U DUBROVNIKU 21. Jula 1906. NU CENA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na p& i četvrt godine sutazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K 8 — Ko tI I Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. polugodište. Naši mornari i visoki častnici austrijske mornarice. Bečki list «Zeit» javio je u broju od' 15. o. mj. kako je jedan visoki časnik mornarice prispodobio naše mornare sa «troglodytima» i nazvao ih ne-. prijateljima svake kulture! Na ovaj način Austrija je još jednom zasvjedo- čila, kako fino odgojenu čeljad i-/ made u pomorskom korpu; zasvjedo-. čila je kako su visoko još uvijek. povrh nas, kojekakovi njemački kulturtrigeri, potomci više, rafi- nirane rase. Onu momčad, koja je širom mora i širom svijeta pronijela glas austrijskoj mornarici, momčad, i junake pod Visom, naše kršne Dal- matince nazivlje jedan njemac tro- glodvtima ! Austrijo, Austrijo, ime ti je nezahvalnost! Ponosni sin Dalmacije, dika i jedini ponos iz.... austrijske mornarice, kršan i jak, nepridobiv pogibeljima dobiva pljusku od ruke utegnute u finu glasiranu rukavicu, samo zato, što je toliko puta spasio i proslavio Austriju ! Grdne li nezahval- nosti ! | ovako uvrijegjena naša mom- čad, zar će i unapred moći, u dalekoj budućnosti proljevati svoju krv ?!. da obrani i spasi dinastiju ! ?.'.... Troglodyvti, upamtite Vi svi Dal- matinci, u kojima ponosa ima, upam- tite, jer će doći vrijeme, kad će tre- bovati opet troglodyte. Ali ako su naši momci troglodyti, tada fini nji- hovi učitelji nemaju u Pokornovomu prirodopisu životinskoga razreda, u koji bi se mogli ubrojiti. Kad će već jednom prestati ova odurna njemačka bahatost, kad li ele- gantna ponašanja naših teutonskih majmuna ? «Slobodnoj Riječi.» Daleko od nas svaka namjera, da se u- puštamo u polemiku s ljudima, koji za svoje novinarske izraze rabe najgnjusnije riječi, i koji se ne žacaju, kojekakovim misteriozno nabačenim sumnjičanjem zavarati javno mnje- nje. Trebali bi da postanemo kao i oni za moći s njima se prepirati. Mi ćemo samo konstatirati jedan žalostni fakat. «Slobodna Riječe naime u svome broju od 14. kao organ radništva, javno u 20. vijeku prijeti šakama. To je uprav odgoj za našega rad- nika. Tako pišu ljudi jednakosti i slobode. Na taj način, silom naime, hoće oni, da zastraše nas. Ali do toga ne dogje. Mi mi- slimo, da živemo u prosvjetljenom svijetu, / a ne negdje u je sve moguće. gojom. PODLISTAK Josip Onyszkiewicz: Zadnji trzaji. Uspomena 1806.-1906. 10. XIII. — Sad smo više sjegurni, govoraše Ko- privica, jedan od vogja ustaša, prijatelju Zglavu. — Kako to misliš? — Sjegurni smo, jerbo osim nas i In. gleza, sutra dolaze Hrvati s gjeneralom Mi- lutinovićem, da nam pomognu istjerat Fran- čeze, — Čuo sam i ja nešto o tome, ali je li to baš istina, da oni me dolaze za drugo, nego da nama pomognu ? — Borme, mislim, da ne dohode za drugo, a i gospar mi je Vlaho ovako pripovidio. ustarskim tundrama, gdje amo napred takovim od- m Uzaludna muka. ruka poznati u domovini okresivač. Pop Zagorac hoće da se raskreči od Dakle su Hrvati bili prosta žrtva tih posla, da brani sebe i svoje drugove, intriga. i koji su potpisali riječku resoluciju. «Pe- Bez dvojbe će Kuen biti bio prepo- ster je Lloyd» prigovorio mnogo toga korni sluga bečke kamarile, ali u tomu hrvatskoj stranci prava, kojoj hoće da su mu bili glavni sukrivci, ako li ne pripada g. Zagorac na temelju progra- glavni krivci, magjarsko ministarstvo ma g. 1894.:(kojeg se programa ipak koje su mu posredno i neposredno ne drže ni on