RS

\

!
\
i

 

MM

/ .. U DUBROVNIKU, 30. Decembra 1905.

 

ill

 

 

četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i

 

polugodište.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na poi

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je

Godina [.

MMM

 

poštarski troškovi. — Ko
predbrojen i za došasto

 

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

Osvrnimo se.

Postalo je konvencijonalhom dužno-
sti, da se pri kraju godine svaki list
osvrne na. dogogjaje od više vri-
jednosti, što su se kroz tu godinu po-
javili u javnom životu naroda. Trgo-
vac čini svoj račun dobitka i gubitka,
pa tako hoće i novinari, da iznesu na-
rodnu bilancu. To bi nesumljivo bilo
od velike koristi, kad bi se naša žur-
nalistika mogla makar i za jedan čas
odreći svog uskog i isključivog stra-

(še širi. Da slika bude još tužnija, ve-|njezina prevelika moć. I što mi je u Ame-
\lik dio naše štampe, mjesto da prou- rici najodurnije, nije t& možda pretjerana
\ čava to životno pitanje narodnog op- sloboda, nego premalenio jamstvo, što ga
stanka, donio je baš ovih dana naru- ta država ima proti tiraniji.

čene slavospjeve jednom društvu za Ako se čovjeku ili stranci u Sjedinjenim
prevoženje iseljenika. Bečka je pluto- Državama počini nepravica, na koga da se
kracija zgradila parobrode, koji uz svir- obrati? Na javno mnijenje? Javno mnije-
ku i pucnjavu odvode naš narod u nje čini većina! Na zakonodavnu oblast?
\ tugji svijet, da nam na uzvrat pošlje Zakonodavna je oblast slijepo orugje ve-
svoje čeljadi. U političkim našim za- ćine! Na eksekutivnu oblast? ! oma je u
| htjevima nijesmo koraknuli ni malo na- rukama većine! Na vojsku? Pa i ona je sa-
\prijed: sjedinjenje, uredovni jezik, us- mo oboružana većina! Na sudsku vlast?
itavna prava ostala su, na čemu su il ona je većina!

 

 

|pred drugim biti takov, kao da nijesi čo-| gao potpuno razumjeti odnošaj »pravobra
\vjek. [di u miru, eto ti življenja, ali življe- niteljne« države i slobode.
inja gorega od smrti!.. | Nego ipak Tocqueville je toliko dokazao,
Vidi se, Tocqueville je veoma živo ori- da se protivnici demokracije nemaju plašiti
| sao prigovor, koji ipak, ako se dobro shva- neograničene slobode, jer i kada je ne bu-
iti, ne govori ništa proti zdravo shvaćenoj du ograničivali zakoni, ograničivat će je
| demokraciji. | »većina«. Fizično ograničit će slobodu obo-
Prvo svega ovdje nije govor o apsolutnoj ružana moć zakona, a moralno će je ogra-
demokraciji. Demokracija je za mas jedan | ničiti volja većine, javno mnijenje, opća svi-
\mačin vladavine, možda ne baš najbolji a|jest, moralno jedinstvo. Zakoni možđa ne
za cijelo podložan slabostima -i manama,|će braniti pisati nemoralnih knjiga, pred-
bez kojih uopće nema ljudskoga djela. Ni- | stavljati lascivnih igara, izlagati sramotnih
slika, ali branit će to strah od javnosti, strah

načkog pogleda, pa uzdigavši se na lanjske godine bila. Naprotiv u stra-
više sudila dogogjaje sa opće narod-|načkom životu počelo se je vedriti.

nog vidika. Imali bismo tada pregled-
nu sliku pravog narodnog stanja, iz
koje bi mogli crpsti pouke. Mjesto to-
ga običaj se je uvriježio, da mali i
veliki listovi na izmaku godine dari-
vaju svoje strpljive čitaoce stranačkim
slavospjevima, mržnjom i porugom na
protivnike. Ako je baš ko htio, da od-
voji, iznosio bi bilancu, koja je uvijek
bila više umišljena, nego li realna. Od
toga nikakve koristi a velike štete.

U odmjerenim granicama običnog
članka, kojemu je kao i svim drugim

\Vrenje još nije prestalo i do konačne
kristalizacije proći će još nekoliko vre-
|mena. Novo doba, novi pogledi stvo-
\rili su potrebu novih stranaka, koje
\su ipak u sebi pridržale mnogo staro-
\ga. To je opet dokaz potrebe da se
\ pravaštvo pomladi i reviduje program,
o čemu smo mi nekoliko. puta pisali.
| Ali ipak u svemu ovomu ima nešto
\utješljiva, što jamči za bolju budućnost.
(Siroki pučki slojevi sve više dolaze
(do svijesti svojih prava, svoje moći.
Pučka se misao još sramežljivo, ali i-

\je sigurno, da li će se demokratična težnja
A kako je sa slobodom mišljenja ? — Mi- | razviti do potpune, apsolutne demokracije.
\sao je nevidljiva, moć, koju višekrat ne mo- | Možda, a možda i ne će. Pa i u konstitu-
|žeš poznati i zato ona se smije*svakoj ti- cijonalnoj monarhiji lako opstoji demokra-
raniji. Niti najapsolutniji monarhi u Evropi (cija: politično, ako se usvoji načelo opće
|ne mogu danas zabraniti, da se tajno po | slobode; socijalno, ako se narod podigne
| državi ili pače u dvorskim krugovima ne|na ono mjesto, koje ga ide.

|širi kakovo njihovu autoritetu protivno mni- | U ostalom Tocquevillov prigovor, ako ga
jenje. Ali u Americi nije tako ! Dokle je ve- se dobro razumije, jest najbolji odgovor
| ćina nesigurna, dotle se govori; je li se | protivnicima. demokracije. Čega se baš naj-
jednom većina neopozivo ustanovila, svak više boje protivnici demokracije ? Ne toliko
zašuti, bio prijatelj ili neprijatelj. Razlog je opće, koliko meomegjašene slobode. Na kon-
\ jednostavan: nijedan monarh nema one mo- cu oni bi ipak podijelili slobodu svima,
e, koju ima većina. Kralj ima samo mate- s tom bi se mišlju sprijateljili, ali ne mogu
\rijalnu silu, koja dosegne djelo, ali do vo-|da pomisle neograničene slobode, slobode
(lje ne dopire; a većina uz materijalnu ima svemu. Što će na ovo branitelji demokra-

 

od nevidljiva suda naroda. I tako bi svi bili
slobodni, a ipak ne bi se služili slobodom
za sve, ne bi zlorabili slobode !

Ili zar neprijateljima neomegjašene slobo-
de ne godi ovakova demokracija ? Demo-
kracija, koja daje slobodu svima i svemu,
a niko je ne rabi za zlo? I baš Tocqueville
je dokazao, da je svaka apsolutna demo-
|kracija baš takova.
| Svaka? Svaka dobra demokracija. U sva-
\koj demokraciji većina nastoji da narine svo-
\ju volju. Ako je većina dobra, i sloboda će
\biti za dobro, a dakako, ako je većina zla,
i sloboda će biti za zlo, za neizmjerno zlo!
| Jer je naše doba demokratično, jer je bu-

 

 

sugjeno da: živi malo ura, ne može pak neodoljivo širi. | oni, koji su joj i moralnu silu, koja upliva na djelo i vo- (cije? Oni kažu, da za pravo o neograniče- dućnost demokracije, opet se povraća naš

se iscrpljivo obuhvatiti u jednu sliku
cijeli politički, socijalni i kulturni život
jednog naroda, ispitati uzroke i prika-
zati posljedice. Nu za to se mogu iz-
nijeti glavnije crte, koje vidljivo otska-
ču u očima svakomu, ko bez strasti
prati naš javni život.

