Br. 69
Po oR.

Imenovanje vlade ne slijedi još. Sada opet
i to opravdavaju iz Zagreba raznim com-
muniqueim. Čekamo, da vidimo što će biti.
Supilo, vjeran programu rezolucije, javno
brani grofa Naka i zahtijeva, da za ljubav
sloge s Magjarima, napustimo naša najsve-
tija prava. Grdne li ironije.

To može učiniti g. narodni zastupnik ali
pravi Hrvat nikada. Nama izgleda kao da
je taj čovjek gori od samoga Miškatovića.
Veliki župani ostaju i nadalje na svome mje-
stu, a magjarski jezik i dalje se bani u
našoj zemlji. Gosp. Urban u delegacijama
pesimistično a i ironično odgovara o hrvat-
skom jeziku kod regimenta i u vojničkim
školama. Ali pomalo, kažu rezolucijonaši,
doći će sve. Naivni ljudi, koji nevide, da
je riječka rezolucija stvorena bez garancija,
da je ona mjehur od sapuna. |

Za nas je mjerodavno ono, što je i ka-|
ko je govorio zaslužni otačbenik Dr. Josip
Frank u Senju. Za nas je ono naš program,
a sve drugo sama utopija. Ali rezolucijona-
ši vidivši u kakovim su vodama, namigoše
Nikoliću, Tuškanu i Krasojeviću, da govo-
re u delegacijama. To je lijepo i pohvalno.

te teškim mlatom u dubokim rudnicima i
prokopima, koja tjera hiljade i hiljade na-
roda na rad neizmjerne poteškoće t. z.» pi-
kina«, koja ogrijava blistavu dušu naroda
okupanu u rijeci znoja i muke. Ali ameri-
čani, opasani takovim žarkim životom, pre-
našaju stečenu svoju energiju na sva polja
svoga rada. Politika mirna, kadikada erup-
tivna, pripravlja šire slojeve, odgojene u
slobodi na bogastvo personalno, s kojim
pak raste i bogastvo generalno.

Državnici praktični do skrajnosti, osniva-
ju svoj rad na radnoj snazi, izvoru blago-
stanja Amerike. | takova Amerika, u času
kad Europa, gleda u njoj jedan svijet mo-
ćan i jak, kad Europa traži u nje savjetu-
jući glas, u takovom stanju proizvagja ona
program panamerikanstva. Zaludu se tješi-
mo moću Europe, snagom njene knjige,
prošlošću povjesti, proti njoj evo staje novi
svijet, koji joj neće prkositi bezrazložnim
hirima nego čeličnom voljom, podignutim
blagostanjem i političkom zdrelošću. A ova
i onakova utakmica jako je pogibeljna. Mi
smo vidjeli, što može da uradi jedan Japan,
dok izmegju njega i Amerike ne može se

Ali to ide opet da se samo narod zavara.
Pročitajte još jednom naslov ovoga članka,
pak nam recite je li ili nije ovako?

izdržati prispodoba.
Jedan ostaje spas, da se naime Paname-
rici suprostavi Paneuropa !

Panamerika. Naše narod. gospodarstvo.

Na 20. jula obdržavat će se t. zv. pana-| Gledajući sve narode savremene historije
|

 

 

i
stupane sve amerikanske pokrajine i grado- gordosti svojoj, razmatrajući mirno njihova
vi. Prema programu dnevnoga reda, na ši- | djela, obazirući se na niihove tvorevine na
roko je zasnovan taj sastanak, velik je nje- | polju narodne kulture, industrije, trgovine i
gov rad, dapače možemo reći, da takova gospodarstva, dolazimo do jedne spoznaje,
nješto do sada ne vidjesmo. da su svi narodi u granicama dostatnim,

Udruženje socijalno i gospodarstveno A- | nadareni toliko, koliko zahtjevaju njihove sva-
merike najvažnija je tačka dnevnoga reda. kidanje okolnosti življenja. Narod blago-
Sastanak ovaj nosi na sebi karakter čisto tvorno djeljujuće Atene bijaše pun narod-
amerikanski. | kad kažemo čisto amerikan- noga ponosa a ogrijan izvanrednom fanta-
ski, onda promišljamo na onu jedinstvenu | zijom svoga stvaralačkoga genija, te pola-
nit, koja bi imala da spoji gradove, varoši, zeći s toga temelja i stvori djela neprolaz-
sela, banke i pojedince u jednu čvrstu jed- ne slave. Onaj pak tamo na obalama Tibe-
ninu i da se na taj način jedinstvena A-|ra, strogi mrk u svome radu, u svome po-

merikanski sastanak, na kojem će biti za- i one, koji pred nama iščezoše u slavi i

