M U DUBROVNIKU 3. Marta 1906. I GRVENA HRMATSKA_- Godina II. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 .— Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasio polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. retku a koji se više puta , katoličke crkve. b). Jer on tvrdi da istina Stanka. ire a ne može biti ravnopravan irodi često dogagja, d ije ne- Srivomu. c). On ovo kad tvrdi griješi pro- I E " E dogazja a e ka. tiv propuštenja Božjega, koje je propustilo go li zažesti oluja, koja ili se raspline Ka- da bude više vjerozakona, griješi protiv slo- , kovom skontrađurom, ili zahvati mah ine- bodne volje, koju je Bog dao čovjeku, da koliko dana zasebice drma zemljom, poja- bira svoje spasenje. d). Dosljedno L. opi- vi se neka stanka. Tako se eto dogagja i 'ć $0 ha nauku katoličke crkve o propušte- u našoj monarhiji. Rezolucionaši i koalici- a ožjemu i slobodnoj volji. e). Pred dr- i a Bi avom valja da svi vjerozakoni budu ravno- ja utanačili7sastanak na Rijeci. Nadošao ot- pravni i to načelno. pust magjarskog sabora; i tijem iza kako Mislimo, da smo vjerno fiksirali temeljne su F. Supilo i grof Teleki trčali simo i ta- tačke članka »C. H.«, iako bi ko htio na- mo, konferencija je bila po svoj prilici stav- per očinji vid, da tu vidi šta drugo, za- ljena ad acta. Da pravo rečemo to nas "ag raj sek ui. : akle ko tvrdi da krivi vjerozakon ne velike raduje; jer će ta stanka dokazati ka- može biti ravnopravan pravomu, taj se gri- ko će okrenuti stvari u Ugarskoj novim iz- ješi o propuštenje Božje i slobodu volje ? borima, još više, ako budu provedeni naj, so ?A pe »C. H.«? Ona hoće, temelju o tajnog glasovanja, te budu|4a to mnijenje A. L. pobije. li e: o ovla u ko sd sa oi Pobijajući') dakle mnijenje A. L. s jedne PES vi a , \se strane griješi »C. H.« protiv propušte- njinom naši će biti prostijeh ruka, da pri- nju Božjemu, koje je propustila da L. tako paze jednostavno na dobro naroda. Osim misli, s druge strane protiv slobodnoj vo- toga po 'svoj prilici da su se i sakupili, bi- Gi A. L., koju mu je Bog dao, da sam bi- li bi naši žrtvovali mnogo toga, što bi u|7% &ao put svoga spasenja, tako ovo ili o- narodu bilo uzvitlalo silnu prašinu, a ova- ko ako nijesmo ništa dobili ali nijesmo ni | izgubili; niti smo doživjeli grdnu sramotu da Rijeka ne pozdravlja kakovom vanjskom počasti svoje delegirce, dočim je bila sprav- na da ovacijama proslavi svoje osvajače. Ova će dakle stanka dobro doći da ras- | čisti magluštinu u kojoj smo lutali, te što nebi nikakva ljuska snaga mogla ostvariti, moći će vrijeme, koje je najbolji ustuk mno- | gim nevoljama. Resolucionaši vele da su dostigli potpuni sporazum sa Srbima, štlo,. bude li prave i nesebične namjere s jedne i s druge strane moglo bi donijeti trajnoga dobra našem narodu. Idemo da vidimo, jer riječima vjerujemo i ne vjerujemo, ali fak- ta neće se moći pobiti. | Nastala je stanka i u drugoj poli naše monarhije, jer je ministarstvo prikazalo no- vu osnovu izbornoga reda, uz novi poslov- nik, po kojemu postavilo bi se prilično tvr-/ i da brnjica zastupnicim da ne čavrljaju sve- je Bog dao da sam bira put spasenja. ga i svačesa. Podloga je novoj osnovi op- će tajno glasovanje, ali su ipak mandati ta- ko porazdijeljeni