% an . Br. 72. PRAMAC U DUBROVNIKU 28. Jula 1906. MEMA MRTATOMA za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine — surazmjerno ; godišnje K 8 — Ko Poe je predbrojen i za došasto | Uspomene. | Često puta bude, pa ili tiho šušta-| nje lišća ili monoiono padanje jesen: skih kapljica, koje zalutavši udare o/ cakla naših prozora ili kakova slična stvar, probude u nama nekakovo ču- stvo čas veselo i drago. čas tužno i krvavo. | tada duša naša zaplovi bes- krajnim nebom naših uspomena, u gru- dima našim dižu se prošli časovi, uda- raju burno i strastveno, govore nam tužno i mučaljivo i mi se smiješimo ili plačemo. | na dvadeset ovoga mje- seca takov je jedan vanjski podražaj podigao u nama čustva slatko-gorka. Na 20. o. mj. naš se je duh prenio nekoliko decenija natrag na uzburka- no valovlje mora. Pred našim očima pomolila se je slika strahovite pomor- ske borbe. U duši nam je ozvanjao jek burne pjesme naših mornara. Vi- djeli smo kako se puši rumena krv, bili smo duševni svjedoci četrdesetgo-: dišnjice viške bitke. Slatka je za nas ta uspomena, slatka je radi slave na- šega mora i naših sinova, koji nagjo- še sebi grob u bezdnu morske puči- ne. Ali koliko je ta uspomena slatka toliko je ova i gorka. Gorka je, radi sadašnjosti, gorka je radi bijede, koja nas tišti a koja nam je rek bi plata za prošlu slavu. Austrija, kojoj smo spasili velevlašće, Austrija, kojoj smo očuvali more, ne da nas nije nagradi- la, nego nas je dapače zapustila. Na- cijonalni rat, ekonomska zapuštenost, sila prirodnih ljepota, veličanstvo i bo- gastvo naših gora, koje leže nijeme i mrtve, a država nema novca, da izra- bi to u našu korist, bila nam je na- grada, plata za ono što u prošlosti či- nismo. Kakova grozna ironija. Dalma- cija, biser zemalja naše države, izgle- da pustarski predjel, na koji se niko ne obazire, nego tek kadikada progje ministarska koja karavana, iz proste udobnosti i užitka, koje im pribavi mo- Izborna reforma. Treba pravo rijeti: ministar je Beck bio sretne ruke. Iza kako je svak na- kako su se stranke nagagjale, a njiho- vim se zahtjevima popuštavalo, te je broj mandata rasao, tandem aliquando odbor je svršio svoju zadaću, i posre- dujuće su stranke izvojštile da prodre generalni vladin kompromis u odboru sa 28 glasova Poljaka, Jugoslovena, Rusina, Rumunja, Taljanaca proti 19 Českih i Njemačkih. Tijem je probijen led, i sva je prilika da će i u parla- mentu ta osnova ipak dobiti dovoljnu većinu. Reforma od kad je upućena dala je najviše glavobolje svim mini- strima, koji su neprestano ugovarali sa strankama, sa pojedinim najuplivni- jim osobama, koji su pokušali svaki način posredovanja e da bi ma koji način došlo do sporazuma. Ministar- stvo se je Gautschevo nasukalo, pak slijedom i ono Korberevo i Hohen- lohovo, dok eto ovomu ministarstvu ne pogje za rukom spor u odboru poravnati i tako utrti put da osnovu odobri tamo na jesen i isti parlame- nat prije nego li se razigje. Do sad je parlamenat brojio 425 mandata, od toga su Nijemci imali 203 mandata, Slavjani 196, Talijani i Rumunji 24 mandata. Ministar je Gautsch prvi pokušao iznijeti novu osnovu, koja je po nje- govor sudu imala svijeh zadovoijiti, i koja je bila najpravednija za nas Sla- vjene, jer nam je davala u parlamen- tu većinu od 5 glasova. Odmjereno GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. | (reqco som snimit < čnrnctoj Hrama - === _====== IZLAZI SVAKE SUBOTE. -- POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Tisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. (2, Šlezija 2; Tirolska 2, Trst 1. a svi ostali bi mandati ostali kako i u Ga- utschovoj osnovi. Sto ne domogoše ai. Gautsch ni itezo i pritezo što je bolje mogao, iza Hohenlohe, to je dostiglo ministarstvo Beckovo, i to popuštajuć opet glav- \nim strankama, a skrativ nadmoć Sla- \vjana na samo dva glasa većine. Po \ovoj osnovi dakle pridolaze na Česku |130 mandata, na Dalmaciju 11, na Ga- lliciju 106, na nižu Austriju 64. na \gornju Austriju 22, na Solnogradsku 17, ma Stajersku 30, na Korušku 10, ina Kranjsku 12, na Bukovinu 14, na | Moravsku 49, na Šleziju 15, na Tirol 26. na Foralberg 4, na Istru 6, na |Goricu 6, na Trst 5. Dakle bi Nijemci \po toj osnovi, ako bude odobrena u \parlamentu, imali ukupno 233 manda- ta, Slavjani 259, Taljanci 19, Rumunji 5. Kako u mnogo čemu drugomu, ta- ko su i u ovom natezanju najbolje prošli Poljaci, jer od prvotne osnove, koja im je davala 88 mandata, doprli isu do 106 mandata. | 1 tako je svršilo i ovo slovo, koje lje dalo okapanja i brige raznijem mi- | | \nistrima. Mi Slavjani i ako smo pri-. lično prikračeni u sretnom našem pra- \vu, ipak se možemo radovati jer: je |nadmoć Nijemaca skršena, te ima stal- |ne nade da složni će Slavjeni i ono dostići što ih po pravici ide. I | FA | | Rusija. | Ko:od nas Slavena nije nasladom \gledao gordu Rusiju, kako kroči kako Godina Il. | Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 pars po U retku a koji se više pula liskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. la glavnu riječ, svak joj se s puta u-|rođom vladati, ona ih je na muke sta iklanjao, je: se svatko bojao dogje li vljala i progonila. ido guste, te. raspošalje li Rusija ogrom- = Nepripravna za rat, a rastrgana u ime i dobro oružane svoje voiske, što|kući od silu nezadovoljnika i revoiu- \će biti od nas? Na to su rijet bi, naj-| cionaraca, ona pri samom tihom oce- \više računali glavni faktori u Rusiji: anu zametne kolo, koje joj donese ne- dok baš ta ogromna im moć imala do-|sreću iza nesreće, poraz iza poraza, bro otvoriti oči, jer prekomjerna baš tako da je svaka slavjanska duša ljuto moć stvara najbrojnije i najkivnije ne- | zacvilila s tolike medače, i svaka je va- prijatelje. Osim toga ti su po iskustvu | pila: daj Bože mira Rusiji, da opočine, iznali, da dok uz staru zakletu svoju da se sabere, da se snagje od velike \neprijateljicu Inglešku, dopustili su, dajsvoje nedaće, i da se pripravi u ne (toliko osnaži susjedna im Njemačka, daleko da steče opet u svijetu časno da će obe podvostručenim silama gleda- |ime, koje je uživala, kroz cijelo prošlo (ti da ju oslabe, ako li ne i skrše. Ber-| stoljeće. Ali tu pravednu i živu želju, linski ih kongres imao osvjestiti, da|taj iskreni vapaj hoće da osujete vlastiti Rusija nema smetnuti s oka Europu, |nje sinovi, a naša braća Slaveni Rusi. \jer joj sa te strane rade oko glave. i Sve ustalo kako pjano, ludo, mah- \stina_je nje moći, njenoj trgovini i pro-|nito, bijesno i neprestani zločini i u metu trebalo je otvoreno more, a ona bojstva glavnijeh od carske kuće, do ga imala nije, jer i Baltičko i Crno| proste policije, i pobune na selu i u more koliko da i do nje nijesu, a sje- gradovima, u činovništvu, u vojsci, i iverno ledeno more nije podobno, da grabež i pokolj i požari, štrajkovi i se promet i trgovina rasprostrane, ali bumbe, a nadasve Duma, koja mješte ije slabo računala na koji će otpor nai-|se poslužiti svojom vlasti da malo po ći, a još je slabije nastojala da se (o- | malo uvede red, poredak, civilizaciju mu ratu junački pripravi. \i dobrostanje, gledala je kako će drzovito A kako je nepromišljeno i slijepo|izazvati redovitu i priznatu vlast, da \ pratila što se je dogagjalo oko nje, i učini koju nesmotrenost i tako izazo- koji joj se ljuti zalogaj pripravlja, tako ve opću pobunu. je bedasto i posve slijepački puštala da = Poviše se je Rusije nadvila grdna ijoj se u samoj zemlji otugji narod, i strašna oblačina, iz koje neprestano \rastruje vojska, otprto joj postanu očiti sjeva, a kako da gromovima svojim neprijatelji svi prosvijetljeni krugovi. jeca: Potemkim, Moskva, Kronstadt, Nesretna smrt Aleksandra lI., nepresta- Kijev, Odesa, Bjelostok! Sva se boj- ino rovarenje i atentati za Aleksandra na sprava u_ Petrograd sakuplja, Du- ll, nasilne smrti mnogijeh doglavnika, ma gonjaše svoju, puknulo je i da- (imale ju podučiti da ima u svome kri- [ni nemile kušnje, plača, užasa, ra- (lu rak ranu, od koje lako da grozno zora, pokolja primiču se. UmHli čo- \postrada. Ogromna masa kmetova, koje vjek ne može se domisliti sve što bi je po njoj Ceskoj 118 mandata; Dal- gorostas, i svoju moć prostire u Eu- su svim mogućim načinima bezdušnici|se iz toga moglo izleći. Vijesti, ko- maciji 11 mand; Galiciji 88; Nižoj|ropi i Aziji? Ko od nas nije ponosom podjarivali da ustanu, te njihovi po-\je od tamo stižu nemile su, govorka- Austriji 55; Gornjoj Austriji 20, Sol- nogradskoj 6, Stajerskoj 28, Koruškoj 10 Kranjskoj 11; Moravskoj 44, Šlez- skoj 13, Tirolskoj 21, Foralberskoj 4 Istri 5, Gorici 5, Trstu 5, svega dakle 455 mandata, od kojih bi Nijemcima ripadalo 205, Česim 99, Poljacim 64, usinim 31, Jugoslovenim 36, Taljan- cima 16, Rumunjim 4. Ministar _Hohenlohe držeći se iste osnove, manjim je skupina; sadržao isti broj mandata, a višim skupinam ponudi nekoliko mandata da izazove izmegju njih takmenje i nepopuštanje i tako da izagje neka osrednja mjera. re. Kad će ovo već jednom prestati ? Hoće li već jednom i Austrija pojuriti, da u svojoj krunovini usreći zemlju, | Po njegovoj osnovi Slavljani bi bili ju salomi, od kad je prešla Dunav, |namislila je da će sve urediti bičem, \govorio da je Slaven, dok je slaven- iska Rusija bila strašilo mogućnika u svijetu ? | ako nitko od nas nije želio da ga taj Moloh proždre, ipak bila nam ije velika utjeha, videći sve to očitije napore svesilnih susjeda, da nas po- \djarme, da nam skrate što nas po Bo- \gu i po pravici ide, znati da nas ne- će posve u kraj zbiti, dok velika Ru- \sija bude branila potlačene Slavene. | mi smo se nadali boljim danima, bo- ljoj sreći. A sad? | Od kad je Rusija skršila genijalne napore Napoleonove, od kad je odo- (ljela navali sve Europe, uortačene da \gubni nauci sve se to više širili, imali lo se je i o okupaciji Rusije, kadre da \su ih učiniti opreznim, da nevolju vi- uznemire vas svijet, ali najviše da uz- de naukom a nadasve kršćanskim uz- nemire svaku slavensku dušu, koja \gojem, jer jaoh ako se ogromna ta skršena od boli uzdiše: Spasi Bože Ru- \masa jedan dan osovi na svoje noge, siju, koja je na rubu propasti. Utaži \me da traži što je razložito i pravedno, strasti, sajedini duhove, umiri zemlju nego da iskalja divlje svoje strasti. Je li | junaka! Ipak masa okrenula stranputice, i zače- Borba je gotova; Duma raspuštena la opake, rovarne, grabežne namisli, a revolucija na putu. | ie i isk: : | EL aa at i Ša pt me taJ S E \naravno je da i vojska se mora ogu- | Najbolja | najprikladnija prilika sva: bavit, jer dopokon viši dio vojnika pro- kome za štednju i sipa HRVATSKA PUČKA ŠTEDIONICA izlazi iz te mase, koji će u svojim za- \povjedniciima vidjeti ne pretpostavljene | registrovana zadruga sa ograničenim jamstvoih istarješine, nego nemile krvnike svoje. u Dubrovniku Rusija mješte vidati te rane iz korjena, prima novac na uložne knjižice za štednju i priplod i plaća na njega imali tri glasa većine, a bili bi dobili obranila Šipkin klanac, zauzela Plevnu, naganajkom i Sibirijom, mješte pozvati 4 Česi 4 mandata, Poljaci 14, Nijemci i nenadno banula pred sami Carigrad, | bolje ljude iz prosvijetljenih krugova, kamate bez ikakva odbitka. Daje vje: majku viških junaka? | niže Austrije 9, gornje Austrije 2, Sol- vratolomnim nasrtajima junačkog Gur- da rade kako zastupnici, i da se sa Neće li možda sada? \nogradska 1, Bukovina 3, \OTC 1 C jaa 1 zastt ua St imi resije uz povratak na stalni rok ili tekući oravska ka i Skobeleva, ona je u svijetu vodi-| osvjedoče, koliko je teško jednim na- račun. | ćićimak i koštunjasta košćela pomiješani sa!|odmaraju i da se prirode nauživaju, kako|onda veselio! To mu je i bilo jedino ve- | sinko, da godine ne leže kako kvočka na PODLISTAK Josip Onyszkiewicz: RI , Zadnji trzaji. | Uspomena 1806.-1906. XIV. Po humskim vodama ljupko se razlijeva Zrak premaljetnog sunca kad zalazi, 4 e ki e vi se, i nad njim zasijeva Ko draže da nigdje rijeke ne upazi; Svijetlo li umire, tamno \i razgrijeva. Bijedno li miruje, žarko li zarazi, Naglo li pobjegne, tiho |' je stal, Svud trepti razbludno gdje trepti val! Kazali : «Zlatka+ i Pri ulasku se u grušku luku otvara na lijevu stranu riječki zalijev. Što dublje u nj ulažiš, njegov se široki otvor sve to više sužuje, dok mu se na dnu, ondje, gdje je izvor Rijeke, obje obale ne sljube, odete zaostaje za njom. S lijeva i s de-| riječkom breskvom. Tu ćeš naći pitomu ja- buku, slatku krušku, glatku kriješvu i cvije- roke zovine. Tu je mjesto, gdje ćeš ćuti najljepšu pjesmu, koju nije nigda ljudska | miomirisnom dunjom i na daleko poznatom |bi Ferić rekao: |Faucibus a primis geminae margine rivae, |Multa voluptatis causa posuere beati \tnjasti mjendeo upored divljeg rogača i ši- 7ecta patres. $ | Prvi od ovakovijeh 1jetnjaka, koji ti se |ukaže, kad u zalijev uljezeš, to je onaj u | \selje u životu, jer poslije ko da su Srde jajima.» Kad je spazio, odmah ga nešto | svu svoju zlobu poviše njegove glave iz- steglo oko srca, pa ne diže oka s Marice jlile! Otišao je s brodom kapetana Miha, Ivove tako se zvala no se upiždrio (uhitila ih nevjera, jedva se spasio. Nakon u nju, ko pomorac u nebo, da ugata, koje I više od godine dana povratio se doma, će vrijeme. Prosti Bože, pričinila se misa lali.... ali... i tu starac zaplače... ali dulja no ikad, nigda svršiti ! Napokon ipak pamet dostigla, a i ne će, — pjesriu pri- Mokošici porodice Giorgi, znamenit, jer se! kuću je našao pustu ! Nije imao ko da ga dospije, a on je čekao u potrijemku, odlu- rode. Šum se rijeke, koja izvire miješa sa lahkim šuškanjem trsti, milozvučno biglji- sanje slavuljevo sa titrajem mora pomiješa- na s vodom, svježa omavica vije tankim čempresom i prohuji kroz granje i tranje, a ozgar ti odnekle s brda dopire glas tan- bog grla mlade Riječke ispremiješan sa vi- sokijem zvižđukom svirale, u koju opet na drugoj strani mladi pastijer svoja čuvstva izlijeva. A sve to zajedno sačinja jednu u- godnu harmoniju, koja le kao glas sirene opčara, te bi dan i noć slušao i divio se \ovoj vještini prirode i velikoj mudrosti O- noga, koji je sve to tako lijepo uredio. Tu je najpodesnije mjesto, gdje će čovjek spoznati svoje ništavilo i malenkost prama majci Prirodi i Onomu, koji svijem ovijem vlada; tu je mjesto, gdje će čovjek iz či- sta srca duboko uzdahnuti: Velik li si Bože |u djelima tvojijem ! Tamo su iza teška i mapoma truđa u domovine službi dubrovačka vlastela hodili, šuplja tratika sa tvrdijem borom, bodljikavi da odmore duh i tijelo, tu se nadahnjivali šipak sa mehkom smokvom, visoka paoma | sa niskom crnogoricom. Tu raste dračavi % «m dvaju: NOE 4 i , i VE mnogi pjesnici. Tu su sagradili ljetnjake, da se u njima « < a Q . . od e 3 Sgrokite Meni a uče“ u njem držala zadnja skupština dubrovačke vlastele, To je bilo u noći izmegju 18. i 19. Sječnja 1814. Ovo se večer vidjelo, gdje se jedan po jedan iz Gruža put Rijeke šuljahu vlasteja ko noćne aveti, Da ih ne bi ko sumnjiv opazio, igjahu do Kabogina ljetnjaka u Ba- tahovini pješke, a otole ih je stari lagjar Lobro prevozio na drugu: stranu, u ovaj ljetnjak. Baš je odveo dvojicu i vratio se, da opet preveze, ako je ko došao. Pogleda okolo (i ako je tmica, vješto joj je njegovo oko), zazvižđi kao ćuk, pa kad ne čuje ni od kle odgovora, priveže lagju pri kraj, a on se iskrca, te sjede u jedno prizigje, dobro se |zagmuvši starijem iskrpljenijem gurijem. Sjeo Lobro te stade promišljati o mladi- jem danima, kad se je on još keo dijete ukrcao za «maloga» na brod kapetuna Pa- pričeka, da ga za zdravlje upita! Rekoše čan, da će joj odmah kazati, što misli. | mu, da je starica majka pred tri mjeseca | ona izagje iz crkve, progje mimo nj, ali on | umrla ! \ne može da progovori, učinio se uzo u «Pa da sam je barem vidio, da sam joj grlu, ne će riječ, da izigje na usta, pa da barem oči zaklopio, bila bi mirno u grob/će sad puknuti. No se smeo pa je gleda, legla» prošapće sam sobom. E, sad nije | ne umije ni da joj se javi. «Ela luđa gla- bilo druge, valja poći opet na more, a ko vo», govoraše kasnije sam sobom «pa nije- bale i lahor lišće. Prvi je put ga je = mu se jučer. «Moj Bože, kako ovo vrijeme kala — otac mu je bio davno umro —,|jerolazi», govoraše sam sobom, «ala je ba#' kako se je nevinijem djetinjijem veseljem | pravo pokojni kapetan Miho govorio: Pamti, će upravljati kućicom, ko će vladati s ono malo sirotinje, ko će gajiti baštinu ? Svak mu je govorio: «Oženi se, Lobro ! Što ćeš tako, komu ćeš to ostaviti, kad pogješ na more 7+ | on se oženio. To je bilo ovako. Njemu Bog dao nešto malo imanja, a ona bila pripukla siromašica, ali valjana i ure- dna djevojčica. A za ljepotu para joj wa daleko ne bijaše ! Crne kose ko gavranovo perje, živo oko crno ko crni mramor, mali kovrćasti nosić ko dlijetom izdjelan, a usta ko da si ih parom prorezao | A_ćutio je i on nju i ona njega, ko što more ljubi o- vidio u Rožatu. To je bilo jedne Nedjelje, sam joj se ni javio, kako mi se ono zam- liječile oči! | to sam pomorac, pa se smeo ispred jedne ženske!» -— i pljune preda se. «Ali polako, Lobro», nastavi, «znaš i onu drugu, što je kapetan Miho običavao reći: Lakše je osvojiti Carigrad, nego žensko srce»! «Ma se i ona zacmjenila, kad je vidjela, kako je uprto gledam, a zašto ?» «Ta sto sam je puta vidio, ma se ne bi zacrjenila 1» Opet se jedanput desio u ba- štini, kad je ona naljegla. | taj ga put ste- glo oko grla, ka da nezrele oskoruše žvače, ali ipak sakupi sve sile i oslovi je: «Dobro jutro, Marica, uranila ?» Pa od tad se sve to češće š njom sastajao i govorio joj puno, puno toga, ko da » što je prvi put pred njom mučao. | došli na i : :