14

SRE Do

Br. 70:

ann

 

i

U

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po |

četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

polugodište.

GLASNIK

CRVENA HRVATSKI

g ii : tt A Fi ača p
* 35 ii i . iz ;
p : i ž M v ' - 4 o 4 RE Si driiet

DUBROVNIKU 14. :ditla 1906. Godina |I.

 

 

STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —

 

godišnje K 8 — Ko
je predbrojen i za došasto

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Za zahvale i priopćena plaća se -30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

 

 

 

 

 

Rusija.

U času kad je nenadni napadaj je

pitta

skim svijetom, da ga u to trideset go-|

dina nijedan Slaven ne zapita za dru-|

panske flote uzbunio stanovnike unu- go, nego zato, koliko vojnika ima Ru-|

tar zidina čvrstoga Port-Artura, naše
simpatije, pije Slavena bijahu na
strani Rusa. Negledajući na sve mogu- |
će nedostatke ruske vlade mi smo iz-
jedljivim okom pratili čitav onaj veli-
ki rat, koji se je odigravao na skraj-
njem istoku. Bolju ražalošćenoga srca
rimali smo svaku vjest, koja nam je
dojavljivala, koji ruski poraz. Nadom
u srećniji, bolji uspjeh pozdravismo o-
dlazak nove flote pod Roždestvenski-
jem na skrajnji istok, dok se te na-
še nade ne rasplinuše u grožnom ma-
sakru mina i topovskih hitaca u ću-
šimskom tjesnacu. Tada osjetismo, da
je pukla i zadnja žica made, koja nas
vezaše u samosvjest uspjeha. | dok se
je istok pušio krvlju prolivenoom ruskih
sinova, dok duboko more u otvore-
nom svome ždrijelu sakrivaše silesiju
mladih života, dotle je u Rusiji pirila
vatra buduće revolucije. Bombama i
atentatima navijestiše borbu za slobo-
du, a mi Slaveni, strepnjom u duši, gle
dasmo, što se dogagja u Velikom

stvu. I kao da je morao nadoći dan
toli željene slobode, kad izagje carev
ukaz o sazivu dume. Nadasmo se da
će iz krvi za slobodu prolivene uskri-
siti ustavna sloboda, da Rusiji donese
nova života, da je osvijesti. Maše se
nade rasplinuše. | dok smo u tančine
gledali i promatrali rad dume, dotle
se je dizala ulica, u širokom smislu
riječi, ne da demonstrira, nego da za-
htjeva čovječja prava, oduzeta joj, da
traži poboljšanje svog nevoljna eko-
nomskog stanja. Vatri, koja je, suklja-
jući se pod nebo, dizala sa zemljišta
bogataša, pridruži se krik tisuća i ti-
suća u tamnicama zatvorenih, odlučni
glas vojske, koja je dotada poznavala
samo jedan zekon, zakon domovine.
U dumi su imegjutim zastupnici »ka-
deta« govorili i govorili a kola rada
zapeše i razbijena rasuše se u širokim,
kilometričnim govorancijama. A mi Sla-
veni pratiasmo i ovaj proces narodnog
života, koji žive revolucijom, nadom
u bolje. Ali opet ništa. .Sve naše pan-
slavističke nade, sav oslon na Veliko
Carstvo, izgiba, kako gine zadnji dah
umirućeg čovječijeg žića. Zar pogrije-
ši smo mi Slaveni živući ovakovim ži-
votom nada i obmama? Zar ne učini
smo pravo zagrijavat se za Veliku Ru-

