Br. 55

 

zagradama uskličnik, a iza imena Gjalski
dva! Što znače ti porugljivi uskličnici, mi-
slim da to svak, ko je pismen, razumije.
Dalje se nalaze ove Vaše riječi: »Mi smo
naprotiv uvjereni da jedan narod koji je
producirao ...... nije sasvim propao
ma da nije na tako visokom stepenu kano
pokoljenje koje se ponosi na praznim sti-
hovima Tresićevijem i zagorskim crti-
cama Gj>Iskoga« (naš kursiv). Dakle ostaje
istinito, što onomadne pisasmo, da ste Vi
nazvali Tresića »pjesnikom praznih stihova«
a Gjalskoga »piscem zagorskih crtica«, a
Vi lažete kad velite, da to nijeste pisali.
Premda budite uvjereni, gosparu Lujo, da
Vam se još dosta hoće dok se uzdignete
na visinu jednoga Tresića i Gjalskoga.

 

Drugo: laž je što pišete »a o sedi nije-
sam ni riječi progovorio«. Jeste, hvalili ste ,
sim sebe!! U istom »Dubrovniku« broj 25.

od 5. Novembra 1905 Vi pisaste: »Hoćete |

|

li da vam navedem što su o Dubrovniku i na. sedmica konstituirala nova općinska u-

njegovom značaju u slavenskoj, balkanskoj
i svjetskoj istoriji napisali Freeman, Jack-
son, Rene, Millet, pak naši Jirečeki, Mija- |
tovići i Vojnovići ?«
Razumijemo dobro Vašu maliciju, kojom
ste nadodali ono blaženo ,l“ Jirečeku i/
Mijatoviću, da možete usput i sebe pohvalit! |
Napokon bezočno je Vaše tvrgjenje, što |
pisca ovih redaka istovjetujete sa gosp.
»Ram-om«. Bez razloga obarat se na jedno-
ga nije pravo, a Vi, kad sumnjate, da bi,
to mogla bit ista osoba, zašto se ne obra- |
tite na uredništvo, prije nego svoj žuč tako
lahkomisleno izlijete? Priznajem Vam go-|
sparu, da ja nijesam velik pisac kao pisac,
glasovitih (1) »Dubrovačkih Elegija«, u ni-
čemu ne sličimo, ako ne u tome, što smo
sjedali na klupama iste Universitati.
Zaglavit ćemo, da mi jesmo ono poko-
ljenje, koje, i ako priznajemo vrijednost ,

gospara Iva Vojnovića, ipak se zato. ne ma- | caja megju prvima u svakom patriotskom
nje ponosimo »praznim stihovima« Tresića, noghvatu, te smo stoga sigurno očekivali,

i »zagorskim crticama« Gjalskoga, dok na-
protiv glavu punu vjetra — kako Vašu -—
pa koliko se koprcala, ne možemo da ubro-
jimo niti megju ozbiljne ljude. |

I ovo je zadnja: svaku daljnju polemiku
unaprijed odbijamo, jer imaino prečega posla,

nego se s Vama prepirat, a ne ćemo da zim., koji jedino uživa u inadu i osveti;

dižemo skupocjeni prostor listu.
Sad Vam poručujem: manje irlezije, a/
više ozbiljnosti, gosparu Lujo! a

s. o

\ured4 u Potomju, upro sve svoje sile da tu

Viiecti iz narada
ajeta Ri BAG UVRAKAo

Iz Supetra.

Društvene prilike. Pod ovim naslovom
čitali smo u 53. broju ovog lista dopis iz,
ovog mjesta. | ako je pisac kazao, na ža- |
lost, golu istinu, ipak treba da opažim da'/
nije tačna od njega navedena činjenica, da
je društvo »Sloga« zapušteno »jer naši ljudi
malo mare za ono, što im ne donosi vid-'
ljivog interesa«. — Ko to čita dobit će po-|
jam, kao da su Supetrani tobož škrci, lihva- |
ri, zanešeni samo za dobiikom i slična; ali
ko je i za samo malo vremena baravio me-

