%

an
.

Br. 72.

PRAMAC

U DUBROVNIKU 28. Jula 1906.

MEMA MRTATOMA

 

za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i
četvrt godine — surazmjerno ;

godišnje K 8 — Ko Poe
je predbrojen i za došasto |

 

 

Uspomene. |

Često puta bude, pa ili tiho šušta-|
nje lišća ili monoiono padanje jesen:
skih kapljica, koje zalutavši udare o/
cakla naših prozora ili kakova slična
stvar, probude u nama nekakovo ču-
stvo čas veselo i drago. čas tužno i
krvavo. | tada duša naša zaplovi bes-
krajnim nebom naših uspomena, u gru-
dima našim dižu se prošli časovi, uda-
raju burno i strastveno, govore nam
tužno i mučaljivo i mi se smiješimo
ili plačemo. | na dvadeset ovoga mje-
seca takov je jedan vanjski podražaj
podigao u nama čustva slatko-gorka.
Na 20. o. mj. naš se je duh prenio
nekoliko decenija natrag na uzburka-
no valovlje mora. Pred našim očima
pomolila se je slika strahovite pomor-
ske borbe. U duši nam je ozvanjao
jek burne pjesme naših mornara. Vi-
djeli smo kako se puši rumena krv,
bili smo duševni svjedoci četrdesetgo-:
dišnjice viške bitke. Slatka je za nas
ta uspomena, slatka je radi slave na-
šega mora i naših sinova, koji nagjo-
še sebi grob u bezdnu morske puči-
ne. Ali koliko je ta uspomena slatka
toliko je ova i gorka. Gorka je, radi
sadašnjosti, gorka je radi bijede, koja
nas tišti a koja nam je rek bi plata
za prošlu slavu. Austrija, kojoj smo
spasili velevlašće, Austrija, kojoj smo
očuvali more, ne da nas nije nagradi-
la, nego nas je dapače zapustila. Na-
cijonalni rat, ekonomska zapuštenost,
sila prirodnih ljepota, veličanstvo i bo-
gastvo naših gora, koje leže nijeme i
mrtve, a država nema novca, da izra-
bi to u našu korist, bila nam je na-
grada, plata za ono što u prošlosti či-
nismo. Kakova grozna ironija. Dalma-
cija, biser zemalja naše države, izgle-
da pustarski predjel, na koji se niko
ne obazire, nego tek kadikada progje
ministarska koja karavana, iz proste
udobnosti i užitka, koje im pribavi mo-

Izborna reforma.

Treba pravo rijeti: ministar je Beck
bio sretne ruke. Iza kako je svak na-

kako su se stranke nagagjale, a njiho-
vim se zahtjevima popuštavalo, te je
broj mandata rasao, tandem aliquando
odbor je svršio svoju zadaću, i posre-
dujuće su stranke izvojštile da prodre
generalni vladin kompromis u odboru
sa 28 glasova Poljaka, Jugoslovena,
Rusina, Rumunja, Taljanaca proti 19
Českih i Njemačkih. Tijem je probijen
led, i sva je prilika da će i u parla-
mentu ta osnova ipak dobiti dovoljnu
većinu. Reforma od kad je upućena
dala je najviše glavobolje svim  mini-
strima, koji su neprestano ugovarali
sa strankama, sa pojedinim najuplivni-
jim osobama, koji su pokušali svaki
način posredovanja e da bi ma koji
način došlo do sporazuma. Ministar-
stvo se je Gautschevo nasukalo, pak
slijedom i ono Korberevo i Hohen-
lohovo, dok eto ovomu ministarstvu
ne pogje za rukom spor u odboru
poravnati i tako utrti put da osnovu
odobri tamo na jesen i isti parlame-
nat prije nego li se razigje.

Do sad je parlamenat brojio 425
mandata, od toga su Nijemci imali
203 mandata, Slavjani 196, Talijani i
Rumunji 24 mandata.

Ministar je Gautsch prvi pokušao
iznijeti novu osnovu, koja je po  nje-
govor sudu imala svijeh zadovoijiti,
i koja je bila najpravednija za nas Sla-
vjene, jer nam je davala u parlamen-
tu većinu od 5 glasova. Odmjereno

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. | (reqco som snimit < čnrnctoj Hrama -

=== _======

IZLAZI SVAKE SUBOTE. -- POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Tisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

(2, Šlezija 2; Tirolska 2, Trst 1. a svi
ostali bi mandati ostali kako i u Ga-
utschovoj osnovi.

