=———== U DUBROVNIKU 24. Marta 1906. Godina ll. PRAMA CRVENA HRVATSKA Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petif retku. Za oglase 20 para po Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine — stirazmjerno; za inozemstvo = godišnje K 8 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto šuma avi polugodište. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. je: u Korčuli i u Šibeniku. Ako je i| pilo) jer je to bila škola baš za Dal- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. retku a koji se više puta — i, — Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. tiskaju po pogodbi se ne vraćaju. \ma u nas niko ni ne snijeva jernine 7a istinu i pravicu w w Naše škole. [posla kakve su one blagodat .za zemlj ni. u. U zadnjem saborskom zasjedanju u, Imali smo poljodjelski zavod u Gru- »Crvena« nam pomnjivo prati pisanje, a Zadru prihvaćeni su jednodušno prije- žu, pa su nam ga digli. Od njega se to zaključujemo iz ulomaka, koje vidimo u dlozi, da se osnuju još dvije gimnazi- \nijesmo ništa okoristil (ako nije F. Su- njoj pretiskane, i to nam je u velike milo. i \Megju svim njezinim opaskama, najzanimi- mogao biti povod njihovu iznešenju lo- | maciju, gdje se n. pr. govorilo mlado- kalni patrijotizam, ali svakako onaj nji- (sti, da treba izsisanoj zemlji fosfata, zinom bi se pisanju reklo, da je pravaštvo hova prihvaćenja nije mogao biti po- kalcija itd., a da nijesu im nigda rekli, jučer megju nama niklo, da je to nešio no- znavanje zemaljskih interesa. Ili je mož- |da treba joj dobra gnjoja. Kao da se. uvjerenje, da austrijska vlada isto ne na školi dvorazrednoj, u koju se ula- | za Korčulu, a pogotovo za Šibenik —|ona smije zabacit, ali se mladost mo- skočimice tamo i amo napomenuti neke pravičnost traži srednju školu, ali soji naučit nju primjenit praksi. Ovo pri- glavnije momente dubrovačke politike. Kad znamo, zašto to treba, da bude gim-!|pominjemo, eda li se što uvaži, ako su još nejaki bili oni, koji danas svojataju nazija, kad ih i onako ima pet, dok se već jednom otvori ta blažena ško- vodstvo te prvu i glavnu riječ u Dubrov- bi ih bilo dovoljno za naše potrebe tri. la u Splitu. (Upada u oči sve u Spli- niku, i ako megju slavenskim življem u Hr- Kao novinarima — koji zdušno vrši- tu!) Svakako je bruka, što Dalmacija, vatskoj, te u Boci i Dubrovniku nije bilo mo svoju svetu dužnost prama naro-|poljodjeljska zemlja, nema već dobre nekog trvenja, to su dobričine Hrvati jedna- du — to nam je dalo prilike, da se|poljodjeljske škole, da joj se makne s ko nastojali, da svedu u jedno kolo sve o- pozabavimo, koliko nam bude prostor primitivnog stepena rad oko zemlje i ne u čijim žilama slavenska krv leče. Ta je dopuštavao, sa našim školskim pita- plodova njenih. Uz to nam treba i je- ideja porodila u Hrvatskoj ilirstvo, a kasni- njem, te iznesemo i u tom pogledu dna moderna vinogradarska škola uz je u Dubrovniku slovinstvo. »Mi smo Iliri« narodne potrebe i nevolje. više poljodjelskih tečaja. | grmljelo je u Hrvatskoj, a »mi Slovinci« odje- Činjenica je, koju nije teško kon-, Naše su nautičke škole u Dubrov- kivalo je u Dubrovniku. Pritajalo se je ta- statovat, da nam s jedne strane prije- niku i Kotoru usahnute, jer