sija.
Istinito, ali žalosno. Malo je bilo o-
nih Slavena, koji su pitali, da li u sla-
venskom carstvu od 140 miliona du-
ša žive život kakovih aspiracija, dali je
sve zadovoljno, dali narod ne ćuti po-
trebu preporoda ? Za ovakove Slaven-
ske političare, koji se interesovahu za
ruski život, bijaše mjerodavno mnije-
nje »Novoje Wremja« i ličnog lista o-
peretnoga generala Komarowa, »Swjet«
ili u duhu Katkowa-Pobjedonoščeva pi- |
sana lista »Moskowskija Wjedomosti«.
A čitava ostala Rusija, Rusija Turge-
njeva, Cerniševskoga, Nektrasova, Do-
brolinleova,  Mihailovskoga,  Lairova,
Čehova, Gorkoga i t. d., bijaše za njih
mrtvo, bezpravno slovo. Kao u evan-,
gjelje vjerovahu Slaveni u pisanje gor-
njih listova, koji ustajahu proti onima,
koji nam ne daju nacijonalnih škola,
a zaboravljahu pri tome, da oni, do
skrajnosti reakcionarni, u svojoj kući,
ne daju pravo Rutenima u svome je-
ziku čitati bibliju i evangjelje, a Po-
ljacima ne daju niti u privatnom sa-
obraćaju, da se služe svojim jezikom.
Ovakova politika, ovakovi Slaveni za-
služili bi da im se dade škola obuke
šibama. To bi služilo kao odgojno
srestvo za, en t&te Slavena, čitavi rus-
ki narod. Bijelastoski dogogjaji, kriza
Slavenskog. carstva kriza je oticijelna.
Zar nije Urussow, ministar u bivšem
kabinetu Witteovu, to izrično potvrdio,
ne žacajući se reći, da su onakove i sli-
čne stvari djelo ruske reakcionarne vla-
de? Zar stranka »kadeta« nastoji išta
drugo nego da sastavi ona novo mi-
nistarstvo ? Zar crni reakcionizam ne
prodire kroz ruski život od ozgora pre-
ma- dolje svom silom. Brutalna sila vla-
de upotrebljava tamnice i tvrgje i pa-
se oči po garištima i ulicama natoplje-
nim krvlju, mjesto da ustavnom vla-
dom pokrije sram, koji je sve to iza-
zvao. Mi Slaveni, gledajmo oslen na
avg naroda i njegove bjede, a ne
na Rusiju miliona vojske, pak u našim
simpatijama nećemo pogriješiti.

rvCIRT.
Delegacije. |

Viši dio marljivih čitatelja novina, koji |
površno i to jednom pročita svakđanje no- |

 

 

 

siju? Ovdje mi dolaze na pamet
či poznatoga ruskoga pisca Luggina
Pantelejeva, koji reče, da u 30 godi-

PODLISTAK

Josip Onyszklewicz :
Zadnji trzaji.
Uspomena 1806.-1906.
9. XII.

— Da, gosparu Vlaho, govorio je drugi
dan nakon pobjede u Gružu Miho Milić
Kabogi, sad nam se pruža lijepa prilika.
Prančeza nema u Konavlima, nema u Cav-
tatu, nema ih nigdje na otocima, ni u Pri-
morju, a i iz Gruža smo ih eto istjerali.
Još jedino grad ostaje u njihojevim rukama.
Dignimo im i to, potjerajmo ih i otole, pa
eto su nam sva mjesta slobodna. Frančeza
ne će biti više nigdje na dubrovačkom zem-
e: imat ćemo opet našu slobodnu repu-

u.

rije- | vine, kao što ruča i spava, gledajući da o.

ba parlamenta vijećaju, a još po vrhu da
|su obe delegacije svoju izvršile, rijet će u

su Prančezi smeteni radi poraza u Gružu. |

— Dobro! Kad baš puk hoće, neka bu-
de. Ali, slušaj me, Miho! Grad je veoma!
tvrda kost, te se hoće velikijeh topova i do- |
sta džebane. Svega toga mi memamo ili i-|
mamo sasvijem malo. Zato ću ja sad odmah
poći na brod zapovjednika Hoste i moliti ga,
i ako nam ne će doći u pomoć, da nam _ba-
rem zaimlje nekoliko topova, te praha i olova.

— Živio, gosparu Vlaho! Ta ti je dobra
i zgodno promišljena. Ja idem odmah, da
javim našoj vojsci Vaš mudri savjet i odlu-
ku, a Vi učinite, što ste nakanili.

Malo iza ovog razgovora vozila se .
škom lukom lagja put Kalamote. U njoj je
Vlaho Kaboga i dva veslača.

Kad je lagja prispjela u kono od Kala-
mote, zaustavi se ispod najvišeg broda. Ka-
boga se iskrca, te se pope na palubu. Na
vrh stuba ga dočeka stražar, koji ga zapita :

— Molim, ko ste i koga tražite?

— Želio bi govoriti sa gospodinom za-

povjednikom Hoste-om.

U to bijaše već tu pristupio jedan oficir,
te pozdravi Kabogu i odvede ga u Hoste-
ovu sobu. 4

Soba se nalazila na prvom spratu broda.

— Dobar dan, gospodine zapovjedniče!|

 

| olujom.

umjeti dobro upotrebiti, nadasve sad, kad|  — O, vi ste, grof Kaboga! Što želite?

