Br. 64 kao presjednika. U bjesnilu svome psuje i grdi Starčevićance onaj isti Stipa, koji je zvao sve Hrvate nek se prozovu Srbi, koji je hodočastio u Beograd i bio veći Srb od samoga Kralja Petra. Ali nije se čuditi on je u svoje vrijeme u knjizi »Evropejska ko- lonizacija« zagovarao združenje blisko Ma- gjarima, a kašnje je ustao proti riječkoj resoluciji. Do ovakova stadiuma dovela je Stipa bolest za mandatom svojim; svoje stranke, kaje se što nije ostao s kolega- ma, pak bi sađa »Mrvatski utamničenik« sjedio u saboru i govorio sasvim drugčije. Do ovoga ga je dovela pariška politička škola, koja mu je napunila glavu diplomat- skim idejama, nesposobnim, da uspiju na malom hrvatskom tlu i zato Stipa vrlja i prklja koješta, gdjekada se, dapače često, opuze i razbije nos. Mi mu na ovakovom neiskrenom evolu- cionizmu zahvaljujemo i prosto ga sažalju- jemo. RBCIJET la je mrtvo slovo, Treba se osvijestit, treba dat prilike, da se u tugjini naša mladež izobrazi, da budu pravi bankiri. U bankov- nim zavodima tražimo naše osviješćenje, a ne u sjajnim titulima doktorskim, savjetni- ka. SauCIRTD Stogodišnjica. Prošlo je ravnih sto godina, i ne osjeti- smo ih, protrčalo je u nizu vremena a da se nikad više ne pokažu, da se nikad više ne povrate. Nestalo je dakle ponosne republi- ke, umakoše redom skoro sve velebne sje- ne ohole vlastele. da u tišini Lapada i hla- du čempresa snivaju vječni san o dubro- vačkoj prošlosti. Još samo po koji ostatak, po koja grančica i s njima će leći na vječ- ni pokoj prošli sjaj, simbol ponosa, moći i gospostva. . . . . Sto godina. . . ! Bože moj, ima li još koga u životu od Naša bankovna udruženja. Nikada do sada nijesmo vidjeli u našim novinama a ma nijedne riječi o ovoj glav- noj grani i najvećem potpomagalu oko po- dignuća narodnog gospodarstva, obrta, indu- strije i trgovine. Reći će se da za to ne- mamo stručnjaka. Ni mi (nijesmo stručnja- ci u ovom poslu, ali i svaki laik može nje- što iznijeti više, nego što donašaju naše no- vine, godišnja naime izvješća sa govorom g. presjednika. Nijesmo, govorimo, stručnjaci, | pa mi nećemo se upuštati u matematični dio naših banka, nego ćemo iznijeti jedan drugi važni momenat u njihovu životu. Dal- macija je zemlja iznimaka, i zato upravo lišena svih mogućih obrtnih, industrijalnih i trgovačkih škola. Prvi korak, koji je uči- njen za poboljšanje naših prilika na ovome polju bilo je otvor trgovačke i poljodjeljske škole u Spljetu. Žalosno je što i jedna i druga imaju malo slušaoca, jer neodgova- raju svojoj struci, a drugo jer mi nato ni- jesmo naučni. Sav ponos naših roditelja, sa- stoji se u tomu, da im djeca budu akadem- ski naobražena ili da im barem svrše ne- koliko gimnazija, da postanu dnevničari, či- novnici, da se guše u prašini tamnih soba naših sredovječnih ureda. Stid je zato i sra- mota podati sina, da izučava kakav zanat, kakvu struku narodnog gospodarstva, da se obogati, da bude dobro gledan i ugledni gragjanin. Razumljivo je, da nenapretkom u ovoj grani našeg podignuća, zaostaju i naši ban- kovni zavodi, jer nemaju spretnih ljudi, da ih vode. Uzimljem za primjer samo Cešku. Što je nju podiglo, što ju je osvijestilo i u politici učinilo jakom, dalo joj narodnog ponosa i narodne samosvijesti, da se podi- gne, da se uzmogne boriti? Ovakovi zavodi i banke. Gdje ste