Glavno je obilježje narodnog života
zadnjih desetak godina bilo s jedne
strane sve viši gubitak otporne snage
naroda, a s druge nastojanje, da se
budi ili bolje stvara narodna svijest.
Politički se je naš život gubio u stran-
čarstvu, kampanilizmu, kaotičkoj ne-
sregjenosti. To je sve zajedno dopri-
nosilo, da su u javnosti cvjetale klike
i komore. One su bile svemoguće, kao
sredovječni signorotti u svojim kulama,
a demokratska je misao bila potisnuta
u zapećak. Na kulturnom polju velik
zastoj, ništa što bi se uzdiglo nad o-
bične dnevne pojave. Htjelo se je ne-
što učiniti za pučku prosvjetu, osniva-
njem pučkih knjižnica, ali su pregaoci
sustali pred zaprekom, što još uvijek
nemamo dovoljne i dobre pučke lite-
rature. U socijalnom je pogledu bilo
malo razumijevanja. Potrebe naroda
shvaćale su se samo kao potrebe ma-
log broja povlaštenijeh.

Slika je crna, da crnja ne može bi-
ti, a na žalost nije se ni ove godine
mnogo promijenila. Otporna je snaga
naroda i opet slabija. Da se kako tako
nadomjesti gubitak s te strane, učinili
su se različiti kompromisi, koje narod
ne shvaća. U narodnom posjedu jed-
nako] treba zabilježiti gubitak. lselji-
vanje raste, a tugji se elemenat sve vi-

PODLISTAK

Josip Onyszklewicz:

»Slike iz dubrovačke prošlosti“,
Prvi svezak. — Brzotiskom »Dubrovačke Hrvatske
Tiskare«. 1906. —' Cijena Kr. 1-20,

Svaki narod, svaka i omanja , državica
nosi preko sebe prevučene neke crte, kojim
se luči u svomu privatnomu i javtiomu ži-
votu, u mišljenju i govorenju od drugih.
Te crte dakako budu gdje jače, gdje sla-
bije, sad pod većim ili manjim utjecajem

 

/ \ugih susjednih naroda i država, Takovih

bujnih crta imala je i na pretek dubro-
čka repuplika. Časni g. pisac ovim svo-
slkama hoće donekle da ilustruje te
crte i (a pruži čitatelju djelomice sliku sta-
roga dibrovačkoga života. Sve ove slike
oslanjaji se na neke historičke činjenice,
koje su tamo, amo razbacane po matriku-
lama bratovština, po »Lamenta de intus«
it.d., koje je g. pisac gledao da zaodjene
lijepim novelističnim odijelom, te ih tako
ponudi čitalačkoj puplici. Imade ih svega
dvanaest na broju. Pogledom na sadržaj
čini nam se, da su naj interesantnije »Zi-
1 sv. Roka«, »S Lopuda«, »Vještica« i
, »Ćilji su dinari«.

protivni, razumjeli su njezinu vrijed- |lju, na djelo i želje. Ne znam za nijednu
nost, pa joj sada udvaraju. Ta je mi- | državu, u kojoj bi uopće bilo tako malo
sao bila ishodište našeg javnog rada, neodvisnosti duha i tako malo prave slo-
pa nas veseli, što ona raste, jer u tom | bode diskusije, kako je to u Americi. Ne-
vidimo najbolje, da smo pogodili pra- ma te vjerske ili politične teorije, koju čo-
vi put. Ne strašimo se toga, što se na- | vjek u evropejskim državama ne bi smio
ši protivnici hoće da ogrnu plaštem slobodno naviještati: ako je u apsolutnoj
demokracije. Ako bude iskreno, doći monarhiji, lako .+ +%e za se narod, ako pak
će oni k nama, a u protivnom . sluča- u sleboćnoj,deia.,
ju brzo će sami sebi skinuti obrazinu |u sili za vladarevim šutoritetom. Ali u čis-
s lica. Iz puka za puk, napisasmo u|toj demokraciji, kakova je u Americi, ima
prvom broju našeg lista. Tog smo se|samo jedna moć, jedno samo načelo, što
načela držali do sad, pa ćemo i na- daje moć, a polag njega je ništa! U Ame-

