|"

3

OOO" KO i
DOSO
$

Br. 64.

U DUBROVNIKU 2. Juna 1906.

Godina Il.

PRAMA CRVENA HRVATSKA

 

 

četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

godišnje K 8 — Ko

 

 

 

 

Borba za opstanak.

Svugdje, u čitavom ljuskom  djelo-
vanju, na svakom koraku čovjeka o-
čituje se ova grozomorna, gigantska
borba, koju inspiracijom prirode čovjek
grozničavo provagja. U svijetu trgovi-
ne, u razvitku industrije i obrta, u sva-
kidanjem općenju, pa napokon i u sa-
moj politici zauzimlje ona svoje mje-
sto, izbija na površje sad slabija, sad
intensivnija. Kabinetska padanja u ko-
jim su zastupane razne ličnosti, osobi-
to u malim zemljama, u kojim se je u-
stavno tek počelo živjeti, donesoše nam
naj jasnijih primjera borbe opstanka,
uzdržavanja svoga programa, svojih i-
deja. | Hrvatska zadnjih dana  doživ-
ljuje ovakovu jednu borbu, ali pose-
bite, rekao bi, vrsti. U Hrvatskoj na-
preže se, stenje od muke, ulaže sve
sile raspršana magjaronska vojska, po-
tučena na biralištu, da se održi, da ne

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

retku a koji se više puta

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i

se ne vraćaju.
Dubrovniku.

tiskaju po pogodbi. —
utužljivo u

 

 

 

nja. Čim bi odgogjen sabor potvrdila
se je vijest, da oba ostaju na svome
mjestu, ta zašto ne, kad je to mogu-
će. Terrain je bio pripravan, kralj de-
misije bana nije htio primiti. Wekerle
je bio zadovoljan.

Počeli su novi pregovori u »Conti-
netalu« i ban je morao u Zagreb, da
\se dogovori sa narodnom strankom,
\rectius Tomašićem, a megjutim je de-
legate uvijek predvodio presvjetli
IDrohobecky. | ban ostaje, on će pri-
\stati na zahtjev koalicije, da bude +4z-
\van stranaka, da odmah iza zajednič-
'kog sabora, sazove hrvatski; da ostu-
\pi Chavrak, a da dogju na mjesto nje-
\govo i njekih drugih prononsiranih li-
\čnosti koalirci. | na ovaj naćin biti će
\spašena narodna stranka. Tomašić će
slaviti pobjedu intriganstva. Zašto spa-
\siti bana, onoga bana, kojega je Kuen
\namjestio, onoga bana, koji je podr-
ižavao Kuenovski režim, kuneć se na

iščezne. U savezu s tom borbom po-|poštenu upravu reda, rada i za

činjaju najviše neustavnosti, krši se i
omalovažuje pravo većine. Većinu hr-
vatskoga sabora zastupa opozicija koa-
liranih stranaka i Starčevićanaca, ma-
njina je pak vladina stranka, vulgo na-
zvana »magjaronska«, iz čije je sre-
dine i ban grof T. Pejačević. U sva-
koj ustavnoj zemlji, gdje manjinu pre-
stavlja glava zemlje, isti bi se eo facto
morao povući, ostaviti, napustiti upra-
vu zemlje. U svakoj ustavnoj zemlji
ban Pejačević morao je ostupiti s ban-
ske stolice, iza konštalacije sabora. Ali
ne samo, da se on nije povukao, ne-
go je dapače počeo da proizvagja bor-
bu za opstanak. Kad bi ova borba ho-

(kona? Zašto spasiti čovjeka, proti ko-
\jemu se je sa devizom ,doli“ izašlo
Ima biralište? Zašto spasiti čovjeka, ko-
lji ne može, da bude iskren drug o-
\pozicije, koja mu je kopala jamu ?
i Možda zato, jer nije bilo drugoga iz-
\laza za
Ihtio, da ostane Pejačević i dalje ba-
\nom? Mi govorimo, ni jedno, ni dru-
\go ne vrijedi ni prebijene pare. We-
\kerle, koji daje potpis na imenovanje
\bana, a koji stoji u onoj stranci, koja
\uvijek naglasuje bazom svojih odno-
\šaja prema Hrvatskoj »riječku rezolu-
ciju«, on je mogao pomoću opozicije
\srušiti bana. Tu nema izvijavanja. Ka-

riješiti krizu, ili zato, jer je kralj:

