|" 3 OOO" KO i DOSO $ Br. 64. U DUBROVNIKU 2. Juna 1906. Godina Il. PRAMA CRVENA HRVATSKA četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K 8 — Ko Borba za opstanak. Svugdje, u čitavom ljuskom djelo- vanju, na svakom koraku čovjeka o- čituje se ova grozomorna, gigantska borba, koju inspiracijom prirode čovjek grozničavo provagja. U svijetu trgovi- ne, u razvitku industrije i obrta, u sva- kidanjem općenju, pa napokon i u sa- moj politici zauzimlje ona svoje mje- sto, izbija na površje sad slabija, sad intensivnija. Kabinetska padanja u ko- jim su zastupane razne ličnosti, osobi- to u malim zemljama, u kojim se je u- stavno tek počelo živjeti, donesoše nam naj jasnijih primjera borbe opstanka, uzdržavanja svoga programa, svojih i- deja. | Hrvatska zadnjih dana doživ- ljuje ovakovu jednu borbu, ali pose- bite, rekao bi, vrsti. U Hrvatskoj na- preže se, stenje od muke, ulaže sve sile raspršana magjaronska vojska, po- tučena na biralištu, da se održi, da ne IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. retku a koji se više puta Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i se ne vraćaju. Dubrovniku. tiskaju po pogodbi. — utužljivo u nja. Čim bi odgogjen sabor potvrdila se je vijest, da oba ostaju na svome mjestu, ta zašto ne, kad je to mogu- će. Terrain je bio pripravan, kralj de- misije bana nije htio primiti. Wekerle je bio zadovoljan. Počeli su novi pregovori u »Conti- netalu« i ban je morao u Zagreb, da \se dogovori sa narodnom strankom, \rectius Tomašićem, a megjutim je de- legate uvijek predvodio presvjetli IDrohobecky. | ban ostaje, on će pri- \stati na zahtjev koalicije, da bude +4z- \van stranaka, da odmah iza zajednič- 'kog sabora, sazove hrvatski; da ostu- \pi Chavrak, a da dogju na mjesto nje- \govo i njekih drugih prononsiranih li- \čnosti koalirci. | na ovaj naćin biti će \spašena narodna stranka. Tomašić će slaviti pobjedu intriganstva. Zašto spa- \siti bana, onoga bana, kojega je Kuen \namjestio, onoga bana, koji je podr- ižavao Kuenovski režim, kuneć se na iščezne. U savezu s tom borbom po-|poštenu upravu reda, rada i za činjaju najviše neustavnosti, krši se i omalovažuje pravo većine. Većinu hr- vatskoga sabora zastupa opozicija koa- liranih stranaka i Starčevićanaca, ma- njina je pak vladina stranka, vulgo na- zvana »magjaronska«, iz čije je sre- dine i ban grof T. Pejačević. U sva- koj ustavnoj zemlji, gdje manjinu pre- stavlja glava zemlje, isti bi se eo facto morao povući, ostaviti, napustiti upra- vu zemlje. U svakoj ustavnoj zemlji ban Pejačević morao je ostupiti s ban- ske stolice, iza konštalacije sabora. Ali ne samo, da se on nije povukao, ne- go je dapače počeo da proizvagja bor- bu za opstanak. Kad bi ova borba ho- (kona? Zašto spasiti čovjeka, proti ko- \jemu se je sa devizom ,doli“ izašlo Ima biralište? Zašto spasiti čovjeka, ko- lji ne može, da bude iskren drug o- \pozicije, koja mu je kopala jamu ? i Možda zato, jer nije bilo drugoga iz- \laza za Ihtio, da ostane Pejačević i dalje ba- \nom? Mi govorimo, ni jedno, ni dru- \go ne vrijedi ni prebijene pare. We- \kerle, koji daje potpis na imenovanje \bana, a koji stoji u onoj stranci, koja \uvijek naglasuje bazom svojih odno- \šaja prema Hrvatskoj »riječku rezolu- ciju«, on je mogao pomoću opozicije \srušiti bana. Tu nema izvijavanja. Ka- riješiti krizu, ili zato, jer je kralj: [jahu magjaroni. Nije uzalud ,,Narodna va djeca, govore posve dobro hrvatski, ta-| janski grad (pljeskanje). Isti je izvjestitelj Obrana“ isticala u zadnjim svojim bro- | jevima bojazan veliku. Nije li možda ovo prva pogreška koaliraca ? Stavlja- mo tačku i čekamo vrijeme, tog naj-! boljeg sudiju. 'Finale. Tek smo bili dovršili naš uvodnik, kada man kako i mi; ali ne smijemo pro svoga, jer ta gospoda rade i rađe svojski da pro- šire po mogućnosti svoje redove, a »colo- nia« raste pridolaskom obrtnika, majstora, zakupnika i radnika iz Italije; drugo jer či- novnici, digni pohvaljivo nekolicinu, ostaju gorljivi taljanaši, i ako je narod nedvojbeno \pričao povjest talijanske obuke, koju je na- prasno ukinula vlada i Hrvati g. 1882. spo- | minje kako je »Lega« dopokon mogla g. 1899. \ ponosno otvoriti školu u Spljetu, pak školu \i vrt u Arbanasim, u Zadru, u Šibeniku i (Korčuli, gdje 741 učenika uče materinski \ jezik (pljeskanje). \i očito ima _po vijeka dokazao da ne trpi, A ipak je Zadar glavni grad naše pokra- nametnika u vlastitoj kući; a na svrhu ne | jine, i jer se gleda kroz prste šepiriše ta- smijemo, jer većina taljanaša ili pripadnika della »Lega Nazionale« ne samo da nam \ljanštinom, općina je u njihovim rukama, i : 2 i s i I \ako su posve mala manjina napram velikom nam stiže vijesi, da je koalicij: av M a aka je p ] p | banu svoje umednik i ira pini 95 skučiti naš mili jezik i literaturu pod |broju Hrvata; u Šibeniku i Spljetu i na Kor- t igom plemenitog jezika »del.si«, nego tim čuli tih taljanaca, kad digneš poturice nema. \i tim kriza, da je riješena. Mi smo protiv- i MG aa ša | prom što se kaže »italiana, italianissima« stavlja | Gospoda rezolucionaši ako zaista ljube ovu |noga mnjenja, ovo znači novo mešetarenje, \veći zamršaj. Nemožemo pojmiti, kako je ie pogibelj najpravedniju našu težnju, spa | tužnu zemlju, koju. zovu domovinom nek \sonosni naš zahtjev, da sa milom našom dogju na kraj ovoj očitoj nepravici: neka \na kakav način ostao i dalje b j Pe-| i . . 1 .. dalje banom onaj Pe bračom budemo jedna skupina, jedna obi-| slobodno dadu da se jezik i literatura tali- jačević, koji je javno, putem novina izjavio a on s »narodnom strankom« i ostaje i ua \ju riječ ustegao grof Pejačević i ostao i da- \lje poniženim banom. | |mu _ diatiraju ono šest točaka, koje je on liza dogovora s Egersdorferom i drugim o- bjeručke prihvatio. Iz Pešte je sigurno se |šušnulo nešto na uho koaliciji, jer još jed- ; |nom kažem, Magjarima su dragi neslobodni (ljudi. Obzorje svakako nije jasno. »Narodna« će se stranka raspustiti, njeni tati no pripaziti na radnju i nastojanje »della ljanci, kako takovi rogjeni, ili da podanici kraljevine talijanske ištu, da mogu svoju dje- govarali, jer dok za nas tražimo takovo pra- vo, bili bi smo nedosljedni kad ga nebi i |drugijem priznavali; ali kad vigjamo da su vi | većina tijeh sinovi jove zemlje, čista naša Ovakovim su imenom običavali praški ' telj, jedan narod. A toliko više imamo bud- janska uči i nešto više nego li se uči, ali neka istrgnu iz ruku šake taljanaša ubitač- |propada«. Treba, da je nešto velika, nešto tai Misioečik koliko vigi da : os f : < |neosporiva nadošlo kada je kavalirsku svo- |," e SRNA, 30 NE SANE) 54 osajni mač koji je neperen pro materi zemlji. kuša na svaki način prenijeti svoje čadore Nek ne budu milostivi i popustljivi kako je \simo tamo po našoj pokrajini, e bi i amo bila narodna stranka, da ih ne zateče jed- I koaliciju je moralo nešto natjerati, da | trovala razdvajala, kako gi himbom | nom narodna kletva. Baška odgoj a baška radi u tužnoj posestrimi Istri. Da pravi ta- političke namjere, tako bi se moglo doći do \ ugovora, drukčije bez domoizdaje ne. Re- | kosmo. cu odgajati u svome jeziku ne bi smo pri- are Stipa Radić. |članovi stupit će ili iciju i pije E iu : . sj či \u grupi sa u NEE : eej [A koji ili iz prkosa, ili radi dobiti, ili radi drugovi, mladi realisti, nazivati svoga dru- » koja je opet najbli“ narmosti i pijeteta bilo prama kakovom do-|ga od miline nekadašnjeg njihova vogju. iža koalircima, po mišljenju, radu i progra- | \mu. Opsjena što će se visoka \mjesta po- | kriti sa koalircima ne znači ništa. Oni će/ \provesti one sloboštine, jer ih davaju, pu: | ištaju Magjari, i jer na nje imamo pravo | \kao narod sa svojom povješću. Jeli u ovo-| me djelovao Drohobecki? Mislimo, da je. : + 3 : +: iš Za 121; " | dila za tim da spasi, da uzdrži na nje- že se opozicija razdijeljena nema ap- pakat je svakako, da Magjarima nije drag. govu položaju samoga bana, ne bismo ni pisali ovaj članak, jer onako dušev- \solutne većine. A zašto je pitamo mi 'bio sačinjen block izmegju koaliraca i \block sa Starčevićancima. Fakat je da koa-| licija, radi naroda nije smjela fuzionirat se | no slabi, bio bi i mogao bi postati u Starčevićanaca, nego zato, da se sruši | | rukama poštene opozicije, crkovna vje- trenjača, koju vjetar okreće tim lakše čim je kampanil veći. Ali ono je ža- \sistem a s njim sve osobe, koje su po- \državale, jer nema ni jedne za koju \se može reći, da nije »kompromito- sa magjaronima i zato uprav našli su ovaj put, ovaj izlaz, a da bude i »ovca čitava i vuk sit«. Kako će se dojmiti naroda, ne zna- | mo, Mislimo svakako, da neće dobro. Na losno i i a a4, 6 ri OZON Pre taneng dust: , što ova borba ide, za tim, da vana«, a s ovim blockom bila j ovaj način kristalicirat će se grepa koslira-! de facto spasi ostatke narodne stran- ke, da spasi roblje tugje volje, poli- tičke eunuhe, faliranu firmu, Peštan- sku i Bečku filialku. A ovim činom ban pitanju, da popusti, kad je mogla si- | Pejačević još jednom potvrgjuje inspi- liti ga na koješta do sada, kad ga je ratorstvo Tomašića i polugjeloga Kue- prisilila, da se na dvoru, ne vije au- na. Tomašić se je doduše povukao, da radi iza kulisa. |I dok je Pejačević, za vrijeme otvora sabora, natezao se i svraćao vodu na svoj mlin, dotle je Tomašić radio u Pešti, a Drohobeckog vidimo megju koalircim. U orkestru o- kako bilo. A značili ovo rušiti sistem, m ve bande instrumenti su bili fino raz- rušiti staru gnjilu zgradu, donijeti no- zanje one šačice ljudi, Ga parom se je o ostavci vog života u naše javne odnošaje. Zar žavatelji »del gemio latino«, :havraka i Pejačevića, dok je opozi- cija a limine odbijala predlog stoplje- PODLISTAK Josip Onyszkiewicz: Zadnji trzaji. Uspomena 1806.-1906. Iv. Isti su dan iza objeda jašili putem, koji vodi iz građa put istoka, tri konjanika. Je- 3. dan je Vlaho Kaboga, a druga dvojica nje- | govi djetići. Oni idu u Cavtat, Netom je Kaboga prispio u Cavtat, doče- ka ga tamošnji njegov zapostat, ie mu reče, da ga je dva puta iskao jedan stranac i da želi prešno & njime govorit. Kaboga uljeze u kuću i raspaše se, da malo počine, a sto mu se svakojakih misli vržlo po glavi, zašto bi ga mogao taj stra- nac tako žurno iskati. Nije prošlo po ure, a zapostat mu javi, da stoji onaj stranac pred kućom i da se žuri u velike da & njime govori. — Reci mu, neka odmah dogje k meni! a odmah zatim čuje Ka- osječene korake, gdje stupaju po dvo- uza stube, dok dopru do vrata nje- NEE AČN za stao | tete lema e oficire, koji ga oslovi člatom hrvaštinom: ' 3 ' apsolutna većina. Zar, što hoće kralj?! (Zar nije mogla ta svemožna neod- visna stranka, privoljela kralja u ovom \strijska zastava! Jedini je uzrok taj, što 'se je u Pešti pomoću Tomašića, htjelo \spasiti ,, narodnu stranku“ pa taman u (formi žrtava, samo da joj ta žrtva ne 'donese smrt, da joj produži život, pa \Magjari nijesu pokazali i ovim činom 'Vlahom Brnjom Kabogom ? — Da, ja sam glavom. Molim vas, stu- \pite u sobu, evo me na vaše raspoloženje. Olicir uljeze, prestavi se, pak će: | — Zapala | pobočnik austrijskog maršala Hillera predam idva pisma u ime sadruženih engleskijeh i \austrijskijeh sila. Jedno je sa strane engle- | Iske, a drugo sa strane austrijske. Na to izvadi iz njedara dva pisma oblo- Ižena velikim pečatima, preda mu ih, te se uljudno pokloni i htjede da ode, ali ga Ka- boga zaustavi: : — Molim vas, odakle ste vi, da tako li- jepo našim jezikom govorite? — Ja sam, gospodine, Hrvat iz Primorja, a nalazim se u austrijskoj službi kao častnik. — Veoma mi je drago poznati vas, a moguće, da budemo imati prigode, da se češće sastanemo, odvrati mu Kaboga. — 1 ja se uhvam, daj Bože 1$ dobro, odgovori mladi častnik, te se učtivo naklo- ni'i izagje iz sobe, Kaboga ostane sam, pa se zagleda u ona dva pisma, koja su pred njim stajala zape- ćaćena na stolu. — Nosite li vesele ili crne glase? Govo- raše gledajuć u njih. Jeste li vijestnici Du- |brovačke slobode ili ste zloguke vrane? Mučite, ne odgovarate? Ali ništ, vi i ne u- bročincu, ili bilo prama starijim svojim, ko- je zanese struja autonomaška, koja je bila zemljom zavladala, neće da priznađu svoj rod, svoju svojtu, svoje rodno mjesto, nego se pelenišu imenom tugjega naroda, te ho- će da opet zagospodari kod nas jezik, za koji su dobro znali i Gundulići i Palmotići i Gjorgjići, a da ga ipak nijesu materinskim priznavali, onda pravedno je da pazeći na napore tih narodnih iskopanika, gledamo na vrijeme osujetiti njihove svakako hude na- mjere. Dakle »la Lega Nazionale« držala je svoj kongres u Piranu, posred one Istre 1 kojoj jedna trećina vedri i oblači, goni i A danas se izmjeniše vremena i rastrgaše \veze, koje su vladale izmegju njih. S. Ra- [dić ostavši sam uhvatio se je u kolo sa svo- \jim bratom Dr. Antonijem i osnova »seljač- iku stranku«. Izgleda ovo nekako čudno i \izgledalo bi čudnovatije, kad ne bi znali, \da S. Radić ne trpi ničijega gospostva, da je nemirna duha. S ovoga je duševnoga \razloga on i osnovao stranku htijući joj \sam biti vogja, sam gospodar. Ovaj nemir- \njački duh Stipa ističe se svagdje. On ka- \da govori, drži predavanja ili slično on ne \trpi nikakove i ničije replike, niti na nju \odgovara, duboko uvjeren, da je najbolje \razgoni, tlači i tabači dvije trećine Hrvata i | ono, što je on rekao, da je ono nepogrje- ca, koja će biti u većini a S jićanci bi : ; i i . u opoziciji RATNE E PRVANSNA bit Stovenača. Tu su se pod upravom predsjed- šivo. U duši je zavidan i to samo kao po- hi, stoj sto na svomu pro- \nika Nika vit. Taddei mnogi govornici ista- litičar, te je i zato kadar, da počini što ho- gramu. Finale ove drame, gotov je, jesu li s njim u duši zadovoljni koalirci, ne zna- mo, Magjari jesu svakako. COJEO Lega Nazionale“. Da pravo rečemo mogli bismo nadasve " koji su slijepi obo- jer dopokon u \mas i ta gospoda, izuzmeš li nekoliko o- Ida su im mile ropske duše, kakovi bi- korjelih činovnika, pak i isti Puljizi i njiho- mjera do koje nije dopro još — Imam li čast govorit s gospodinom mijete govorit, vaša će mi slova pričat, što| koje je bilo napisano u istomu smislu, I drhćućom rukom otvori najprije ono obliku proglasa, upravljenog na narode Ilirije, kao, | | ste i ko ste, te što hoćete. | pismo, koje je nosilo na zalegjici ingleški. pečat, pa stane čitat talijanski njegov sadr- me častna zadaća, da vam kao | žaj, koji je bio od prilike ovaj: | |majuć, da se usud igra isto tako s cijelijem ovo ovdje? i zgrabi u ruku ona dva pisma, | »Visoko rogjeni Gosparu !« | »Vi ste jedan od najmoćnijih i najugle- | »dnijih u Vašemu gradu, zato, i poznajući »Vašu ljubav za slobodu rodnog Vam gra- | »da, | smudro zgodu, ne propustite je! Ako bu-| I»dete mudro radit, mi ćemo Vam pomoć,' \»da Vam se povrati Vaša stara sloboda. »Evo Vam se približuju ingleške i austrijske »zastave, da Vam pomogu povratit slobodu »i nezavisnost. Pridružite se k nama, da se| »lakše Vaše zemljište oslobodi Frančeza. »Sjetite se Vašeg slavnog imena, Dubrov- »čani, i borite se za Vas iste, za Vašu sio: »bodu i izvojštit ćete je, kako što su je iz- »vojštili Španjolci i Rusi. Oni su sad slo- »bodni, u Vama stoji, da budete i Vi«. »Pisano u Lopudu na 10 Listopada 1813.« »Lowen« »zapovjednik ingleške vojske.« Od veselja prigrli pismo rukama na prsi pa će: — Blago meni i momu gradu danas i do vijeka, evo se sloboda vraća u svoje staro sijelo! (kli i klicanju i pljeskanju dugotrajnom ur- | ćete, da se, kako svijet kaže, i poturči. S o- Inebesnom ne bilo ni kraja ni konca; niti jel voga drugoga razloga pada on iz ekstrema naša namjera da se tijem bavimo, jedino će u eksirem iz jedne pogreške u drugu, tako, mo naglasiti da je g. Cantoni pročitao po- tanko izvješće o doprinosim dalmatinskih podružnica, koji iznose 174,145,99 Kruna, koji nadilaze sve ostale podružnice, osim Trsta ; da je sam Zadar (gdje je najviše či- i u Dnbrovniku gledati ravnodušno nate- novnika) sa znamenitim prirastom doprinio se 31,000 Kruna u obranu narodne svetinje (pljeskanje) tako da taj doprinos podijeljen po glavami iznaša po 3 Krune na glavu, nikakav tali- a potpisano od austrijskog maršala Hillera. da pisac kulturne i političke povjesti Hrva- ita morati će za Stipa da reče, da je bio po idejama svojim revolucionarac, dolazeći u sukob sam sobom i svojim govorom. | u zadnjem broju glasila svoje stranke ispucao je do mile volje proti svoj opoziciji, ne- štedeći ni starinu Barčića a osobito je svo- ju žuč izlio proti Starčevićancim. Stipa je ba- cio na nje anatemu, što su se iznevjerili programu, što su glasovali za Međakovića, Brzo zatim rastrga \obvoj drugoga pisma, — Čuj me Frano, — skoči se Kaboga, |— sto bi mi ti odgovorio, kad bih ti ja re- da se već vije? Odgovorio bih ti, da trpiš na haluci- Kad je i to pročitao, sasvim se uvjeri o nacijama, a i to je malo. dobroj namjeri saveznih vojska, te ne raču- narodima i s velikijem državama kao i $ pojedinijem ljudima, uspravi se pa stojeć ta- ko posred sobe, dade oduška svome srcu šaljem Vam ovo pismo. Upotrebite | izgovarajući glasno Gundulićeve stihove, oslagjujuć pri tom pojedine riječi : »O lijepa, o draga, 0 slatka slobodo, Dare u kom sva blaga višaji nam Bog je do,« | - A\' i digao ! presječe ga s vrata sobe glas Frana Bone, koji s ironičnim smijehom ustima, nastavi : Lijepo, Vlaho, blago tebi, ti se nasla- gjuješ pjevajuć pjesmu slobode, a sloboda je već davno od nas pobjegla i u ove se krajeve ne vraća više tako lasno. — Vratit će se prije nego se nadaš! Znam, u tvojoj se glavi vazda vrze neke čudnovate misli, i ti čvrsto vjeruješ u ono, što ne će biti nigda. : - Ha, ba, ha! nasmije se Kaboga. Ču- dne li zlogadnice, za Boga! A ja ti govo- rim, na će malo vremena proći, a naš će se stijeg opet slobodan vijati. — Bože daj i sutra, ali o tome nije faj- na ide ni misliti! - Dobro, neka su halucinacije, a što je pa ih visoko podigne. 1. — Ne znam, što je, valjalo bi da proči- (tam, ali. .... — Evo t, tebi ću tajnu povjerit, čitaj, pa \vigji, jesu li to moje halucinacije ili prava i zbilja? Zatim pruži Boni oba pisma, nadodavši : Evo, documenta damus! Bona ih uzme, pročita prvo jedno, pa drugo, te ih postavi opet na stol pred Vlaha. - Što sad govoriš? zapita ga Vlaho gla- som pobjednika. — Ništa, nego žalim tebe, da si se tako zagrijao. —- Kako? Zar i još sumnjaš, zar još o- klijevaš? Aoh, jadan Vlaho, komu si tajnu povjerio! Ti si izdajica, ti si plaćen od Fran. čeza, tebi nije do slobode, ti je prezireš ! Ti nijesi dostojan, da te sunce grije! Du- brovniče, Dubrovniče, moj dragi grade, zar i ti ragjaš sinove, da te izdavaju! A ti Fra- no, ti koji si potomak slavnog Nikolizs, šo. ji je bijedan za ovi grad u dalekoj Silistriji u tamnici poginuo, hoćeš da sad izdaš Du-