Br. 53.

U DUBROVNIKU 17. Marta 1906. o

Godina Il.

PRAMA GRVENA ARVATSKA

 

 

 

četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

polugodište.

 

Cijena je listu sa domašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i
godišnje K 8 — Ko
je predbrojen i za došasto

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
+ Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

 

 

Kakvi smo.

Ibsen je u svom dramatu »Strašila«

|P

Zavirimo časom u statistiku Austrije. Na-
učena je slayeeskim, germanskim i 1oman-
skim pledienom:; Slaveni su u Austriji naj-

lju. Koliko li manjega truda, da nema nak-
\nadnih ispita ! Oduzimlju nam se one ogrom-/
ne poteškoće, koje na spojene sa njemač-

od prilike rekao, »da smo mi, ljudi, mnogobtojnije pleme koje broji preko 22:5 kim univerzama, a bolje utvrgjujemo zna-
kukavice, jer vidimo i ćutimo verige, mil. a nijemaca kojima je sve u rukama_nje svaki u svojoj struci, Teško je i pre-

što nas vežu, a nemamo srca, da se,
odlučimo prekinuti ih«. Dakako, to je!
u njega rečeno skroz tendencijozno,
a kad bi mu se želje ispunile, pore-,

neina ni palovicu.

Po opsegu i broju žiteljstva Slaveni za-
premaju prvo mjesto u Austriji.

to se pak tiče umne prosvjete koja je

\teško bez iznimke svakome našemu djaku,
koji je svršio pučke i srednje škole na hr-
\vatskom jeziku, polagati ispite na njemač- |
kom a i na talijanskom jeziku. Teško mu,

dak bi ljudskog ,društva svakako bio plod odgoja i obuke, prilično je raširena, je i preteško, kad mora slušati prelekcije
uzdrman; ali ako to primjenimo na ali na drugu ruku veoma ograničena. Osim na njemačkom jeziku, pripravljati se iz nje-
neke verige, što nas, Hrvate, tište, si-| pučkih i srednjih škola Hrvati u Austriji mačkih teksta, misliti hrvatski, a polagati
umno bi smo odahli, približili se svo-,ne imaju nijedne visoke škole, već su sko- na talijanskom jeziku. Je li to malen trud?
mu idejalu 'te ga i postigli, kad bi|ro sve u njemačkim rukama. Dakako, mi Dočim na zagrebačkoj univerzi uz olakša-

smo se — a to_stoji do nas
brili riješiti ih se.

- ohra- | Hrvati, moramo kaono zapuštena sifočad nje hrvatskih teksta i slušanja predavanja
\tamo amo moljakati e da nam udijele ne- na materinskom jeziku, polaga ispite razu-

Ne koristi tajiti." Priznajmo ragje, da znatni kutić da proslijedimo bez pogibelji mijevajuć i naj zamršenija pitanja.

narodna stvar nekako ne ide naprijed,
da zapinje, da smo sad dalje od mete
nego li prije. Ima nekakav crv rastoč-|
nik, što podgriza naš javni život te ga
čini trula i bolesna. Svi ga poznamo,
svi vidimo njegov destruktivni rad, a
nećemo, da ga ubijemo ; ne usugjujemo
se, a možemo! Kakav nam naziv pri-|
staje ?

Ali7ovako se dalje ne smije!

Zloba, zavist, mržnja, stranačka tjes-
nogrudnost i ambicija motori su naše
političke borbe, a u njoj najmilije o-.
ružje sumnjičenje i gjavolska kleveta.
Ko radi srcem i nesebično za domo-
vinu, treba da bude uvjeren, da će
zažto.biti nazvan nečijim špijunom,
izmećarom i tugjinskim  plaćenikom;
takvu je nezahvalnost žnjeo Kvaternik,
takvu i Starčević, čije kosti i u grobu
premeću. stanovite hijene. Pitamo mi,
što se da tim postići. Možda kakvi
efemerni uspjesi za stranku, ali opća/

i straha svoje nauke na tugjem i nami sas-

ma nepoznatom jeziku. Nama nije dopušte+

no da še naobrazimo mirno i bez zadjeva-
nja, oholi german nastoji na svaki mogući
način da bi nam narodni karakter izbrisao,
da bi nas pod svoj jaram rinuo. A ima do-
nekle i pravo!