ni drugovi), i koji u naloge davali. Ako na Beč pada dio zabadanju tog magjarskog lista vidi na- krivnje lošega, stanje tužne Hrvatske, prezanje da posvadi Zagorčevu stran- na Magjare pada glavni dio, a pop u sa Košutovom, u dugom pismu, Zagorac pisao što ga je volja. On ikoje je izašlo u «Magjarorszagu» u|ne može zanijekati da su.u raznim mi- imagjarskom prevodu, hoće da stane nistarstvima u Pešti bili ljudi koji su ina put toj pogubnoj tendenciji, i da mrzjeli i omalovažavali Hrvatsku. Nji- sebe i sve resolucionaše opravda od hovoj je bezočnoj sili popustio Beč, \prigovora ne samo, nego da uzveliča da odpane Megjumurje, da se okoris- \saniju. imao zašto da: upliviše, a ipak su nas | U uvodu on kaže da će kroz taj Magjari isisali, i još nam se rugali da Ilist progovoriti široj magjarskoj puplici, nas hrane. Jeli Beč ili je Pešta zaro- \kad nije smio to učiniti u adresnoj bila naš arhiv ? Dakle niti je pravo \raspravi, jer je vezan dišiplinom kluba niti je istinito, da se ulagiva Magjarim \hrvatske i srpske koalicije. On, narav- navaliti sve na Beč. Recite ljudi boži- ino govori samo u svoje ime, ali do- ji : našim su jadnim krivi i jedni i dru- daje, da tako misli stranka kojoj pri-|gi; ali Magjari hoće danas da okaju \pada, uz koju pristaje ogroman dio svoj grijeh, svoju nepravicu, pak vam ihrvatskog naroda(!) On će biti iskren, dižemo kapu i velimo: amen, samo \jer ako sporazum izmegju Magjara i budu li pošteno obećanje izvršili. \resolucionaša hoće da bude trajan ipo. Što g. Zagorac pribada starčevićan- \obje strane blagoslovan i plodonosan, cim, da su oni krivi jer se je spalila \potrebno je ponajprije, da megju nji- magjarska zastava, jer se je nasrnulo i\ma_ vlada iskrenost. na Srbe, a dopokon s bune koju su | Clanak ima tri poglavlja, a ta su : izazvale zastavu i natpisi magjarski, nek 11, Sistem Hedervary i Chavraka svemu nam prosti, to je prava djetinjarija. Zar \su krivi. 2. Preokret. 3. Zahtjevi riječ- su starčevićanci naredili da se zastave ike resolucije. i natpisi podignu, da srpski list napi- (oja je golema napast za naš na- še one grozne članke ? A kad nijesu, rod bio zloglasni Kuen, puni su listo- kako se je Kuen mogao s njima po- vi ovih zadnjih godina, te me treba da služiti ? Zar su krivi jer su se odazvali | ponavljamo, evo što mu pop Zagorac ii reagirali ? Ali pitamo popa Zagorca \prigovara. On hoće da dokaže, da je i njegove ortake, nebi li i oni isto u- taj nametnik prvi uveo neslogu izme- činili da se to očito nasilje i danas po- \gju Srba i Hrvata; da je zavaravao Ma- novi ? Ko je taj majčin sin koji bi rav- \gjare, te nevine ovčice, a uprav služio nodušno dopuštao da ga zlostavljaju \i vršio naloge iz Beča; da je nauckao u vlastitoj kući? Ovo nas najviše od pravaše e bi spalili magjarski barjak, resolucionaša odbija, jer s jedne strane da je iste nauckao da navale na Srbe; vigjamo da nemadu srca kazati istinu ; da je isti i po istim uzbunio narod da nebi ozlovoljili Magjare, hoće da zbog magjarskih natpisa i zastava. pokriju sva zla, koja smo od njih pre- Hartija ustrpljeno prima što se u nju trpjeli, a za posve ugodit istijem, da pismom unese, može tendenciozni čla- navaljuju na starčevićance, koji su im nak i prostoga zavarati, ali neće nigda najbolju uslugu učinili, i koji kako ne: za nigda one koji prate dogogjaje koji će da budu magjarski pioneri, tako će se zbivaju u domovini od nazad tri- se i još bolje čuvati ne biti ni bečki. estak godina. : I preokretu bilo bi što prigovoriti, | Ne niječemo, dapače smo i mi u- ali