Br. 40. PRAMA CRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU, 16. Decembra 1905. Godina |. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno ; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi, — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po . — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Crna slika. | Pet je godina neprekidno on krivotvorio go- \dišnje bilance. Manjak je svake godine ra- Pred šibenskijem se je porotnim su- stao. Poslovne se knjige nijesu vodile u dom vodila rasprava proti učitelju Petru Kr- u redu. A svake je godine nadzornik bla- niću, koji je kao tajnik i blagajnik seoske gajna postavljen od zemaljskog odbora pre- blagajne u selu Prvić Šepurini pronevjerio gledao poslovanja i nije našao, da ništa za- za onamošnje prilike dosta znatnu svotu za- mjeri. Istom u posljednje doba prijavio je družnog novca i krivotvorio nekoliko mje- /on zemaljskom odboru neke neurednosti, nica. Porotnici su ga jednoglasno priznali ali fiškalni i burokratični duh, koji na ža- krivcem, a sud ga je osudio na četiri i po lost u toj ustanovi vlada, propustio je, da godine tamnice. U današnje doba slične po- učini, što je potrebno, pa je sud prije uap- jave nijesu sasma neobične i rijetke. Svijet sio Krnića, nego li su u Zadru primili ka- im se je već priučio, a novine ih bilježe kvo riješenje. jedino radi časovite dnevne senzacije. To Nema sumnje, da se je zlo moglo za se sve brzo zaboravi, dok novi slučaj opet vremena otkloniti i prepriječiti, da ne po- ne ispliva na površinu i ne da paše javnosti, strada mnogo nedužnih obitelji, da je Ze- koja uzbugjeno očekuje nešto, što prelazi maljski Odbor bio na visini svoga zadatka. obične dnevne dogogjaje. Ali jer on nije znao i nije bio dorasao Slučaj učitelja Krnića nas ne bi zanimao tomu, dogodilo se je, što se je dogodilo. toliko i spomenuli bismo ga jedino ukrat- Za to na njemu leži velik dio krivnje, pa kim vijestima, da nije preko sudbene ras- bi dajbudi imao nastojati da donekle po- prave izašla na javu takova pojava, koja pravi zlo, koje nije hotimice nanio. Pod ovoj aferi dava mnogo dublje značenje i u njegovim je nadzorom, kako smo spome- crnoj slici pokazuje najvišu našu autonom- nuli, viši dio seljačkih zadruga u pokrajini. nu vlast u pokrajini — zemaljski odbor. Ta činjenica ne bi zadrugarstvu nimalo bila Tragika života htjela je da je učitelj Krnić od štete, jer i u Donjoj Austriji imamo isti postao robijašem, ali ujedno je donijela to primjer. Ali su tamo drugi ljudi na upravi dobro, da je za vremena cijeloj našoj jav- i drugačije je shvaćanje dužnosti i potreba. nosti prstom pokazala na jednu veliku po- Kako danas stoje stvari, nemoguće je, da gibao, koja prijeti razvoju zadružnog života. kod nas zadruge ostanu dalje pod nadzo- Majka je učitelja Krnića htjela, da on po- rom Zemaljskog Odbora. Ovaj bi trebao stane fratar. U Sinju je učio tri godine, ali za to, da se pobrine za drugi nadzor i sa ga ne nagjoše zdrava, pa on odluči, da će sebe svali odgovornost. Nu ni tim nije pi- u popove. Ni u tomu ne uspije, već pogje tanje svršeno. Mi bi mogli prama ustanovi u preparandij i postane pučkim nastavni- zakona o reviziji zadruga ustanoviti posebnu kom. Živio je s kukavnom platicom i dva svezu, ali kako