vidjeli, da su naše banke dale ikada u narodne svrhe i prebijene pare? Gdje ste vidjeli, da su naše banke, dale i- kada »Družbi« par tisuća forinta za osvi- ješćenje podmlatka i mučeničke djece pat- nice Istre. U Češkoj svaki bilanac pojedine banke imade uvijek oveću brojku, na hi- ljade, koja se računa data u narodne svrhe. U ovom se osobito ističe »Živnostenska ban- ka«. Naše banke misle da su samo zato tu, da uregjuju mjenice, sa svom skrupolozno- šću ukočenih bankira, da one nijesu za na- rod. Nazad godina bio je osnovan »Vjeresij- ski Zavod«, pak kakve koristi od njega? Ko je više imao, taj je opet u njega no- vac dizao. A bučna fraza »za narod« osta- brovnik, sad u ovakoj prilici, kad mu je najviša potreba svojih sinova, sad kad mu je sloboda na pragu, sad ga Frano izda- vaš?! Upri prstom, stari grade, u ovog iz- roda, upri, pa mu prezirno dovikni Cesa- rove riječi: »Tu quoque Brute«! — Dosta! prekine ga Bona. Vlaho, ti si me danas uvrijedio, kako još niko nigda, vlastelinu si dubrovačkom rekao, da je iz- dajica svoga rodnog grada. To je najviša i najjača uvrijeda, koja se može dobaciti, ali, čujme:; Sve ti opraštam, jer znam, da si mi to rekao jedino iz prevelike ljubavi prama našemu gradu i iz velike želje, da se što prije dočepa slobode. Zato ti opra- štam i jedino zato. Nu opet ti velim: Sve mi se čini, da si se prem rano i odviše zanio. Ne bi hotio, da bude kakav treći cilj po srijedi, a da ti, pa i mi svi, budemo samo slijepo orugje u čijim ruka- ma. Valja biti jako oprezan, osobito sada u se nadvile obla- svijeh onijeh, koji su bili prisilnim svjedo- cima čitave one tragedije? Ima li još ko- god, komu je baš onaj kobni dan navijes- tio život, porogjenje? U taman nam sva ta pitanja! Megj današnjim živima nema nam ni- jednoga, koji bi se sjetio 28.og Maja 1806 |nema ga, jer više nežive. Pa i kako će? \Ta nije li mas savremeni napredak svijeh | osudio, da nestajemo i da ginemo još pri- \je, nego li bi morali! .... | Nu manimo se stramputica a idimo ra- dije _k cilju! . ... | Mi republiku ne vidjesmo, ne primismo | njezin posmrtni dah, nu doživjesmo barem |stotu obljetnicu njena pada. Udes je valjda |htio, da nas vrijeme i toga sjeti. . .«. Pa | neka. . . I onako progje, izvjedljivo pre- |vrćući prepune stranice bivše, minule histo- (rije. . . ! A bijaše ona velika i slavna, za- | mamljiva i potresna. . . . | 1 opojeni uprav takovim mislima, probu- |dismo se zorom 28.og Maja 1906. Čist i \vedar bijaše dan a narav tiha i spokojna, kao da baš očekuje nešto neobična. Tek lagana briza razblažujućeg majestrala do- našala nam simptomatičan pozdrav s Mi- hajla, kao da nas opiminje, gdje se u taj čas nalaze oni, za koje će se danas govo- riti i moliti. . . Nevjerojatno ali istinito! I nagjosmo se na »Stradunu«, nu ne na onom »Stradunu«, koji struji običnim ve- seljem i žamorom, nego na »Stradunu« ti- tihom i mučaljivom. Crninom obavite svje- tiljke i električni ferali, na po koplja izvje- šene zastave kao i niz prozore spušteni cr- ni strati govorili su nam jasno: sjećajte se 23 MOE 2. Pa mi smo i šutili. Šetali smo gore. do- lje, gledali i mislili, a u našim srcima vla- dala je neka potajna sjeta, bol, resignacija — što li? A narod? Išao je tamo i amo, neko u kupovinu a neko na radnju; zaustavili bi se za čas, da motre svjetiljke i