 

|ma, što žive u saobraćaju sa Slaven- | sebi : to, epost tot discrimina rerum, napo-|on je naglasio naša prava, zatražio je da) Carinski rat megju

kon državni se stroj miče, te se je za stal- nam se dade ono što pravica i razlog i
no nadati e će u monarhiji sve okrenuti na žrtve prinešene, i dugo strpljenje zahtijeva- Srbijom i Austrijom.
bolje, i grančica masline da će okruniti ne- ju, da prestanemo biti robovi, dočim u Sva dogovaranja prekinuta su i carinski
prestano nastojanje i napor oko saniranja Ugarskoj niti po riječi od svega toga, da- | rat započeo je na novo žešće nego prvo.
sporova, koji su na jedan mah kako vihor pače prigovorom su dopustili da Nikolić Srbija je, rek bi, oduševljena i listom u-
zahvatile obje pole, i prijetile prevratom i progovori, a Krasojević je kudio upravu o-|stala na svoju obranu. Ministarstvo misli
rastrojem, ali oni koji pazljivo prate sve|kupiranih . zemalja, ali da najviše dade o- izdati t. zv. »plavu knjigu« u kojoj će biti
govore, i po dva puta čitaju i ono što je | duška svesrpskom svome uvjerenju, a ostali | ocrtan razvitak ovoga trgovinskog rata i
izkazano, i ono mnogo što se lako dade; mučali kako stanac kamen. Žalosno je to i | koja će biti razdjeljena megju skupštinare,
naslutiti, ne ostaju tako zadovoljni, i kroz | prežalosno, jer ako iko sad su se imali re- | da uzmognu o stvari biti točno informirani.
ružičaste boje primjete mnogo toga, što ne | zolucijonaši istaknuti i naglasiti svoja prava Ton čitave srpske štampe jako je ratobo-
sluti na dobro. Nabrojimo neke od tijeh ta- i tražiti da ih Magjari odobre. ran i rek bi da odgovara onome stanju
mnijeh pjega, koje prijete prije ili poslije| A još nešto što je i teže: Resolucija, RTESN u kojem se nalazi Pašićevo ministar-
\se ne može zanijekati, ima u sebi ovo ve- | stvo. Košutovci, kako nam iz Srbije javlja-
Izvanjska se naša politika osniva na troj- liko dobro, da je zbližila hrvatske stranke | ju, koji su nazad nekoliko vremena napra-
nom savezu sa Njemačkom i Italijom. Pre-|s ove i s one strane Velebita. A kad su savi vw Srbiji demostracijoni posjet obećaše,
moćna Njemačka, koja se sve to više širi, | ti patres patriae zbližili i dogovorno utana- da će srušiti Goluchowskoga ako om pre-
a nadasve hoće da osvoji za svoju trgovinu čili, kako oni vele, magnam cartam liberta- | ma Srbiji zatvori granicu. Sada sa vidi, da
Balkan i Malu Aziju, sokoli naše Nijemce |tis, imali su se dogovoriti i uzajamno i je to bila jedna grdna laž. U ostalom Sr-
da se ne predadu razlogu, da za sebe pri- skupa u obim delegacijama dati oduška do- bija ne može više od četiri negjelje izdr-
težu sva dobra jednakosti i slobode, a da, morodnim svojim osjećajima, imali su tak- žati sa zatvorenom granicom. Ako u Beču
narivavaju svoj jezik, svoju kulturu, svo-|tično i dogovornim planom istaknuti u obim | ostanu pri onome, kako je sada, Pašićevo
je osvajalačke namisli, nami Slavjanim, koji | delegacijama naše zahtjeve, ili barem one | ministarstvo doći će u neugodan položaj i
smo njima dorasli u kulturi, a pretežna smo | zahtjeve koji su u resoluciji nabrojeni ; a moratiće demisionirati. Dugogodišnje is-
većina u ovoj poli. Oštra tendencija te na. kad tamo dočim je naš delegat dobro i iz |kustvo jasno je pokazalo, da je Srbija u-
metnice, dokle nas u vlastitoj kući drži pri- | duše naroda progovorio, oni tamo propuš- pravljena na tržišta austro-ugarska. Čim su
kovane, a čini da nas nepovjerenjem i ne- tili su svaku zgodu a usta svoja otvorili im ova zatvorena, moraju oni kapitulirati,
prijateljski gledaju naša braća na Balkanu, | nijesu. Neka im narod sudi jesu li se do- ako neće ad doživu finaocijalio kozu, M-
mi je dakle ne možemo odobravati, te ra- |bro podnijeli; mi očito+velimo da ne! \slimo, da će Srpska vladu pametuo urediu
dosno konstatujemo da su maši delegati|  Nadošla je veoma teška uvrjeda po ne- stvar, da ne dogje do toga.