gju nama, i ko je bolje upućen u naše o- njem g. S. Tucića za prvi put »Krvavi

kolnosti, uvjeren je o sasvim protivnu. Sa-
mi fakat, da društvo ima 54 člana, da ima,
lijepe prostorije, a nema dugova, a što nje-

braćani na Dobromu o samoj milostinji
živu, te da popravak one crkve sami nikako
izvesti nemogu, jer hoće se tu hiljada. Spljet-
sko Poglavarstvo uvaživ sve okolnosti, do-
pustilo je, po svoj pokrajini, da otac Jere
Dragičević, član istog samostana sakuplja
milostinju u tu svrhu. Spomenuti pošto je
obašao svu gornju Dalmaciju, prešao je ovih
dana u naše krajeve. Franjevci su bili uvi-
jek prvi pobornici hrvatskoga naroda, stoga
toplo se preporuča svakomu, u tu svetu
svrhu da pruži milostivu svoju ruku. Crkva
BI. Gospe od Zdravlja »Male Braće« na Do-
bromu, bila je hrvatsko zaklonište, jer ondje
samo se glagoljala sv. Misa u našem milom
jeziku. Za taj hrvatski spomenik doprinesi-
mo dragovoljno svoj dar, a BI. Gospa od
Zdravlja odvratit će stostruko. — Prijatelji
Franjevaca. ;

Iz Rata.
Općinski posli. U našoj općini se je pred

prava. Rado smo očekivali prvu sjednicu, e
da(vidimo naše nove oce domovine na dje-
lu; te smo sa istim ostali zadovoljni, prem-
da megju njima se nalazi i jedna »gubava
ovca«, kojoj, uvjereni smo, neće uspjeti o-
gubaviti ostalo stado. To nam najbolje jam-
či prigodna riječ našeg g. načelnika Lukši-
ća, kojom je u kratko ali jezgrovito pota-
kao gg. viječnike na trijezan i složan rad.
Njegove riječi u istinu nijesu pale na ne-
plodno tlo, jer su se svi viječnici našli u
svem složni ko jedan. Prigovaraju neki, da
nam je načelnik »srbin«, što nije istina, a
tomu nam je najbolji svjedok to da je isti
gospodin bio nazad ne malo vremena i pre-
sjednik »hrvatske pravaške čitaonice« u Ku-
ni. Začudilo nas je što ovoga godišla u
predračunu nema spomena o'prinosu za
družbu »sv. Ćirila i Metoda», tim više, po-
što se je uvijek do sada naša općina isti-

da će se i ovaj put odazvati vapaju naše
istarske braće. Sveta nam je dakle dužnost
da ovo istaknemo a još je na vrijeme, da
rodoljubno vijeće ispravi onu — valjda ne-
hotičnu — pogriješku. — Naš novi načel-
nik svakako je daleko odvojio pred »sta-

tako da je sada iza kako je presta či na-
čelnik zaustavio i uru na Zvoniku kapelice,
koja je samo djelorično njegova te koji je,
kada se rađijo o ustanovljenju brzojavnog
ustanovu osujeti, premda ije ista? na opću
korist. Ali za sreću njegov »plemeniti« rad
se izjalovi, pošto složna većina Potomjana
sakupi preko 600 Kr., bez njega i njegovih
perjanica, ostali pak manjak bi glasovan od

\ općinskog vijeća na teret dotičnog odlomka. |

Ovo napisasmo samo radi nekih njegovih

. sljedbenika, koji ga na žalost još slijepo u
svemu slijede, eda li i oni jednom progle-

daju. Daj Bože! — Drme.
Iz Spljeta.
Naši diletanti. U nedjelju dne 25. o. mj.
davalo je »Diletansko društvo« pod ravna-

Badnjak« od Dr. |. Majstrovića, zatim »Po-
vratak« od S. Tucića, te na koncu šaljivu
igru u jednom činu. »Krvavi Badnjak« od

PRAVA CRVENA HRVATSKA

sjedok na vjenčanju, niti je istinito da je
kumovo Miho Buško i Grgo Dropulić, ne-
go Ivo Vukas, a ona se je vjenčala putem

u New-Jorku. — K. (Opet smo priiiiili do-
pisnu kartu od istog M. B., iz Gruža, koji
nam javlja, da je neistinito prvom nas iz-
vijestio, te ima smjelosti umoliti nas, da
prvu njegovu dopisnicu spalimo! imao je
kome drugome upraviti takove stvari u svo-
je svrhe, a mi ćemo se šnjim poslužiti dru-

 

doći na pamet štogod slična. Ur.).

| caCIRI
Pogled po svijetu.