dai će: se tako sakrit

noj slobodi i nije govora. U svakoj državi, | neprestani refren: Braćo, na rad! Teško na-
pa bila ona apsolutistična ili demokratična, ma, ako nas prestigne demokracija, koja
valja da postoje socijalni zakoni, koji će me će biti demokracija hršćanska! — K.
braniti pravicu, a svaki zakon ograničuje |

slobodu. Ali dalje zakoni ne smiju posizati, | LA0JEI

ne smiju posizati u osobnu odgovornost =. ka

pojedinaca. Takove su sloboštine : sloboda Vijesti IVA naroda.

udruživanja, govora, štampe, vjeroispovije-

di... dakako, zakoni ne smiju da ih ogra- Iz Benkovačke okolice.
niče; samo onda će im postaviti megje, ka-  »Pučki glas«. Javljaju nam posebnim o-
da bi te sloboštine došle u protuslovje sa glasom da će početkom nove godine izlazi-
socijalnim redom. Nego ovaj odgovor ne ti list »Pučki glas« namjenjen radniku. Pro-
zadovoljuje protivnike demokracije. U okvi- čitali smo njegov proglas a ujedno i pro-
ru pravice oni vide još preširoko polje slo- gram, koji nas je sasma obveselio. Program

prijed. |rici »većina« napravi stašan krug oko mi-
| sli. U tome je drugi pisac slobodan, ali teš-

2A0IR2 |ko ga njemu, ako ga prekorači! Nije mu
se doduše bojati kakova autodafeja, ali je
zato izvrgnut svakovrsnim neugodnostima.
Politična mu je karijera zatvorena; uvrije-
dio je jedinu oblast, koja bi mu je otvoriti
mogla. Odrekoše mu sve, pa | slavu. Prije
no je dao svoje misli u tisak, mislio je, da

Tiranija većine.

Što je većina ? pita Tocqueville. Sto je
drugo, većina kao kolektivno biće nego po-
jedinac, individuum, koji ima svoje mnije-
nje i često još svoje interese protivne inte-
resima drugoga individua, naime, manjine?
Ako dakle jedan čovjek, koji ima svu ob-
last, lako je zlorabi proti svojim protivni-
cima, zašto to ne bi mogla učiniti i »ve-
ćina«? lli zar ljudi, kada se udruže, pro-
mijene svoju narav ? Ili su valjda ustrplji-
viji pred zaviricama, kada su jači? Kad vi-
dim, da neko ima vlast i pravo sve činiti
— bio to kralj ili narod, demokracija ili
aristokracija, rabio j& u monarhiji ili repu-
blici — ja kažem: tuj je zametak tiraniji,
i već pomišljam, bi li mi bilo moguće pot-
pasti pod druge zakone.

Što demokratičnoj američkoj vladi najvi-
še zamjeram nije to, kako mnogi u Evropi
misle, njezina slabost, nego sve obrnuto,

Nije lak posao zaodjenuti jedan izolirani
i suhoparni historički fakat, nadopuniti ga
tako, a da se ne izobliči slika i nenaravna
postane privatnoga ili javnoga života, što
nam taj fakat pod oči nosi, a uz to da
bude lektira privlačiva i zanimljiva. Gosp.
pisac, čini nam se, da je dosta dobro us-
pio. Njemu su dosta dobro poznata i mjesta,
gdje se fakti zgagjaju, pa i druge lokalne
prilike, što sve dakako sudjeluje, da mu
bude naravnije pripovijedanje, koje ne može,
a da ne podraži zanimljivost u čitaocu,
naročito onom, koji se je u našim stranama
rodio i odgojio.