Mješte da se izmegju sebe koljemo i sva-
gjamo, mješte da se za osobne časti i hva-

ile borimo, pomozimo narod, unapredimo

narodni probitak, osvjestimo narod, vodi-
mo ga k prosvjeti, — pribavimo mu viso-
ke škole. Tad nam neće dušmanska ruka
nimalo nauditi, već će pred nama strepiti
i drhtati, kao pred silnim i prosvjetljenim
narodom.

Ako pak u Austriji ne smijemo imati
mjesta za hrvatsku univerzu: e pa dobro
bilo tako; ali nam barem pustite slobodne
ruke, ne priječite nam slobodno disanje na
našoj, zagrebačkoj -univerzi. Priznajte nam
potpuno državne ispite!

Formalno nam je u istinu priznato, ali što

Vi čujete i slušate naša?naricanja, o na-
rodni zastupnici, pa ipak šutite; vi vi-
dite i motrite našu borbu na njemačkim
univerzama, a ne vičete na tu nepodobštinu!!
Zaklinjemo vas te vam na srce stavljamo,
mladi naraštaj, čiji vas očevi postaviše na'/
ito uzvišeno mjesto, pomozite ga da ne pro- |
pane; branite njegova prava pred žvalom |
bijesnog germana; podate mu ako ne hr-
vatsku univerzu u Austriji, a on mu barem
pribavite potpuno priznanje drž. ispita po-
loženih na zagreb. univerzi. Time ćete o-:
vjenčati ime slavom, a u srcima mladog hr-
vatskog pokoljenja uklesati ćete vječitu u-
spomenu, da ste ih spasili od njemačkog
tiranstva. — D., pravnik.

Bistrimo!

»C. H.&-u broju 10 osvrniva so naš od:
govor »Bistrimo«. Na fiksirane naše tačke
pod šifrom a, b, c, d, ne odgovara ništa,

stvar, narod podnosi od toga samo |se materijalne strane tiče ne može niko pro- nego se ispričava, da ona nije isticala te
teške udarce.. Dalje kojekakvi maduti |suditi već onaj koji je prokušao i kuša kroz tačke nego samo petu. Mi se nećemo više
individui znadu u nas identifikovati te klance jadikovce. Naknadni ispiti u Beču povraćati na prve tačke, jer smo  osvjedo-

vlastite interese s onim naroda.

to je donose toliko ometnje i truda skopčano ta- čeni, da je »C. H.« ostala i više nego u-

njima stalo za ponizivani, varani, »pro- ko ne indiferentnim troškom, kao kad po- vjerena ob onomu, što smo pisali. Ostaje

sti« puk, što je njima stalo za hrvat-
stvo i domovinu ?!!

lažemo sve cijelovite drž. ispite. Sveučilišni

|djaci Istre i Dalmacije ne polagaju tri već;

\ dakle peta tačka.
Ovom prilikom, »C. H.« čini se, da ne-

Glavno im je sjesti na uzvišene sto-|pet ispita. To neće možda niko vjerovati, Kako hoće da pregje na ofenzivu : iscrpava
lice i. po mogućnosti rezati kupone, ali je na žalost istinito. Dakle mi ni u to- neke naše rečenice i upozoruje pupliku na
a sve drugo za njih su otrcane iraze, me nemamo pogodnosti. Dok nijemac uži- pogibelj, što prijeti od takovih načela. Ta
koje se nikako ne slažu s njihovim va sve moguće olakšice i udobnosti, nama su naša načela govori »C. H.«; 1. da dr-

