. regjeniji našao prelistavajući maticu premi-, radom, bio je odregjen kurijalnim dekretom | uvodu Jakšićevu talijanskom »Slobodnom Ivan (Gjivo) Franjin Gundulić
lim, neće biti suvišno sko o tome "istom |Nulih u parokiji dubrov. predgragja god. | od 23/12. g. 1713. (rkp.»Diversorum g. 1706. prevodu Osmanide« (u Dubrovniku g. 1827.), rogi 1388 + E 1638
Palmotiću ovdje donesem vijest doslije, dr- 1659.-1741. Tamo sam se naime namjerio — 1721« u A. D. N)) pa sam se uvjerio, da se g. Jensen nije u e. : 2
žim, neštampanu a sadržanu u Cervinom |na bilješku gdje se veli, kako je Gjore Pal-| Nekoliko godina kasnije, a to je bilo na svojoj sumnji prevario. ož. g. 1628. ili 1629.
rukopisu štono se čuva n biblioteci domi-|mMotić preminuo kad mu je bilo oko 70 go- 12/5. 1731., pošto ga je predložio senat du. | baš, na osnovu rukopisnog materijala ž. Nika kći Šiška Sorgo
nikanskog samostana dubrovačkog s naslo. | dina, pošto je primio sva Svetotajstva, i da | brovaćki, imenova ga dubrov. nadbiskup pribranog u pomenutim arhivima: dubrov. i i 3
vom »Monumenta Co tionis Šancti Do-|j€ bio pokopan u crkvi sv. Domenika. Po-|Franchi kapelanom i ujedno ispovjednikom | nadbiskupije i dubrov, gradske parokije Šiško Gundulić rogi. 1633 % 1682
minici de sio Ordinis fratrum Praedi.|Vrh te jeti ješke zabilježen datum 20. ju. Dumana sv, Katarine Sienejske. (rkp. «Be. mogao sam se osvjedočiti, da je Sorkočević, ož. 1. p. 14/11 g. 1666.
catorum, edita a Fratre Seraphino Maria|na 1675., a to ne može biti drugo već ili neficia 1722.-1771.« u A. D. N). \dopunjač »Osmana«, doduše bio u rodu I. ž. Marija kći Marina Cerva
Cerva ejusdem alumno etc. I. tom.« na str. dan ukopa ili dan ukopa i ujedno smrti Taj svećenik umrije u svojoj (5:1) | godi: sa pjesnikom »Osmana« ali nešto drukčije ož. Il. p. 16/12 g. 1668.

157. Ta vrijedna Cervina bilješka, koju:sam | Palmotićeve. ni g. 1750.na 168. (mat. mrtvih g. 1720.-68. nego je to Appendini držao. Sorkočevićeva, U. ž, Kata kći Jerolima Nale
u dom veleč. oca Am- z. u D. G. P. A),, a ne g. 1755., kako se do biva, baba ločina maii) Nikoleta - (Nika) (oi
broza kaže ovo: »O|., Megju bolje latinske pjesnike dubrovačke sada obično pisalo. , |Gundulica, koju Appendini u onome rodo- Nika Gundulić rogi. 28/1 1671. + 20/8 1712.
njemu (== Gjonu Palmotiću =) pročitao XVIII. vijek brojimo i svećenika /vana- Njega se ne smije zamijeniti sa svećeni- 'slovlju označiva kao kćer Ivanu Šiška Gun- ud. u februaru 1697,
sam što je napisano u ulomcima nekrologa, Karla (QjanKarla) de Angelis (ili Angeli). kom Ivanom Angeli, koji je bio malo go- dulića i kao unuku Šišku Gjiva Gundulića, | muž: Petar Frana Sorgo rogi. 9/9 1662.
te ih se sakupilo eda posve 0 tome svećeniku, u čijim latinskim stiho- dina mlagji od njega_i umro je, regbi, ne- nije bila ni jedno ni drugo, već prvome | | 4
ne a to je ovo: o Palmotić, |Vima nahodi se prilično važno historijsko koliko godina prije njega, a vršio je dušo-|rogjena sestra a potonjemu kći. Po tome Ivan-Frano (»Franatica«) ze

»Pupica«, pjesnik vrlo glasovit, bio |Svjedočanstvo (jer malo decenijA poslije po- brižničku službu, koliko mi je doslije po-|dolazi da je Sorkočeviću, dopunjaču »Osma- rogi. 30/9 1706 $ 27/6 1771.

: tresa g. 1667.) o pjesniku »Osmana«, nala- znato, u Luci-Šipanu avgusta g. 1710. |na«, pjesnik »Osmana« bio. šukundjed a. ož. 2/9 1747.
4) Bela torij U podlisku br. 36. Crvene | tizle e 8 L bića (Diskae .*. (ne pra ic di donosi ovdje. pa a
i ; , 151.-153.), Lju .| razum radi donosim

svake m - 8 16. mjesto: ! rio biogr. s. 8.-9.), prof. (Rad XXXII.) = U već citovanoj knjizi s naslovom »Gun-,oba lja, novo i ono q Petar ME Sorgo
Zia. «o kome, kra, a Jensen-a (Gundulić und sein »Osman« dulić und sein Osmar:«, ito u Vi.mom joj opširnijim podacima iz napomenutih dvaju rogi. 1/6 1749. + 23/2 1829.
rokljalnim maticama rogjenih nema spomena». s. 103.). poglavlju, gdje se rasp;avlja o onim pjeva- arhiva: | e