im gimna- mo i amo hrvatsko ime, e bi se po sreći ti pogibao hiperprodukcije intelektual- zije ne dadu živjet. Broj djaka u nji- pod jednim od novih imena stopila jedno- nog proletarijata s akademskim nauka- ma ni iz daleka nije onoliki kolik bi krvna braća Hrvati i Srbi. Vrijeme je pro- ma, a da s druge strane nemamo in- morao bit. Prem su apsolvani nautiča- | lazilo, dobričina se je Hrvat skrštenih ru- teligentnog i samostalnog srednjeg sta- ri dobro opskrbljeni, ipak svak voli u ka uvijek nečemu nado, dok je Hrvatska leža. Fali nam spremnih i preduzetnih gimnaziju, pak, ne uspije li ovdje, tad usnula i spavala letargičnim snom. Megju- duhova u obrtu, trgovini, poljodjelstvu, tek ide u nautiku, realku itd. Tako su tim u saborima vidimo sile rascjepane, mi- u jednu riječ u svakoj privrednoj gra- dobar dio onih učenika gimnazijski pro- | šljenja podjeljena. Današnji tobože talijanci ni. Za to smo zaostali za svim drugim | palice, koji prirodno i ovim školama neće da razumiju aneksiju, traže aulonom- zemljama na ekonomnom polju. A jer davaju najlošije, elemente. \nu Dalmaciju i prozivlju se autonomašima. uz to ovakovi slobodni ljudi (kojih mi| O gimnazijama dosta se govorilo u Hrvati ne misle tako, ostaju Hrvati, ali ti na žalost nemamo) više radi svog dru- (nas i pisalo. Svi se slažemo, da ove Bože znaš kakvi, oni su se spravili da če- štvenog položaja u osvješćivanju širo- nijesu na svom mjestu. Duh, što u kaju zgodan čas. Ti se danas skoro svi na- kih slojeva veliku ulogu, jasno je, za- njima vlada, ide za tim, da uzgoji sve laze u kolu onih, koji nam dovikuju da smo što smo mi i u socijalnom pogledu po- prije, nego li karaktere i patrijote, što austrijanci, ali trijestgodišnja povjest njiho- sljednji. Svijesne pak ljude, koji po- mu na žalost — osim prerijetkih izni- va i naša, ne da se danas potezom pera staju sebi svoji, stvaraju ih prije sve|maka — i uspijeva. izbrisati. Srbi megjutim iznašaju svoje za- škole, nego li gimnazije; stvaraju ih, Ne duljimo više, jer se u nas ove |htjeve; ne vide oni u toj politici ostvare- trgovačke, obrtničke, poljodjelske i nau- stvari obično ne čitaju rado. Gdje dru- nje svojih težnja i prigrle geslo: Srbi svi i tičke škole. Imamo li mi ovih škola i|gi put progovorit ćemo o pučkomu svuda. Dok Hrvati počivaju opojeni ilir- kakve su? (školstvu i o potrebi reformovanja na- stvom, slovinstvom, zgodnim časom, dotle Tek se ove godine otvorila u Spli- ših gragjanskih škola. Srbi napreduju svojom idejom. Neće oni ni tu dvorazredna trgovačka škola, kojoj, Evo gospodi zastupnicima posla. Ne- ilirstva, ni slovinstva, ni zgodnog časa, oni želimo najbolji uspjeh, ali se bojimo, ka nas ne ešofiraju za gimnazije, ne- traže i zahtjevaju srpstvo. Trebalo se je pre- hoće li odgovarat svojoj svrši. Mi zna- go neka se stide, što ne podigoše gla- nuti, i prvi lovor-vijenci pravaške misli u mo dobro, da se u ovoj državi ne uz- sa za ove škole i što ih već do sad Dalmaciji bili su, razbugjenje u njoj uspa- gaja mladež za praktični život, jer se ne postigosmo. Vidi se, da ne pozna- vane hrvatske svijesti. Ta je misao i u sa- | gube, dapače moraju se gubit i izgu- du narodne potrebe, kad traže škole, boru odjekla, i marod je