[jahu magjaroni. Nije uzalud ,,Narodna va djeca, govore posve dobro hrvatski, ta-| janski grad (pljeskanje). Isti je izvjestitelj

Obrana“ isticala u zadnjim svojim bro- |
jevima bojazan veliku. Nije li možda
ovo prva pogreška koaliraca ? Stavlja-
mo tačku i čekamo vrijeme, tog naj-!
boljeg sudiju.

'Finale.

Tek smo bili dovršili naš uvodnik, kada

man kako i mi; ali ne smijemo pro svoga,
jer ta gospoda rade i rađe svojski da pro-
šire po mogućnosti svoje redove, a »colo-
nia« raste pridolaskom obrtnika, majstora,
zakupnika i radnika iz Italije; drugo jer či-
novnici, digni pohvaljivo nekolicinu, ostaju
gorljivi taljanaši, i ako je narod nedvojbeno

\pričao povjest talijanske obuke, koju je na-

prasno ukinula vlada i Hrvati g. 1882. spo-

| minje kako je »Lega« dopokon mogla g. 1899.
\ ponosno otvoriti školu u Spljetu, pak školu
\i vrt u Arbanasim, u Zadru, u Šibeniku i
(Korčuli, gdje 741 učenika uče materinski
\ jezik (pljeskanje).

\i očito ima _po vijeka dokazao da ne trpi,

A ipak je Zadar glavni grad naše pokra-

nametnika u vlastitoj kući; a na svrhu ne | jine, i jer se gleda kroz prste šepiriše ta-

smijemo, jer većina taljanaša ili pripadnika
della »Lega Nazionale« ne samo da nam

\ljanštinom, općina je u njihovim rukama, i

: 2 i s i I \ako su posve mala manjina napram velikom

nam stiže vijesi, da je koalicij: av M a aka je p ] p

| banu svoje umednik i ira pini 95 skučiti naš mili jezik i literaturu pod |broju Hrvata; u Šibeniku i Spljetu i na Kor-
t igom plemenitog jezika »del.si«, nego tim čuli tih taljanaca, kad digneš poturice nema.

\i tim kriza, da je riješena. Mi smo protiv- i MG aa ša |
prom što se kaže »italiana, italianissima« stavlja | Gospoda rezolucionaši ako zaista ljube ovu

|noga mnjenja, ovo znači novo mešetarenje,

\veći zamršaj. Nemožemo pojmiti, kako je ie pogibelj najpravedniju našu težnju, spa | tužnu zemlju, koju. zovu domovinom nek
\sonosni naš zahtjev, da sa milom našom dogju na kraj ovoj očitoj nepravici: neka

\na kakav način ostao i dalje b j Pe-| i . . 1
.. dalje banom onaj Pe bračom budemo jedna skupina, jedna obi-| slobodno dadu da se jezik i literatura tali-

jačević, koji je javno, putem novina izjavio

a on s »narodnom strankom« i ostaje i

ua

\ju riječ ustegao grof Pejačević i ostao i da-
\lje poniženim banom.
|
|mu _ diatiraju ono šest točaka, koje je on
liza dogovora s Egersdorferom i drugim o-
bjeručke prihvatio. Iz Pešte je sigurno se
|šušnulo nešto na uho koaliciji, jer još jed- ;
|nom kažem, Magjarima su dragi neslobodni
(ljudi. Obzorje svakako nije jasno.
»Narodna« će se stranka raspustiti, njeni
tati

no pripaziti na radnju i nastojanje »della

ljanci, kako takovi rogjeni, ili da podanici
kraljevine talijanske ištu, da mogu svoju dje-

govarali, jer dok za nas tražimo takovo pra-
vo, bili bi smo nedosljedni kad ga nebi i

|drugijem priznavali; ali kad vigjamo da su
vi | većina tijeh sinovi jove zemlje, čista naša Ovakovim su imenom običavali praški