da sadašnja konstelacija u monarhiji nebi imala zaći, dočim bi mno- go bila skučena sloboda parlamenteraca. Nemoguće je sad izvjesno kazati kakva sud- | bina čeka tu novu osnovu i u parlamentu, a nadasve bude li poprimljena, u provedbi. Svakako će biti i ako sitni korak u napri- jed da Austrija sjedne na jedini pravi temelj, a taj bi bio federacija raznijeh sku- pina i naroda. Jer ako ljuti trzaji drmaju monarhijom najviše je do toga, jer je bilo povlaštenih naroda, begova i ,raje. Razne su skupine ustale pro et contra toj osnovi, jedno je ipak jasno, da su sve skupine o0- svjedočene da ovako dalje ne ide, te da se ima popuštati mnogo od strogosti kojom su povlašteni narodi izrabljivali dobrotu po- dregjenijeh. U raspravi na čemu smo, palo je nekoliko utješljivih rijeći, nadasve prija- zno smo čitali izjavu g. Morsey-a i popa. Scheichera, po kojim bi trebalo dati Hrvat- skoj što joj po pravu i pravici ide. Ali ito, su rijeći, dočim je fakat da nas je Beč još | jednom žrtvovao savezniku i susjedu, koji će i dalje našoj tužnoj pokrajini i Istri na- nositi mnogo štete. Žalosno, ali istinito. Ti- jem načinom koje čudo, ako osvanemo je- dan dan svi tamo kud su jur rezolucijona- ši naputili? Nastupila je stanka, nu ova ne sluti na * kakovu skontradđuru koja bi zrak politički razvedrila, nego sluti više na trajnu oluju, koja će drmati našom monarhijom. no mnijenje i da ga zagovara. — Nijesmo li logični ? Mi ne znamo; eto, neka drugi sude. Znamo, da će se svak nasmijati na- šemu zaključku; mi tomu krivi nijesmo. Princip nije naš, nego »C. H.« naša samo logična dedukcija. Pojavila se kod nas ne davno sekcesio- nistična struja u literaturi, pa koje čudo da se pojavi u filozofiji, logici, teologiji i t. d. Do sada se je gledalo — kada bi se vi- djelo koga u zabludi — da ga se svrati na put istine, osvjedoči, uvjeri; to se sada vi- še ne smije raditi, jer se lo kosi sa slobo- dom volje; do sada je dozvoljeno bilo u- klanjati zlo iz zadruge, sada, po mnijenju »C. H.« to se ne smije, jer je to propuš- tenje Božje, kao što je propuštenje Božje, da bude više vjerozakona. Ko bi inače ra- dio opirao bi se katoličkom duhu, koji uči da je čovjek slobodan i da postoji B žje! propuštenje. Ali ako je zbilja to tako, tada neka ide u smokve i prikle i crkva kalo-. lička i vjera i svi njezini propovjednici, koji eto kroz korizniene dane na hiljade idu u. nakrst svijeta, da utamane zlo, što je Bog propustio, da liše čovjeka slobode, koju mu Ali će nam »C. H.« dakako da je Bog! dao slobodu, da sam bira, jer ako je Bog propustio, da bude različilih vjerozakona, to je jamačno uradio, da mi možemo bi- rati vjerozakon, koji hoćemo. Bog propustio .... Bog uradio . ... ? Ka- ko to? »C. H.« hoće da stoji na kršćanskom sta- novištu i da kao kršćanka raspravlja; i mi ćemo joj s toga stanovišta odgovoriti. Da je zauzela koju drugu poziciju, religijoznu n. pr. skepsu, pozitivizam, materijalizam ili što slična, drugovačije bi joj odgovorili. Bog propustio . . .. Bog uradio . . . ? Ovo nije sve jedno. Ako je Bog propustio tada razlika. vjeronauka ne protiče od Boga nego od slobode čovjeka, ako je Bog tako uradio, tad je on i sam uzrok razlici vjeronauka. Ali niti kršćanstvo uopće niti ma bilo koja kršćanska konfesija ne uči niti je učila, da je Bog napravio nekoliko duzina vjeroza- i. pa da ih je — kao što čine modiste s klobučićima za gospogje -— lijepo pore- dao iza vetrine kakva dućana, da gospogje, kada se tu približe, odaberu ovaj ili onaj, koji im se bude više svigjao; nego uče da razlika religije protječe iz slobode ljuske volje i njena upliva na um, i iz drugih uz-/ roka, koji se imadu tražiti u čovjeku a ne u Bogu. Zato što piše »C. H.