Sto ne domogoše ai. Gautsch ni

itezo i pritezo što je bolje mogao, iza Hohenlohe, to je dostiglo ministarstvo

Beckovo, i to popuštajuć opet glav-
\nim strankama, a skrativ nadmoć Sla-
\vjana na samo dva glasa većine. Po
\ovoj osnovi dakle pridolaze na Česku
|130 mandata, na Dalmaciju 11, na Ga-
lliciju 106, na nižu Austriju 64. na
\gornju Austriju 22, na Solnogradsku
17, ma Stajersku 30, na Korušku 10,
ina Kranjsku 12, na Bukovinu 14, na
| Moravsku 49, na Šleziju 15, na Tirol
26. na Foralberg 4, na Istru 6, na
|Goricu 6, na Trst 5. Dakle bi Nijemci
\po toj osnovi, ako bude odobrena u
\parlamentu, imali ukupno 233 manda-
ta, Slavjani 259, Taljanci 19, Rumunji 5.
Kako u mnogo čemu drugomu, ta-
ko su i u ovom natezanju najbolje
prošli Poljaci, jer od prvotne osnove,
koja im je davala 88 mandata, doprli
isu do 106 mandata.
| 1 tako je svršilo i ovo slovo, koje
lje dalo okapanja i brige raznijem  mi-

 

|
|

 

\nistrima. Mi Slavjani i ako smo pri-.

lično prikračeni u sretnom našem pra-
\vu, ipak se možemo radovati jer: je
|nadmoć Nijemaca skršena, te ima stal-
|ne nade da složni će Slavjeni i ono
dostići što ih po pravici ide.

I

| FA

|

|

Rusija.
|  Ko:od nas Slavena nije nasladom
\gledao gordu Rusiju, kako kroči kako

Godina Il.

| Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 pars po
U retku a koji se više pula liskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

la glavnu riječ, svak joj se s puta u-|rođom vladati, ona ih je na muke sta
iklanjao, je: se svatko bojao dogje li vljala i progonila.
ido guste, te. raspošalje li Rusija ogrom- = Nepripravna za rat, a rastrgana u
ime i dobro oružane svoje voiske, što|kući od silu nezadovoljnika i revoiu-
\će biti od nas? Na to su rijet bi, naj-| cionaraca, ona pri samom tihom oce-
\više računali glavni faktori u Rusiji: anu zametne kolo, koje joj donese ne-
dok baš ta ogromna im moć imala do-|sreću iza nesreće, poraz iza poraza,
bro otvoriti oči, jer prekomjerna baš tako da je svaka slavjanska duša ljuto
moć stvara najbrojnije i najkivnije ne- | zacvilila s tolike medače, i svaka je va-
prijatelje. Osim toga ti su po iskustvu | pila: daj Bože mira Rusiji, da opočine,
iznali, da dok uz staru zakletu svoju da se sabere, da se snagje od velike
\neprijateljicu Inglešku, dopustili su, dajsvoje nedaće, i da se pripravi u ne
(toliko osnaži susjedna im Njemačka, daleko da steče opet u svijetu časno
da će obe podvostručenim silama gleda- |ime, koje je uživala, kroz cijelo prošlo
(ti da ju oslabe, ako li ne i skrše. Ber-| stoljeće. Ali tu pravednu i živu želju,
linski ih kongres imao osvjestiti, da|taj iskreni vapaj hoće da osujete vlastiti
Rusija nema smetnuti s oka Europu, |nje sinovi, a naša braća Slaveni Rusi.
\jer joj sa te strane rade oko glave. i Sve ustalo kako pjano, ludo, mah-
\stina_je nje moći, njenoj trgovini i pro-|nito, bijesno i neprestani zločini i u
metu trebalo je otvoreno more, a ona bojstva glavnijeh od carske kuće, do
ga imala nije, jer i Baltičko i Crno| proste policije, i pobune na selu i u
more koliko da i do nje nijesu, a sje- gradovima, u činovništvu, u vojsci, i
iverno ledeno more nije podobno, da grabež i pokolj i požari, štrajkovi i
se promet i trgovina rasprostrane, ali bumbe, a nadasve Duma, koja mješte
ije slabo računala na koji će otpor nai-|se poslužiti svojom vlasti da malo po
ći, a još je slabije nastojala da se (o- | malo uvede red, poredak, civilizaciju
mu ratu junački pripravi. \i dobrostanje, gledala je kako će drzovito
A kako je nepromišljeno i slijepo|izazvati redovitu i priznatu vlast, da
\ pratila što se je dogagjalo oko nje, i učini koju nesmotrenost i tako izazo-
koji joj se ljuti zalogaj pripravlja, tako ve opću pobunu.
je bedasto i posve slijepački puštala da = Poviše se je Rusije nadvila grdna
ijoj se u samoj zemlji otugji narod, i strašna oblačina, iz koje neprestano
\rastruje vojska, otprto joj postanu očiti sjeva, a kako da gromovima svojim
neprijatelji svi  prosvijetljeni krugovi. jeca: Potemkim, Moskva, Kronstadt,
Nesretna smrt Aleksandra lI., nepresta- Kijev, Odesa, Bjelostok! Sva se boj-
ino rovarenje i atentati za Aleksandra na sprava u_ Petrograd sakuplja, Du-
ll, nasilne smrti mnogijeh doglavnika, ma gonjaše svoju, puknulo je i da-
(imale ju podučiti da ima u svome kri- [ni nemile kušnje, plača, užasa, ra-
(lu rak ranu, od koje lako da grozno zora, pokolja primiču se. UmHli čo-
\postrada. Ogromna masa kmetova, koje vjek ne može se domisliti sve što bi