nećemo da duljimo. vjereni da je Kuen činio što god je, Uzimljemo pak notu od zahtjeva re- mogao i ne mogao da Srbe i Hrvate solucionaša, i idemo da vidimo hoće: svadi i jedne naucka na druge, u in- li ih znat izvojštiti. itrigama je bo bio pravi majstor, ali Uzaludna je dakle bila muka i trud istodobno izričito priglavjujemo da su popa Zagorca, kad je napisao i dao imu u tomu mračnom poslu bili pri prevesti svoje duge članke, on će mo- ruci glavni Srbi, koji su i na vladi i ći opsjenuti Magjare i prostotu kod iu saboru imali glavnija mjesta, a da nas, ali pametna nigda za nigda. A u Drugog su se dana svi ustaše veselili i davali oduška svome veselju u pjevanju i | — Dosad dobro, a čini mi se, da će i plesanju, jer je prispio u Gruž avstrijski ibolje, odgovori Koprivica. Znate li Vi što- gjenero Milutinović sa dva bataljuna Hrvata. \god, je li istina, da nam sutra dolaze Hr-/ Ova se vojska odmah pridruži Inglezima ivati u pomoć? i ustašama, te stadoše zajedno opsijedati | Dolaze, ali u ime Avstrije, jer su oni grad. Na zaravanku se zaselka Sorgo viju \avstrijski vojnici. \tri zastave: s jedne strane ingleška, s druge | —- A hoće li oni, recite nam, pripomoći avštrijska, a po srijedi dubrovačka. — Zdravo da ste, djeco ! Kako idu naši posli na ovijem stranama ? GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. \ Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. (kako unicum hrvatsko-imagjarski spo- te sumama krajine, da nas iz Rijeke: razum. Osvrnimo se na tu dugu pi- istisnu. Na financijalne odnose Beč nije \nas, da istjeramo Frančeza ? — Nađam se, da hoće. — Bogu hvala, tad ćemo biti sasvijem slobodni ! usklikne Zglav. — Bože daj, sinko! Ali sve nešto slutim, a dao Bog da izagje na dobro ! opazi Bona. — Što to misliš, gosparu Frano, vjere ti ? — Ne znate vi još, kakav je danas svijet; svak gleda samo svoju korist. — To hoće rijet? = Ne bi hotio, da se oslobodimo Fran- čeza, a da....... m kkk, MAprtimo ma rame koga drugoga ! presječe ga Koprivica. | ja sam to isto promišljao, ali nijesam hotio govo- riti. — Di, da, tako je ! Valja se čuvati i biti pitestprenp a teti Lane, (ete Doma . — Dragi prijatelju, govoraše Frano Bona Natali-u, što ti se čini od Vlaha ? — Ne razumijem ga ni ja! odvrati Bona. Pripovidio mi je on isti, da mu je rekao Milutinović, da je poslan od cara, da istjera | Frančeze iz Dubrovnika, ali ni da ukine, ni da uspostavi republiku. Dok je ovdje bio Lowen, vrtio se oko njega ko sveti Matija oko poklada, dok nije izrađio, da ga nadari zvučnijem naslovima. Sad, kad je došao Milutinović, uhvatio se rijega ko lupar kamena, pa eto ga je i on potvrdio. ili bolje imenovao namjestnikom. U toliko je Lowen razumio, da se ma nj vele ne o- ibazire, a da se do mila Boga udvara Mi- lutinoviću, pa ti je* lijepo nas ostavio i ot- putovao put Visa, izlikom da je bolestan. A Lowen je bio buš omaj, koji je pravo mislio i koji je stcem radio za našu korist vido im a m a at A om; a KOMI" NOTA O SEM Aa? sA NTS ST S 3 salo čaja stezi ars ci tijit A PRA NJA Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — i Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po U retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. mu je bio za dugi; niz godina desnaj toliko starčevićanci bilježe i ovaj ne-|učiteljstva bez razlike karaktera i ta je stran- smotreni i nepravedni napadaj na njih, ka u pitanju naslova »Saveza« sa ogrom- od onih kojim su htjeli dogovorno ra- nom većinom 4:1 pobjedila, i prema tome diti. Raboš kupi dok dokupi ! \bi trebala da se druga stranka po svim pra- |\vilima parlamentarizma kao manjina prila- Josip Eugen Tomić. . \godi ogromnoj «većini, ako im nije bilo U Zagrebu je priminuo hrvatski knjiže-|stalo do boje; &li toga »na ne htjede. Ona vnik i banski savjetnik Josip E. Tomić. je tražila sve moguće izgovore, kojim bi Pokojnik slavio je kao jedan od dobrih na- zaključak većine obeskrijepila: navagjalo se ših literata. Sirom hrvatskih zemalja bio Je tu birtaše, djecu, žene itd. poznat i bio je na glasu zbog svojih knji- | poze š ževnih djela. Zbog lahkoće i zanimljivosti, Kad se znade da u vijećnicu bez pristup- svoga stila bio je najpopularniji hrvatski nice niko nije ulazio, onda je jasno, da su pisac iza Šenoe. Njegovi romani nose na takovi izgovori i izmotavanja sredstva skraj- sebi karakter posebite osebrejnosti, koja za- njeg bizantinizma. dovoljava širu čitalačku pnbliku. Malo ćete! ciranka manjine našla je neku gospojicu naći onih, kojima su nepoznata imena: «Zmaj od Bosne» «Eminagina ljuba», «Za Topić, koja se iz stanovitih razloga upre- kralja i za dom» i t. d. S njim pada u grob gla u njihova koia, te ju istakla kao -go- jedna od starih grana hrvatskoga kreka.vornicu protiv zaključka većine, kojoj da- Vječna mu slava. leko ogromna većina nije dala govoriti. Po- po što je sada g. Čurić, apelirao na savjest »Dubrovniku“. predsjednika A Aličebića, da ovaj po duši Čitajući u listu »Dubrovniku od 14 o. mj. kaže, nije li zaključak već stvoren većinom noticu crpljenu iz »Srpske riječi« tičuću se glasova i prema tome nije već postao bes- učiteljske skupštine u Sarajevu, u kojoj se predmetan za debatu; pa kad je g. pred- veli, da učiteljstvo Herceg-Bosne nije mo- sjednik izjavio, da »On po svojoj predsjed- glo učiniti saveza radi tobožnjih »Stadle- nmičkoj moći oduzima privremeno predsjed- rovaca«, molimo to slavno uredništvo, da !mištvo g. Višnjiću i pošto je zaključak već \u hator istine izvoli slijedeće u svom cije- stvorem wećinom glasova, da oduzima ri- njom listu štampati. ječ gospojici Topić i prelazi na dnevni Učiteljstvo Herceg-Bosne skupilo se u red«; sada se tek pokazala tendencija, za Sarajevu, da u danima 6. 7. 8 jula riješi kojom su pravoslavna braća išla. I. pitanje učiteljskog materijalnog položaja Sada naime ustade na stolac g. Jovo Vu- I. da pretrese novu maučnu osnovu i Ill. ković i zavika: »Predsjednik neka nema da učini havez. riječi, i neka mu se uzme povjerenje«. Na Nama potpisanima nije do toga, da Srp- to ustade drugi neko te zavika: Cujle svi! skoj riječi razjašnjujemo stvar, jer lo ona Prdsjedniku se uzima riječ za to, što kao sve dobro znade ako i neće da zna; nu karakteran čovjek ne će da gazi istinu, a ipak si smatramo za dužnost, da kao uče- u prilog protivnoj stjanći. Sača še diže snici te skupštine uputimo čestiti +»Dubrov- neko od pravoslavne braće, te zavika: Ko nik« upravo stanje stvari. je Srbin, napolje! a drugi neko: Ko je Već dne 6. jula, na predskupštini opazi- | rišćan na polje! lo je učiteljstvo katoličke vjeroispovjesti, da Sada neka svak sudi; Nije li htjela ma- su pravoslavna braća, izrabivši nekakovu njina da terorizira većinu i da joj nametne tobožnju »propagandu«, htjela cijeloj skup- svoje vodstvo i boju? pa kad im to nije štini nametnuti svoj dominirajući karakter tišpjelo, onda se odijeliše, a u vijećnici o- i svoju boju, a što bi našoj cijeloj domaji stadoše katolici i muslimani i nekolicina njihov naum donio u budućnosti, ne ma- pravoslavnih, kojima je bilo više stalo do rimo ispitivati, ali sudeći po revolucionarnim staleške