crno, kim- nuli bi značajno glavom i proslijedili da- lje. Što ćeš, takav je duh vremena i potre- ba života! Ne rijetki bijahu oni, koji bi spazivši korot osobitim sarkazmom izlannli: »dum- que« je pala republika«! a onaj »dunque« bijaše kulmen cinizma i ironije. . . . Na »Zvoniku« makoše se mjedeni crnci i teškim svojim kucalima udariše po 5 pu- ta o zvono, Bilo je dakle 10 ura! | Preko »Place« progje nijemo i dostojan- | stveno ovelika povorka ljudi u crnim, sve- \čanim odijelima, megju njima nekoliko bar- \jaka, »Hrvatski Sokol«, bratstva, društva, \i muzike. Unigjoše u Sv. Vlaha i misa je | | | \be za nju, ali samo opominjem te, da bu- |demo veoma oprezni, da se ne pokajemo | prije vremena ! | I stiskoše dva prijatelja desnice pa se iz- \grle_i izljube, zapela im riječ u grlu, ne |mogu da progovore, al obojici provališe su- ze na oči i više govore one suze, nego najbiranije riječi vještog govornika. Kad se malo smiriše, prvi će Kaboga: — Imaš pravo, Frano, opreznost je u ve- like potrebita, ali ne znam, je li baš potre- (ba toliko sumnjati, koliko ti nazrijevaš. — »Timeo Danaos et dona ferrentes«, Vlaho ! — Dai, ali koliko ne valja biti neoprezan, toliko ne valja opet s druge strane bit pre- tjeran u sumnji. Za velika se djela hoće i jake odvažnosti! Nijesmo li se već dvaput ovijeh zadnjijeh godina oslobodili Frančeza ? Prvi put nazad 45 godina baš godine 1766. I ja se nešto malo spominjem kako dijete, ali mi je otac sve u tančine pripovjedao. PRAVA CRVENA HRVATSKA otpočela, crna, pontifikalna misa za upokoj dubrovačkih pokojnika. . . I to je svršilo a povorka se uz mnogo- brojno općinstvo uputi u kazalište — na svečanu sjednicu općinskoga vijeća, koje se jedino kao službeno tijelo sjeća izvan- rednim pjetetom minulih dana. Sred svečanog mdika i grobne tišine za- čuje se glas starca. Bio je to načelnik gra- da gospar Pero! Laganim ali sigurnim gla- som odčita on prigodno slovo, puno tra- gike, potresnosti i saučešća a kad je svršio, začuo se ožeti trokratni poklih i »Slava du- brovačkim pokojnicima! Slava, slava i sla- Mile. ia Zaključilo se još jednoglasno, da se iz općinske blagajne dopita 3000 kruna u ro- ku od 6 godina zakladi za ispitivanje du brovaćke prošlosti kao pripomoć i tijem je vijeće svršilo a svijet stao izlaziti u grupa- ma poput valova, što se jedan za drugim uspinju i valjaju. Onaj isti m4k i tišina, koji vladuhu u crkvi i u kazalištu našao je i ovdje značajni svoj odziv. Lagano i dostojanstveno, bez buke i bez žamora svr- staše se korporacije, društva, prestavnici i barjaci pred »Lužom« i »Orlandom«. Vidio si tu i Srba i Hrvat4 i gospara i siromaha, i učenijeh i neukijeh. Svi su se nijemo i ukočeno sastali, da na znak »Sokola« kre- " [nu put »Poljane«, gdje će se pokloniti spo- meniku Gundulića, kao jedinom skoro ra- prezentantu onog velikog sina malenog Du- brovnika, koji je nekad zanosno pjevao: »Oj ljepa, oj draga slobodo, — Dar, u kom sve nam višnji Bog je do!...