da ih financiramo, opskr- puta se oženio. Pred šest godina osnova u bimo potrebnim glavnicama i uložimo pre- selu, u komu je učiteljevao, seosku zajmov- tičke? Nezavisna sveza za nadziranje i pre- nu blagajnu sa neograničenim jamstvom. gledanje poslovanja nije težak posao, ali Prvi put iz potrebe prisvoji nešto zadruž- je za to teži, kako da zadrugama nabavimo nog novca. Što je išlo dalje, sve je bilo potrebitu vjeresiju i podignemo novčanu gore. Trebalo je pokrivati manjak, pa za to | centralu. je krivotvorio mjenice. Igrao je na karte i ee lutriju, dao se razvratnu životu. | došao je Lanjske je godine bila potaknuta iz Du- konac, Osugjen je. Plaču ga žena i djeca, brovnika misao, da se naše zadruge pri- proklinju mnogi družinari, a moglo bi ga druže ljubljanskoj »Zadružnoj Svezi«. Ova blagosivljati više hiljada težaka i posjednika | je bila sklona, da osnuje za Dalmaciju po- niz pokrajinu udruženih u blagajnama, jer sebnu nezavisnu podružnicu. Proti toj na- im je otvorio oči i' pokazao pogibao, koja misli podigli su se sa stanovite strane pri- bi ih mogla jednog dana dovesti do onog govori političke uaravi, jer je ta Sveza u istog položaja, u komu se sada nalaze še- rukama slovenačkih klerikalaca. Ne ćemo purinski težaci. ispitivati, koliko je bio odlučan taj mome- st nat, ili je bilo po srijedi koješta drugoga. Blagajna je u Šepurinama josnovana na Naprosto bilježimo. Jasenički župnik Dum temelju neograničenog jamstva, Raiffeisenovu. Svi družinari jamče za jedno- za razvoj zadrugarstva, bio je predložio, da ga. Kao veliki dio ostalih u pokrajini i o- ne naglimo s ponudom iz Ljubljane, a da na je zadruga bila pridružena zemaljskom u toliko pokušamo, da se ustanovi posebna odboru, koji vrši nad njima nadzor. Na sud- sveza, a zemljišno-vjeresijski zavod pretvori benoj se je raspravi ispostavilo, da je Kr- u novčanu centralu dalmatinskih zadruga. nić već prve godine počinio pronevjerenje. O tomu se je imalo raspravljati u posljed- je pokopan dne 5. jula g. 1657.« (»De eo (= Junio Palmotta =) in Necrologij frag- mentis, quae post Terraemotum collecta fu- ere, ne omnino perirent, ita scriptum legi = Junius di Palmotta dictus Pupiza Poeta celeberrimus sepultus die V. Julij 1657.«) ,— Palmotićeva se oporuka, kako sam bio | pouzdano obaviješten, nalazi u dubrov. dr- | žavnom MOA bila je napravljena :po- Ji Gjono) Gjorin" ćić, pjesnik menute god. 1657. Kristijačea i ajplodnij KNIN wsaroj Gjonovu »Kristijadu« izdao je, kako je | PODLISTAK. Nekoliko priloga literarnoj prošlosti dubrovačkoj. Priopćuje N. I. Gjivanović, Iv.) dubrov. književnosti umrije na 4. (? 5) jula:g. Poznato, u Rimu g. 1670. stariji mu brat 1657. Taj io je podatak. bio i (o neki Gjore Palmotić, o kome znademo da je bilježaka u djelima dominikanca o. Serafina | too g. 1675. (v. raspravu K. Jirečka »Bei- Cerve i franjevca o. Sebastijana Dolci, koje | tr4ge zur ragusanisckien Literaturgeschichte« njem saborskom zasjedanju, ali se nije! \ništa zaključilo, kako smo to mi bili već | unaprijed predvidjeli. A da rečemo iskreno, \nije nam toliko ni žao. Zemljišno-vjeresijski | zavod po svojoj ustanovi nije podesan, da \bude centralom zadruga, a k tomu je i su- \više birokratizovan i u njemu prevlagjuje |skučeno mišljenje Zemaljskog