Austrija.

Svršile su rasprave u saboru glede izbor-
ne reforme. Proti istoj naj više su galamili
\ zastupnici veleposjednika. Vrlo je zgodno
opazio jedan bečki list, da se dosad još ni-
kad nije čulo u parlamentu toliko plamića
i grofova, koliko ovom prigodom. Velepo-
sjednici su dosad uvijek šutili, al su sad
ustali, da odvrate zastupnike od naumljene
demokratizacije države, u čemu naziru pre-
stanak njihovijeh masnijeh privilegija. Nu

njihov glas nije našao tražena odaziva, jer | počivališta. Ganuiljivijeg i tužnijeg sprovo-
je kuća većinom glasova zaključila, da se da nije naša Župa vidjela. Sprovodom je'

izborna reforma mora svakako prevesti. O-
vaj su zaključak zagovarali na osobit način
socijalisti. Na svrhu se je odabrao odbor
od 49 lica, koji će ispitat vladinu osnovu i|
predložit svojedobno neke preinake. Pogo-|
vara se, da će vlada nadodat još 24 man- |
data, od kojih će Nijemci dobiti 11, Tali-|
jani 1, Poljaci 10 i Česi 2. Ala li je duho-|
vit taj barun Gautsch!

Ugarska.

Kralj je pozvao u Beč sve ugarske mi-
nistre, da se s njima posavjetuje o politič-
koj situaciji u zemljama krune Stjepanove.

Novi izbori neće se još raspisati, :dok god

zemlja ne bude drukčije raspoložena. Tako k

se je barem izjavio Fejervary !

Vlada je izdala naredbu, kojom zabraniu-
ju svaki sastanak u političke svrhe. Apso-
lutizam ide dakle crescendo a dokle će doć,
to bi valiia imao znat barun Fejervary!

Ruska.

Katolički biskup Vilne prikazao je tamo-
šnjem guverneru lisnicu imena ljudi, koji
su uslijed carevog ukaza o vjerskoj snoš-
ljivosti prešli na katolicizam. Njihov broj
iznaša 20000.

Iz Moskve stižu obavijesti, da je društve-
no raspoloženje jako uzbugjeno. Glavni bi
|povod bio izvršenje smrtne osude na po

Računa se, da će doskora bukiiuti opći štrajk,

osobito
Balkan.

željeznicama.

|

gim putem. Tako mu ne će više za lako!

|

kO
\ručniku Schmidtu. U tom se osobito ističu 7%"!
djaci srednjik škola, koji bezuspješno ku- |
šahu, da prirede zadušnice za pokojnika.

Gradska kronika.

Za Strossmajerov spomenik. Današnjim

punomoćnice za Stjepa Grkeša iastanjena brojem počinjemo sakupljanje dobrovoljnih

prinosa za spomenik velikom Strossmaye-
ru. Sakupljene ćemo prinose objelodanivši
imena prinosnika, poslati zagrebačkom od-
boru. Do danas doprinijeli su :

Gosp. J. V. Perić nar. zast. K 50
| Dubrovačka Hrvatska Tiskara . . K 20
| Uredništvo »Prave Crv. Hrvatske« K 10

Svega K 80

Lične vijesti. U gradn boravi g. Dimi-
trijević, vrli član zemaljskog kazališta u
Zagrebu, i g. Milutinović, član kraljevskog |
pozorišta u Beogradu. Došli su da oporave
\poremećeno zdravlje. Počastili su g. Pro-
\tića učešćem u njegovoj vrijednoj družini
\u nekim komadima. Eto rijetke zgođe du-
| brovačkoj puplici, da se naužije slušajaći
\sa dasaka svoga kazališta rijetke glumce.