širokim vidicima; želje usija- se uskraćuje a skoro uništava i oduzima i/žava valja da imade neku vjeru, a to je ve- |

nih glava, kojim se opire
realno pojimanje
narodne politike.
Ovo su zla, što nas dave, te ih svi
uvigjamo, ali proti njima se odlučno

zdrave.

mo jošter živi.

| malen broj talijanaca imao je nekada,

(a mi nikada) svoju univerzu u Insbrucku,
dok im ju nije njemačko nasilje otelo.

njihovo ono što bismo morali imati. Ime nam sa-|ćine. 2. da država ne smije pripustiti reli-

| gioznu toleranciju (mi smo pisali »načel-.
\no« i »u najširem smislu riječi«). 3. da lju- |
|F nijesu ni po naravi ni položaju megju-
sobno ravni. Ovo su dakle načela, pred ko-

ne borimo, dapače ih ima, što na te| Obećanja su se za obećanjima ređala, jim imale bi i države i pojedinci strepiti.|
naše nesreće viču profačunano, fari- dok napokon do danas ostade samo puka|Pa hoće »C. H.« da i svoje opaske tu na- |
zejski, da mogu opet na drugom mje- fraza. Ogorčenje. talijansko je veliko, što im | doveže, jer piše: »Kada bi ovo sve bilo |
stu tim gadnim sredstvima podati istin- u istinu i mi priznajemo, ali se barem mo- ovako, ćemu se boriti, čemu raditi? Odgo- |

sko lice. Eto kakve štampe imamo mi,
Hrvati! Pa da nijesno sami sebi,
najveći dušmani? |
Hoćemo li se oslobodit kadgod tih
veriga? Teška je stvar proricanje
i vrlo nezahvalan posao; ali ovdje
smijemo s uvjerenjem govoriti. Puku
sve io više puca pred očima; sit je
ove gospodske politike, koja ne sastoji
ni u čem drugom, no u mistifikaciji
javnog mišljenja. On im već dovikuje:
Gospodo, toga ne trpimo! Pazite, mi
se brojimo! Tražimo od vas ljubavi —
ne mržnje, snošljivosti — ne tjesno-
grudnosti, povjerenja — ne nedoka-
zanih kleveta, čistih računa
dogovora i ugovora, rada — ne riječi;
tražimo napokon, da podredite vlastite
mei onijem Hrvatske!
ovaj i zaori iz
milijuna grla, ie sa se Hrvat
osvijestio, da ne će više opsjenjivanja
ni vrludanja nego čista pravca, da je
tijela bez-

bro] pijavica: bil će znak, da on više

neprijatelj !

gu još nečim tješiti, da uživaju pogodnost
u polaganju ispita na talijanskom jeziku
(na gradačkoj univerzi). A mi, mi nevoljni
i zlopatni Hrvati, nemamo ni jedno ni dru:
go, već i to, što nam uz neprestana molja-
kanja dopustiše polaganje ispita na zagreb.
univerzi, spojiše kojekakvim poteškoćama i
dvostrukim trudom i mukom. Zašto nas to-
liko morite i mučite? Zašto nas teretite su-
višnim i nepotrebnim troškovima ? Svak šu-
ti, niko ne odgovara. Jedino izmučeni djak
suznim očima odgovara: u dužnostima smo
svi jednaki, a u uživanju prava neka kroje
pravdu drugi. Nijemac širi slavodobitno svo-
ja krila i porugljivim riječima obasiplje na-
še djaštvo. Evala mu! Za nas se niko ne
brine, za nas niko ne haje.

Ma je li moguće i promisliti da, mi Ht-
vati uopće Slaveni, možemo živjeti u miru
i skladu s takvim oholim elementom? Je li
pravedno, da u svojoj zemlji prosimo mi-
lost kod tugjih univerza? Je li humanitar-
no da nas predavaju na milost i ne milost
slavenožderima ? Nama je tako sugjeno da
se klatarimo od nemila do nedraga.