« ili nema smisla, ili ako ima, bio bi ovaj : sve su religije pred Bogom jednako dobre, lijepe, istinite pa bile one u najačoj oprečnosti. A ovo bi bi- la echt-sekcesionistična kršćanska nauka »C. H.« koju nebi ona smjela učiti, bar kad bi htjela biti dosljedna onomu što: piše u is-/ tom članku, da ona nije bez vjere, i kada, se je htjela pokazati u istom članku /aureom kršćanske teologije, koju A. cijelo sebi htjela izvojštiti samo ad orem. Ovim smo odgovorili na tačke a). b). c). d). napola dakako u šali, na pola u zbilji; Kud li imo! DA SLANO. C0 08 guvinimo ali tako, da smo mogli zadovoljiti i onoga, da nijesmo odgovorili direktno, jer onako- Bi imo ! vo pisanje nije zaslužilo direktan odgovor. ! govorimo : »svi vjerozakoni valja da budu. »C. H.« u svomu članku »Ne će da od-| ravnopravni pred državom« ili drugim rije- gorive br. 8. siti ee polemiku pro- |čima »tolerancija religiozna načelno i u naj- QaCORS koji e zbija i koji govori e prem-. je nam zadnja tačka, da na nju od-/ iko se dade raza-| širem smislu e. da ravnopra ne može biti, ali e državom , Ovo je ni manje ni siti se vati svako najviše premisu : »država bu: SZIERANJERISENIE diti, što hoće »C. H.« da ravnopravnosti nema pred Bogom, ali valja da bude pred državom. Mi osugjujemo kao apsurd i od- bijamo državu bez vjere (Religionslosser Staat) a razlog je tomu, što ako pojedini čovjek valja da bude vjernik, valja da i dr- žava ima jednu vjeru, a ta vjera je njenih podanika (razumije se većine). Država je stvorena za dobro pojedinih. Ona valja da promiče dobro i materijalno, moralno, intelektualno njihovo i da im štiti prava, što oni imađu i kao ljudi i vjernici i dr- žavljani, koja prava njima država ne stva- ra, nego ih oni primaju od naravi. Kada bi država bila bez religije, ona se ne bi niti osvrtala na vjeru, jer to u njezin djelokrug ine bi spadalo, dosljedno ne samo da ne bi štitila ta prava, nego kada bi joj se svigje- lo i gazila i krnjila. A država, koja krnji prava svojih podanika, što im je narav da- la, ne smije opstojati, jer ne odgovara svo- joj svrsi. Ovo je jedan izmegju drugih raz- loga, da država ne smije biti bez neke vje- re, kako to predpostavlja po svoj prilici »C. »Hrvatska«. Kao što se osugjuje i zabacuje država bez vjere, tako se ima osuditi i zabaciti religi- jozna tolerancija mačelno i u širem smislu riječi ; Jer kada bi se pripustila tolerancija u najširem značenju riječi, kada naime sve religije paralelne bi bile religiji dotične dr- žave, tim bi se dosta štetovalo religiji dr- žave, dosljedno većini državljana, a to bi se moglo u mnogo slučajeva dogoditi, što ne treba, da mi ovdje nabrajamo, naročito pak kada bi došla u koaliciju religija drža- ve sa kojom drugom konfesijom. A većina državljana imadu pravo — a ovo pravica pita, zdrav razum iziskuje — da im država zajamči ono mjesto što im ide. Ne vrijedi reći ono što govori »C. H.