' telj, jedan narod. A toliko više imamo bud- janska uči i nešto više nego li se uči, ali

neka istrgnu iz ruku šake taljanaša ubitač-

|propada«. Treba, da je nešto velika, nešto tai Misioečik koliko vigi da : os f : <

|neosporiva nadošlo kada je kavalirsku svo- |," e SRNA, 30 NE SANE) 54 osajni mač koji je neperen pro materi zemlji.

kuša na svaki način prenijeti svoje čadore Nek ne budu milostivi i popustljivi kako je

\simo tamo po našoj pokrajini, e bi i amo bila narodna stranka, da ih ne zateče jed-

I koaliciju je moralo nešto natjerati, da | trovala razdvajala, kako gi himbom | nom narodna kletva. Baška odgoj a baška

radi u tužnoj posestrimi Istri. Da pravi ta- političke namjere, tako bi se moglo doći do

\ ugovora, drukčije bez domoizdaje ne. Re-

| kosmo.
cu odgajati u svome jeziku ne bi smo pri-

are
Stipa Radić.

|članovi stupit će ili iciju i pije E iu : . sj či
\u grupi sa u NEE : eej [A koji ili iz prkosa, ili radi dobiti, ili radi drugovi, mladi realisti, nazivati svoga dru-
» koja je opet najbli“ narmosti i pijeteta bilo prama kakovom do-|ga od miline nekadašnjeg njihova vogju.

iža koalircima, po mišljenju, radu i progra- |
\mu. Opsjena što će se visoka \mjesta po- |
kriti sa koalircima ne znači ništa. Oni će/

\provesti one sloboštine, jer ih davaju, pu: |
ištaju Magjari, i jer na nje imamo pravo |

\kao narod sa svojom povješću. Jeli u ovo-|
me djelovao Drohobecki? Mislimo, da je.

: + 3 : +: iš Za 121; " |
dila za tim da spasi, da uzdrži na nje- že se opozicija razdijeljena nema ap- pakat je svakako, da Magjarima nije drag.

govu položaju samoga bana, ne bismo
ni pisali ovaj članak, jer onako dušev-

\solutne većine. A zašto je pitamo mi

'bio sačinjen block izmegju koaliraca i

\block sa Starčevićancima. Fakat je da koa-|
licija, radi naroda nije smjela fuzionirat se |

no slabi, bio bi i mogao bi postati u Starčevićanaca, nego zato, da se sruši | |

rukama poštene opozicije, crkovna vje-
trenjača, koju vjetar okreće tim lakše

čim je kampanil veći. Ali ono je ža-

\sistem a s njim sve osobe, koje su po-

\državale, jer nema ni jedne za koju
\se može reći, da nije »kompromito-

sa magjaronima i zato uprav našli su ovaj
put, ovaj izlaz, a da bude i »ovca čitava i
vuk sit«. Kako će se dojmiti naroda, ne zna- |
mo, Mislimo svakako, da neće dobro. Na

losno i i a a4, 6 ri OZON Pre taneng dust:
, što ova borba ide, za tim, da vana«, a s ovim blockom bila j ovaj način kristalicirat će se grepa koslira-!

de facto spasi ostatke narodne stran-
ke, da spasi roblje tugje volje, poli-
tičke eunuhe, faliranu firmu, Peštan-

sku i Bečku filialku. A ovim činom ban pitanju, da popusti, kad je mogla si- |
Pejačević još jednom potvrgjuje inspi- liti ga na koješta do sada, kad ga je
ratorstvo Tomašića i polugjeloga Kue- prisilila, da se na dvoru, ne vije au-

na. Tomašić se je doduše povukao,
da radi iza kulisa. |I dok je Pejačević,
za vrijeme otvora sabora, natezao se i
svraćao vodu na svoj mlin, dotle je
Tomašić radio u Pešti, a Drohobeckog

vidimo megju koalircim. U orkestru o- kako bilo. A značili ovo rušiti sistem, m
ve bande instrumenti su bili fino raz- rušiti staru gnjilu zgradu, donijeti no- zanje one šačice ljudi,
Ga parom se je o ostavci vog života u naše javne odnošaje. Zar žavatelji »del gemio latino«,

:havraka i Pejačevića, dok je opozi-
cija a limine odbijala predlog stoplje-

PODLISTAK

Josip Onyszkiewicz:

Zadnji trzaji.
Uspomena 1806.-1906.
Iv.

