14 SRE Do Br. 70: ann i U Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. GLASNIK CRVENA HRVATSKI g ii : tt A Fi ača p * 35 ii i . iz ; p : i ž M v ' - 4 o 4 RE Si driiet DUBROVNIKU 14. :ditla 1906. Godina |I. STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Za zahvale i priopćena plaća se -30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Rusija. U času kad je nenadni napadaj je pitta skim svijetom, da ga u to trideset go-| dina nijedan Slaven ne zapita za dru-| panske flote uzbunio stanovnike unu- go, nego zato, koliko vojnika ima Ru-| tar zidina čvrstoga Port-Artura, naše simpatije, pije Slavena bijahu na strani Rusa. Negledajući na sve mogu- | će nedostatke ruske vlade mi smo iz- jedljivim okom pratili čitav onaj veli- ki rat, koji se je odigravao na skraj- njem istoku. Bolju ražalošćenoga srca rimali smo svaku vjest, koja nam je dojavljivala, koji ruski poraz. Nadom u srećniji, bolji uspjeh pozdravismo o- dlazak nove flote pod Roždestvenski- jem na skrajnji istok, dok se te na- še nade ne rasplinuše u grožnom ma- sakru mina i topovskih hitaca u ću- šimskom tjesnacu. Tada osjetismo, da je pukla i zadnja žica made, koja nas vezaše u samosvjest uspjeha. | dok se je istok pušio krvlju prolivenoom ruskih sinova, dok duboko more u otvore- nom svome ždrijelu sakrivaše silesiju mladih života, dotle je u Rusiji pirila vatra buduće revolucije. Bombama i atentatima navijestiše borbu za slobo- du, a mi Slaveni, strepnjom u duši, gle dasmo, što se dogagja u Velikom stvu. I kao da je morao nadoći dan toli željene slobode, kad izagje carev ukaz o sazivu dume. Nadasmo se da će iz krvi za slobodu prolivene uskri- siti ustavna sloboda, da Rusiji donese nova života, da je osvijesti. Maše se nade rasplinuše. | dok smo u tančine gledali i promatrali rad dume, dotle se je dizala ulica, u širokom smislu riječi, ne da demonstrira, nego da za- htjeva čovječja prava, oduzeta joj, da traži poboljšanje svog nevoljna eko- nomskog stanja. Vatri, koja je, suklja- jući se pod nebo, dizala sa zemljišta bogataša, pridruži se krik tisuća i ti- suća u tamnicama zatvorenih, odlučni glas vojske, koja je dotada poznavala samo jedan zekon, zakon domovine. U dumi su imegjutim zastupnici »ka- deta« govorili i govorili a kola rada zapeše i razbijena rasuše se u širokim, kilometričnim govorancijama. A mi Sla- veni pratiasmo i ovaj proces narodnog života, koji žive revolucijom, nadom u bolje. Ali opet ništa. .Sve naše pan- slavističke nade, sav oslon na Veliko Carstvo, izgiba, kako gine zadnji dah umirućeg čovječijeg žića. Zar pogrije- ši smo mi Slaveni živući ovakovim ži- votom nada i obmama? Zar ne učini smo pravo zagrijavat se za Veliku Ru- sija. Istinito, ali žalosno. Malo je bilo o- nih Slavena, koji su pitali, da li u sla- venskom carstvu od 140 miliona du- ša žive život kakovih aspiracija, dali je sve zadovoljno, dali narod ne ćuti po- trebu preporoda ? Za ovakove Slaven- ske političare, koji se interesovahu za ruski život, bijaše mjerodavno mnije- nje »Novoje Wremja« i ličnog lista o- peretnoga generala Komarowa, »Swjet« ili u duhu Katkowa-Pobjedonoščeva pi- | sana lista »Moskowskija Wjedomosti«. A čitava ostala Rusija, Rusija Turge- njeva, Cerniševskoga, Nektrasova, Do- brolinleova, Mihailovskoga, Lairova, Čehova, Gorkoga i t. d., bijaše za njih mrtvo, bezpravno slovo. Kao u evan-, gjelje vjerovahu Slaveni u pisanje gor- njih listova, koji ustajahu proti onima, koji nam ne daju nacijonalnih škola, a zaboravljahu pri tome, da oni, do skrajnosti reakcionarni, u