« I duga, crna povorka uputila se i stigla, pak, dok se prvi klanjahu, drugi čekahu, da i na njih dogje red. A gore u znaku zastrlo se nebo gustim oblačinama i sakri- lo se sunce, kao da i ono živo sudjeluje danu uspomene, toli tužne i dirljive. Nad našim glavama prolijetale su lastavice i čiope, kao da su i one htjele biti udioni- cama onog impozantnog prizora. . . . A dolje na »Poljani« prolazio je svijet, klanjao se i išao naprijed. . . U jednom kutu spazismo megju ostalim mnoštvom i jednog starca, bijele, sjedinave brade, kru- kastijeh oči i ohola, ponosita čela. Bijaše to zadnji odvjetak nekoć slavne vlasteoske loze; i on bijaše tu, da čuje i da vidi, pri- je nego će na put, u vječnost, u zaborav... I poklonstva su na »Poljani« svršila a povorka se uputi redom dalje. Preostajala je još »Mala Braća«, gdje u zakristiji stoji Gjivov grob, pak se je i njega moralo poz- draviti. To se je učinilo, pa, kad su na svrhu stigli do općine, naklonili se i njoj, čas razstanka bijaše prispio i svak požuri kući, da u krugi obitelji raspravlja o pro- šlosti i sadašnjosti »Hrvatske Atene«. — 8. RACI Zagrebačko pismo. Ban ostaje. 30v. Jedan je korak učinjen k riješenju krize, i to odsudan. Grof Tošo Pejačević, bivši »odlični« član narodne stranke i njena kan- didacijona odbora priznat je od udružene oporbe i nadalje banom. Što smo mi već u prošlom broju »Prave Crv. Hrv.« sa do- sta sigurnosti zaključili iz nekih simptoma, eto to se točno izvršilo. Dakako, to se op- ćenito nije očekivalo, da će udružena opor- ba, koja je preuzela zadaću: obračunat sa starim režimom i njegovim nositeljima, na- jedan put pridržat njegovu glavu. Ali ko je pratio i malo razvitak dogogjaja, lako je mogao doći do našeg zaključka. na 19. istoga mjeseca brodovi odjedrili iz topova! — To sve znam. — A nijesu li opet u Svibnju 1798 do- jedrili dva fračeza broda pod Kalamotu, pa smo i njih otpravili! — Ali našom velikom štetom i nevoljom! Valjalo je dati njihovu agentu Briche-u ono, što je tražio, biva zajam od 600.000, frana- ka, koje smo s velikom mukom skupili, a koje nam ne će niko nigda vratitit! — Svaki se zajam mora vratit, pa i taj! — Da, ali komu? Repuplike nema više! Od osme se stijeg svetoga Vlaha više ne vije. Zamijenio ga je ovemu gradu sasvijem tugji! — Sve je to istina! Ali kako smo srećno prebrdili ove dvije neprilike, pa i onu s Ru“ sima, ne bi li smo zar mogli i sadašnju? — Napominješ li to Ruse godine 1778? — Taman. Kako nam je onda grubo Ru- On je ostao, ne poradi svog upravničkog talenta. ni što su kakvi odlučni faktori o- sobito zauzeti za n u osobu, nego se je bilo bojat našoj koaliciji neugodnosti, a nesporazumaka izmegju krune i ugarske vlade, kod imenovanja novog bana iza od- stupa dosadanjega. Koga bi n. pr. Madža- ri htjeli, ne bi dvor, jer bi mu izgledao če- irdesetosmaš (Rauch), a koga bi dvor že- lio, ne bi Madžari, jer bi im se činio pre- već »schwarz-gelb« (Kulmer). I tako se svi složiše u Pejačeviću, nadajuć se svaki, da će moć za svoje interese izrabit ovog me- diokriteta. A on nešto nagovoren od vla- dara i ministra Wekerla, od biskupa Droho- beczkoga sokoljen, od svoje pak žene naj- više navijen (kojoj baš ne bi bilo osobito drago da se povrati na svoje bogato ima- nje, Našice, u Slavoniji) popusti, da i da- lje nosi bansku čast. Kad se dakle spora- zumješe Beč i Pešta, trebalo je još rezolu- cijonašima spasti čast prikazujući ih pred narodom, da i oni tu odlučuju. Za to mu izniješe meke punktacije, kao n. pr., da se naš sabor ima otvorit opet odmah ovog lipnja, da se više ne odgagja zasjedanje kr. reskriptom, nego saborskim zaključkom, i t. d.,, što je ban potpisao uz predhodni savjet sa nekim madžaronskim