«: »Netom se dade komu vjerozakonu prven- stvo prama drugom, od pripadnika njegovih stvara se gospodujuća klasa«. Ne — odgo- varamo — ne stvara se, jer je već ta razli- ka stvorena. Kao što ljudi po naravi nijesu svi megjusobno ravni, jer neki imadu neka prava i dužnosti, što drugi nemadu, kao n. pr. u obitelji izmegju oca, matere, djece i drugih ukućana; tako ljudi nijesu megju- sobno ravni po položaju u društvu. Ove razlike ne stvara niko, nego ih stvara tok |maravi, ili bolje poredak, koji je oslonjen na vječitim, nepromjenivim, univerzalnim za- konima naravi, koje niko ne smije mijenjati »Egalite, libertć« ako hoće da ogrli »C. H.« neka joj bude; mi pripoznajemo jed- Imakost naravnu, a ne onu, što se hoće da se umjetno stvori. Na svrhu govorimo da se tolerancija u državi ima pripustiti u nekim slučajevima ali iznimno a ne načelno, i to da se pre- prijeći veće zlo? koje bi moglo nastati. Ta tolerancija može biti šira, uža, negativna, pozitivna it. d. . . što mogu samo opredije- liti prilike mjesta, vremena u pojedinim slu- čajima. | evo nas na kraju, da zaglavimo: Onoga, ko je mirno pratio naše pisanje, dobro kompasovao naše razloge, pitamo ga je li ispravno što piše »C. H.«: ko se pro- tivi ravnopravnosti vjere, da se opire Bo- žjemu propuštenju i slobodi volje i nauku katoličke crkve? Je li ispravno da svi vje- rozakoni načelno valja da budu ravnoprav- ni pred državom? je li ispravno, da A. L. tvrdi nešto, što je opriječno duhu katoličke vjere, kada piše: »... istina. a ta _ne mo- že po.sebi ne može biti ravnopravna kri- vom vjerozakonu, niti dotični pripadnik mo- že stati na stanovištu, da zagovara ravno- pravnost onoga, od šta je uvjeren, da je ne od Boga nego od ljudi«.? x +. Kao poskupac ovomu članu nadodajemo dvije riječi: »Oprostite uvrjede« i »pokorno oprostiti uvrijede» dvije su rečeiiice od ko ih druga uklapa prvu i nešto joj nadodaje. o svak vidi, ko i malo razumije hrvatski. Dakako svak valja da oprosti uvrjede kršćanskom nauku; da li pak svak valja da pokorno oprosti, to nijesmo mogli naći = u sv. pismu, a nijesmo našli, jer toga i nema. kT Za istinu i pravicu. Otkad je »Crvena Hrvatska« izselila iz dubrovačke hrvatske tiskare, nije se restala zadijevati o preč. Liepopilia. kazi bi za to bili suvišni, dosla je rolistati osam zadnjih njezinih bro- eva, u kojim je tako daleko dotjerala, da mu je u sedmom broju napokon ta i prijetiti. ia emu sva ta galama, nja, klevete, nabacanja? U nas je u u to svakomu očito, ali da i šira publika 1) Potparane su riječi uzete iz »C. H+» \ značajan Da je Liepopili takav svjedoče nje- gova djela. Sto je god radio, radio je javno i otvoreno, a to nam ne mogu gospari oko »Crvene« zanijekati, jer su svaki njegov korak i pothvat po tanko i brzo u »Crvenoj« iznosili. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. tom je taj predlog u skupštini bio iz- nesen, eto odmah graje, ko da bi to bilo maslo preč. Liepopili, a kad ta- imo, Liepopili je bio zamoljen od ne- koliko omladine za potpis. Nema o tomu govora. Skače gospar Pero ko Oni javljaju, gdje se drži skupština; pomamljen i viče: »Ljubiša me je po- ko je osobitim načinom zastupan; ko tjero iz Štionice, Frank će iz Čitaoni- od svjetovnjaka u skupštini u oko u- ce«.Nato se diže dobričina Lijepopili pada; ko je prvi pozvan da predsjeda; pa će gosparu Peru: Neka se »Hr- ko je proglašen presjednikom; koliko vatsko Pravo« ne prima, a Vi nam je bilo učesnika; ko je o predmetu stojte po sred čitaonice. | tako je i bi- izvjestio; do napokon koliko je stočića lo. Preč. je Liepopili, dok mu je zna- u sobi bilo. To su sve za nas dokazi, čaj i poštenje dopuštalo, vazda dola- da je Liepopiliev rad javan, a javan zio na ruku, ali su gospari Lijepopili-u je, jer je pošten. Mogu li se gospoda u svom radu, tim podičiti ? Ne mogu; /e quattro pre- potenze, kako ih je dobro jedan ugled- ni dubrovčanin prozvo, rade sve iz potaje i na svoju ruku. Jedan dokaz: Kad je preč. Liepopili gosparima spo- čitnuo, da su nemogući skokovi u na- ravi, i da su u poslu sloge imali po- stupati polagano, nastojeć najprije pri- bližiti društva, gospari odgovaraju da se je kušalo i te kako, drugim riječima ! htjelo se kazati, da im je preč. Liepo- pili ne istinu spočitnuo. Uprava »Čitao- nice« pozvala je na zabavu srpska društva, i tim se je htjelo pokušati približiti društva. Takć piše »Crvema Hrvatska«u br. 6 Da je uprava »Citaonice« to uči- nila živa je neistina; to su učinila opet dvojica-trojica, bez ičijeg znanja, i to je ono što je uvelo nenadnu ali posve opravdanu protivštinu u tom poslu. Ondašnja uprava ,,Čitaonice“ sasto- jala je od gg. E. Katića, - profesuia "Medini, dn. Mira Taljerana, učitelja Stjepčevića i Andra Puljizevića. Bili su završni pokladi. Uprava je prije toga imala nekoliko sjednica, ali o po- zivu Srba nije se_riječi progovorilo. U večer, kad je Čitaonica“ pripravila zabavu, dolazi u ,,Čitaonicu“ učitelj Stjepčević, ondašnji član uprave, te se čudom začudi, kad ugleda u ,,Citao- nici“ i gg. Srbe. Susretavši sutra u jutro g. Taljerana, upita ga, zna li on za to, nd što i ovaj začugjen odgo- vori, da ne zna. Upitan i g. Andro Puljizević, je li to pitanje bilo done- seno na pretres u sjednicu, nije znao onda odgovoriti ni jest, ni nije, a što danas misli ne znamo. Po svemu je tomu očito bilo, da su gg. E. Katić i profesur Medini, mimoišav i zakonik \i upravu, pozvali gospodu Srbe u ,,Ci- taonicu“*. Učitelj Stjepčević odmah na- javi istup iz uprave, a tako i gospodin Taljeran. Na to je bila sazvana glavna skupština, u kojoj su se takogjer go- spoda Stjepčević i Taljeran kao članovi uprave potužili, što se je stvar iz- \vela bez znanja uprave. Eto kako se je kušalo približiti društva. Gospari, koji su se tako ne lijepo vladali, ne isamo što su učinili krivo članovima \uprave, ma su učinili krivo i samim Srbima, doveli su ih naime na prevaru. Pozvali ih u ime ,,Čitaonice“, a kad tamo, ni sami članovi uprave ne znali za to. Ne znam, jesu li gg. Srbi one većeri vidjeli koje lice ne baš susret- ljivo, ali ako su, danas kad znadu kako stvari stoje, neka krive one, koji su ih na taj način tu doveli. I ovom se je zgodom kako i sva- kom drugom, preč. Liepopili. štini, koja je tom prigodom bila sa- zvana, došlo je po srijedi još jedno pieate Čitaonica prima one listove, oje hoće i žele opet dvojica, trojica. Nekoliko dana prije skupštine jedan omladinac zaustavlja na placi