je po njoj Ceskoj 118 mandata; Dal- gorostas, i svoju moć prostire u Eu- su svim mogućim načinima bezdušnici|se iz toga moglo izleći. Vijesti, ko-
maciji 11 mand; Galiciji 88; Nižoj|ropi i Aziji? Ko od nas nije ponosom podjarivali da ustanu, te njihovi po-\je od tamo stižu nemile su, govorka-

Austriji 55; Gornjoj Austriji 20, Sol-
nogradskoj 6, Stajerskoj 28, Koruškoj
10 Kranjskoj 11; Moravskoj 44, Šlez-
skoj 13, Tirolskoj 21, Foralberskoj 4
Istri 5, Gorici 5, Trstu 5, svega dakle
455 mandata, od kojih bi Nijemcima

ripadalo 205, Česim 99, Poljacim 64,
usinim 31, Jugoslovenim 36, Taljan-
cima 16, Rumunjim 4.

Ministar _Hohenlohe držeći se iste
osnove, manjim je skupina; sadržao
isti broj mandata, a višim skupinam
ponudi nekoliko mandata da izazove
izmegju njih takmenje i nepopuštanje
i tako da izagje neka osrednja mjera.

 

re. Kad će ovo već jednom prestati ?
Hoće li već jednom i Austrija pojuriti,
da u svojoj krunovini usreći zemlju, |

Po njegovoj osnovi Slavljani bi bili ju salomi, od kad je prešla Dunav, |namislila je da će sve urediti bičem,

\govorio da je Slaven, dok je slaven-
iska Rusija bila strašilo mogućnika u
svijetu ? | ako nitko od nas nije želio
da ga taj Moloh proždre, ipak bila nam
ije velika utjeha, videći sve to očitije
napore svesilnih susjeda, da nas po-
\djarme, da nam skrate što nas po Bo-
\gu i po pravici ide, znati da nas ne-
će posve u kraj zbiti, dok velika Ru-
\sija bude branila potlačene Slavene. |
mi smo se nadali boljim danima, bo-
ljoj sreći. A sad?

| Od kad je Rusija skršila genijalne
napore Napoleonove, od kad je odo-
(ljela navali sve Europe, uortačene da

 

 

\gubni nauci sve se to više širili, imali lo se je i o okupaciji Rusije, kadre da
\su ih učiniti opreznim, da nevolju vi- uznemire vas svijet, ali najviše da uz-
de naukom a nadasve kršćanskim uz- nemire svaku slavensku dušu, koja
\gojem, jer jaoh ako se ogromna ta skršena od boli uzdiše: Spasi Bože Ru-
\masa jedan dan osovi na svoje noge, siju, koja je na rubu propasti. Utaži
\me da traži što je razložito i pravedno, strasti, sajedini duhove, umiri zemlju
nego da iskalja divlje svoje strasti. Je li | junaka!