perjanicama. Odista bi se ljuto prevario, ko bi promi- slio, da su ovo uvjeti mira diktovani od pobjednika pobjegjeniku; ovo su ragje kom- promisne tačke, da mogu i jedni i drugi odahnuti, da bude i vuk sit i ovca cijela. Bi li ko mogao bio i snijevat na slične kompromise kod Madžara? Pa ni sami oz- biljni pristaše naše koalicijone oporbe, tim se ne ponose, dok neozbiljni trube kroz novine kratkovidnicima svojim : .»Ban se pre- dao, ali ostaje«! Neka tumači ovo, kako mu ide u prilog, ali zdrav razum ne može to smatrat uspjehom ni časnim po naše re- zolucijonaše. Lukavom se križevačkom bi- skupu — koji se u ostalom vazda drži ve- ćine — nije trebalo eto znojit, da skloni naše Peštance, da zadrže Pejačevića. Ruka je pomirnica objeručke prihvaćena i bit će isti ban koalicijonoj opoziciji, koji je bio i otrovnoj narodnoj stranci. + * # Dok ovo pišemo, čitamo u ovdješnjim novinama vijesti iz Budimpešte, gdje se na- hode i madžaronski zastupnici. Od tamo se javlja, da je banov izstup iz stranke zlo djelovao na njih; on im reče na sjednici, koju je sam otvorio, da mora ostat na svo- me mjestu po kraljevoj i vladinoj želji, a da se to omogući, mora ostat izvan stra- naka; nadalje ih umoli na potporu u nadi, da će se moći naći spoj izmegju narodne stranke i koalicije, koja stoji isto na bazi od 1868 god. Uz to se javlja, da su neki odmah predlagali raspust stranke, da su drugi već damas izstupili, a da će se po podne sastat te službeno zaključit raspu- štenje. Kad im budu ruke slobodne, razi- laze se mišljenja, što će tad radit. Sutra će se sigurno znat, što na stvari. Da im je te- ško, vidi se po tomu, što se megjusobno bijede, ko je svemu kriv. Op. Ured. Sve ono što smo predvidili i što smo napisali. Još jednom kažemo, ne- ćemo prejudicirat, čekamo rad, da rečemo svoje. “se. Pismo iz Rusije. *) Petrograd (10) 24 Maja. Pitaš me o odnošajima, osobito o Du- mi, jer da te to zanima. Pa dobro, u krat- ko ću da ti rečem. Rusija preživljuje veli- \ku krizu i ako, njeki misle, da ja je već govorio, pa se stvar lijepo poravnala, te su nijesu nigdje mogli sjegurni plovit, te naša trgovačka mornarica izgubi ugled. Na to vi- Gruža i još pozdravili Gruž sa 11 hitaca iz jeće odluči, da pogje Frano Ranjina kao poklisar pred prijestolje same carice Kata- rine Il, On pogje, ali sve zaludu, ona ga ne usliši. Na sreću slijedeće godine bje sklo- pljen mir izmegju Rusije i Turske, te se tako pri pogodbi, koja se potpisala na ru- skom brodu »Nadeždi« pred lukom Livorna, dogje i s nama do sporazumljenja i mira. I tako smo i tu upadicu srećno prebrdili! — Bože daj, da i sad bude tako! — Uhvam u is a Vlaha, da hoće. a e ne smije. Valja od- mah stavit ruke na posao. Ja ću se mislit, da pobunim Cavtaćane, a ti, Frano, pogji u Konavle i tamo radi, da digneš na oružje Konavl -— Dobro, neka bude tako. Ali budimo jako oprezni, Vlaho, opet ti ponavljam. Va- lja se čuvat, da vještom oku i God. II. | preživjela. Nezgoda - nezgodom, nesreća, a za nesrećom stizala je ovaj jilnački sla- venski narod, za kojega imadem toplih o- sjećaja. Veliko poniženje, kojeg je izvuklo iz rusko-japanskog mira Wite joj je olako- tio tačkama sklopljenoga mira. Stoji svaka- ko, kao neoboriva činjenica, da joj Francu- ska više ne vjeruje onako jako, velike sim- patije malko su popostale u iskazima