preč. Lie- popili, koji je tad bio u društvu još sa jednim svećenikom, i pruži mu je- dan arak papira, govoreć mu, bili ste nam i Vi ovo potpišali. Otvori pismo, koje se je imalo sag re e skupštini, a na njemu jedno dvadeset članova, koji traže, da bi se čitaonica jila i na »Hrvatsko Pravo«. je Lijepopili potpisao listu. Ne- pri susretljivost | I istoj . aiu! skup-. potpisa _\ uvijek nedrago za milo odvratili. Evo i tomu jednog dokaza; Preč. je Lie- popili uza sve svoje posle, zadnje dvije godine bio upraviteljem hrvatske - dubrovačke glazbe. Koliko se je za nju zauzimo, što je sve za nju učinio, svjedoci su i danas glazbari, a naosob g. Miho Gromović današnji upravitelj bonice u Zadru, koji je tada bio bla- gajnikom. Veliki troškovi, sredstva sla- ba, a što je za platiti, treba platiti. Ide g. Gromović k dn. Anti, kaže da po blagajni miši šeću, ali u dn. Antuna blagodarna ruka, zna i tomu doskoči- ti. Gospari megjutim nijesu za to gla- ve razbijali. Prigodom svečane večere * u Hotel Imperial-u, koju su znanci, prijatelji i štovatelji tomu kremen pošte- njaku priredili, zatražili su oni i glazbu, s kojom je do jučer upravljao preč. Lie- popili i od propasti ju možemo kazat spasio, pa bi li čovjek vjerovao, da- našnja uprava, koja je sad u rukama gospara, tomu se opriječila. Nijesu znali da opravdaju pred svijetom taj korak, pa su se neki izgovarali, da je to u strančarske svrhe, a drugi o- pet, da bi gospari uskratili svoj do- prinos, kad bi ona svirala Liepopili-u. Koliko je u tomu istine, nepristranos- ti i poštenja, ostavljamo publici da su- di. Megjutim treba razlikovati glazbila od glazbara, te dok su ih mrtva glaz- bila poslušala, živi i pošteni glazbari nijesu. Nekoliko njih dobavi glazbila trebinjske glazbe, i otsvira poštenjaku preko (cijele večere, te ga do stana svirajući doprati. Bilo im. to na čast i oštenje. Još jednu, jer mi prostor dalje ne dopušta, pa da završim. U Aprilu god. 1898. sklopio je svo- je umrle oči gosp. Vlaho De Giulli. »Crvena Hrvatska« na čelu svoga lis- ta u br. 16 od 16. Aprila, donosi ne- krologiju, divno počasno slovo, tome pokojniku. Ko je tu nekrologiju, tu za- hvalu napisao? Uz g. Frana Supila glavom preč. Liepopili. A danas? Nje- gov mu sin na tomu napadajem za- hvaljuje. Pa još je zadnja »Crvena Hrvatska« imala smionstva, da na- javi i obrani to svetogrdno djelo pod netptjoor: Na obranu očeve us- pomene? Preč. mu je Liepopili u toj nekrologiji uspomenu uzveličao, ali eto na žalost njegov rogjeni sin, hoće da ju ruši. Eda dogje čas, da g. R. De Giulli zbriše ono što je nepromi- šljeno na se bacio, i naknadi obilno u- vrijedu, koju je obožavatelju svog ok. oca preč. Liepopili-u, poštenjaku, arakteru, dobričini, nanio. ROD Organizacija općega i = jednakoga prava glasa. Benoist je pogodio, kada je kazao, da je opće i jednako pravo glasa počelo anarhi- je, ako nije organizirano. A organizirati ga ne će ni tajnost, ni obligatnost, ni propor- cijonalni sistem. Organizirati izborno pravo znači og narod, koji bira. Organi- zirano izborno pravo može da sloni jedino ose i jea k glasa leži o nakoga prava odluču. i , mehaničan broj. A broj je slučajan, je izborno pra ndividualistično, dokle birači n u vo čisto i izirani u skupine h pe Era. ilereza“ Agate e