Da mu slike budu potpunije, g. pisac
gledao je tamo, amo da se u dijalogima
približi prošlom dubrovačkom govoru. Ako
na um uzmemo, da u ova 2-3 decenija pod
utjecajem škole i crkve dubrovački nam
stari govor na očigled nestaje tako, da do
2-3 decenija ne će mu ni traga više biti;
ne znamo, je li u tomu potpuno g. pisac
uspio. Ali je to samo nuzgredna stvar.

Mi preporučujemo knjigu i onim, koji
se bave dubrovačkom prošlosti pa i onim,
koji se me bave. Knjiga bo je pisana u.
kusnom formom i dosta čistim i narodnim.

 

piše podlu, nemoralnu knjigu pa je u sto-
tine tisuća primjeraka baci med narod? Ko-
mu se je time učinilo krivo? Teško bi bilo
odgovoriti komu. Je li proti pravici, kada
se u kazalištu igraju lascivne igre? ili kada
se na izlozima izlagaju besramne slike?
Komu je time nanesena krivica? A ipak ni-

 

ima sumišljenika; sada, kada je svoje na- je li to zlo, veliko socijalno zlo? Ili je zar
zore iznio na svijetlo, čini se, nema ni jed- | patvorenje moralnih nazora manje zlo od

noga; oni, koji ga kore, glasno viču; a oni,
koji su kako i on mislili, muče .:. Okovi!
i krvnici bijahu strašna orugja tiranije, a
današnja kultura sve je usavršila, pa i —

duše, a u demokratičnoj je republici drugo-
vačije: tijelo pusti u miru, a uhvati se rav-

volji ti misliti' protivno nama; ne ćeš izgu-
biti državljanska prava, ali te niko ne će

jezikom. Ko je uzme da čita, pročitat će je
oduška od prve do zadnje stranice: ato je
dobro jamstvo za knjigu.

Kada smo stali da pišemo ove retke,
nešto nam je oblijetalo oko pameti, što
nam se ne da mukom da mimoigjemo. Kod
Grka — a da i ne govorimo o modernim
narodima — i Rimljana pisali su se razno-
vrsni etički traktati, namjerom da se odgaja
tim čitanjem narod. Čini nam se, da nijedan
nije tako utjecao na narod, kao što su u-
tjecale Plutarkove biografije. Razlog je oče-
vidan. Čovjek oponaša — tumačilo se to
tako i ovako, mi se sada u to nećemo upli-
ćati — nemoguće mu je gotovo da.ne opo-
naša. Teorija ga može osvjedočiti, uvjeriti,
ali mu primjeri potresuju duhom, vuku ga
za sobom. Bilo bi za to zaslužno, da se
kogod lati posla te ilustruje neka lica, pro-
čišćene karaktere iz dubrovačke prošiosti,
te ih u lijepoj formi, etično i estetično ota-
njenoj prida na razmatranje mladosti i na-
rodu našemu.

patvorenja novaca ?

Možda ko reče: pravo pojedinoca time
nije povrijegjeno, ali je povrijegjena soci-
jalna pravednost; društvo ima pravo na mo-

javnoga morala. To bi bilo lijepo, ali onda,
kažu protivnici demokracije, i opet smo on-

Tu dakle nije sve jasno. Ponajprije tre-

[ Naša Župa.

Zla. Narav zemlje je dobra — rekosmo
— župljani su radini i žilavi a ipak s dana
na dan propadaju. Uzroka je tome zlu dosta.
Veći dio njih nalazimo i kod ostalog dijela
našeg naroda. Te uzroke je skrivila naša
vlada, a ni narodni zastupnici ne bi ostali
bez dijela krivice, kad bi htjeli bolje pre-
gledati njihov rad, iz kojega bi estrat bio
slabo a kod nekojih nikakvo poznavanje
narodne duše. Ali na te uzroke ne ćemo
se ni osvrtati, jer bi za badava trošili riječ,
već se nadamo, da će ih narod sam jednoga
dana zapaziti, a tad će stat jauk i  molja-
kanje krivaca.

Radije ćemo se pozabaviti s onim zlima,
kojima sami župljani mogu doskočiti.