Ali ne, mi još živimo, u nas još vruća
krvca teče. Mi tražimo i traže ono preko

 

varamo: borimo se i radimo za prava, što!
nam je narav dala i položaj stvorio, a ne/
za drugo. Borba i rad ne predpostavlja, da
svi ljudi moraju u državi biti ravni, nego
predpostavlja da čovjek hoće da izvojšti ne-
ka prava u onoga, koji mu ih niječe. Mo-.
že se dakako katkada boj voditi i za ne-/
'što, na što prava ne imademo; ali ta boni
\ba niti je opravdana, niti smije biti oprav- |
dana, |
»C. H.« slijedi dalje: »Mi se ragjamo sa
nekom vjerom, čemu dakle tražiti istinu?
Odgovaramo : mi ne znamo, što ovim hoće ,
da »C. H.« da dokaže ili pobije. Mi — ko-
liko se sjećamo — nijesmo nikomu zanije-
kali da smije ko tražiti istinu, Molimo, 4
»C. H.« ovo razjasni. |
»C. H.« »Mi se ragjamo nađregjeni i.
podregjeni, čemu dakle nastojati da se po-
pnemo. Odgovaramo prvo indirektno: Ovim /
potporuje žile sama sebi »C. H.« Ako je
dozvoljeno — a to ovdje govori »C.H.« —
da se svak može popeti, tim već pripozna-
je ona, što mi tvrdimo, da svi ljuoi u dru-
štvu nijesu ravni. Odgovaramo direktno;
čovjek smije nastojati da se popne prema
pravu, što mu narav daje, nikako pak da
zauzmu neka prava, koja mu ne idu, Ovo
se ne opire ni najmanje onomu, što je po-
dregjenost i nadregjenost naslonjena na vje-
čitim, nepromjenivim, universalnim zakoni-
ma naravi, koje niko nesmije mijenjati; jer
dok je jedan podregjen a drugi nadregjen
ji su izmegju njih nepromjenivi. Ko

|bi ih htio ovo mijenjati, valjalo bi da uni-

 

 

 

šti narav, kako bi htio da uništi narav ko/'ovlasti, da motu proprio uriču zadarski sa-
bi htio tvrditi da su svi tjudi ravni i po po-  stanak, da stvaraju zadarsku resoluciju i da,
ložaju i naravi. bez odluke plenuma, dijele ovlast njima od
»C. H.« piše: »Cemu jo »Prava« napa- plenuma udijeljenu i samovlasno nadopu-
dala i još. uvijek napada ua »gospare« ka-njuju' odbor sa dva nova člana.
da svi ljudi ne mogu biti ravnopravni ni Ta prva nekorektnost imala je za poslje-
po naravi ni položaju? Odgovaramo: jer dicu drugu, još krupniju. Dok po najele-
»gospari« ne mogu nikako dokazati da i- mentarnijim načelima parlamentarne korek-
madu po naravi i po položaju pravo,. da tnosti delegati nijesu imali da izvrše nego
drugi slijedi njihovo mnijenje ili da im ga ili nalog udijeljen im na Rijeci“na čistoj i
odobrava. U razlike, što im je narav dala, izključivoj podlozi zaključaka resolucije (ko-
i položaj stvorio niti dira niti smije iko di- ja nije bila drugo već otvoreni mandat za
rati. | gospodu delegate), ili da se na svojim man-
»C. H.« piše: »Cemu je ona zagovarala datima zahvale, oni naprotiv sazivlju na
opće pravo glasovanja? Jer joj se je čini- Rieku konferenciju hrvatsko-slavonsko-dal-
lo da u današnjim prilikama sveopće pra- matinske (sic!) delegacije i predstavnika
vo glasa sa nekim modifikacijama bolje bi hrvatskih i srpskih 'stranaka, da odluči o
odgovaralo sveopćem dobru; a ne za to, temelju za vogjenje pregovora sa magjar-
što su svi ljudi u svemu i po naravi i po skim delegatima !
položaju jednaki. Time plenum narodnih zastupnika, koji
»C. H.« piše: Za što to pravo ne traži dogjoše na Rijeku, da nešto odluče i nešto
samo za katolike, kao većinu u državi? odlučiše, zalagajući svoje poštenje, svoj o-
Odgovaramo:: jer i drugi u državi imadu braz i svoju savjest, stavljen je pod kura-
svoja prava kao ljudi i kao državljani, ko- telu hrvatsko-slavonsko-dalmatinske  dele-