| Čitulja. Pišu nam iz Župe: U petak dne
123. ov. mj. ispustila je svoju plemenitu du-
I|šu, nakon kratke ali teške bolesti u najljep-
\|šem cvijetu mladosti g.gjica Darinka Suna-,
|ra, kći našeg prijatelja T. Sunare. U Nedje-
\lju sprovedeni su mrtvi ostanci do zadnjeg

\ravnala naša poštovana učiteljica. Sa lijeve

\i desne strane lijesa stupahu djevojčice u P

bijelu, dočim za lijesom osim rodbine i ki- |
ta najodličnijih Župljana. Iza ovih stupahu
jedan red djevojčica u bijelu a drugi u cr-
nu sa 8 vijenaca, zatim veliki broj odličnih
Grugjana, koji dogjoše odati zadnju počast
|svojoj sumješćanki. Napokon vidjesmo sile-
siju naše mladeži, žena i djevojčica, te os-
(talog naroda, ko je samo mogao izaći iz

|
\

| poštovanje je uživala nezaboravna Darinka,
|radi svojih vrlina i značaja. Nije bilo oka,
!koje se nije orosilo pri rastanku na grobu.
Bila joj laka ova da h ji Š i -

joj va gruda hrvatske zemljice, | vuci i prekomjerno markiranje nekijeh mo-
ljubila, a teško ražalošćenoj svoju naše naj- |
iskrenije sažaljenje na teškom gubitku.

Uspjeh novačenja. Dne 19. 0. m. držalo
|se je novačenje u Dubrov
dne 20. za Il. a dne 21. za Ill. razred za.
| momčad općina Dubrovnika, Rijeke i Orašca. |
U I. razredu bilo je pozvatih 138, od kojih

\je pristupilo 60. Od tih 60 unovačeno je 19.

\U Il. razredu od pozvatih 72 pristupilo ih'
55, a unovačeno ih je 19. U Ill. razredu

jje
(Bilo je pozvalili 60, od kojih se Guazvaio |
44, a unovačeno ih 16. Skupa od sva tri
razreda bilo je pozvano 260 stavnih obve- |
ka; od tih je pristupilo na stavnju 159,'
od kojih bi unovačeno 54 mladića. Danas |
i\će se držati novačenje za momčad ratne
|mornarice, kao i za strance nastanjene u
| Dubrovniku.

| Premještaj vojništva. Mjesna topnička!

kuće, što je najbolji znak koju simpatiju i'|

oju je svim žarom svoje mladenačke duše |

niku za I. razred, |

 

Tako se često i u politici dogagja.
Čitamo u »Smotri« pod gornjim natpisom :
»Pišu nam iz Čilipa, *) 23. o. m.: Pero Brai-
ca, težak u Čilipima, imao žensku svinju,
koja je ostala skotna, te se čekalo s dana
na dan, kad će se svinja okotiti. Mimogred
budi rečeno, da su se svi ukućani i susjedi
nadali, da će svinja okotiti lijep broj malih,
jer je bila tako velikoga trbuha, kao obično
svinja, koja koti dvanaestero. Isteklo vrijeme
i došao baš dan, kad se je imala svinja
okotiti. Taj dan se svinja strašno uzmučila,
iz sisa joj počelo mlijeko curiti i svaki se
čas iščekivalo, kad će se okotiti. Prošao
dan, prošao drugi dan, nema ništa, sve
stoji na istome. Kad treći dan oko podne,
na veliko iznenagjenje nazočnih, povrati
se svinja u stanje, kao da nije ni bila no-
seća. Ne izmetla ništa, drob joj se ispuhao,
a sad je zdrava i jede, kao da nije ništa
ni bilo«. Š

#) Da nije «glasoviti» Šeremeta? — Zaista nije-
dan fotograf nije mogo dati bolju sliku riječke rezo-
lucije! (Op. Ur.).

Teatar. Prolićeva je družina odigrala u
subotu »U dolini« ili »pastirska osveta«, u
Nedjelju »Šokicu«, u utorak »Otmicu Sabi-
\njanka« a u četvrtak »Fromout jun. i Ries-
sler sen.«. Prvi nam se je komad svidio,
jer je simboličan i pun dramatske radnje.
\»Šokica« je takodjer lijep. Tu su iznešeni
| prizori iz narodnog života, koji pjevanjem

 

\još bolje otskaču. Dva su posljednja ko-
\mađa prevodi s francuskoga ; prvi je kome-
\dija a drugi ima obilježja drame. Ovaj naj-
\zadnji iznaša trulež modernoga života i
\ prikazuje nam lahkoumni i raskalašeni duh
savremene epohe i s toga je zanimiv i po-
učan. Ovom smo prigodom vigjeli kao gosta
na našim pozorišnim daskama g. Dimitri-
jevića u ulozi »Riesslera sen«. Ističemo ovaj
fakt, jer nas je g. Dimitrijević ugodno dir-
nuo svojom naravnom i umjerenom poja-
\vom. Vidi se, da je pristaša nove, natura-
llistične škole, koja izbjegava suvišnu afek-

menata. Budi mimograd rečeno, da bi smo
ga voljniji bili vigjeti u zgodnijoj ulozi, jer
\u onoj od četvrtka nije imao baš osobite
prilike, da se potpuno istakne. -— Od osta-
lijeh glumaca treba svakako spomenuti g.
Dinića, koji umije uprav majstorski da kre-
ira neke tipove. Preporučili bi mu samo,
da nešto moderira neke mimičke pokrete,
jer bi bio naravniji. I g. Hajdušković igra
dobro; njegova nam se pojava kao i nje-
gov glas dopada; s pozornicom se je do-
brahno već upoznao. G. Protić zadovoijava
nas. G. Papiću treba još koješta u mimici
i glasu i to bi mu se onda slagalo s nje-
govom inače simpatičnom vanjštinom. I g
Filipovića treba pohvaliti; najviše nam se
svidio u »Običnom čovjeku« a'onda u »Pa-
stirskoj osveti«. Od gospogja rađe dobro
g.gja Hajdušković, Stanojević, Dinić, obe
Protić, kao i g.gja Dinulović u ulogama ne-
stašne, mlade i naivne djevojke. Za ovaj

U ponedjeljnik se je navršilo 25 godina, | Posada bila je premještena u Boku Kotorsku. i i

, e a o mnogo govorit
otkad je Rumunjska postala krljecnom. |U Nedjelju je pješke otputovala, a u četvr: |P ogvraut a presici a e
Ovom se je prigodom istaknula njemačka tak je ovdje stigla druga. |

štampa i na usrđan način iznijela čestitke
rumunjskom kraljevskom paru.

Nesreća. U srijedu pred večer vozio se
iz Župe gosp. Ivo Jelić u svojoj kočiji, sa

Prošle je sedmice bio umoren carigrad- dva prijatelja. Blizu financijske stražarnice

ski prefekt Redvan-paša, dok je prolazio

poviše sv. Jakoba, poplašiše se konji od

Dr. I. Majstrovića obiluje osobito lijepim i nickim predgragjem. Vlasti uhvatiše 4 kurd- krmaka, koje su putem gonili, na takav

Idom! Kritičar »Crvene«, gosp. Henry nije
\uvijek jednako raspoložen; kadšto sudi ra-
\dikalno, kadšto površno, a kadšto se dade
zavesti i od simpatija. Preporučili bismo
mu, da se ne da svladat, kao prošli put —
od kontra-kritike!

 

govi članovi ragje zalaze po kafanama, do- Pr. NEM ' s iz DE: .
kazuje nam da su uzroci zapuštenosti sve čistim narodnim jezikom, te se je uopće doj. Ska radnika, koji bijahu proizveli ovo u-| način, da su u mahnitom jurenju bacili i Socijalističke konferencije. Nastajne će

drugi nego li »interes«. — G. pisac imao,
je u jednu riječ kazati, da je svemu ono- |
me što je u svom dopisu naveo, jedino
uzrok separatizam, koji od nekoliko vre-,
mena kraljevski vlada u ovome glavnome
mjestu otoka. Ovaj separatizam »bijela ku-'
ća« nije sama uvela: ona ga je u dobroj
dozi našla, pak proširila i usavršila po naj-
novijoj modi. Separatizam i intolerancija |
krivi su što je od mnogo vremena iz druš-.
tva istupio radnički elemenat i što se da«|
nas u istome nemože snaći srednji stalež./

mio p
letanata doprinijela je da komad čim ljepše
uspije. Svigjela. nam se g.gjica Lukšić uu
lozi »Simeune«, kao i g. Bonačić u ulozi
staroga »Mite«, te Mitin sin »Vuko« (g. Lju-
betić). Jedino preporučamo g. Ljubetiću da
nastoji biti što više naravniji na pozornici
bilo u igri bilo u govoru. »Povratak« je-
dna izmegju boljih dramatskih narodnih
radnja u jednom činu, dopao se je tako-
gjer publici. Diletanti i u ovom komadu bi-
jahu na svom mjestu. Osobito se je ista-

ublike a k tomu i radnja pojedinih di. morstvo. Carigradskim prefektom imenovan zemlju kočijaša.

je Rešid-paša, dosadašnji valija u Brusi.

U naknadnim izborima za bugarsko so-
|branje izabrani su uprkos živoj agitaciji o-
pozicije vladini pristaše.

Trgovački ugovor megju Srbijom i na-
|šom monarkijom nije još definitivno sklo-
|pljen. U Beču vijećaju o tom nekoji dele-
gati s austrijskim, Spor se izmegju obe dr-
žave može smatrati skoro riješenim.

Formosa.
U Tokio su stigle odatle vijesti, da je

Bez ova dva faktora u ovome vijeku, svak|knuo g. Bonačić u ulozi »/ve« sa svojom taj otok snašla prošlijeh dana strahovita

je uvjeren, nema podhvata, nema života u
ničemu. Naravno dakle da društvo «Sloga«
boluje od otrovanja krvi, i sugjena mu je
smri, ako se na vrijeme ljeka ne nagje.
Po mome skromnome mnijenju naše će
društvo odgovarati svojoj ustanovi i svrhi

ne i demokratične temelje, inače skoro za-
pjevat će mu, »requiescat in pace« — a bi-
la bi u istinu prava grehota.

Još o pošasti u Antofogasti. Zadnje vi-
jesti, koje primismo od naših iz Amtofoga-
ste, glase, da su bolesti opet pogoršale.
Ljudi, osobito naši, prodavaju svoje što mo-
gu prije i bježe. Megju stanovništvom za-
vladala je silna bojazan. Oni, koji imaju
štogod svoga, prodavaju pošto zašto, samo
da mogu živu glavu iznijeti. Netom dozna-
mo štogod nova, obznanit ćemo vas. — X.

Iz Spljetske okolice.
Pritecimo u pomoć zaslužnim Franjev-
cima. Lani u noći 18. Maja crkveni svod
»Male Braće« u Spljetu, u varošu Dobrome,
sav se srušio. Božja je sreća bila, da nije
to ob dan palo, jer doisto rijetki bi glavu
izmakao. Poznato je na daleko da Malo-

 

dramatskom radnjom. »Kata« (g.gjica Jed-
lička) odigrala dobro svoju ulogu. »ako«
(g. Bonačić) siromašni starac kojl obija se-
la i živi samo u sjećanju, bio je prikazan
veoma dobro i velikom naravnošću. »Jela«

\(g.giica Lukšić) bila je dobra i naravna.
tek onda kad bude postavljeno na liberal- | Qosp. Tucić kao i g. Majstrović bijahu po,

više puta burno pozdravljeni od prisutne
publike.