nakastio po svo- bit nastavnici radi nesretnog sistema u koje bi bile narodu jedino na štetu, jim silama da uputi tamo ljude, koji će bez teoriji. Ali nije dosta za Dalmaciju je- dok šute o onim, koje traži naša ko- obzira na uzaludne kušnje, da se Srbi i dna trgovačka škola, a ovu jednu što rist i blagostojanje. Hrvati slože, raditi za čistu hrvatsku svijest, jest, treba je proširit i učinit, da pot- hrvatski narod i hrvatsko ime. Istim posli- puno odgovara svojim modernim dru-. goaCOETD jedicama, kojim je urodilo ilirstvo u Hrvat- garicama u drugijem zemljama. u skoj, urodilo je i Slovinstvo u Dubrovniku. to se tiče obrtničkih škola, o nji- Imenu hrvatskomu tek je spomena, dok je vede pravdu protiv gospode napadača, te' siti taj naslov. Megju tim — glazbarima isti- ih kazni crkvenim cenzurama. cao se je, a možda da je bio i naj vrsniji ! Kao repeđene tai PREDA činu stoga glazbar, violinista Frano Boriani, talijanac, \ prijavio je klerik petoricu, biva: šavce Pan- rodom iz Livorna (f u Dubrovniku na 15/1 Nešto gragje za povjest ,taleona i koy ni Šumana (Sciu- 1847., u 85.toj godini života). Orkestar se glazbene umjetnosti \man), Mihajla Petra Ljubišina (Gliubiscin), taj često produkovao i u dubrovačkim cr- u starom Dubrovniku Priopćio N. I. Qjivanović I PODLISTAK \ha Andrijaša (An reasi), i ženu Josipa Šu- tralnim, pa s toga, naravne je, na štetu po- ska (Sciusco). ; | božnosti vjernika. To je potaklo kanonika Je li crkveni starješina pozvao preda se,Pava Cumbelića, koji je »sede vacante« u- : na saslušanje svu ovu petoricu, i ako ih | pravljao dubrovačkom biskupijom kao ka- Dne 26. novembra 1683. godine pred ve- je pozvao, jesu li se svi odazvali, to sti EO i generalni vikar, da zabrani u cr- čer oko »22 ure« dana dogodi se na Placi Znamo, jer nalazimo zabilježeno saslušanje kvama svako figuralno pjevanje praćeno or- dubrovačkoj ovaj slučaj. samog svjedoka Mihajla Petra Ljubišina, kestrom, pa je on tom prigodom zabranio Klerik Rado e = komu je tada bi- komu je onda bilo 18 godina. Taj je mla- i Franu Borianiju i njegovim drugovima, lo oko 18 godina — nalazio se na Pla dić na stavljena mu pitanja vrlo malo od-|da svojim udaranjem ne sudjeluju crkve- blizu »široke ulice«, kad mu se približiše govorio. On je kazao, da je vidio neku vla- nom bogoslužju. Ova se je družina, uvri- četiri vlastelina: Lovro Sorkočević (Sorgo), steosku gospodu na Placi kod »široke uli- jegjena tim vikarevim postupkom, potužila Gjivo Serafina Bunića (Bona), Kristo Niko- ce«, gdje se razgovaraju sa klerikom Ra-| rad = g vladi u Zadru. Vlada je onda spi- le Bunića (Bona) i Frano Gundulić (Gon- dom llei, te ga pri tome nešto mole; no som 12/111 g. 1822 br. 4081/800 zapita- dola). Stali ga oni moliti, da im pomogne M ih poznavao, a nije ni čuo, da su se!la od vikarijalne kurije dubrovačke razjaš- udarati mente na akademiji što su |? lerikom prepirali. i |njenje u ovom predmetu, koje.je ova i po- Li o e is s i se + a a a svojim spisom od 30/1ll iste one m se, da ih ne,može žiti, u rukopisnoj knjizi arhiva dubrov, nad- ne br. 84.tim, Prijepis se loga pri- eni a uz to da biskupije pod naslovom »D(iversorum) 1680- lično važn spisa nalazi Ene Odkoe: 1688« pije u rukop. svesci: »Atti . vačke. nadbisku stela ga onda "|_ Nakon onakvog iskaza svjedoka Mihajla curiali degli ann 1821-1824<, ra teli udovoljiti. ks baj ema Petra Ljubišina naravno je da obrovečke Obekcm na okolnost da se u tome spi- da ih nikako ne može poslužiti, crkvena vlast n da stvar presudi, (su sastavljenu mazad 84 godine nalazi ko- vlastela ona, Gjivo Bunić, za pa je time i s zina istraga protiv|ješta važno što nam dozivlje u pamet dan» Lovro s Oda | ostala dvojica |955 četvorice članova dubrovačkog parici. danabnje neke je uobičajene. zloporabe u m zlosta glazbenog | erkvenom anju i opravdane refor- a u erika ; ma već poltiono u tome u, nije, ci- jenimo, suvišno, što ovdje ovce u. simo cijeli taj spis napisat na talijanskom ku nadodavši mu uz to i hrvatski pri- Klerik je sutradan (27 po- Prestankom dubrovačke republike prestao Rep de Jim koe im ia i dubrovački orkestar nazvat »kneževska Ad Fo pad ge pr Ma kapela« (»cappella rettorale«) no- Sera vija je ona: za što su nas ostavili. Po nje- | Iva, da je io uzrok i posljedica dubrovačkom / da za to glasovano iz obzira a uz u- predavalo na kakvoj velikoj školi, a ne | raskolu. Ko je pratio dubrovačko-politički \rad s tim je pitanjem na čistu, a da gos-/ će te zaključke uzeti u obzir, jer se |zilo sa svršenom pučkom školom! Bog podi rastjeramo maglu, koju im je tobože | radi o izdatcima za Dalmaciju? Jest, i opčuvaj, ne vičemo na teoriju, niti se riječ pravaštvo na oči navuklo, usiljeni smo | liz dubrov. Primorja, što je služio kod Mi- kvama, a to sa glazbenim komadima tea- sipstvo pomoću škola i nekih njegovih pro- gjari, oni, Magjari koji su do jučer govo- tektora počelo hvatati maha. Da se to suzbije, k& zora vjesnica bolje budućnosti, zasja u Dubrovniku »Crvena | Hrvatska« čistim programom hrvatskim, na- čelom pravaškim, zazorna onda i u Dubrov- | niku ljudima zgodnog časa, ljudima koji je danas imadu u svome krilu, ljudima koji nam i danas viču i poručuju, da smo im je htjeli oteti. Ne žalimo ih, jer su oni i danas oni stari, kako su to zgodno u pret- prošloj »Crvenoj« istaknuli, ali žalimo one, ljude, koji su se onda pod . njezinim pro- gramom u prvim redovima borili, a danas | joj legja okrenuli. Na dugo bi pošli, kad, bi sve faze »Crvene« kroz samih petnaest ' godina orisali, ali ne možemo mukom mi- moići činjenicu, da se danas hvastaju nje- zinim gospodarima oni, koji su onda u Du- brovniku gimnazijske klupe grijali, kad je ona bila u naponu snage i cvijetanja. Pro- gram zgodnog časa najbolju je ulogu odi- grao nad sudbinom »Crvene Hrvatske«. Na- šao se je zgodan čas, a da joj malo po ma- lo zbrišu sa čela Starčevićev program, na- šao se je zgodan čas, a da se od nje na- pravi neutralistično glasilo, našao se je zgo- dan čas, da dogje u tako zvane napredjač- ko-liberalne ruke, našao se je zgodan čas, da joj se domaćin proglasi tugjincem, a tu- gjinac domaćinom. U tom se je baš času odigravala krvava igra u Hrvatskoj proti samovolji Magjar- skoj, i Crvena se je onda stavila na put zbliženja sa Srbima, da odoli Magjaru. Sr- bi i Hrvati nijesu bili na čistu s tim pita- njem, ili bolje, nijesu jedni drugim vjero- vali. Megjusobno trvenje nije se dalo u je-| dandan zaboraviti, niti su ure kadre da