Ipak masa okrenula stranputice, i zače- Borba je gotova; Duma raspuštena
la opake, rovarne, grabežne namisli, a revolucija na putu.

| ie i isk: : | EL aa at i Ša pt me taJ S E
\naravno je da i vojska se mora ogu- | Najbolja | najprikladnija prilika sva:

bavit, jer dopokon viši dio vojnika pro- kome za štednju i sipa
HRVATSKA PUČKA ŠTEDIONICA

izlazi iz te mase, koji će u svojim za-
\povjedniciima vidjeti ne pretpostavljene | registrovana zadruga sa ograničenim jamstvoih
istarješine, nego nemile krvnike svoje. u Dubrovniku

Rusija mješte vidati te rane iz korjena, prima novac na uložne knjižice za štednju
i priplod i plaća na njega

imali tri glasa većine, a bili bi dobili obranila Šipkin klanac, zauzela Plevnu, naganajkom i Sibirijom, mješte pozvati 4

Česi 4 mandata, Poljaci 14, Nijemci i nenadno banula pred sami Carigrad, | bolje ljude iz prosvijetljenih krugova,

kamate bez ikakva odbitka. Daje vje:

majku viških junaka? | niže Austrije 9, gornje Austrije 2, Sol- vratolomnim nasrtajima junačkog Gur- da rade kako zastupnici, i da se sa
Neće li možda sada? \nogradska 1, Bukovina 3,

\OTC 1 C jaa 1 zastt ua St imi resije uz povratak na stalni rok ili tekući
oravska ka i Skobeleva, ona je u svijetu vodi-| osvjedoče, koliko je teško jednim na- račun.

| ćićimak i koštunjasta košćela pomiješani sa!|odmaraju i da se prirode nauživaju, kako|onda veselio! To mu je i bilo jedino ve- | sinko, da godine ne leže kako kvočka na

PODLISTAK
Josip Onyszkiewicz: RI ,
Zadnji trzaji. |
Uspomena 1806.-1906.

XIV.

Po humskim vodama ljupko se razlijeva
Zrak premaljetnog sunca kad zalazi,
4 e ki e vi se, i nad njim zasijeva
Ko draže da nigdje rijeke ne upazi;
Svijetlo li umire, tamno \i razgrijeva.
Bijedno li miruje, žarko li zarazi,
Naglo li pobjegne, tiho |' je stal,
Svud trepti razbludno gdje trepti val!
Kazali : «Zlatka+
i Pri ulasku se u grušku luku otvara na
lijevu stranu riječki zalijev. Što dublje u
nj ulažiš, njegov se široki otvor sve to više
sužuje, dok mu se na dnu, ondje, gdje je
izvor Rijeke, obje obale ne sljube,

odete zaostaje za njom. S lijeva i s de-|

riječkom breskvom. Tu ćeš naći pitomu ja-
buku, slatku krušku, glatku kriješvu i cvije-

roke zovine. Tu je mjesto, gdje ćeš ćuti
najljepšu pjesmu, koju nije nigda ljudska

| miomirisnom dunjom i na daleko poznatom |bi Ferić rekao:

|Faucibus a primis geminae margine rivae,
|Multa voluptatis causa posuere beati

\tnjasti mjendeo upored divljeg rogača i ši- 7ecta patres. $

| Prvi od ovakovijeh 1jetnjaka, koji ti se
|ukaže, kad u zalijev uljezeš, to je onaj u

|

\selje u životu, jer poslije ko da su Srde jajima.» Kad je spazio, odmah ga nešto
| svu svoju zlobu poviše njegove glave iz- steglo oko srca, pa ne diže oka s Marice
jlile! Otišao je s brodom kapetana Miha, Ivove tako se zvala no se upiždrio
(uhitila ih nevjera, jedva se spasio. Nakon u nju, ko pomorac u nebo, da ugata, koje
I više od godine dana povratio se doma, će vrijeme. Prosti Bože, pričinila se misa

lali.... ali... i tu starac zaplače... ali dulja no ikad, nigda svršiti ! Napokon ipak

pamet dostigla, a i ne će, — pjesriu pri- Mokošici porodice Giorgi, znamenit, jer se! kuću je našao pustu ! Nije imao ko da ga dospije, a on je čekao u potrijemku, odlu-

rode. Šum se rijeke, koja izvire miješa sa
lahkim šuškanjem trsti, milozvučno biglji-
sanje slavuljevo sa titrajem mora pomiješa-
na s vodom, svježa omavica vije tankim
čempresom i prohuji kroz granje i tranje,
a ozgar ti odnekle s brda dopire glas tan-
bog grla mlade Riječke ispremiješan sa vi-
sokijem zvižđukom svirale, u koju opet na
drugoj strani mladi pastijer svoja čuvstva
izlijeva. A sve to zajedno sačinja jednu u-
godnu harmoniju, koja le kao glas sirene
opčara, te bi dan i noć slušao i divio se

\ovoj vještini prirode i velikoj mudrosti O-

noga, koji je sve to tako lijepo uredio.
Tu je najpodesnije mjesto, gdje će čovjek
spoznati svoje ništavilo i malenkost prama
majci Prirodi i Onomu, koji svijem ovijem
vlada; tu je mjesto, gdje će čovjek iz či-
sta srca duboko uzdahnuti: Velik li si Bože

|u djelima tvojijem !