svojoj kući, ne daju pravo Rutenima u svome je- ziku čitati bibliju i evangjelje, a Po- ljacima ne daju niti u privatnom sa- obraćaju, da se služe svojim jezikom. Ovakova politika, ovakovi Slaveni za- služili bi da im se dade škola obuke šibama. To bi služilo kao odgojno srestvo za, en t&te Slavena, čitavi rus- ki narod. Bijelastoski dogogjaji, kriza Slavenskog. carstva kriza je oticijelna. Zar nije Urussow, ministar u bivšem kabinetu Witteovu, to izrično potvrdio, ne žacajući se reći, da su onakove i sli- čne stvari djelo ruske reakcionarne vla- de? Zar stranka »kadeta« nastoji išta drugo nego da sastavi ona novo mi- nistarstvo ? Zar crni reakcionizam ne prodire kroz ruski život od ozgora pre- ma- dolje svom silom. Brutalna sila vla- de upotrebljava tamnice i tvrgje i pa- se oči po garištima i ulicama natoplje- nim krvlju, mjesto da ustavnom vla- dom pokrije sram, koji je sve to iza- zvao. Mi Slaveni, gledajmo oslen na avg naroda i njegove bjede, a ne na Rusiju miliona vojske, pak u našim simpatijama nećemo pogriješiti. rvCIRT. Delegacije. | Viši dio marljivih čitatelja novina, koji | površno i to jednom pročita svakđanje no- | siju? Ovdje mi dolaze na pamet či poznatoga ruskoga pisca Luggina Pantelejeva, koji reče, da u 30 godi- PODLISTAK Josip Onyszklewicz : Zadnji trzaji. Uspomena 1806.-1906. 9. XII. — Da, gosparu Vlaho, govorio je drugi dan nakon pobjede u Gružu Miho Milić Kabogi, sad nam se pruža lijepa prilika. Prančeza nema u Konavlima, nema u Cav- tatu, nema ih nigdje na otocima, ni u Pri- morju, a i iz Gruža smo ih eto istjerali. Još jedino grad ostaje u njihojevim rukama. Dignimo im i to, potjerajmo ih i otole, pa eto su nam sva mjesta slobodna. Frančeza ne će biti više nigdje na dubrovačkom zem- e: imat ćemo opet našu slobodnu repu- u. rije- | vine, kao što ruča i spava, gledajući da o. ba parlamenta vijećaju, a još po vrhu da |su obe delegacije svoju izvršile, rijet će u su Prančezi smeteni radi poraza u Gružu. | — Dobro! Kad baš puk hoće, neka bu- de. Ali, slušaj me, Miho! Grad je veoma! tvrda kost, te se hoće velikijeh topova i do- | sta džebane. Svega toga mi memamo ili i-| mamo sasvijem malo. Zato ću ja sad odmah poći na brod zapovjednika Hoste i moliti ga, i ako nam ne će doći u pomoć, da nam _ba- rem zaimlje nekoliko topova, te praha i olova. — Živio, gosparu Vlaho! Ta ti je dobra i zgodno promišljena. Ja idem odmah, da javim našoj vojsci Vaš mudri savjet i odlu- ku, a Vi učinite, što ste nakanili. Malo iza ovog razgovora vozila se . škom lukom lagja put Kalamote. U njoj je Vlaho Kaboga i dva veslača. Kad je lagja prispjela u kono od Kala- mote, zaustavi se ispod najvišeg broda. Ka- boga se iskrca, te se pope na palubu. Na vrh stuba ga dočeka stražar, koji ga zapita : — Molim, ko ste i koga tražite? — Želio bi govoriti sa gospodinom za- povjednikom Hoste-om. U to bijaše već tu pristupio jedan oficir, te pozdravi Kabogu i odvede ga u Hoste- ovu sobu. 4 Soba se nalazila na prvom spratu broda. — Dobar dan, gospodine zapovjedniče!| | olujom. umjeti dobro upotrebiti, nadasve sad, kad| — O, vi ste, grof Kaboga! Što želite? |ma, što žive u saobraćaju sa Slaven- | sebi : to, epost tot discrimina rerum, napo-|on je naglasio naša prava, zatražio je da) Carinski rat megju kon državni se stroj miče, te se je za stal- nam se dade ono što pravica i razlog i no nadati e će u monarhiji sve okrenuti na žrtve prinešene, i dugo strpljenje zahtijeva- Srbijom i Austrijom. bolje, i grančica masline da će okruniti ne- ju, da prestanemo biti robovi, dočim u Sva dogovaranja prekinuta su i carinski prestano nastojanje i napor oko saniranja Ugarskoj niti po riječi od svega toga, da- | rat započeo je na novo žešće nego prvo. sporova, koji su na jedan mah kako vihor pače prigovorom su dopustili da Nikolić Srbija je, rek bi, oduševljena i listom u- zahvatile obje pole, i prijetile prevratom i progovori, a Krasojević je kudio upravu o-|stala na svoju obranu. Ministarstvo misli rastrojem, ali oni koji pazljivo prate sve|kupiranih . zemalja, ali da najviše dade o- izdati t. zv. »plavu knjigu« u kojoj će biti govore, i po dva puta čitaju i ono što je | duška svesrpskom svome uvjerenju, a ostali | ocrtan razvitak ovoga trgovinskog rata i izkazano, i ono mnogo što se lako dade; mučali kako stanac kamen. Žalosno je to i | koja će biti razdjeljena megju skupštinare, naslutiti, ne ostaju tako zadovoljni, i kroz | prežalosno, jer ako iko sad su se imali re- | da uzmognu o stvari biti točno informirani. ružičaste boje primjete mnogo toga, što ne | zolucijonaši istaknuti i naglasiti svoja prava Ton čitave srpske štampe jako je ratobo- sluti na dobro. Nabrojimo neke od tijeh ta- i tražiti da ih Magjari odobre. ran i rek bi da odgovara onome stanju mnijeh pjega, koje prijete prije ili poslije| A još nešto što je i teže: Resolucija, RTESN u kojem se nalazi Pašićevo ministar- \se ne može zanijekati, ima u sebi ovo ve- | stvo. Košutovci, kako nam iz Srbije javlja- Izvanjska se naša politika osniva na troj- liko dobro, da je zbližila hrvatske stranke | ju, koji su nazad nekoliko vremena napra- nom savezu sa Njemačkom i Italijom. Pre-|s ove i s one strane Velebita. A kad su savi vw Srbiji demostracijoni posjet obećaše, moćna Njemačka, koja se sve to više širi, | ti patres patriae zbližili i dogovorno utana- da će srušiti Goluchowskoga ako om pre- a nadasve hoće da osvoji za svoju trgovinu čili, kako oni vele, magnam cartam liberta- | ma Srbiji zatvori granicu. Sada sa vidi, da Balkan i Malu Aziju, sokoli naše Nijemce |tis, imali su se dogovoriti i uzajamno i je to bila jedna grdna laž. U ostalom Sr- da se ne predadu razlogu, da za sebe pri- skupa u obim delegacijama dati oduška do- bija ne može više od četiri negjelje izdr- težu sva dobra jednakosti i slobode, a da, morodnim svojim osjećajima, imali su tak- žati sa zatvorenom granicom. Ako u Beču narivavaju svoj jezik, svoju kulturu, svo-|tično i dogovornim planom istaknuti u obim | ostanu pri onome, kako je sada, Pašićevo je osvajalačke namisli, nami Slavjanim, koji | delegacijama naše zahtjeve, ili barem one | ministarstvo doći će u neugodan položaj i smo njima dorasli u kulturi, a pretežna smo | zahtjeve koji su u resoluciji nabrojeni ; a moratiće demisionirati. Dugogodišnje is- većina u ovoj poli. Oštra tendencija te na. kad tamo dočim je naš delegat dobro i iz |kustvo jasno je pokazalo, da je Srbija u- metnice, dokle nas u vlastitoj kući drži pri- | duše naroda progovorio, oni tamo propuš- pravljena na tržišta austro-ugarska. Čim su kovane, a čini da nas nepovjerenjem i ne- tili su svaku zgodu a usta svoja otvorili im ova zatvorena, moraju oni kapitulirati, prijateljski gledaju naša braća na Balkanu, | nijesu. Neka im narod sudi jesu li se do- ako neće ad doživu finaocijalio kozu, M- mi je dakle ne možemo odobravati, te ra- |bro podnijeli; mi očito+velimo da ne! \slimo, da će Srpska vladu pametuo urediu dosno konstatujemo da su maši delegati| Nadošla je veoma teška uvrjeda po ne- stvar, da ne dogje do toga. odrješito i otvoreno ustali da se razvrže taj | smotrenom Naku- nanešena našoj Rijeci, na- | savez, i da naša monarhija slobodnih ruku|šem narodu, našoj zastavi. Eto prilike ne! leda jedino na dobro svojih podanika na|samo najbolje, nego uprav prijeke nužde, \V;; e laste interese. Pravom smo nasladom pra- \da se čuje glas onijeh, koje narod podiže \ ljesti iz naroda. tili govore junačkog Dum Jura, Šušterčića, na rukama svojim, kako uzor domoljublja, : Iz Neretve. D.ra Kramarža. Taj bi se savez loli više | ali jer .Magjari nijesu dopuštili, svaki je Antimalarična akcija u općini Opuzen- imao razriješiti, jer raspoloženje druge sa-|umaknuo, te se je stvar zabašurila i u de- \skoj. Prošle godine nekoličina vigjenijih ži- veznice prama nami, sve je drugo nego |legacijam i na samom mjestu na nedoličan telja sela Komina upraviše molbu, priko bratimsko i prijateljsko. Dok je u Austrij-|način. Velimo nedoličan, jer sve opravdanje | Poglavarstva. na Namjesništvo da bi se po skoj Delegaciji odjeknula muževna riječ po-!i tobožnja sva zadovoljština me vrijedi ni mogućnosti, poduzelo liječenje malarije u tlačenih Slavjana, u Ugarskoj, nije se pri« | boba, dok -Magjari ne dadu niti jedne škole odlomcima : Komin-Rogotin, Desne i Plina. govaralo smjeru izvanjske politike, kako no | Hrvatima koji su mnogobrojni na Rijeci, ne Toj molbi časno se je odazvala 6 k. vlada takove, a ako se je što reklo, to je bilo je-|priznavaju cordominium, ne dopuštaju da na veliku radost i utjehu molitelja. Nego dino da se iskali strast na Goluchowskog, | hrvatska zastava leprša kako u svojoj kući, kad je došao u Opuzen zdravstveni šef, pro- i jer su Magjari kivni da ih je Njemački | neće da znadu za željezničku svezu, koja čulo se da je ponudio liječenje malarije car preterirovao u prilog Hrvatske, koja se |bi nam bila najkorisnija, dapače koji nje. općinskom liječniku. Ta je vijest djelovala je vjerno izložila uz bok Magjara, i koja | guju iredentu i potpomažu joj da gospoduje. | nepovoljno, jer općinski liječnik po općem ne može da odobrava trojni savez, niti jed- Jedina utješljiva besjeda u Ugarskim De- | sudu nije u stanju da vrši zdušno tako na- na riječ da je pala. A ipak vele da su na- legacijam, bila je ona, koja je dokazala ko- poran, sa tolikom odgovornošću i ozbiljnoš- ši saveznici ! \liko smo mi Hrvati prećerani u vojsci i u ću skopčan, posao imajuć pod svojom skrbi Tako isto, dok je u austrijskoj delegaciji | mornarici uz naše more, ali i taj je glas Osam sela, udaljenih i priko 30 kilometara, pala zgodna i bratimska riječ e bi se Srbi-!vox clamantis in deserto. i sijelo općine sa preko 10 hiljada stanov ja pridobila ne grožnjama i prijetnjama, u Završujemo opaskom da je magjarska | nika. Ili bi morao zapustiti službu u Opu- Ugarskoj nije bilo tih utješljivih riječi, i Delegacija uprav bila magjarska, a hrvatsko | Zenu i vanjskim odlomcima ili bi morao an- ako su Magjari bili dužni to učiniti, kad su |se pravo nije isticalo ni onoliko, koliko je timalaričnu akciju samo pro forma i površ- se onako očito i donekle i u razvratnom se | bila hrvatska krpica uz ogromnu magjarsku RO vršiti. Čija je logika drugačija, to nije duhu sa magjarima pobratimili. |zastavu ; u austrijskoj gdje uprav nije nami zdrava logika. Megjutim stvar je došla i Ali što se je najnemilije nas kosnulo, to | mjesta mnogo je bolje bilo. pred opć. vijeće koje je svome liječniku za- je bilo vigjeti kako je nesretno prošla naša Hoćemo li se igda osvjestiti i priznati da branilo da bez privole vijeća ne smije se stvar u Delegacijama. U Austrijskoj