\ja im niko ne smije nijekati, kao wgjermici |gacije! — Ja sam uvjeren da je ovo naj-

pak ne mogu biti ravni državnoj religiji i Veća bruka, koja je ikada bila nanešena na-
to jer religijozna tolerancija načelno i u naj rodnom zastupstvu, a to zaslugom same
širem smislu zabacujemo iz razloga što smo | delegacije istog narodnog zastupstva.

naveli i ne treba da ih po drugi put izno. Naša je dužnost da čekamo izvješće go-
simo, i jer osugjujemo i zabacujemo drža- spode delegata, a prama istome biti će im
vu bez jedne religije iz razloga već nave- sugjeno. Samo da se polaganjem računa
denih. odviše ne oteže, kao što se još uvijek ote-

I evo“mi smo odgovorili na ove upite Že izvojštenjem narodne sankcije za stra-
»Crv. Hrv.« zbjeno, kakako, lakonično, al,načku fuziju u Daimaciji, jer, bude li to,
opet tako da će »C. H.« uvjeriti pa možda moglo bi se i ne dočekati računa te krojiti
i zadovoljiti. ' osuđu na temelju djela i podataka, kojih

»Crv. Hrv.« navodeći ona naša načela, je i više nego li bi se dalo želiti od go-
kaže, da su pogibeljna i za državu i poje- spoće delegaia.. :
dinca. Ona je to tako samo kazala, ali nije Mužu dakle političke vrijednosti Franje
dokazala. Ako to ona nije učinila, učinit Košuta, koji se uz drugove svjetski pozna-
ćemo mi. Izbiremo samo treću tačku, a dru- te političare ustručava voditi dalje pregovo-
ge ispuštajemo, da nam se ne zasnuje čla- re, dok svi ne zadobiju mandate — jer je
nak nekoliko aršina dug, premda gledamo taj obzir dužan sebi i probugjenoj ustavnoj
da zbjenije pišemo. Mi smo tvrdili, da ljudi svijesti svoga naroda — hrvatsko-slavonsko-
nijesu ni po naravi niti po položaju jednaki. dalmatinski narod šalje na megdan uz de-
To je pogibeljno, govori »C. H.« Da šta legate riječke konferencije, koji igraju sko-
bi ona htjela? Da budu svi u svemu i po ro podrednu ulogu, još i nekakve samoni-
naravi i položaju jednaki. klice, što bez ikakovog mandata, stupaju na

Dakle: svi su ljudi jednaki .... neki žu. mezevo po milosti u nas vladajućih klika.
ljima rade a neki uživajući svoje svote na S čega se je, bez ikakovog valjanog raz-
bankama, šeću. To ne ide; valja da se po- loga, sastankom odgagjalo, sađa pod jed-
dijele te svote, jer su svi jednaki. Svi su nom, sada pod drugom izlikom, dok je ras-
jednaki, zašto privatna imovina ? Neka se pustom parlamenta stvar za uvijek sretno
ukine, to ne smije biti. Svi su ljudi jednaki. riješena«.
Zašto da neko zapovijeda, drugi siuša?, S naše strane odobravamo gorke istine
Dolje sa auktoritetom. Svi su ljudi jednaki ... &. zastupnika.
ovomu se pravu ne smije niko protiviti,
ko se bude protivio, sila valja da tu odluči
i to pravo zaštiti. Bodeži, bombe, i vi dru- |
ga destruktivna sredstva na polje, prepra- |
vite se; vaša je misija da zemljom sravnite
onaj zid, što je narav sazidala, da izravnite
one razlike, što su nastale darovitosti, rad- |
njom, štednjom, požrtvovanjem, jer se sve/
to opire našim zahtijevima slobode, neod-
visnosti, prevrata, anarhije ....