sre- | de ono, što su godine rastrovale. Megju- | tim puče jaz u Magjarskoj, i od časa do časa vukovi se u janjce pretvaraju, dona- | pokon nam Magjari šalju i bracke pozdra- | ve, a Hrvati ne budi lijeni, odzdravljaju i jednako ih braćom nazivlju. Ali nije tako, | ogriješili bi se o hrvatsko ime, kad bi ka-. zali, da im Hrvati odzdravljaju, odzdravlja- ju im oni koji od naroda birani, bez naro- | da hoće s njima sada da ugovaraju i da ih pozdravljaju. Nije bilo druge, trebalo je namah sažeć crne knjige a otvorit nove bi- jele, proglasit potpunu ravnopravnost Srba sa Hrvatima pa gdjegod i u kojemugod se broju oni nalazi, a da tako obojica slož- ni odu s bisagam na Rijeku, da im Magja- ri u njih blago siplju. Jedni se i drugi preveć zaletiše i odoše na Rijeku da im Košut ujedini Hrvatsku, onaj Košut koji je u Aprilu godine 1902 kazao, da vlada ugarska ima uložiti sve svoje sile, da se čim prije obistini utje- lovljenje Dalmacije materi zemlji Ugar- skoj. Odoše da im milost dijele Ma-, N.o 84. All' Eccelso Governo in Zara. Si sara maravigliato anche |' Eccelso Go- verno, che Francesco Boriani e compagni \ex suonatori d' instrumenti della fa Cap- pella Rettorale le abbiano rapportato d' a- ver io abolito la musica, ed i canti figurati nelle chiese, avendo essi con cio supposto, \che I' Ecc.o Gov.o determinerebbe altrimen- ti, e che cosi essi si farebbero lecito, ad onta della mia contraria volonta di conver- tir le Chiese in Teatri colla loro musica \mon atta a promovere la divozione. Quelle ragioni adunque, che mi hanno persvaso \da principio di levare la musica dalla Cat- tedrale sussistorto tuttora, e molto maggio- ri dalle altre Chiese. ll gran dannmo della loro povera economia si riđuce a quello, che potrebbero guađagnare in tutto | anno per sei funzioni in diverse chiese, giacche. essi godono le loro pensioni, senza aver ili verun incommodo d'_intervenire alle! unzioni Ecclesiastiche fra 1' anno nella Cat-: tedrale, e nella Collegiata di S. Biagio. Essi. non s' incomodano, ed il popolo prega Id- | dio con maggior divozione. Qualunque pe- ro siasi il loro danno, per me č sempre pos- nibile al bene spirituale delle anime. esti tre o quattro bravi Professori posso- no aprire un' accademia di musica pubbli- ca, € cosi cciarsi dei guađagni; non lo fanno, perche in essi nom & lo spirito dei mr se non di fare delle C lese | Tanto ho \' onore di rispondere all' Bec.o | Gov.o in evasione del suo venerato N.o 4081/800 in data 12, Ma e rzo a. € Dalla Curia Vicariale di Ragusa li 30. Marzo 1822. | rili, da oni trebaju Dalmaciju, jer da ne- maju mora, bez kojeg bi propali; oni Ma- gjari koji i danas vele, da Dalmacija od sta- rine pripada magjarskom narodu, te navode prava krune sv. Stjepana na Dalmaciju; oni napokon Magjari koji pišu : Dalmacija nije austrijska, kraljeva zavjernica i posvećeni zakoni dokazuju, da je to magjarsko pri- morje. Kad mi s dobra početka nijesmo bili za fuziju imajući sve ovo pred očima, i razmišljajući ko zreli ljudi, da bi i godi- ne imale šta da oko toga rade, a kamo li dani i mjeseci, digla se je na nas kuka i motika. Vikalo se je, da smo proti slozi, da smo austrijanci, furtimaši, i što ti ja sve znam što se u iuzijonaškom