Odbora. | Ne preostaju nam dakle nego dva puta. (li da prihvatimo ponudu ljubljanske »Za- \družne Sveze« ili da se posebno organizu- jemo i osnujemo jedno novčano središte. esi imadu već od dvije i po godine svoju središnju banku čeških štedionica. Kroz to je kratko vrijeme ona krasno napredovala i već je ovih dana raspisala treće izdanje svojih dionica. Mi smo pripukli siromasi prama češkom kapitalu, ali ipak vrijedi, da proučimo i tu stranu pitanja. Svakako, da- leko od Zemaljskog Odbora, jer je to crna slika našem zadrugarstvu. o SAOIES Jedino spasenje. Varao bi se, ko bi sudio sve življenje na- roda po jednome doba, ko bi uzeo usta- nove jednoga doba za jedino prave i jedino dobre. Najveća načela istine i pravice jesu vječna i nepromjenljiva, a faktično se jav- ljaju i ostvarjuju na razne načine u povjesti čovječanstva. : U neko doba ovladaju narodima nove ideje i nove težnje. Iz početka oglase seti- ho, pa malo po malo osvoje sve ljudsko mišljenje i teženje, tako da ih je već ne- moguće ugušiti. Ako se takove ideje dadu složiti sa istinom i pravicom, tada bi ludo bilo nasilno ih ustavljati i gušiti. Ako vogje naroda nastoje da nasilno uguše opravdane | narodne težnje, tada ih obično, kako povjest | uči, usvoje demagozi, koji u ljudskoj duši | potpale niže istinkte, da elementarno:n silom izbiju na javu. Što vladari ne htjedoše dati željama vjernih podanika, to im, pače još | \i više otrgne krvava revolucija! I vladari itreba: da razumiju vrijeme i njegove težnje. | \Najveći pravac u društvu jest socijalno do- | bro. Nijesu države zbog vladara, nego vla- | \dari zbog država. Države su opet podvr- | | gnute vremenitim mijenama, kao što im je'| \u opće podvrgnuto sve življenje naroda. Razum dakle zahtijeva, da računamo si-| po sustavu Frano Ivanišević, koji je mnogo zaslužan dejama i težnjama, koje nijesu neistinite i ćete, nepravedne te nastoje svom silom da se. narinu, tako da je nemoguće ustaviti ih ili! udušiti. Razum zahtijeva, da snjima raču-| namo i da ih samo nastojimo navesti na pravi smjer i struju, da socijalnome dobru ne budu na kvar, nego na ukor i korist. Nego do sada Neke daci o tome učenom Dubrovčaninu dali bi \se nešto i ispuniti i ispraviti. I baš, De An-/ \gelis se nije rodio g. 1690. već nešto prije, na 10/1. g. 1686., od roditelja: Ivana Krst. \Angeli i Nike kćeri Ivana zlatara. (Mat. rogi. |g. 1671.-87. u D. G. P. A.). | Nakon prezentacije Blagajnika Gospe Ve- (like imenovao ga je dubrov. nadbiskup de' \Robertis dne 24/8. 1708. kapelanom crkve! sv. Antuna opata na Pločama (rkp. »Bene- ficia 1690. —.< u A. D. N.). Te je godine |bio još klerik, a zatim na 25/5. 1709. g. bi |regjen za svećenika. (rkp. »Ordinationes et |patentes 1690.-1722.« u A. D. N.). Za služ- oznati biografski po- Demokracija je takova ideja i težnja. Ona!Na dnu svih velikih pitanja leži — pitanje je već usvojila mišljenje i težnje naroda, religijozno. | zbilja savremena povjest svje- pa bi veoma pogibeljno bilo, ako bi se u- doči, da je ozadina t. zv. socijalne demo- opće dalo, da joj krutom silom na put sta- kracije« — materijalizam. jemo. Države joj se moraju prilagoditi, da. Ako je pak sve to istina, onda smo mi spase ono, što je bistveno i za što države | pred velikom alternativom. A