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

za nečim višim, nedokučivim, za nečim, što
nije obično, kao svakiđanje stvari; naravno
je zato, jer je pravi umjetnik sretan, samo
uz sretne, pak je zato i darežljiva njegova
ruka. Umjetnik nema smisla za svakidanja,
materijalna dobra. S ovih razloga daroviti
narodi, u doticaju s ostalim narodima pro-
padaju, stradaju, ako se ne čuvaju od mje-
šanja s narodima, koji su od njih u gospo-
darstvu napredniji. Kartažani n. pr. uništiše
narode, koji su im blizu dolazili, osobito o-
kolišnje svoje, jer gospodarstveno bijahu od
njih, kud i kamo jači. Rimljani se ne mogaše
s njima ogledati, dok god u kući svojoj ne
stvoriše jaku gospodarstvenu organizaciju,
izkoje će kroz decenije godina crpsti veliko
blago, obilati dobitak. U prirodi, kod kovi-
na opažamo svakidanji proces, koji se doga-
gja usljed mješavine tvari, od koje čas po-
stane treća tvrda tvar, a čas opet mala čest
ugljika pretvara meko željezo u čelik. Slično
ovome dogagja se i kod naroda mješanjem
krvi. Bavarac, čisti Nijemac, mek je, mekopu-
tan, dok naprotiv Prus u kojem ima slavenske
krvi čvrst je, jaki žilav. Česi su megju Sla-
venima najčvršći primjesom njemačke krvi
i tisuć godišnjom borbom. Daroviti, umjet-
nički ljudi ljube slobodu. Slaveni ljubljahu
je od vajkada. Oni zato i ne vežu robove,
ne hvaćaju se prvi oružja, da osvajaju. Dok
živu u zajednici, ova plemenita inače kras-
na svojstva neće im naškoditi, čim se razi-
gju i počmu se doticati s narodima gospo-
darskijim od njih i pohlepnim za osvaja-
njem, tada nježna narav vodi u propast.
Ko ne štedi postaje siromašan, a ko se ne
brani ili ne umije, da se brani od osvaja-
telja, taj u domovini vlastitoj postaje rob.
Pogledajmo u prošlosti što su sve Slaveni
posjedovali, pogjimo u trag rijekama i br-
dima, slavenskoga imena, izbrojimo sva
groblja naša, pak ćemo dobiti i ako tamnu
sliku, koliko smo toga drugome ustupili.
Gubici naši udaraju još više u oči, uvaži-

ti ni onu zmiju, koju stanovnici Kube drže,

teorija o njima jako je stara. Lisabonska

tresa. Zametak prvoj teoriji, jako staroj, da-

čano sa teorijama potresa. Mislilo se je u

 

še ŠA Ari idi

God. TI.

U logoru Krasnijeg Sela poduzete su veoma
stroge mjere, da se spriječe daljnji neredi |
Govorkalo se, da će ministar-presjednik Go-
remikin otstupiti i da će ga zamijeniti prof.
Muromcev, sađanji presjednik državne du-
me. Nu on je izjavio, da on nikako ne mo-
že obrazovati novu vladu, jer stranka »Ka-
det4« (kojoj on pripada) nema apsolutne
većine a kompromis sa strankama na de-
snici nije moguć, pa tako ostaje sve na sta-
romu. Rumunjska vlada neće nikako da
popušta u sporu sa Grčkom. U posljednje
vrijeme udarila je iznimne poreze za grčke
podanike u Rumunjskoj, kojih će tamo biti
oko 70.000 i ti su dobrim dijelom bogati
trgovci. Ovi će osjetiti svu strogost dotičnih
naredaba a to neka zahvale grčkoj vladi,
koja radije žrtvuje svoje podanike, nego li
svoje tobožnje interese u Macedoniji. Na-
ravno je, da pri tom neće ni Grčka ostat
dužna -— sa kontro-represalijama! Mirovna
konferenca u Haagu neće se držati, jer su
se ovom predlogu oprle Savezne države a-
meričke radi njihova panameričkog kongre-
sa. Nizozemska će povući natrag glasovani
zakon od 50.000 franaka kredita za ovu
konferenciju. Rusiju ne misle pozvati na
konferenciju, ako prije ne zajamči, da se
više neće ponavljati izgredi poput onih u
Bjelostoku.

nih sujevjerja o potresu, preko djelovanja
potresa na ptice i živine, nećemo spomenu-

kao nekakov potresni termometar.
Napomenut ćemo jedino, da su potresi
stari, kako je star i svijet. Prema tome i

katastrofa g. 1755., pa ona Vezuva 79. pr.
Hr. o kojoj piše Plinije mlagji, mnoge je
fizičare ponukala na teoreški rad oko pq-

doše Talijani, a za njima slijegjahu odma
Nijemci. Ime učenjaka Voglera usko je skop-

početku da opadanje na intestivno nategnu-
toj našoj zemlji prouzrokuje gibanje a po
tomu i potres. Ova se je teorija održala u
učenom svijetu mnogo vremena. Mladi u-
čenjak Novak udario je temelj novoj teori-
ji, osnovanoj na starenju toga, do sada
»vječno mladoga sunca«. Razne pjege sun-
ca prema tome bile bi uzrok potresa na na-
šoj zemlji. Sunce stari, to stoji. Ali i sunce
naravno je, da ako daje život i podržava
harmoniju na zemlji, da može prouzroko-
vati disharmoniju, i rek bi, uplivom, koje-
ga ima na magnetičnu iglu, da se to i do-
gagja. Napominjemo, da se pomoću ovih
sunčanih pjega može i proreći potres. No-
vak ga proriče u skoroj budućnosti na Ma-
dagaskaru — u blizini Albanskoga jezera. |
prof. Riboli je pomoću observatorija kon-
statirao ljagu na suncu, uslijed koje rekbi,
da se trese. U Dubrovniku, kaže prof. Ada-|Sanje jednoga od zadnjih brojeva »Pokre-
mović, prije potresa ćuti se nekakova su. la«. U uvodniku svome »Pokret«, pišuć o
mornost u zraku, a i to, rek bi stoji. riječima Dr. Pera Čingrije, kojim je pozdra-
Bože nas očuvaj! vio izbor Dr. Lorkovića za narodnoga za-

, stupnika komentiše te riječi i mnadoda-

je svoje misli i svoje opaske. Razumije-
se, da je morala doći i meditacija o slo-
bodi uvjerenja i o vjeri, kako je to »Po-
kret« obično navikao. Pa i tu ne može, da
sakrije svoj bijes proti katoličkim svećeni-
cima i katoličkoj vjeri. Kako su se navikli
tako i tjeraju. Iz »Pokretova članka očito

—e m — “>
Dubrovnik 6. VII.
Ne možemo, a da se ne osvrnemo na pi-

3

Pogled po svijetu.

U Hrvatskoj dovršili su na 28 pr. mj.
naknadni izbori. Redovi starčevićanaca do-
bili su opet dvije nove sile a bili bi ih

va li se, kako jaku zaštitu, mogli smo imati stalno . dobili i više, da u Hrvatskoj vlada
u svestranoj nam sposobnosti za rad svag- nešto tačniji i pravedniji izborni zakon. U
danji i viši, umjetnički. Mi smo mogli uvi. Ugarskoj parlamenat ni delegacije za sad
jek razrijegjene redove  odnarogjivanjem, ne rade, ali rade razni odbori. Tako je pri-

proizlavi omalovažavanje naše vjere i izvi-
sivanje vjere grčko-istočne i njenih svećeni-
ka, »Pokret« bez ikakva ustručavanja u zvi-
jezde kuje pravoslavlje. Nećemo krećati u

merika, jedinstvena prema i gore i dolje,
pokaže pred starom, izmorenom Europom.
Mlada Amerika ovim činom dokazala bi ži-
vahnost i svoju žilavost, dokazala bi ose-
bujnost svoga života. Druga tačka dnevno-
ga reda bila bi eksplotisanje narodnog ka-
pitala u domaće svrhe, da bi tako veći dio
novca ostao u zemlji i da bi zemlja gos-
podarstveno jaka, i opet se mogla staviti
vis & vis staroj Europi. Mi vjerujemo u o-
vaj, i ako teški program, što ga na širokoj
osnovi snuje mlada Amerika. Zaludu Ferra-
rijeva mlada Europa, zaludu uzdizanje iste
prema ovome novome amerikanskome po-
kretu.