je De- nam Magjari mrse račune i u Beču, i u Ri- | prihvatiti liječenja malarije. Proti ovom za- legaciji Juraj Biankini odvažno naša prava mu, i na Rijeci, i u Bosni ? iključku vijeća uložio je utok na Zemaljski istaknuo. Oporom ali skladnom besjedom, | sat EE \Odbor g. Šarić i drug, pak je odbor, jer do- — Nu to je samo do sutra, dok osvoji-| »da će od Ingleza biti poštovana, kao za- odvrati mu Hoste i uspravi se na naslonja- | mo grad, a onda ćemo Vam sve povratiti. »stava države zaraćene s Francuskom«. ču, te pokaže rukom na drugi obližnji na- U toliko ste vi ovdje sjegurni, od koga se Iza kako je izdao ovaj proglas, otputuje slonjač, nudeći Kabogi, da sjede. \plašite? Frančezi su daleko, a Rusi i dalje! |put Boke Kotorske : Kaboga učtivo pristupi, sjede, pak će: | — Ja Vam se samo čudim, gospodine Eto kakvu su valjanu pomoć Dubrovčani — Bit ćete čuli, da smo jučer potukli |grofe, kako imate smionstva, da u mene izgubili, a sve radi velike požude za čašću Frančeze u Gružu? | dolazite to pitati! | svoga poglavice ! — Znam! — Nijesmo li zar pod Vašom zaštitom? | š — Još im ostaje samo grad u rukama. | — Čudnovato, opet Vam govorim, da u/ Pijerko je Bona ležao od zadobivenijeh — Istina! mene dolazite pitati topove i džebanu, do- rana i nije se mogao maknuti iz postelje. — Narod želi, da se njih oslobodi. — Lijepa želja! - 1 to još danas! — Nikad bolje!' ičim u drugoga ištete časti i naslove! Ko|Kaboga pako nije imao toliko eneržije, da \Vam je dao naslove, taj neka Vam dade ito- obuzda razuzdanost ustaša, koji su grabili pove! , li činili nasilja stanovnicima Pila i Ploča pa — Mi odakle će mi dati, kad i sam ne-|i Gružanima. Puk je kleo i proklinjao Ka- — Mi valja, da se okoristimo ovom že- ma nego veoma malo? bogu, ali on se zadovoljavao tijem, da su ljom naroda, te da dobro upotrebimo ovu — Nek Vam dade to malo što ima! |mu odani oružani ljuti i zato je njihovu lijepu priliku, kad su Frančezi sbunjeni ra- | Razumio je Kaboga, da mu Hoste pre-/ razuzdanost podnosio i mirno gledao. di poraza u Gružu. zirno odgovara i da ga šalje u Lowena, za-| U toliko prispije prvijeh dana Prosinca — Lijepa misao! to jer je u ovoga časti iskao. Pokaje se,| kapetan Lowen u Gruž i dade pomoć usta- — Ai nam fali topova! što je učinio ono, na što ga je hlepnja za|šama, pridruživši im 50 oružanijeh Ingleza i — Skujte ih! ičašću nasukala, ali je više bilo docna. Iza pomagajuć im sa' dvije ubojne gjemije. — | džebane! \učina, kajanje slabo pomaže! Pokunjen se| Cijeli Prosinac opsijedahu ustaše grad i — Napravite je! vrati s Hoste-ovog broda u Gru \ gradske utvrde, a kroz. to su vrijeme du- — Mi kako i odakle skovat topove i na-| Nakon malo dana iza ovog posjeta čitao brovački brodovi plovili pod starijem /stije- pravit džebane! se prilijepljen po cijeloj dubrovačkoj državi | gom svetoga Vlaha. — Pa kad ne znate Vi, zar hoćete, daja|ovaj proglas, potpisan od Hoste-a : 1 Nu, kad su neki od ovijeh brodova pri- znam 1? »Nije svrha moga pothvata da uredim |spjeli na Rijeku, avstrijska im vlada ne do- — A ja sam baš došao k Vama, da nam »dubrovačko zemljište, nego samo da otole|pusti, da krenu otole pod dubrovačkijem nekoliko topova i džebane. »potjeram irančezu vojsku. Kadar to izvr. stijegom, nego ih prisili, da izvjese avstrij- — da ja ostanem bez oružja! Ala li-|»šim, otputovati ću, da se pridružim mome | ski. (slijedi), jepa li ratnog broda bez oružja i bez dže-| »admiralju. Pitanje dubrovačke zastave ne —ee bane! «mogu za sad riješiti, ali svakako jamčim, PE redni