ta je alterna- opstoje — društvo, njegov opstanak i nje- tiva: ifi ćemo pustiti, da pobjedi demokra- govo dobro. \cija bez religije i proti religiji, da pobjedi Demokracija u svom trojakom smjeru jest| pomoću besdušnih demagoga i sruši vas takova ideja i težnja. Politično prevagjuje | politični, socijalni i religijozni red, ili ćemo načelo opće slobode, a u socijalnom po- poprimiti demokratičnu misao, organizirati gledu pobjegjuje socijalizam proti individu- narod, s narodom i za narod započeti ve- alizmu. U ime ovih ideja narod se diže, |liku reformu političnih, socijalnih i religi- Demokracija — fo vam je moderni fakat. [Do prilika i tako osloboditi državu, druš- Politično prevlagjuje načelo opće slobode. tvo i religiju usudne revolucije. Koliko se više širi kultura, koliko bolje na-, Što nam savjetuje politična mudrost? preduje izobrazba, toliko se više ba&di tež- |To nije teško pogoditi. Ako je istina, kako nja za političnom slobodom. Poznati soci-|mam sve svjedoči, da je budućnost demo- jolog P. Vermlersch sudi, da je to naravna |kracije, onda bi politično mahnito bilo o- psihološka pojava, pače se slaga s Ahren- | pirati se demokraciji. Ona bi pobjedonosno som, koji kaže: »Politični oblici, ako su preko nas prešla. A pametna politika ra- pravedni, moraju dopuštati polagano sve čuna s faktima. Priznajemo ipak, da bi ta- više i više demokratičnoga elementa, koli- kovi čisto politični uzroci bili dosta egoi- ko se naime više širi kultura u sve šire puč- stični. A što kaže socijalna pravica ? ke mase«. Prije svega ne smijemo braniti, da i na- Teško je kazati, da li će ove težnje do- rod teži za slobodom i za političnim pra- tjerati do republikanske vladavine. Čovjek vima. Rekosmo već, da je ova težnja na- bi skoro rekao, da će tako biti. Kažu, da ravna. Koliko se više širi izobtazba i svi- je Lav XIII. kazao, da je budućnost Evrope | jest, toliko se jače badi težnja za samo- — republikanska. Već g. 1838. pisao je stalnošću.. Krivo bi bilo, kada bi se ova Gorress u »Hist. politische Blatter« (I. 64.): težnja stala da guši. Ako pretresemo raz- »Ko prosudi evropejsku povjest zadnjega mjerje socijalnih čimbenika, prava i bre- stoljeća, ne može tajiti istine, da na prvi |mena socijalnih slojeva, morat ćemo priznati, mah protivne pojave i uzroci gone socijal da narod opravdano tuži politične i soci- ni i politični položaj zajedno u apsolutnu jalne prilike. Ako je dakle to opravdano, demokraciju. Hoće li to gibanje tjerati do | onda je pitanje, kako pomoći narodu, pi- konca ili će se usljed unutarnjih zavirica | tanje socijalne pravednosti; onda ljubav i zaustavici, ko bi to mogao kazati« ? i|pravednost valja da se prihvate rada za Izvjesno je, da je ova težnja za političnom | demokraciju, t. j. za demokraciju, koja' ne slobodom fakat, koji se tajiti ne može. U mrzi nijedan stalež, koja želi harmoniju apsolutističnim državama javlja se ta težnja | svih staleža, a zauzimlje se u prvome redu kao težnja za ustavom (svjedoče zadnji do-!za one, koji u prvome redu trebaju ljubavi \gogjaji u Rusiji), u ustavnim pak državama i pravice — dakle za puk. Takov rad za \izbija kao zahtijev općega izbornoga prava. narod treba da se udesi socijalno, pa i | Nego ova težnja, ovaj pokret ima još i