odrješito i otvoreno ustali da se razvrže taj | smotrenom Naku- nanešena našoj Rijeci, na- |
savez, i da naša monarhija slobodnih ruku|šem narodu, našoj zastavi. Eto prilike ne!
leda jedino na dobro svojih podanika na|samo najbolje, nego uprav prijeke nužde, \V;; e
laste interese. Pravom smo nasladom pra- \da se čuje glas onijeh, koje narod podiže \ ljesti iz naroda.
tili govore junačkog Dum Jura, Šušterčića, na rukama svojim, kako uzor domoljublja, : Iz Neretve.
D.ra Kramarža. Taj bi se savez loli više | ali jer .Magjari nijesu dopuštili, svaki je Antimalarična akcija u općini Opuzen-
imao razriješiti, jer raspoloženje druge sa-|umaknuo, te se je stvar zabašurila i u de- \skoj. Prošle godine nekoličina vigjenijih ži-
veznice prama nami, sve je drugo nego |legacijam i na samom mjestu na nedoličan telja sela Komina upraviše molbu, priko
bratimsko i prijateljsko. Dok je u Austrij-|način. Velimo nedoličan, jer sve opravdanje | Poglavarstva. na Namjesništvo da bi se po
skoj Delegaciji odjeknula muževna riječ po-!i tobožnja sva zadovoljština me vrijedi ni mogućnosti, poduzelo liječenje malarije u
tlačenih Slavjana, u Ugarskoj, nije se pri« | boba, dok -Magjari ne dadu niti jedne škole odlomcima : Komin-Rogotin, Desne i Plina.
govaralo smjeru izvanjske politike, kako no | Hrvatima koji su mnogobrojni na Rijeci, ne Toj molbi časno se je odazvala 6 k. vlada
takove, a ako se je što reklo, to je bilo je-|priznavaju cordominium, ne dopuštaju da na veliku radost i utjehu molitelja. Nego
dino da se iskali strast na Goluchowskog, | hrvatska zastava leprša kako u svojoj kući, kad je došao u Opuzen zdravstveni šef, pro-
i jer su Magjari kivni da ih je Njemački | neće da znadu za željezničku svezu, koja čulo se da je ponudio liječenje malarije
car preterirovao u prilog Hrvatske, koja se |bi nam bila najkorisnija, dapače koji nje. općinskom liječniku. Ta je vijest djelovala
je vjerno izložila uz bok Magjara, i koja | guju iredentu i potpomažu joj da gospoduje. | nepovoljno, jer općinski liječnik po općem
ne može da odobrava trojni savez, niti jed- Jedina utješljiva besjeda u Ugarskim De- | sudu nije u stanju da vrši zdušno tako na-
na riječ da je pala. A ipak vele da su na- legacijam, bila je ona, koja je dokazala ko- poran, sa tolikom odgovornošću i ozbiljnoš-
ši saveznici ! \liko smo mi Hrvati prećerani u vojsci i u ću skopčan, posao imajuć pod svojom skrbi
Tako isto, dok je u austrijskoj delegaciji | mornarici uz naše more, ali i taj je glas Osam sela, udaljenih i priko 30 kilometara,
pala zgodna i bratimska riječ e bi se Srbi-!vox clamantis in deserto. i sijelo općine sa preko 10 hiljada stanov
ja pridobila ne grožnjama i prijetnjama, u Završujemo opaskom da je magjarska | nika. Ili bi morao zapustiti službu u Opu-
Ugarskoj nije bilo tih utješljivih riječi, i Delegacija uprav bila magjarska, a hrvatsko | Zenu i vanjskim odlomcima ili bi morao an-
ako su Magjari bili dužni to učiniti, kad su |se pravo nije isticalo ni onoliko, koliko je timalaričnu akciju samo pro forma i površ-
se onako očito i donekle i u razvratnom se | bila hrvatska krpica uz ogromnu magjarsku RO vršiti. Čija je logika drugačija, to nije
duhu sa magjarima pobratimili. |zastavu ; u austrijskoj gdje uprav nije nami zdrava logika. Megjutim stvar je došla i
Ali što se je najnemilije nas kosnulo, to | mjesta mnogo je bolje bilo. pred opć. vijeće koje je svome liječniku za-
je bilo vigjeti kako je nesretno prošla naša Hoćemo li se igda osvjestiti i priznati da branilo da bez privole vijeća ne smije se
stvar u Delegacijama. U Austrijskoj je De- nam Magjari mrse račune i u Beču, i u Ri- | prihvatiti liječenja malarije. Proti ovom za-
legaciji Juraj Biankini odvažno naša prava mu, i na Rijeci, i u Bosni ? iključku vijeća uložio je utok na Zemaljski
istaknuo. Oporom ali skladnom besjedom, | sat EE \Odbor g. Šarić i drug, pak je odbor, jer do-