Mi vjerujemo u ostvarenje ovoga progra-
ma, jer vjerujemo u snagu amerikanskoga
naroda i njegov život. Amerika je od vajkada
bila najčistiji izvor onoga pravoga života,
koji vodi blagostanju. U Americi se odra-
zuje sva veličina borbe; jakosti, u kojoj se
ne gleda na one što su ispred, u kojoj sva-
ki hrli, brzinom prešućega čovjeka, svojoj
meti, svome cilju. | kada na tome putu na-
gje nešto ili nekoga, ko mu smeta nesmi-
ljenim uvjerenjem o svome opstanku ruši
ga. U Americi djeluje neka tajna sila, la-
tentna energija; koja podiže mišice, da mla- /

 

A zaboravi, da grad ima i druga vrata, kud
bi Frančez mogao lako izaći, jer tamo ni-
je bilo nikoga, nego samo mala straža u-.
staša.

Cekao je do ponoća s vojskom na Pila-
ma, a kad je vidio, da se niko iz grada
ne miče, krene put Gruža, tu raspusti voj-
sku, a on s onijem, koji se nalažahu u
glavnom stanu, u zaselku Sorgo, baci se.
na postelju i mirno zaspi.

Ove noći pri samo svanuće hodio je Pi-
jerko Bona put Gruža, da pregleda straže
narodne vojske. Malo niže »Boninova« is-

 

gledu i življenju, stvori jedno carstvo na
kremenu svoje volje i strogosti svakidanje |
misli. Kao što ova dva prestavnika civilizo-
vanoga i strategičkoga ljudskoga roda tako
i svi ostali.

Nama Slavenima podijeli narav dar umjet-

sposobnostima popuniti; jer je poznato pra-
vilo u prirodi, da se najbolje rasplogjuju
\one živine, koje postaju pljenom grabežlji-
vih ptica. Ali mi smo Slaveni, osobito mi
Hrvati puštali uvijek, da nas drugi eksplo-
tiše ; često smo puta dolazili u pogibelj, da
nosti uz zdravi i bistri razum, tijelo krep- | postanemo robovi. Da smo ovakovi još, mo-
ko i čvrsto, sve stvari sposobne za stvara- | ramo da zahvalimo umjetničkoj našoj nara-
nje velikih djela. Dar umjetnosti, koji se kod vi, koja ljubi slobodu i zagrijava se za ide-
nas pokazuje u bogastvu umjeća narodnih alima bolno domovinskim. | danas, kao da
nošnja i vezova, u spretnosti umjetnosti, u postoji pogibelj. Barem sada, da hoćemo
skladu slovenskih jezika, u široko zasnova- da uzmemo na um, da se gospodarstveno
noj narodnoj pjesmi, ubitačno djeluje na | podignemo, jer narodna svijest bez stvarne
blagostanje. Naravna je radi toga posljedi- | podloge, duša je bez tijela. Kad bi mogao,
ca, da je naše narodno gospodarstvo na ja bi svoj narod poslao megju Židove, da
niskom stepenu svoje kulture, da se je ovo uči školu, po kojoj ga ne bi ni Nijemac,
u toku vremena laganim tempom razvijalo. ni Magjar mogao izrabljivati.

Pogledajte redom sve umjetnike, koji bjehu | Srećko Perišić.
pred nama, motrite danas pjesnike, slikare, |

arhitekte i druge vrsti umjetnike, pak će te FRA
opaziti, da je njihov smisao za svakidanji
život jedna prosta ništica, od koje nema ni |P otresi.

kada koristi. Novac u rukama takovih ljudi, U doba strašnih katastrofa, koje diljem
novac je u rukama lugjaka ili nerazumna svijeta prouzrokuju potresi, u doba, kada
djeteta, koje ga baca u more, da uživa sa- potres obilazi i našim gradom, neće biti s

 

 

 

mjerice financijalni odbor zajedn. parlamen-
ta iza odulje rasprave odobrio financijalnu
nagodu sa Hrvatskom. Ovo je ona poznata
nagoda, koja skučuje i bruči Hrvatsku !
Odbor za peticije uzeo je opet u pretres
predlog o optužbi ministarstva Fejervary-

ničigovu vjeru, jer to nije naš običaj, ali ne
možemo, da mirno progjemo preko »Po-
kretova« pisanja. Zaludu će sada mlada go-
spoda kojekakovim sofizmima braniti svoje
vjersko stanovište, ovim su se člankom do-
jeva, nu pošto će se ta stvar predati na ri-|statno izdali. Neka pogju samo tako dalje,
ješenje pravosudnom odboru, to će Fejer-|mi i volimo, jer će onda i oni, koji su sli-
vary za sad moć mirno spavati. Službeni jepi uvidjeti za čim idu maprednjaci i što
list vlade donaša naredbu, kojom stupa u oni hoće.
krepost autonomia ugar. carinarskog tarifa,

kao i trgov. ugovore s Njemačkom, Belgi- Beč, 3/V!l.
jom, Italijom, Rusijom i Švajcarskom. U! Ne mogu a da se ne osvrnem na sva ona
Srbiji ispali su izbori u prilog starim ra. nova »odkrića«, koje permanentno donaša-
dikalima (Pašićevcima). Oni raspolažu sa 10 ju neke hrvatske novine. Po onomu izgle-
glasova apsolutne većine i sa 20 relativne, 4a kao da u Beču misle vijekom na nova
U Bugarskoj je javno mnenje ogorčeno ra. iznenagjenja ili kao da su im uvijek pred
di potvrde izbora varnenskog metropolite očima rezolucijonaši. Imađem priliku, da
Neolita, koji je Grk. Pri njegovom dolasku Često govorim sa urednicima najmjerodav-
u metropolu priredit će mu Bugari užasne |nijih listova bečkih i vjerujte, da se oni
demonstracije. U Rusiji državni darmar ne kadikada onako slatko nasmiju na moje
samo, što se ne stišava, već se još sve ja. | izvide o našoj politici. U Beču su potpu:
če i širi. Zadnje vijesti pričaju nam o po.|noma uvjereni, da će se oni s Magjarima
bunama u vojsci na raznim mjestima. Naj. nagoditi i da će onda lako obračunati s Hr-*
višu je senzaciju pobudila buna u gardi VYatima. Sva razna nagagjanja o zatezanju

 

SIV VAR

mo u mjehurićim, koji se iza njegova pada gorega, ako našim čitateljima priopćimo i|Preobražeoskij, koja je ujedno i careva tje- | imenovanja nove vlade u Hrvatskoj leže u
dižu. A ipak je ovo naravna posljedica. Na- rečemo koju o potresu. Preći ćemo, jer bi lesna garda. Nekoliko vojnika bjehu radi | jednoj stvari, u tome naime, što isti ban

ravna je za to, jer pokazuje idealnu težnju nas to daleko zavelo, preko raznih narod |

Kako izvan sebe uleti u glavni stan, te ve glave. izleti vanka na drugu stranu kroz/
\nganj iz pušaka, ne da hitac hitcu odušiti.

ravno u sobu, gdje je Kaboga spavao. protivni prozor.

— Vlaho, Vlaho, diži se, zlo te ne sme-
lo, pogibosmo jutros! razviče se Pijerko|petan Mato Milić, a pedeset pušaka planu
poviše Kabogine postelje. ko jedna.

Kaboga onako iza sna nije znao. što se,
Oko ručanjeg doba u času kad zamuko-
više glave, umah je razumio, da se nešto še i dubrovačke i frančeze puške, ču se ne-
važno sbiva. ko puškaranje s brda. Pijerko pogleda put

— Koji je opet vrag, što se tako dere- onamo, odakle je taj šum dopirao, te upo-
čiš? upita Pijerka.

— Jad i nevolja i tvoja luda pamet! riječki barjak.

— Udrite braćo za slobodu! zaviče ka-

Puna je četiri sata trajalo ovo puškara-.
dogodilo, nije znao, da li snijeva ili je zbi- nje. Ustaše su bili više sasvim iznemogli.
ilja. Nu kad protare oči i vidi Pijerka po-

zna megju grmljem brda i dimom pušaka,

toga protjerani a otstraniše i nekoje oficire. | "Slijedi u prilogu.

stave postrance neprijatelja, pa siplju živi |svaki bi joj se Dubrovčanin morao veseliti,
al' ipak, napomenut ću ti onu našu staru :
“rančezi se raspršaše ko tamo, ko ar..o, U dobru se ne podnesi, a u zlu ne pod-
gdje je ko prije mogao, a iz opsjednute lezi!
kuće gromovito zaori: | — Hoćeš da rečeš, da se ne bi mi sad
— Pobjeda, pobjeda! \radi ove pobjede uzoholili, pa uzdajuć se
Od četiri stotine Frančeza ostane ih više puno u se, malaksali?
od stotine što mrtvijeh što ranjenijeh, a|  — | to, al' i još nešto drugo!
vrli ih Riječani nekoliko i zarobiše. — Biva?
Od opsjednutijeh pogiboše dvojica, a Znaš li, gdje su ingleški brodovi ?
Pijerko Bona dopade teškijeh rana. U konalu od Kalamote.
K večeru istoga dana brzaše Marcijo Bo- I na jednomu se od njih nalazi Hoste.
na put vrha brda, da vidi, što je od Natali, Jest!

\Do ponoća si čuvao Pile, a Frančezi su

— Marcijo Marcijo! zvao je veselo svo- koji se tu sa četom ustaša nalazio.

kočiše preda nj dva momka u odori fran-
čezijeh vojnika, ali bez oružja. On se s.
prva strese, al se odmah sabere, te se ma-
ši rukom za balčak mača, |
— Ne bojte se, gospodine, oslovi ga je- |
dan od njih, mi dolazimo k vama, da vam.
pomožemo, a ne, da vam odmožemo. |
— Ko ste vi? zapita ih Pijerko, držeći
još uvijek ruku na maču. |
— Mi smo Hrvati, a frančezi vojnici.
Noćas kad se dobro smrklo ostavimo naš,
logor i dogjosmo, da se predamo dubro-,
vačkoj gospodi, pak ćemo se i mi borit za'
slobodu.
— Evala vam djeco, vidi se, da krv nije
!

— Mi, gospodine, nemojte dangubit, jer
vam se gruba piše. Sva je frančeza posa-
da izišla noćas iz grada kroz vrata od Plo-
ča i ustalila se na Srgju, te će jutros na-
valit na vaše u Gružu.

— Hvala vam, djeco, na obavijesti, Tr-
čite u Gruž, tamo ćete naći našijeh ljudi,
pak se pridružite njima! uputi ih Pijerko,
a on stade trčati put Gruža, što su ga no-
ge nosile.

 

izišli na Pločama! Nego ne dangubi, diži se ga brata. Naša je bobjeda, evo nam po-
odmah ! Oni su na Srgju, pa će sad na moći! Držimo se još malo, pomoć je bli-
nas navaliti! zu, evo Riječana, evo ih poviše nas, čuješ

To reče i ne čekajući odgovora, izleti iz kako viču: »Pobjeda, pobjeda«!
kuće, da budi i zove svakoga, za koga je,  — Pobjeda, pobjeda, hurah! vikaše Mar-
znao, da je njihov pristaša i da je kadar cijo u dvorani, što ga je grlo nosilo. Još
baratati oružjem. samo trenutak braćo, evo našijeh vijernijeh

Na svu miiku sakupi jedva 50, ljudi i Riječana, evo pomoći, suzbit ćemo silnog
to oružanijeh samo puškama. Ti se svi za- neprijatelja!
tvoriše u glavni stan. | A Pijerko je trčao kako izvan sebe po

Na jedanput ču se neka silna buka iz. kući i tražio Kabogu, jer ga ne vigjaše me-
miješana sa puškaranjem i trubljenjem, Fran-
čezi silaze sa Srgja, te opkoljuju glavni
ustaški stan.

— Sad braćo ili nikad, sad je čas, da
pokažemo, da u nama vri dubrovačka krv,
da smo vijemni potomci našijeh starijeh, da
se i mi umijemo borit za slobodu. Ili bu-
dimo slobodni, ili izginimo svi jedan po
jedan. Što će nam život bez slobode! so-
kolio je Pijerko svoje.

— Živjela sloboda! Živio gospar Pijerko!
zaori iz svih pedeset grla.

U to zviždnu prva neprijateljska kruglja
kroz zrak, te u prozor, pa poviše

 

 

gju borcima. Napokon ga nagje, gdje leži
ko

— Što je za Boga od tebe, gdje si ju-
tros, o dlaci svi ne izgibosmo, a od. tebe
ni glasa ni traga! Neki dapače viču, :da si
nas prevario, da si izdajica! govoraše Mar-
cijo Natali-u, kad se na brdu š njime sa-
stao.

— Nije, moj dragi Marcijo, koljeno Na-
talića nikad izdajničko bilo, pa ne ću ni
ja navrći tu sramotnu ljagu na ime, koje

 

— Pa zašto ne pitaš, gdje su oni jutros ?
Bar su nam oni mogli pružit valjanu po-
moć!

Marcijo se malo zamisli, pak će:

— Istina! A ja, vidiš, nijesam na to ni
promislio!

— Razumiješ li me dakle, što ti ovijem
hoću da rečem? Da je crno nama, kad bi
smo se u ičiju pomoć uzdali. Marcije —
nastavi Natali i kucne ga pri tom rukom
po ramenu — pamtiš li što je vazda go-
vorio pokojni Gjono: »Uzdaj se u se i u