Tamo su iza teška i mapoma truđa u
domovine

službi dubrovačka vlastela hodili,
šuplja tratika sa tvrdijem borom, bodljikavi da odmore duh i tijelo, tu se nadahnjivali

 

šipak sa mehkom smokvom, visoka paoma |
sa niskom crnogoricom. Tu raste dračavi
% «m dvaju: NOE 4 i , i VE

mnogi pjesnici.
Tu su sagradili ljetnjake, da se u njima

« < a Q . . od e
3 Sgrokite Meni a uče“

u njem držala zadnja skupština dubrovačke
vlastele, To je bilo u noći izmegju 18. i 19.
Sječnja 1814.

Ovo se večer vidjelo, gdje se jedan po
jedan iz Gruža put Rijeke šuljahu vlasteja
ko noćne aveti, Da ih ne bi ko sumnjiv
opazio, igjahu do Kabogina ljetnjaka u Ba-
tahovini pješke, a otole ih je stari lagjar
Lobro prevozio na drugu: stranu, u ovaj
ljetnjak.

Baš je odveo dvojicu i vratio se, da opet
preveze, ako je ko došao. Pogleda okolo
(i ako je tmica, vješto joj je njegovo oko),
zazvižđi kao ćuk, pa kad ne čuje ni od kle
odgovora, priveže lagju pri kraj, a on se
iskrca, te sjede u jedno prizigje, dobro se

|zagmuvši starijem iskrpljenijem gurijem.

Sjeo Lobro te stade promišljati o mladi-
jem danima, kad se je on još keo dijete
ukrcao za «maloga» na brod kapetuna Pa-

 

pričeka, da ga za zdravlje upita! Rekoše čan, da će joj odmah kazati, što misli. |
mu, da je starica majka pred tri mjeseca | ona izagje iz crkve, progje mimo nj, ali on
| umrla ! \ne može da progovori, učinio se uzo u

«Pa da sam je barem vidio, da sam joj grlu, ne će riječ, da izigje na usta, pa da
barem oči zaklopio, bila bi mirno u grob/će sad puknuti. No se smeo pa je gleda,
legla» prošapće sam sobom. E, sad nije | ne umije ni da joj se javi. «Ela luđa gla-
bilo druge, valja poći opet na more, a ko vo», govoraše kasnije sam sobom «pa nije-

 

bale i lahor lišće. Prvi je put

ga je = mu se jučer. «Moj Bože, kako ovo vrijeme
kala — otac mu je bio davno umro —,|jerolazi», govoraše sam sobom, «ala je ba#'
kako se je nevinijem djetinjijem veseljem | pravo pokojni kapetan Miho govorio: Pamti,

će upravljati kućicom, ko će vladati s ono
malo sirotinje, ko će gajiti baštinu ? Svak
mu je govorio: «Oženi se, Lobro ! Što ćeš
tako, komu ćeš to ostaviti, kad pogješ na
more 7+ | on se oženio. To je bilo ovako.
Njemu Bog dao nešto malo imanja, a ona
bila pripukla siromašica, ali valjana i ure-
dna djevojčica. A za ljepotu para joj wa
daleko ne bijaše ! Crne kose ko gavranovo
perje, živo oko crno ko crni mramor, mali
kovrćasti nosić ko dlijetom izdjelan, a usta
ko da si ih parom prorezao | A_ćutio je i
on nju i ona njega, ko što more ljubi o-

vidio
u Rožatu. To je bilo jedne Nedjelje,

 

 

sam joj se ni javio, kako mi se ono zam-
liječile oči! | to sam pomorac, pa se smeo
ispred jedne ženske!» -— i pljune preda se.
«Ali polako, Lobro», nastavi, «znaš i onu
drugu, što je kapetan Miho običavao reći:
Lakše je osvojiti Carigrad, nego žensko
srce»! «Ma se i ona zacmjenila, kad je
vidjela, kako je uprto gledam, a zašto ?»
«Ta sto sam je puta vidio, ma se ne bi
zacrjenila 1» Opet se jedanput desio u ba-
štini, kad je ona naljegla. | taj ga put ste-
glo oko grla, ka da nezrele oskoruše žvače,
ali ipak sakupi sve sile i oslovi je: «Dobro
jutro, Marica, uranila ?» Pa od tad se sve
to češće š njom sastajao i govorio joj puno,
puno toga, ko da »
što je prvi put pred njom mučao. | došli
na

i
:
: