Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i

četvrt Rodine — surazmjemno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

Današnji broj šaljemo na ogled mno-|
gim rodoljubima u pokrajini, koje su!
nam naši prijatelji i sumišljenjaci pre-|
poručili. Radi vladanja javljamo, da će!
naredni broj primiti samo -oni, koji!
nam pošlju pretplatu ili na priloženoj
dopisnici zatraže, da im i dalje list ša-
ljemo. Godišnja je pretplata samo 5.
kruna. |

Pouzdano se nadamo, da će nas na- |
ši sumišljenjaci i prijatelji zdrave ui
tike poduprijeti u našoj borbi za hr-/
vatska i pučka prava. Pojedincima se!
ne radi o velikim novčanim žrtvama, |
jer je list vanredno jeftin, uprav naj
jeftiniji od svih pokrajinskih listova. |
Očekujemo s toga. da će i stari pret-|
platnici, koji još nijesu zadovoljili svo-|

prije učiniti. |

Mi s naše strane obećajemo, da će-
mo i unaprijed nastojati da list bude
što bolje uregjivan i uščuva dobar glas,
što ga od postanka uživa u mašoj ja-
vnosti. S više strana bilo mam je pre-
poručeno, da list izdajemo više puta
sedmično. Mi uvigjamo tu potrebu, te
smo se riješili, da u najkraćem roku
počnemo ga izdavati

tri puta sedmično.

Pobrinuli smo se već i za dopisni-
ke, koji će nam slati brzojave o svim
važnijim domaćim i vanjskim dogo-
gjajima. Cijena će listu biti na godi-
nu samih 10 Kruna. Pretplatnici, koji
ne bi htjeli + primati list tri puta sed-
mično, moći će ga primati uz dosa-

" dašnju cijenu izdanje od subote, kao
i dosada. Molimo s toga, da nam se
radi ravnanja jave oni, koji bi primali
samo izdanje od subote. Kad uredimo
još neke poslove, koji su skopčani sa
proširenjem lista, javit ćemo potanje.

 

Gori srca !

Evo navršismo prvo po godine i

godišnje K 8 — Ko
je predbrojen i za došasto

 

braniku svetih hrvatskih prava, koje je
svojim naukom  zasvjedočio neumrli
Ante Starčević, a koje su krvlju zapi-
sali Kvaternik, Zrinski i Frankopan.
Neumoljivom kritikom, poput trostruke
kandžije, šibat ćemo nesmiljeno svaka
poniženja prema gore i prema dole,
rušeći kukavice duha, bodreći slabiće,
zagrijavajući jake. Nastojat ćemo, da
razgovjetnim političkim, gospodarstve-
nim i poučnim štivom donašamo na-
šim čitateljima vjernu sliku onoga, što
se odražuje u našoj miloj domovini i
vasionskom svijetu. Radom našim tra-
žit ćemo onu uzvišenu boginju slo-
bodu, i to slobodu pravu, koja jedina
može biti uslovom blagostanja. Mi će-
mo učiti narod na stožernu tačku ži-
vljenja: umjeti živjeti.

Ali živjeti i znati živjeti, ne može se

\bez znanja i muževne volje. Već u sta-| nosu. Prvi
joj dužnosti i platili pretplatu, to što |rom zavjetu čujemo glasnu riječ Go- vijeke ta
ispodnju na opomenu naroda izraelsko-

ga: »Izgibe narod moj, jer nema zna-
nja«. Mi ćemo zato pripovjedati uzvi-
šenu istinu ćudoregja i znanja, jednom
riječju: prosvjetu. Prosvjetom ćemo
oboružati narod naš, eda sruši zidove
dosad megjusobnog odjeljenja, koje mu
povukoše gospoda u rukavicama i vi-
soka akademska naobrazba. Prosvjetom
ćemo odgojiti narod politički, da mu
neuzmognu kojekakovi kretenski lizav-
ci soliti pamet ni pri izborim, ni nigdje.
Pogledajte, kako Česi bivaju prosvje-
tom jaki. Lužički Srbi njih (160.000) u

su prosvjetni. Stojeći na širokom te-
melju demokratičke misli, mi već da-
nas govorimo: narode ti si naš.
Da, s narodom i za nj provagjat će-
mo grčevitu borbu proti onim, koji ga
izrabljuju. Pa neka nas plijene, kao što
su i do .sada, neka kleveću, neka ruju,
čista savjest tvrgja je od svega toga.
A vi svi, koji mislite kao i mi, vi svi
kojima je na duši čista hrvatska pra-
vaška misao, koji nevolite polutanstva,
ni mračnjaštva, kojima su drage zrake
slobode, pomozite nas materijalno pret-
pako. da se tako i dalje uzmognemo
riti za naše svetinje: Bog i Hrvati !