stvari, nego do boje riječima nekog mladog »popa« koj se, Neki su muslimani, ne shvativši, odmah u vijeme skupštine na hodnicima gradske smjer pravoslavne braće takogjer izišli, ali vijećnice sav uspjenio, držeć govor, sigurno | kad su čuli isticanje srpstva i rišćanstva, ništa dobra; ili najmanje toliko, da bi se prosvjedovaše protiv toga, jer da oni nije- učiteljskom pokretu nametnuo srpski narod- su ni Srbi ni rišćani, te se mnogi vratiše nostni karakter; a da je to zbilja tako vi- megju većinu, i tako složeni učinismo na djeće se kasnije iz dogagjaja, koj se desio 9. jula (izvan programa) savez, u kojem i- na 9. jula, zabrasmo per aclamationem čestita, požr- Bilo, kako bilo, |I. i Il. se pitanje na 6. tvovna i karakterna čovjeka g. Aličehića 7 i 8. riješilo i sad je došlo na red pita. predsjednikom i savkoliki odbor. nje »Saveza« i u toj tački se mnijenje ra- Eto tako je bilo, a sad još nešto na ri- | zilazilo. ječi g. Lazarevića, koji je govor g. Džamo- Jedna stranka. koju je zastupao g. La- vje nazvao reklamom za »Osvit« zarević bila je za savez učiteljstva osnov. Mostarski »Osvit« je od prvog svog da- škola i uzdajuć se u svoju pretežnjiju ve- na imao vazda toplu riječ ne samo za vas- ćinu, btjela je savezu nametnuti svoje vod- koliki narod bez razlike vjere, no i za uči- stvo, druga stranka, koju je zastupao g. teljstvo u opće, pa s toga ako je on na Čurić, i kojoj se bilo samo do stališke stva- skupštini i na banketu govorio, govorio je ri a ne boje, bila je za savez svakolikog kao urednik onoga lista, koji je vazda za- Nije dosta, da smo izgubili Hoste-a, nego !stano crna slutnja! odgovori Bona i htjede, eto sad i njega, a sve poradi Kaboge! da će još nešto reći, al' u to dospije k nji- Reci, poradi njegove lude oholosti! = ma jedan Kotoranin, pak će: Tako je! Sad je ostao sam, da zapo- Znate li, gospodo, što se u Boci do- vijeda i predvodi u opsijedanju grada, sad gagja? je miran, kad se može smatrati vrhovnijem Umakao sam od tamo i brzao, da vas izapovjednikom ! Nu sve mu to prosto bilo, potanko obavijestim. \ali znaš li što sad čini? Govori, Tripo žito je? zapita Natali. | Što ? Neka malo «dahne 1, pa me poslušajte. Izdava naredbe i zapovijedi ne pod Ubio me veliki nut! — Dakle čujte! Av- svoje ime, nego u ime..... \strijanci s Milutinovićem na čelu padoše pod Koga ? \|Hercegnovi. Crnogorski je vladika na to U ime avstrijskog gjenerala ! \odmali zatvorio vrata od grada, veleći, da - Ma što mi govoriš, duše ti! \je on zauzeo svu Boku u ime Rusije, te im Govorim ti na žalost golu istinu! me» zaprijeti, da ne idu naprijed, jer će tad na- Ini je žao, da je moram govorili, ali hoćeš, valiti na njih njegova vojska, kojom on kao nećeš, tako je! Ja sam mu dapače prigo- ruski gjenero zapovijeda. vorio, zašto to čini, a on mi je tad okre- | —' Oho! usklikne Bona. sao, da mu je Milutinović tako naredio. Tadar zapita Milutinović Hoste-a, što A kad sam mu spočitnuo, zašto se nije to- je u stvari, a ovaj se poče izvinjavati, tako mu opro, nije mi ništa hotio da odgovori. da je Milutinović razumio, da je izdaja po — Da kojom se namjerom on pokorio | srijedi. toj naredbi ? — Izdaja ! zaupiše Bona i Natali zajedno. — To je ono, što ni ja ne mogu doku-/ — Da, izdaja. Jer, dok je Hoste zvao Mi čiti. Tu mora da se nešto treće krije! lutinovića, da dogje zauzeti Kotor, on je već — Bože moj, kako če sve ovo svršiti i što |bio ugovorio s frančezom posadom, da grad će se napokon od nas dogoditi ? predadu vladici kao ruskom — Može biti svega, al me mori nepre- | gjeneralu. +