Je li dosta? Za danas neka bude. Drugi
ćemo se put opet povratiti. Megjutim neka
bude dobro »C. H.« promozgati naše pisa-.
nje i vidjeti, jesu li naša načela pogibeljna
ili njena. Uvjereni smo, kao što se je »C.
H.« uvjerila o onim tačkama, o kojim smo
pisali u pretprošlom broju, da će se uvje-
riti i ob ovoj.

AD
Pogled po svijetu.

Francuska.

Palo je ministarstvo Rouvier-a radi pro-
vagjanja zakona o razstavi crkve od države.
Novu vladu sastaviše ovi ljudi: presjedni-
štvo i pravdu Sarrien, izvanjske poslove
Bourgeois, rat Etienne, mornaricu Thomson,
Poincarć, poljodjelstvo Rouau, javne radnje
Gaillaux, trgovinu Barthou. Kolonijski je
ured preuzeo radikalac Hubert, a unutarnje
poslove Cieimenceau, koji će takogjer na-
stavit provagjanje onog po Francusku kob-
nog zakona -—— rastavu crkve od države,
Cjelokupno je ministarstvo doduše umjereno
ali ipak opojeno liberalizmom; hoće li se
moć za dugo održati, to je teško predvigjeti.

U prošlu se je subotu zbio u Courričres-u
(sjevero-zapadna Francuska) strahovit i u-
žasan dogagjaj. U tamošnjem ugljeniku na-

LACJEV

 

 

Mod grobom riječke. resolcije

Narodni zastupnik g. Dr. I. Majstrović u-
pravio je članu uredništva Šibenske »Hrvatske
Riječi«, otvoreno pismo, iz kog vadimo :

»Pišem ti pod dojmom uvodnika dvaju
predzadnjih brojeva plemenite »Hrv. Riječi«.
Mislim da si ih ti napisao; ako nijesi, sta-
lan sam, da ih odobravaš, kao i ja.

Čim je rodila Riječka rosolucija to već
žalibože svak zna i vidi; samo obični na-
ivnici mogu se još nečem nadati. Na komu
je odgovornost s ovog novog neuspjeha, to
će odgovoriti oni, koje je Riečka konferen-
cija odabrala izvršiocim resolucije, a odgo-
varati će onim, koji su ih odabrali, a po
njima i cijelome marodu. Ja sam tvrdog
uvjerenja, da delegati nijesu imali prava ni

jota je silna eksplozija uslijed zapaljenja
| ugljičnog plina. Kaže se, da je tom zgodom
poginulo preko 1200 radnika. Čitav je svi-
jet nemilo dirnula ova nesreća, koja je do-
sad najveća svoje vrsti. Francuska je vlada
dobila odasvud sažalnijeh brzojava radi o-
ve katastrofe. Za svojtu poginulijeh žrtava
\kupe se silni doprinosi u novcu ne samo
\u Francuskoj, nego i drugovgje, dapače i
\u istoj Njemačkoj. Nije tomu ni čuda, u
ovakijem prilikama treba prvo biti čovjek
pak onda političar!

Ruska.

Lavovsko »Slovo Polskie« doznaje iz Pa-
riza, da su se njemački i ruski car spora-
i zumjeli, da potonji ustupi prvomu onaj dio
\ruske Poljske, koji dopire do Visle i Nare-