Putevi. Kao što je za napredak svake
države neophodno potrebit lak prometni
saobraćaj, tako isto je to potrebito i za
svaku državnu čest. U prvom redu tu do-

 

Tim bi jamačno silno djelovao na njegov ,
pomenutog djelca

 

 

lize često i putevi,
Irošetajmo se do Brgata, a otole se spu-

odgoj. Nebi li se mogao, g. pisac gore na- ((stimo 1 Postranje, te zatim u Mandaljenu |
— pošto se već bavijpak do Kipara. Ako se kući vratimo bež
| dubrovačkom prošlosti — latiti ovoga posla? poplata wožemo biti prezadovoljni, što ni-

bode. Je li n. pr. proti pravici, kako ko na- narodni, pravaški, kud ćeš bolje. Da je naš

radnik i seljak ćutio takvu potrebu to je
nedvojbeno. U ovo mutno doba kad se po-
javljuju nove stranke lako nam je upo-
znati potrebu »Pučkog Glasa«. A najveću
pak potrebu ćute zapušteni per exclentiam
| ravni kotari. Nadamo, se da će ovi naći ja-
| ku obranu u »Pučkom Glasu« a ovaj od
|kotaraca moralnu i materijalnu pripomoć.
|»P. G.« nije ni skup. Pretplata za seljake,
\radnike i niže službenike nije nego četiri
\krune a izlazi triput mjesečno. Cvao i na-
| predovao »Pučki Glas«.

|  »Učiteljski Glas«. Na naš jednostavni u-

 

 

despotizam. Pod apsolutizmom je bila sila ral i poštenje, dakle socijalna pravednost pit hoće li »U. G.« u magjare ili magjaro-
materijalna; tukli su tijelo, da bi došli do zahtijeva zakone, koji će ustati na obranu ne odgovara g. Dinko Sirovica da neće ni

u jedne ni u druge pače ni u Kamarilu.
| Drago nam je. Ali nek nam se dopusti pi-

no duše. U demokraciji se ne kaže: ako dje, gdje smo prije bili — društvo u ime|tanje »hoće li prestati servilnost napram go-
me misliš kako i mi, ubit ćemo te; nego socijalne pravice valja da dokine slobodu re kao što u Splitu« i hoće li još nadalje
ovako: slobodan si, misli kako hoćeš; po | govora i štampe, slobodu vjeroispovijedi, | bacati sve radnje puč. učitelja, ako su i ma- |
slobodu udruživanja ...

ilo po oštre u koš, kao što u Splitu, gdje
kako nas uvjeravaju ima netiskanih radnja

birati; ne ćeš izgubiti časti, ali te niko ne balo bi tačno odlučiti pojam »socijalnoga na pretek. Samo pitamo i to ne zlom na-
će častiti; ostat ćeš megju ljudima, ali ćeš reda«, »socijalne pravednosti«, da bi se mo- | mjerom.

|
(jesmo niz strminu koja vodi u Postranje
vrat slomili ili što mijesmo nogu slomil
\idući u Mandaljenu.  Promislimo da oni
| kalvarskim puteljcima moraju do dva pu
na dan proći Župke s punim košima
glavi i duša će nas zaboljeti.

Više bi i gragjani zalazili kod nas
reče mi jednoč gostioničar Miloslavić —Ha
se ovo puta uredi, a tim bi i nami korjsti
bilo. — | pravo je rekao. Koliko dqhja
Župa ima koristi od izletnika, imala
gornja, a i više, da je pristupačna k

 
   
   
   
  
  
  

ga je put dok je došao do baštine, a
će zatim moći motikom baratati?
Svemu se ovomu zlu da ipak lako

dati odrasle članove da pet dana ra
cesta i puteva. Do. sada se naša

razumljivo. Bojala se je, ako se silom po-
služi, da će joj Župljani kod budućih izbora
legja okrenuti. Sad pako kad je stranačko
trvenje prestalo mislimo, da se više ne će
[gledati da li se ko ljuti, kad se radi o

 

ee.

|