Isti su dan iza objeda jašili putem, koji
vodi iz građa put istoka, tri konjanika. Je-

3.

dan je Vlaho Kaboga, a druga dvojica nje- |

govi djetići. Oni idu u Cavtat,

Netom je Kaboga prispio u Cavtat, doče-
ka ga tamošnji njegov zapostat, ie mu reče,
da ga je dva puta iskao jedan stranac i da
želi prešno & njime govorit.

Kaboga uljeze u kuću i raspaše se, da
malo počine, a sto mu se svakojakih misli
vržlo po glavi, zašto bi ga mogao taj stra-
nac tako žurno iskati.

Nije prošlo po ure, a zapostat mu javi,
da stoji onaj stranac pred kućom i da se
žuri u velike da & njime govori.

— Reci mu, neka odmah dogje k meni!

a odmah zatim čuje Ka-
osječene korake, gdje stupaju po dvo-
uza stube, dok dopru do vrata nje-
NEE AČN za stao | tete lema e
oficire, koji ga oslovi člatom hrvaštinom:

'

3

' apsolutna većina. Zar, što hoće kralj?!
(Zar nije mogla ta svemožna neod-
visna stranka, privoljela kralja u ovom

\strijska zastava! Jedini je uzrok taj, što
'se je u Pešti pomoću Tomašića, htjelo
\spasiti ,, narodnu stranku“ pa taman u
(formi žrtava, samo da joj ta žrtva ne
'donese smrt, da joj produži život, pa

\Magjari nijesu pokazali i ovim činom

'Vlahom Brnjom Kabogom ?
— Da, ja sam glavom. Molim vas, stu-
\pite u sobu, evo me na vaše raspoloženje.
Olicir uljeze, prestavi se, pak će:
| — Zapala
| pobočnik austrijskog maršala Hillera predam
idva pisma u ime sadruženih engleskijeh i

\austrijskijeh sila. Jedno je sa strane engle- |

Iske, a drugo sa strane austrijske.

Na to izvadi iz njedara dva pisma oblo-
Ižena velikim pečatima, preda mu ih, te se
uljudno pokloni i htjede da ode, ali ga Ka-
boga zaustavi: :

— Molim vas, odakle ste vi, da tako li-
jepo našim jezikom govorite?

— Ja sam, gospodine, Hrvat iz Primorja,
a nalazim se u austrijskoj službi kao častnik.

— Veoma mi je drago poznati vas, a
moguće, da budemo imati prigode, da se
češće sastanemo, odvrati mu Kaboga.

— 1 ja se uhvam, daj Bože 1$ dobro,
odgovori mladi častnik, te se učtivo naklo-
ni'i izagje iz sobe,

Kaboga ostane sam, pa se zagleda u ona
dva pisma, koja su pred njim stajala zape-
ćaćena na stolu.

— Nosite li vesele ili crne glase? Govo-
raše gledajuć u njih. Jeste li vijestnici Du-

 

|brovačke slobode ili ste zloguke vrane?

 

Mučite, ne odgovarate? Ali ništ, vi i ne u-

bročincu, ili bilo prama starijim svojim, ko-
je zanese struja autonomaška, koja je bila
zemljom zavladala, neće da priznađu svoj
rod, svoju svojtu, svoje rodno mjesto, nego
se pelenišu imenom tugjega naroda, te ho-
će da opet zagospodari kod nas jezik, za
koji su dobro znali i Gundulići i Palmotići
i Gjorgjići, a da ga ipak nijesu materinskim
priznavali, onda pravedno je da pazeći na
napore tih narodnih iskopanika, gledamo na
vrijeme osujetiti njihove svakako hude na-
mjere. Dakle »la Lega Nazionale« držala je
svoj kongres u Piranu, posred one Istre 1
kojoj jedna trećina vedri i oblači, goni i

A danas se izmjeniše vremena i rastrgaše
\veze, koje su vladale izmegju njih. S. Ra-
[dić ostavši sam uhvatio se je u kolo sa svo-
\jim bratom Dr. Antonijem i osnova »seljač-
iku stranku«. Izgleda ovo nekako čudno i
\izgledalo bi čudnovatije, kad ne bi znali,
\da S. Radić ne trpi ničijega gospostva, da
je nemirna duha. S ovoga je duševnoga
\razloga on i osnovao stranku htijući joj
\sam biti vogja, sam gospodar. Ovaj nemir-
\njački duh Stipa ističe se svagdje. On ka-
\da govori, drži predavanja ili slično on ne
\trpi nikakove i ničije replike, niti na nju
\odgovara, duboko uvjeren, da je najbolje

\razgoni, tlači i tabači dvije trećine Hrvata i | ono, što je on rekao, da je ono nepogrje-

ca, koja će biti u većini a S jićanci bi : ; i i .
u opoziciji RATNE E PRVANSNA bit Stovenača. Tu su se pod upravom predsjed- šivo. U duši je zavidan i to samo kao po-
hi, stoj sto na svomu pro- \nika Nika vit. Taddei mnogi govornici ista- litičar, te je i zato kadar, da počini što ho-

gramu. Finale ove drame, gotov je, jesu li
s njim u duši zadovoljni koalirci, ne zna-
mo, Magjari jesu svakako.

COJEO
Lega Nazionale“.

Da pravo rečemo mogli bismo nadasve

"

koji su slijepi obo-
jer dopokon u
\mas i ta gospoda, izuzmeš li nekoliko o-

Ida su im mile ropske duše, kakovi bi-  korjelih činovnika, pak i isti Puljizi i njiho- mjera do koje nije dopro još
— Imam li čast govorit s gospodinom mijete govorit, vaša će mi slova pričat, što|
koje je bilo napisano u istomu smislu,

I drhćućom rukom otvori najprije ono obliku proglasa, upravljenog na narode Ilirije, kao,
| |

ste i ko ste, te što hoćete.

| pismo, koje je nosilo na zalegjici ingleški.
pečat, pa stane čitat talijanski njegov sadr-

me častna zadaća, da vam kao | žaj, koji je bio od prilike ovaj: |
|majuć, da se usud igra isto tako s cijelijem ovo ovdje? i zgrabi u ruku ona dva pisma,

| »Visoko rogjeni Gosparu !«

| »Vi ste jedan od najmoćnijih i najugle- |
»dnijih u Vašemu gradu, zato, i poznajući
»Vašu ljubav za slobodu rodnog Vam gra- |
»da,
| smudro zgodu, ne propustite je! Ako bu-|
I»dete mudro radit, mi ćemo Vam pomoć,'
\»da Vam se povrati Vaša stara sloboda.
»Evo Vam se približuju ingleške i austrijske
»zastave, da Vam pomogu povratit slobodu
»i nezavisnost. Pridružite se k nama, da se|
»lakše Vaše zemljište oslobodi Frančeza.
»Sjetite se Vašeg slavnog imena, Dubrov-
»čani, i borite se za Vas iste, za Vašu sio:
»bodu i izvojštit ćete je, kako što su je iz-
»vojštili Španjolci i Rusi. Oni su sad slo-
»bodni, u Vama stoji, da budete i Vi«.
»Pisano u Lopudu na 10 Listopada 1813.«
»Lowen«
»zapovjednik ingleške vojske.«

Od veselja prigrli pismo rukama na prsi
pa će:

— Blago meni i momu gradu danas i
do vijeka, evo se sloboda vraća u svoje

 

 

staro sijelo!