politično. Samo u političnom pogledu takov svoju socijalnu stranu. Socijalizam je fakat, je rad prazan, koji još samo slijepi mogu da taje. Klasi- \i sabrana. A probuditi j& i sabrati može čan mu je svjedok neprestance napredujuća socijalna demokracija. Poklič za oslobogje- | samo socijalna pučka organizacija. S druge lopet strane ni socijalni rad nije dovoljan. nje ispod jarma kapitalizma, poklič za po- bjedu socijalne misli čuje se sve jače i glu- |Ne će nikada uspjeti, ako narod ne dobije hi samo mogu da ga ne čuju. veće politične slobode, više političnoga sa- moodlučivanja, više upliva ma socijalno Pa ako pogledate i poslušate, otkuda ove težnje, otkuda ovi glasovi, vidjet ćete i čut| zakonodavstvo. A sve to opeta ne može se |dati narodu bez naroda. | zato sasvim je jer nemoguće je upotrebiti narodove moći, ako ta moć nije probugjena da ustaju mase, da ustaje puk. Fakat je dakle, da se u modernom živ- razumljiv i opravdan zahtijev izborne refor- ljenju naroda demokracija sve to jače javlja, | me. Doduše opće izborno pravo etično je i nema sumnje — demokracija će i pobje- \sa stanovišta apstraktne politične i socijalne diti ! vrijednosti čisto indiferentno, ali u faktičnim Ovo pak veliko gibanje ne može da bude prilikama lako se dogodi, da je ono jedino indiferentno niti u — religijoznom pogledu. sredstvo za cijelj, što je zahtijeva socijalna njima »Osmana« kojih nema i o jedinstvu | Rodoslovlje po Appendini-ju s i »Osmana«, govori g. Jensen i o popunama [van (Gjivo) Gundulić rogi. 1588. + 8/12 1638 tih praznina, pa i o dopunjaču Petru-I aciju ž. Nika Šorgo Sorkočeviću (Sorgo) i o ocu mu Gjivu-Franu (»Franatici«) Sorkočeviću. Pri tome učeni Šiško Gundulić + 1682 taj švedski naučenjak pravi (na str. 242.) ovakovu opasku: »Ako je točno rodoslov- Ivan Gundulić + 1721 lje kako ga donosi Appendini u: »Versione | libera«, onda je Gjivo-Frano, otac Petra Nika Gundulić Sorkočevića, bio sin Nikolete, kćeri Ivana m. ? Sorgo Gundulića, unuka našeg ze (= Gjiva | Franjina Gundulića =), Al može biti da se Ivan-Frano (»Franatica«) Sorgo Appendini i ovdje vara, jer se baš supruga našeg pjesnika zvala Nikoleta (Nika) Sorgo«. Ja sam pokušao da riješim to pitanje, da Petar-Injacij Sorgo i i štampanu u XXI. svesku Jagićeva »Archiva«!bu kancelara nadbiskupske kurije dubro- li je i koliko je točno to rodoslovlje, što ga odoslovlje na osn ataka u A. D. N. | ko s o o AVE PINE na st. 498.). Taj sam podatak al nešto o6- | vačka. gdje se odlikovao marljivim i vrsnim je Appendini donio u svome biografičkom # J iu ve Pog ) ah (Rad knj. oo str. 80. i 81.). Ipak mis. regjeniji našao prelistavajući maticu premi-, radom, bio je odregjen kurijalnim dekretom | uvodu Jakšićevu talijanskom »Slobodnom Ivan (Gjivo) Franjin Gundulić lim, neće biti suvišno sko o tome "istom |Nulih u parokiji dubrov. predgragja god. | od 23/12. g. 1713. (rkp.»Diversorum g. 1706. prevodu Osmanide« (u Dubrovniku g. 1827.), rogi 1388 + E 1638 Palmotiću ovdje donesem vijest doslije, dr- 1659.-1741. Tamo sam se naime namjerio — 1721« u A. D. N)) pa sam se uvjerio, da se g. Jensen nije u e. : 2 žim, neštampanu a sadržanu u Cervinom |na bilješku gdje se veli, kako je Gjore Pal-| Nekoliko godina kasnije, a to je bilo na svojoj sumnji prevario. ož. g. 1628. ili 1629. rukopisu štono se čuva n biblioteci domi-|mMotić preminuo kad mu je bilo oko 70 go- 12/5. 