 

 

— Nu to je samo do sutra, dok osvoji-| »da će od Ingleza biti poštovana, kao za-
odvrati mu Hoste i uspravi se na naslonja- | mo grad, a onda ćemo Vam sve povratiti. »stava države zaraćene s Francuskom«.
ču, te pokaže rukom na drugi obližnji na- U toliko ste vi ovdje sjegurni, od koga se Iza kako je izdao ovaj proglas, otputuje
slonjač, nudeći Kabogi, da sjede. \plašite? Frančezi su daleko, a Rusi i dalje! |put Boke Kotorske :
Kaboga učtivo pristupi, sjede, pak će: |  — Ja Vam se samo čudim, gospodine Eto kakvu su valjanu pomoć Dubrovčani
— Bit ćete čuli, da smo jučer potukli |grofe, kako imate smionstva, da u mene izgubili, a sve radi velike požude za čašću
Frančeze u Gružu? | dolazite to pitati! | svoga poglavice !

— Znam! — Nijesmo li zar pod Vašom zaštitom? | š
— Još im ostaje samo grad u rukama. | — Čudnovato, opet Vam govorim, da u/  Pijerko je Bona ležao od zadobivenijeh
— Istina! mene dolazite pitati topove i džebanu, do- rana i nije se mogao maknuti iz postelje.

— Narod želi, da se njih oslobodi.
— Lijepa želja!

- 1 to još danas!

— Nikad bolje!'

ičim u drugoga ištete časti i naslove! Ko|Kaboga pako nije imao toliko eneržije, da

\Vam je dao naslove, taj neka Vam dade ito- obuzda razuzdanost ustaša, koji su grabili

pove! , li činili nasilja stanovnicima Pila i Ploča pa
— Mi odakle će mi dati, kad i sam ne-|i Gružanima. Puk je kleo i proklinjao Ka-
— Mi valja, da se okoristimo ovom že- ma nego veoma malo? bogu, ali on se zadovoljavao tijem, da su

ljom naroda, te da dobro upotrebimo ovu  — Nek Vam dade to malo što ima! |mu odani oružani ljuti i zato je njihovu

lijepu priliku, kad su Frančezi sbunjeni ra- | Razumio je Kaboga, da mu Hoste pre-/ razuzdanost podnosio i mirno gledao.

di poraza u Gružu. zirno odgovara i da ga šalje u Lowena, za-| U toliko prispije prvijeh dana Prosinca

 

 

— Lijepa misao! to jer je u ovoga časti iskao. Pokaje se,| kapetan Lowen u Gruž i dade pomoć usta-

— Ai nam fali topova! što je učinio ono, na što ga je hlepnja za|šama, pridruživši im 50 oružanijeh Ingleza i

— Skujte ih! ičašću nasukala, ali je više bilo docna. Iza pomagajuć im sa' dvije ubojne gjemije.

— | džebane! \učina, kajanje slabo pomaže! Pokunjen se| Cijeli Prosinac opsijedahu ustaše grad i

— Napravite je! vrati s Hoste-ovog broda u Gru \ gradske utvrde, a kroz. to su vrijeme du-

— Mi kako i odakle skovat topove i na-| Nakon malo dana iza ovog posjeta čitao brovački brodovi plovili pod starijem /stije-
pravit džebane! se prilijepljen po cijeloj dubrovačkoj državi | gom svetoga Vlaha.

— Pa kad ne znate Vi, zar hoćete, daja|ovaj proglas, potpisan od Hoste-a : 1 Nu, kad su neki od ovijeh brodova pri-
znam 1? »Nije svrha moga pothvata da uredim |spjeli na Rijeku, avstrijska im vlada ne do-
— A ja sam baš došao k Vama, da nam »dubrovačko zemljište, nego samo da otole|pusti, da krenu otole pod dubrovačkijem
nekoliko topova i džebane. »potjeram irančezu vojsku. Kadar to izvr. stijegom, nego ih prisili, da izvjese avstrij-
— da ja ostanem bez oružja! Ala li-|»šim, otputovati ću, da se pridružim mome | ski. (slijedi),
jepa li ratnog broda bez oružja i bez dže-| »admiralju. Pitanje dubrovačke zastave ne  —ee
bane! «mogu za sad riješiti, ali svakako jamčim,

 

PE redni