Iz Knina.
Oduzimanje hljeba. Mnogo se mladeži
pravom tuži, da nemaju kod kuće gdje da
zarade koru hljeba. Tako je žalibože i kod
nas. Na kot. poglavarstvu namiješten je za
pisara neki Nijemac Homma pensionirani taj-
nik, koji osim toga bere i masnu mirovinu.
Je li to lijepo i pravo? Ljude pensijonirane
da se namješta na mjesta dnevničara po
državnim uredima, a da naša mladež stoji
prekrštenih ruku i da skapa?
Još imamo mnogo toga iznijeti na javu
o »redu« u istom uredu, ali ostavljamo
zgode! — X.
Iz Stona.

Ispravak. Nije istinito da se je Iwo Pri-
mić vjenčao za Tonu Vukas, nego je bio

do| Baron

trešnja, u kojoj je zaglavilo nekoliko hilja-
da ljudskijeh života. Zemlja se je na mno-
gim mjestima tako raspucala, da su nasta-
le pukotine strahovite širine i duljine.

| Maroko
Algesirska konferenca još uvijek traje, jer
\se ipak Francuska i Njemačka nijesu još
| potpuno složile. Zadnje vijesti tješe nas do-
duše optimizmom, nu, kad stvar bude go-
(toa; onda ćemo joj i vjerovat!

|

|

Iska. 1
Ministarstvo je bilo dalo ostavku, nu kralj
ju nije hotio primiti i tako ostaje i una-
prijed ista vlada.

lja.
Ras je Makonnen dakle zbilja umro. Ni-
je mu bilo ni 50 godina |morao je, da se-

 

Ipak je kočijaš tako bio /
oprezan, da nije puštio uzde iz ruka, te ga'/
konji za par časaka vukoše po putu, dok
srećom ne priskočiše financijski stražari, i|
zaustaviše kočiju. Dosta je i pomisliti, ka- |
kovog su straha pomenuti pretrpjeli. Koči-
jaš se je samo na licu ozledio, te mu odma |
u gradu u ljekarnici pružiše pomoći. Zaslu-
žuju svake pohvale koliko oprezni kočijaš
toliko i financijski stražari, jer se je izbjegla
kakova velika nesreća. |

Putnici. U ponedjeljak pred večer prispio
je pod Lokrum ogromni engleski parobrod
»Vectis«, sa 185 putnika Engleza. Nakon
malo je proslijedio put Gruža, gdje se je
i usidrio. iza kako su razgledali grad i
predgragje, u srijedu otputovaše put Spljeta.

Nasuko se parobrod. Dubrovački paro-
brod »Šipan« prošle Nedjelje na putu iz
Trsta, nasuko se na ostrvu Artina kod Bio-
grada, čemu nije čuda, jer je vrijeme bilo
sasma ružno, a ondje je pogibeljan prolaz
i za ljetnog doba. Potegli su ga nakon
jednog sata Lloydov parobrod »Bosnia« i
ratni brod »Szigetvar«. Šteta je neznatna.

" Radničkoj Zadruzi“. Gosp.
Vicko Lisičar, svećenik u Maranovićima na
Mljetu, darovao je u fond za bolesne radnike
»Hrv, Radn. Zadruge« Kr. 5, a to u znak

 

 

sedmice držati u našem gradu Etbin Kris-
tan, urgdnik slovenačkog socijalističkog li-
sta »Rdeči Prapor«, nekoliko javnih pre-
davanja.

Snijeg. Jutros je u Župi osvanuo snijeg.
Takogjer i u Konavlima.

Pomorskim kapetanima i poručnicima.
Javlja nam Trgovačka i Nautička Akade-
mija u Trstu, da će dne 2. Aprila započeti
kod iste (trgovački odsjek) lil. nastavni te-
čaj za one, koji hoće da se ušposobe za
pomorske poručnike i kapetane duge plo-
vitbe. Oni kandidati, koji su apsolvirali na-
utičku školu, bit će prepušteni u svako doba,
a oni, koji nijesu, samo kroz prvih 10 da-
na tečaja. Trajati će tečaj do svrhe Jula.
Kandidatima izvan Trsta podijelit će pot-
pore ministarstvo nastave, za koje je već
otvoren natječaj.

Iz Suda. Stijepo Bulić Autunov i Pero
Jarčič-Prišo Paulov, optuženi radi vojničkog