(kli i klicanju i pljeskanju dugotrajnom ur- | ćete, da se, kako svijet kaže, i poturči. S o-
Inebesnom ne bilo ni kraja ni konca; niti jel voga drugoga razloga pada on iz ekstrema

naša namjera da se tijem bavimo, jedino će u eksirem iz jedne pogreške u drugu, tako,

mo naglasiti da je g. Cantoni pročitao po-
tanko izvješće o doprinosim dalmatinskih
podružnica, koji iznose 174,145,99 Kruna,
koji nadilaze sve ostale podružnice, osim
Trsta ; da je sam Zadar (gdje je najviše či-

i u Dnbrovniku gledati ravnodušno nate- novnika) sa znamenitim prirastom doprinio se

31,000 Kruna u obranu narodne svetinje
(pljeskanje) tako da taj doprinos podijeljen
po glavami iznaša po 3 Krune na glavu,
nikakav tali-

a potpisano od austrijskog maršala Hillera.

da pisac kulturne i političke povjesti Hrva-
ita morati će za Stipa da reče, da je bio
po idejama svojim revolucionarac, dolazeći
u sukob sam sobom i svojim govorom. | u
zadnjem broju glasila svoje stranke ispucao
je do mile volje proti svoj opoziciji, ne-
štedeći ni starinu Barčića a osobito je svo-
ju žuč izlio proti Starčevićancim. Stipa je ba-
cio na nje anatemu, što su se iznevjerili
programu, što su glasovali za Međakovića,

Brzo zatim rastrga \obvoj drugoga pisma, — Čuj me Frano, — skoči se Kaboga,

|— sto bi mi ti odgovorio, kad bih ti ja re-
da se već vije?
Odgovorio bih ti, da trpiš na haluci-

Kad je i to pročitao, sasvim se uvjeri o nacijama, a i to je malo.

dobroj namjeri saveznih vojska, te ne raču-

narodima i s velikijem državama kao i $
pojedinijem ljudima, uspravi se pa stojeć ta-
ko posred sobe, dade oduška svome srcu

šaljem Vam ovo pismo. Upotrebite | izgovarajući glasno Gundulićeve stihove,

oslagjujuć pri tom pojedine riječi :
»O lijepa, o draga, 0 slatka slobodo,

Dare u kom sva blaga višaji nam Bog je do,« |

- A\' i digao ! presječe ga s vrata sobe glas
Frana Bone, koji s ironičnim smijehom
ustima, nastavi :

Lijepo, Vlaho, blago tebi, ti se nasla-
gjuješ pjevajuć pjesmu slobode, a sloboda
je već davno od nas pobjegla i u ove se
krajeve ne vraća više tako lasno.

— Vratit će se prije nego se nadaš!

Znam, u tvojoj se glavi vazda vrze
neke čudnovate misli, i ti čvrsto vjeruješ u
ono, što ne će biti nigda. :

- Ha, ba, ha! nasmije se Kaboga. Ču-
dne li zlogadnice, za Boga! A ja ti govo-
rim, na će malo vremena proći, a naš će
se stijeg opet slobodan vijati.

— Bože daj i sutra, ali o tome nije faj-

na

ide ni misliti!

- Dobro, neka su halucinacije, a što je

pa ih visoko podigne.
1. — Ne znam, što je, valjalo bi da proči-
(tam, ali. ....
— Evo t, tebi ću tajnu povjerit, čitaj, pa
\vigji, jesu li to moje halucinacije ili prava
i zbilja?

Zatim pruži Boni oba pisma, nadodavši :

Evo, documenta damus!

Bona ih uzme, pročita prvo jedno, pa

drugo, te ih postavi opet na stol pred Vlaha.
- Što sad govoriš? zapita ga Vlaho gla-
som pobjednika.

— Ništa, nego žalim tebe, da si se tako
zagrijao.

—- Kako? Zar i još sumnjaš, zar još o-
klijevaš? Aoh, jadan Vlaho, komu si tajnu
povjerio! Ti si izdajica, ti si plaćen od Fran.
čeza, tebi nije do slobode, ti je prezireš !
Ti nijesi dostojan, da te sunce grije! Du-
brovniče, Dubrovniče, moj dragi grade, zar
i ti ragjaš sinove, da te izdavaju! A ti Fra-
no, ti koji si potomak slavnog Nikolizs, šo.
ji je bijedan za ovi grad u dalekoj Silistriji

 

u tamnici poginuo, hoćeš da sad izdaš Du-