lju- bavi. Istina je i to, da je Rusija još uvijek velika, samo je neuregjena. Iza istočnog darmara nadošla nutamja revolucija, bom- be, palež, pljenjenje. ubijanje, krvoprolića. Caru su se namećali ljudi, koji su impo- nirali, jer je on slabić dosta veliki, pripo- vjedajući mu, kako će silom, da -umire gnjev, koji je kroz stoljeća spravljao izlaz svome odušku. On je popuštao, došli su tada drugi, i rekoše, to ne ide tako, treba dati ustav, sazvati dumu i car je pristao na to. Ali misliš zar, da je duma poput naših parlamenata? Parlamentarizmu nema ni traga. Većina je tu bijednika, koje dvorski špeku- lanti vode za nos i od nje neće biti ništa. Re- akcijonarstvu nije još odzvonilo, njega ne spasi ni duma ni nitko, jedino revolucija. Amnestija je odbijena, agrarno pitanje, ta duboka rana ruskoga državnog tijela, za- spalo, ne miče se. Car se plaši rapustit je, voli je imati kod sebe, neće li sklonuti ve- ćinu, da prigne šiju. Ministarstvo će demi- sionirati. Na dvoru je upliv Njemačke, koja to zna tako fino provagjati, da je milota. Revolucija je neizbježiva. Slavenska politi- ka jednoga čovjeka, čije ime ne smije u jav- nost, a koje je u nemilosti cara, moglo bi spasiti Rusiju. Bog uskori dane njene sreće. Op. Ur. Dobrotom jednog prijatelja. gu Naše novinstvo. »Narodna Obrana“ koja je organ onih, koji su u koaliciji, ima nekoliko vremena da pesimistički piše o našim delegatima, da joj nije pravo namećanje Drohobeckog i ostajanje Pejačevića kao bana. »Dnevni List“ trpi na sonanbulizmu, te vidi i ono što mije i to sve u fantastičnim slikama, mi ga žalimo i puštamo nek uži- va u svome abnormalnome stanju. PHrvatsko Pravo“ popratilo je kraljevu besjedu sa nekoliko članaka napisanim pot- punim poznavanjem prilika. Isti javlja da Starčevićanci nose za kandidata u Sv. Ivan Žabno Dr. Bošnjaka, katehetu na gimnaziji u Zagrebu. »Naše Jedinstvo“ u pregjašnjem svome broju, govoreći o riješenju krize, stavlja u sumnju dobar ispadak budućeg rada, pri- znaje čelično držanje Franka i družine i govori o jakosti stranke prava. nHrvatski Dnevnik“ ima za uvodni čla- nak 10 oglasa, a ,Osvit“ bijel ko snijeg u Oktobru. Živjela sloboda pisanja. Isti javlja o organizaciji hrvatskog radništva u Bosni i Hercegovini. »Die Wage“ donosi, kako čitamo u »H. Pravu« članak iz pera H. Kondischa o pri- likama u Hrvatskoj, u kojem se obara na Magjare i proriče budućnost najradikalnijoj stranci. ae Domaći pregled. Narodna neodvisnost. Rivista internazionale (vol. XVIII. fas. 63). ima lijepu raspravu o političkoj slobodi, u kojoj govori i o narodnoj autonomiji. Narod (natio), kaže prof. Rossignoli ima dva zna- čenja. U političkomu je isto što i država. Država je pa moralna osoba, koja kao i fi- zična — ima svoje dužnosti, pak i svoje pravice, megju kojim kao prvu i vrhunarav- nu pravicu ; slobodni opstanak i djelovanje — pravicu političke neodvisnosti. Dalje na- rod ima i etničko značenje, t. j. skupina stanovnika, koju združuju posebne moralne veze, naime da je: istoga pokoljenja, da živi u istim pokrajinama, da ga čeka ista povjesna sudbina, da je bio gdjegod možda i političko združen, da ima istu religiju, a što je osobito harakteristično, da ima isti jezik i zajedničku književnost. Ima li narod u etničkom značenju pravo na političku sa- mostalnost ? Narod nije u pravom smislu