riječniku nalazilo. Mi smo sve te njihove slike njima povra- tili, svijesni da bi se ogriješili o svoj na- rod, kad bi i za sami čas fuzionašku po- litiku provagjali. Ostali smo pravaši, što smo i bili, oni pravaši, koji su kako u po- četku spomenusmo, Dalmaciju iz drijemeža trgnuli, i od narodnjačke letargije oslobo- dili. Gospoda sigurno danas vide, da su se bila preveć zatrčala i da je magjarska ljubica bila utopija, da se magjarski jaz ne- će nigda zajaziti, niti oni mogu nama išta dati, kad ni naše neće da nam povrate. Vi- de, da je iza resolucije ostala tužna Dal- macija ko muha bez glave, te ako je igda u nevolji bila to je danas. U našem politič- kom životu vlada sad takav kaos, da se go- rega ni promisliti ne da. Ne znaš gdje su i što misle ni vogje, eto sad rek bi i oni jedan drugoga na razjašnjenje i odgovor- nost pozivlju, jer uvigjaju do šta smo došli. Ne snagju li se u brzo oni koji su po- kliznuli, te ne previju li ljutu travu na lju- tu ranu, moglo bi se i gore zlo izleći, za- to liječimo ranu dok je na vrijeme. Problem sveopćega izbornog prava. Zadnja. Da zavežemo dakle. Ostalo bi još jedno pitanje: Pa kad bi se usvojilo, ostvarilo sve ono i onako, što i kako smo mi dosele o pitanju raspravljali, bi li time bila riješena kriza parlamentarizma i država? Odgovor na ovo pitanje donijet ću do- slovce po »Obzorniku«, koji o pitanju ras- pravlja sa svoga posebnoga stanovišta. Problem parlamentarizma jest problem di- namike, problem nejednakih, raznih i mje- njajućih se sila, od kojih svaka poteže na svoju stranu. Ove sile su razni nazori i razni interesi. Koliko je veći individualizam, toliko je više raznolikih sila, toliko je teže svesti svete sile u pravu harmoniju. Soci- jalna će ideja pobjediti individualizam u Prijevod Br. 84. Visokoj Vladi u Zadru. Bit će se začudila i Visoka Vlada, što su joj saopćili Frano Boriani i drugovi, nek- dašnji svirači instrumenata prestale knežev- ske kapele, da sam ja ukinuo glazbu i fi- guralno pjevanje po crkvama, držeći oni, da će Visoka Vlada drukčije odrediti, te da će njima biti slobodno, u prkos mojoj protiv- noj volji, pretvarati crkve u kazališta onom glazbom njihovom “(o nije kadra da po- tiče na bogoljupstvo. Oni dakle razlozi, te su me s početka sklonili da zabranim glaz- bu u stolnoj crkvi, postoje još i sada, a drugim je crkvama za to i jačih razlo- ga. Velika šteta njihovoj kukavnoj ekono- miji svodi se samo na ono što bi oni mo- gli zaslužiti u cijeloj godini sudjelujući u šest funkcija po raznim crkvama, jer oni uživaju svoje mirovine, ne imajući više ni- kakve mučne dužnosti da sudjeluju crkve- nim funkcijama, što se kroz godinu obav- ljaju u slolnoj i u kolegijatnoj crkvi sv. Vla- ha. Oni se ne muče, a puk_moli Boga sa još većim bogoljupstvom. Pa bila njihova teta koja bila, za me je ona uvijek takova da ju se ima zapostaviti duhovnome dobru duša. Ona tri-četiri valjana profesora mogu da osnuju javnu glazbenu akademiju, i da tako sebi pribave zaslužaba; to oni ne či- ne, a to s toga, što u njima nema pe za dobitkom, već jedino one da crkava prave pet Toliko mi je čast odgovoriti Visokoj Vla- di na riješenje štovanog njezinog sp br. 4081 i om 12. Od vi» Kurije 30. marća | gravura o;