RACI

 

 

 

današnjim brojem stupamo u drugo
polugodište. Na prvom koraku našemu.
uzdamo se, da ćemo uz nas naći sve
one, koji su do sada bili, a k tome
da ćemo pribaviti još doličnu četu n
vih pristaša, koji će se na naš list pret-
platiti i čitati ga.

A mi već sada obećajemo, da ćemo
unaprijed, kao i dosada, stati čvrsto na

PODLISTAK

Josip Onyszklewicz :

Zadnji trzaji.
Uspomena 1806.-1906.
8. X.
— Ej nevjero, nigdji te ne bilo! Ej pro-
kleto koljeno Brankovića, vrlo ši li se još
tvoga sjemena po svijetu nalazi! jadikova-
še Natali.
— lli se kod od našijeh iznevjerio? zapi-
ta Kaboga

< Kamo sreće da nije!
— A ko je to, kuća mu se da Bog da
!

iskopala

— Nesrećni Miho Giorgi pogrdi sebe i
s0j, guja ga jela, da bi li!
A što je uradio? = ,
Izdao je domovinu, izdao je i
obitelj, svoje

Prekipjet će.

Svakomu je poznata dobroćudnost
\nas Hrvata, te je proverbijalna naša us-

, trpljivost i samopregorje. A ta bi baš da se Ma
o- | lijepa svojstvai imala naučiti one, da i ali

ako nas cijene u njihovom grubijan-
\stvu inferiornom rasom, ipak imali bi
\se čuvati da ne prekipi, jer Hrvat do-
Ibričina sve će podnijeti do obraza, a

| bojao, da ne bi oni kad su slobodni, i na-i

idalje puk bunili. Grdno li je, brate, bilo
vidjeti stare vijećnike i sijede vladike usred
bajuneta a vodi ih dubrovački vlastelin! I
sam je svoju obitelj stjerao megju bajune-
te i u grad doveo, doveli i niega gjavoli
u sred pakla!

— Oj prokleta izdajo i prevaro! = usdalne
Kaboga.

— Jadanje je zaluđu, dragi Vlaho, sad va-
lja puk nauckati, da udari na grad, primje-
ti Natali.

1 s jedne strane Kaboga, s druge Natali
uzbuniše Gružane, te se i oni pridružiše
Konavljanima i Župljanima, pa udare na
grad, ali bijahu suzbijeni. Ipak Frančezi
nijesu imali u svojijem rukama drugo, ne-
go sam grad.

— Valjalo bi dić i Primorce na oružje,
govoraše Natali Pijerku Boni.

— | ja to mislim. Oni će nam dosta va-
ljati, odgovori Pijerko

Zatim vijećahu i odrede, da Pijerko ide
s četom Konavljana dizati Primorce na oru-
žje, što on i učini i u kratko vrijeme po-

 

moru Nijemstva samo zato opstoje, što |

U DUBROVNIKU 7. Jula 1906.

II CRVI

GLASNIK STRANK

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje | tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

urednik

Odgovorni k

HO KELEZ.

onomu koji mu dira u ponos i poš-
tenje. Nije to bilo dayno, da je njemš-
kutar Handel nepromišljeno uvrijedio

ikako jedan čovjek, zastu
\g. Peru Čingriji u ime zemlje zatražili
i izvojštili primjernu  zadovel
je nametnik otišao k burnom Dunavu,
da razmišlja kako nije uputno nikoga
vrijegjati a po nada sve ne cio narod.
Drsku i nepromišljenu ludost amo uči-
nio rogjeni Nijemac, a tamo eto ovih
dana rogjeni Magjar, kojom rijet bi,
da glasno lekcija podata Handelu, nije
ni malo utiska učinila.