1731., pošto ga je predložio senat du. | baš, na osnovu rukopisnog materijala ž. Nika kći Šiška Sorgo nikanskog samostana dubrovačkog s naslo. | dina, pošto je primio sva Svetotajstva, i da | brovaćki, imenova ga dubrov. nadbiskup pribranog u pomenutim arhivima: dubrov. i i 3 vom »Monumenta Co tionis Šancti Do-|j€ bio pokopan u crkvi sv. Domenika. Po-|Franchi kapelanom i ujedno ispovjednikom | nadbiskupije i dubrov, gradske parokije Šiško Gundulić rogi. 1633 % 1682 minici de sio Ordinis fratrum Praedi.|Vrh te jeti ješke zabilježen datum 20. ju. Dumana sv, Katarine Sienejske. (rkp. «Be. mogao sam se osvjedočiti, da je Sorkočević, ož. 1. p. 14/11 g. 1666. catorum, edita a Fratre Seraphino Maria|na 1675., a to ne može biti drugo već ili neficia 1722.-1771.« u A. D. N). \dopunjač »Osmana«, doduše bio u rodu I. ž. Marija kći Marina Cerva Cerva ejusdem alumno etc. I. tom.« na str. dan ukopa ili dan ukopa i ujedno smrti Taj svećenik umrije u svojoj (5:1) | godi: sa pjesnikom »Osmana« ali nešto drukčije ož. Il. p. 16/12 g. 1668. 157. Ta vrijedna Cervina bilješka, koju:sam | Palmotićeve. ni g. 1750.na 168. (mat. mrtvih g. 1720.-68. nego je to Appendini držao. Sorkočevićeva, U. ž, Kata kći Jerolima Nale u dom veleč. oca Am- z. u D. G. P. A),, a ne g. 1755., kako se do biva, baba ločina maii) Nikoleta - (Nika) (oi broza kaže ovo: »O|., Megju bolje latinske pjesnike dubrovačke sada obično pisalo. , |Gundulica, koju Appendini u onome rodo- Nika Gundulić rogi. 28/1 1671. + 20/8 1712. njemu (== Gjonu Palmotiću =) pročitao XVIII. vijek brojimo i svećenika /vana- Njega se ne smije zamijeniti sa svećeni- 'slovlju označiva kao kćer Ivanu Šiška Gun- ud. u februaru 1697, sam što je napisano u ulomcima nekrologa, Karla (QjanKarla) de Angelis (ili Angeli). kom Ivanom Angeli, koji je bio malo go- dulića i kao unuku Šišku Gjiva Gundulića, | muž: Petar Frana Sorgo rogi. 9/9 1662. te ih se sakupilo eda posve 0 tome svećeniku, u čijim latinskim stiho- dina mlagji od njega_i umro je, regbi, ne- nije bila ni jedno ni drugo, već prvome | | 4 ne a to je ovo: o Palmotić, |Vima nahodi se prilično važno historijsko koliko godina prije njega, a vršio je dušo-|rogjena sestra a potonjemu kći. Po tome Ivan-Frano (»Franatica«) ze »Pupica«, pjesnik vrlo glasovit, bio |Svjedočanstvo (jer malo decenijA poslije po- brižničku službu, koliko mi je doslije po-|dolazi da je Sorkočeviću, dopunjaču »Osma- rogi. 30/9 1706 $ 27/6 1771. : tresa g. 1667.) o pjesniku »Osmana«, nala- znato, u Luci-Šipanu avgusta g. 1710. |na«, pjesnik »Osmana« bio. šukundjed a. ož. 2/9 1747. 4) Bela torij U podlisku br. 36. Crvene | tizle e 8 L bića (Diskae .*. (ne pra ic di donosi ovdje. pa a i ; , 151.-153.), Lju .| razum radi donosim svake m - 8 16. mjesto: ! rio biogr. s. 8.-9.), prof. (Rad XXXII.) = U već citovanoj knjizi s naslovom »Gun-,oba lja, novo i ono q Petar ME Sorgo Zia. «o kome, kra, a Jensen-a (Gundulić und sein »Osman« dulić und sein Osmar:«, ito u Vi.mom joj opširnijim podacima iz napomenutih dvaju rogi. 1/6 1749. + 23/2 1829. rokljalnim maticama rogjenih nema spomena». s. 103.). poglavlju, gdje se rasp;avlja o onim pjeva- arhiva: | e