Na Senjsku je Rijeku došao kako
namjesnik neki grof Aleksander Nako.
\Taj je čovo odmah s prve i po tri pu-
'ta uvrijedio hrvatski narod u svom po-
put, kad je osvojio na sve
j grad, kako da pripada de
| facto i de jure Magjarskoj, dočim još
\je spor sub judice, i on koji je pres-
(tavnik razloga i pravice nije nikako
\smijo stvar prejudicirati. Drugi je put
[još goropadnije uvrijedio narodni po-
nos, kad je magjarskoj ideji i jeziku
\priznao prvenstvo ili apsolutno gos-
pe pak je priznao i prava ireden-
te i talijanskom jeziku, a posve je igno-
| rirao da tu živu i Hrvati, da je to hr-
vatska zemlja, i da se taj golemi na-
rod i u ra i u okolici diči svojim
jezikom. Treći je puti to najogavnijim
| despotizmom udrio
hrvatski narod, kad
\skine 'sa parobrođa »iatra« hrvatska
| zastava, kad je činio izlet po Kvar-
\meru. Krvave su te uvrjede, koje silno
|nadilaze nepromišljenost Handelovu, jer
|se je ovaj pogrdno izrazio u svome
uredu pred malo svjedoka, što je po
izasluzi i platio, dočim onaj čovo je
\vrijegjao vas narod u svečanom nas-
itupu svome kako namjesnik, u prvim
činima svog djelovanja, a što je gore
na očigled cijeloga jednog grada, is-
\pred tisuće Hrvata, koji su na svoje
\oči gledali, dokle može doseći baha-
itost jednog nametnika. Da smo zlobni,
mi bi smo mogli razložiti ovako: re-
\solucijonaši su preuzeli na se inicijati-
vu i vladu poviše Hrvatske, njihova
lje bila dužnost, da kad su Rijeku žrt-
\vovali neznatnoj grabži Magjara jako
lakoumno, barem uznastoje, da kako
grmu na Rijeci, dogje čovjek, koji

i znao stvar na taj način provesti
gjari okoriste svojim pljenom,
da se štede i Hrvati, te da ne trpe
uvrijeda poviše nepravde. A kad je taj
smušeni Nako došao, ima bit došao
dozvolom resolucionaša, te su oni duž-
ni podnijeti posljedice njegove drskos-

 

posred obraza vas

U tome pismu, pisanom u Kninu, Toma-
|šić naregjivaše, da Stonjani i Primorci ima-
ju položit zakletvu vijernosti austrijskom
ćesaru Franju I.

Pijerko pročita pismo, pak će poslaniku:

— Što zniči ova naredba?

— Ne znam, gospodine, odvrati mu ovaj.
Ja imam samo naredbu, da vam ovo pismo
predam.

Pijerko gjipi na noge, postavi se pred
poslanika, pak će mu:

— Kažite gosparu gjeneralu, da je mene
ovdje postavila ingleška vlada i da su u
ovom kotaru već uspostavljeni zakoni i sti-
jeg repuplike Zato da ne poznam nikakvu
drugu zapovijed ni naredbu, izim sa strane
ingleške vlasti.

To reče i ljutito okrene legja poslaniku.

Isto poslije podne krene s Primorcima
u Gruž, da se pridruži ostalijem ustašama.

XI

Čovjek je božji stvor, koji se razlikuje
od ostalijeh živijeh stvorova jedino razu-
mom. Ali, ako pusti, da imu srce nadvlada
razum, tad se ponizuje, gubi svoje čoečko

š

 

E PRAVA u DALM

narodni ponos, i sva je zemlja ustala
pnici su po ustati svi kako jedan čovjek da se makne ka

   

> zeli

Y :
RE“
e

GIRONE Du
s PUMPE preko ai ox

Godina II.

 

 

retku a koji se više puta

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zalivale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.

Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

dogje li do obraza, onda jaoh ti se!ti i nepromišljenosti. Ali daleko od nas  sleći, da je svemožna

\bila svaka zloba, kad javna stvar ište
\da ustanemo svi, e da i drugom drz-
niku dademo priličnu i zasluženu lek-
ciju. Mi vjerujemo, da će rezolucijonaši

\toga smušenjaka sa ne zaslužene stoli-

jštinu, te ce, koji sa tako visokog i uglednog stva,

\mjesta znade se zalećeti i ćušnuti je-

| dan cijeli narod u vlastitoj mu kući.

Po pisanju ogorčenom »Narodnog Li-
sta« i drugih novina, rijet bi da će grof.

|

važno rijeti :
\drznicim koji ga u obraz diraju ! Ako.
| gospoda od koalicije u Pešti hoće da.
budu u dobrom odnošaju sa resolucio-
| našim, oni imadu ovom zgodom dati hr-
\vatskom narodu pravednu zadovoljšti-
inu, i maknuti onog neotesanca, te je'
\smio tako ludo i drsko nastupiti svoju |
|službu, kako guverner Senjske Rijeke.'
iz da vidimo, hoće li hotjeti i zna-
ti prekovelebitski zastupnici ustati kako |
(jedan čovjek, da naslijede plemeniti i,
\značajni izgled mašijeh zastupnika u |
\nesretnoj Handelovoj aferi. Neka budu
uvjereni, ako izvojšte narođu zadovolj-
štinu, da će im narod haran ostati, i

da će i njih upisati u red svojih obrani- |

| telja, kako prve pozvane na obranu pono-
\sa i narodnog poštenja. A i mi ćemo od
jamo uprijeti što možemo i ne može-
mo, jer nam je uprav dozlogrdilo, da

I

je naredio da se|se nagje nitkovića, koji nas diraju u |sti

|onom što nam je najsvetije na svijetu; |
k lekcija bi imala biti takova, da već
nikomu ni na um ne pane što takova |
| poduzeti. |

Klika.

| Ne napisasmo ovu riječ, da se samo iz-
|baci, da se napiše, nego ogorčenjem u du-
|ši, bez dostojnije riječi, da okrstimo politi-
\ku i rad, koji se oko nas zbiva. Najnoviji
dogogjaji takove su naravi, da_mi ne možemo
\okrstiti nosioce te politike i njihov »general-
ištab« nego klika. | svaki put, kad promi-

 

I
\Nako primiti ono što ga ide, i da će ta
\i on u nepovrat da razmišlja; da ako |
isu Hrvati dobričine, ipak znadu i od-'
tamo se, nametnicim i/

 

|slimo na prošlost čeljadi, koja je u našoj
I blizini, kad se sjetimo onih mizernih uloga |
i srestva, kojih su se hvatali, samo, da se

\održe, tada nam se grsti. Perjanica te klike |
sjedi na Rij
gja izmučenog hrvatskog naroda, nekoć slu- |

ga Kalaja
metzkoga. "Tom,

plešće oduševljena
tabor u našem Du
I ga

brovniku. Nu preko ovo-

i noćni dogovaratelj baruna Klu- |
duševnom svome vogii,
klika, koja je udarila svoj ljaše se toliko o nezavisnosti sudaca. Što

igra se politike zaku-
pa i gleda kako bi zaulareni narod izrabila
u svoje svrhe. A do naroda joj u istinu nije
mi stalo. On je za nju giži sloj, koji bi
lako okaljao fine doktorske ručice. Kuenovs-
praksa, koju ona provagja već je do-
zlogrdila. Na politiku je udarila mur vod-
te poput menežarijskih zakupnika po
rubu tankome, vodi izvježbanu svoju djecu
mede i medvidiće. Ono što je u Hrvatskoj
već mrtvo, ono što je mogao, da provede
samo jedan Kuen, onoga se laća ona. Či-
jte samo današnju gradsku kroniku, pak
će te vigjeti kakva represalija nalaže klikin
logor iz Dubrovnika svojim _filialkama.
U svome zatornome radu prekoračila je sva-
ku granicu za skore izbore u »Obrt. Trgo-
vačku Komoru«. Jer imaju u svojoj sredini
jednoga duševnoga embrijona, čija pamet
ne teži, koliko iscjegjeni limun; jer ne zna-
ju što da urade od njega, hvataju se sva-
kih srestava samo da mu pribave tajničko
mjesto u istoj komori. Sva ogavna srestva
borbe malena su joj, ona u njima nadma-
šuje Kuenovštinu. A ti i takovi ljudi viču
proti nasilju, brbljaju o slobodi misli, oni
mračnjaci i natražnjaci. Ali neka znade kli-
ka i njene vogje, da ćemo joj stopu u sto-

\pu ići, da ćemo je raskrinkavati i da ćemo

joj otkriti izmrčene karte prošlosti.

I id | . l . | iš

Kao u horu dolazi nam na pamet ova i-
nita narodna riječ, za naše javne prilike.
Svi najnoviji dogogjaji s one strane Vele-
bita. podaju nam potpunoga razloga, da
čvrsto vjerujemo u gore navedene riječi. Još
su nam svima žive u pameti one narodne
tražbine, koje su iznosili naši rezolucijonaši,
koje napisaše na razvijenom barjaku naro-
dne borbe. Tiskovni zakon, sveopće pravo
glasa izgledalo je kao da su to alfa i o-
mega njihovih tražbina, izgledalo je kao da
bi se ragje odrekli svega, pa taman i man-
data (!) nego li tih tražbina. Ali danas stva-
ri stoje drugčije. Danas miešvi, koji se raz-
baniše, po narodnoj njivi, povukoše se u
svoje rupice. Veliki onaj vogja jedini s Ri-
jeke pomalja glavicu, i nateže se, da doka-
že opravdanost uztezanja. Rekosmo da se
rezolucionaši povlače. A da što i znači ono
dvolično pisanje o tiskovnom zakonu, o či-
stoći izbora (!) nego povlačenje. Sada mal-

eci kao narodni zastupnik, vo- |dane kao, da i netreba tiskovnoga zakona,

kad je narodna vlada proti kojoj se neće
pisati. Sada kao da netreba uspostave po-
rote, kad rezolucijonaške novine razgogo-

će čistoća izbora, kad Lorković i drugovi

bi prošli još mirne duše, da negledamo | mogu na biralištu slobodno govoriti. Od

svakidanji zatorni rad iste, da ne vidimo | velikog bubanja u još veći bubanj, čuju se

Kuenovsku praksu, koju ona provagja. Mi- |

|A mržnja, zavist, oholost, taština i silesija
drugih strasti, ko da vrebaju zgodu, da se
čovjek kani razuma, pa da im pusti slobo-
dne ruke, da njime ovlađaju. I kad se to
dogodi, nastanu po pojedinca, po cijele
skupine, a gdjegod i po cijele države i na-
rode grozne poslijedice, kojim se više lije-
ka ne nagje.

I u ovom važnom poduzeću, da se us-
postavi dubrovačka repuplika, strast je do-
prinijela svoju, omela je ovaj snažni pot-
hvat.

Vlaho Kaboga, koliko je bio mudar i vri-
jedan, pustio je, da njim ovlada oholost,
koja je bila udesna za nj i za cijelo pre-
duzeće.

On je opazio, da je nastala zavist izme-
giju Hoste-a i Lowen-a, koji će od njih
dvojice biti vrhovni zapovjednik, te hotjaše,
da se tom

 

 

još samo odjeci, a i oni će, da brzo zamru.

ljem kopnenijem dubrovačke repuplike« i
podijeli mu naslov »glavnog zapovjednika
ustanka za opsijedanje Dubrovnika«.
Topio se Kaboga od veselja radi dobi-
venijeh naslova, ne sluteći, da će ti naslo-
vi upropastit i njega i cijeli pothvat !
Hoste, koji je Kabogu imenovao namje-
stnikom Konavala i Cavtata, koji mu je pre-
dao stijeg dubrovački, koji je imao svo
ratno orugje i velike ubojne gjemije pod
svojom zapovijedi, smatrao se uvrijegjeni-
jem radi Kabogina ponašanja, pošto je ovaj
njega zapostavio Lowenu, koji nije imao
nego samo šaku vojnika i dvije male uboj-
ne lagje.
To je urodilo teškijem poslijedicama !
Dok se Kaboga banio svojijem  naslovi-
ma, doleti u noći izmegju 8. i 9, Prosinca
k njemu jedan uhoda i javi mu, da te Fran-