Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto \ polugodište. odi E > uji EE O, KO E O. . HRlRl.ReeNjNANji IZMJERE O EE POE LAP Eat VASE SETE COOR NT ODO RUMI GRVEMA U DUBROVNIKU 25. Augusta 1906. NTSKI DSR NURS E Sav AROMA JM AP DOCI : Godina ll. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. | \ IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. \ | Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. \ I Odgovorni urednik VLAHO KELEZ i godišnje K 8 — Ko Narodnosti u Magjarskoj. Tužne su narodnosti u magjarskoj na velikim mukama. Kad su bili izbo- ri, Magjari su upotrijebili sva dopušte- na i nedopuštena sredstva, da narod- nosti ne dobiju ne samo broj zastup- nika, koji im po pravici pripada, nego da i oni koji bi bili izabrani budu što se može više mirne kokošice; i u to- me je smislu radila ne samo sva bu- rokracija, policija i cijeli ortakluk, ne- go na žalost i crkvena je vlast bila suglasna u razvratnom poslu. Ipak se svukud nije moglo ni milom ni silom, te su ušli u sabor pribrani pobornici, koji su dosta haka dali ogromnoj ve- ćini urogjenoj, a megju njima glavni i prvi srpski zastupnik Desančić-Polit uz 7 Slovaka i nekoliko Rumunja. Zna- čajni otpor i sustavno parlamentarno zagovaranje svojih pravica i tegoba, tako je razljutilo magjarske glavne fak- tore, da su radi osvete izmislili neka- kovu panslavističku urotu zbog koje Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Ađministraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po peti! retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. 'Tursko-Japanski savez. Med raznim spletkama, kojima je poče- Milion il taliiosku MOMOMIC. |tak bio na Bosporu skovala se je i najno- U kabinetu Giolitti-a nalazi se i voj- vija i to upriv megju vladiriim krugovima ni ministar imenovan Vigano. Poznato \0 ugovoru naime i savezu Turske i Japa-\je kako je ovaj novi ministar, čim je. \na. Poslijć neočekivanoga poraza ruske ar- primio iisnicu prikazao kabinetu nacrt made i mornarice bacili su se na živu agi- potrebit za iiovu armadu, osobito za [ociju sultanovi agenti po čitavom muhame- topničke utvrde na granicama proti \ danskom svijetu. Japansko ministarstvo po- Austriji. Giolitti je za čas nagovorio \slalo je svoga poslanika u Carigrad, da se; Vigana, da odustane od svoje namisli \tamo dogovara o tursko-japanskom savezu. i ako privremeno. Ali u brzo je čaša Često se vigja sada Japance, koji stanuju prekipjela i prouzrokovala kod Vigana \u Carigradu na Porti i kako po mošejah|neustrpljivost. «Tribuna» pak sada zah- \mole Alaha i njegova proroka Muhameda. tijeva od Giolitti-a, da povisi i u dje- (Ti znameniti pojavi ne ostadoše tajni Rusiji. lo izvede armadni proračun, što ako | «Peterbuške Vjedemosti» doznaše kako|nemože, neka smanji armadu. Uslijed \u stanovima begova, u turskom ministarstva, | toga talijanskom ministru predsjedniku \po vojarnah i svugdje govore zanešenjem ne ostaje drugo, nego povisiti prora- |o ovome savezu i kako se vesele, da će (čun, jer o sniženju armade nema ni; Itako izgladiti Rusiji stare račune. Turci se| govora. Talijanske novine dovode pu- \nude Japancima u slučaju izbijenju na vi-|tovanje našega kraija duž jadranske \gjelo nezadovoljstva ugovora Portmutsko-|obale, u savez s ovim, pa kažu da bi i | \ga a Japan obećaje Turskoj sve vratiti sti čteobato da i Austrija povisi proračun \joj je Rusija odnijela. Turska zadojena mrž-|za nekoliko milijona. neki su čestiti domorodci u hladu a | jom proti Rusiji vjeruje. Carigradski diplo- | Megjutim se karabinijeri prpoše i imati govore, da je sultanova bolest uzro-| zahtijevaju povišak plaće. Ne znamo, Dijelo u istinu zamiro i pohvalno. Aliiku čisto je političke naravi. Pa u opće Spljet mije uikađa ostajao saino pri tome, ne možemo da vjerujemo, da bi fini tamo se je micala i akademska omladina, Vilim jedino iz blagonaklonosti sasta- pa i ove godine, da svojim zabavaina do- jao se s kim a kamo li grlio se i ljubio. prinese realni kamenčić velikoj hrvatskoj zgradi. : A naši u Dubrovniku ? Bolje je, da a Valparais. sada ni ne govorimo, jer kad bi htjeli go- Kao da evropska javnost ne može voriti, morali bi jedino o silnoj apatiji go- |da bude, da opstoji bez velikih, po- voriti. itresnih vijesti. San Francisco i njego- I dok ovakova djela pohvalom iznašamo |Va katastrofa, brodolom «Siria» sa onim pred našu javnost nemožemo a da ne pre- | velikim brojem žrtava, pa evo najno- poručimo, da naša srednjoškolska mladež | Vila katastrofa Valparaisa, grada južne počme s takovim doprinosim već iz prvoga Amerike strahom i grozom napunjaše razreda. Nema sile, koja io može zaprječiti, i napunja našu javnost. s jer takova sila bila bi i zvala bi se sredo-| Valparaiso je glavni grad istoimene vječni barbarizam. Samo dalje na putu i- pokrajine u repuplici Chile. Kad reče- deala krčite trnovitu stazu, jer su oni naj.!Mmo, da je iza Santiaga najznamenitiji jače srestvo uspjeha i ako okvašeni kad i grad na obali Pacifika rekli smo sve. kada krvlju iz naših ruku. Alons emfant' \Prebogate luke njegove bijahu sredi- ište majživljega prometa, bujno rascvje- MG tane trgovine. Brodovi američki, en- Sastanak Eduarda i Vilima. cieski tčsmački franceski i talijanski Sastanku kralja Engleske i cara Nje-izvažahu i uvažahu na hiljade tonela- mačke nijesu davali u početku novine la MARINA robe i življa. e i političari veliku važnosti. Taj se je| _Oko_ 200000 stanovnika, koji je broj njegova stanovništva, življaše većim drugijem prijeti pogibija svaki čas, a narod se navodi u takovo iskušanje, da lasno u zdvojnosti učini što nepro- mišljeno; a nadasve u gradu Rosen- bergu (Lipta Rozsahegy). O tome je onomadne izvjestila opširnije bečka «Reichpost». Kako -je i kod nas bilo, tako i tu, prve su žrtve kod svećen- stva, i kako su amo bili žrtve Pavli- nović, Rački i starina Gavranić, tako su tamo Hlinka i drugovi. Iz sjemeni- šta su izagnani šestorica kako pansla- viste, a 60 su Piariste isključili 8 Slo- vaka subvencioniranih za ništa drugo, nego jer su po ulicam tobože o- stentativno govorili slovački. Ali će se dogoditi ko i u nas, da što vi- še budu ptitiskivati to više će narod otvoriti oči i srčano braniti svoja pra- va. Dok se divimo tim lavovima, po- ničemo nice, promišljajuć koje će pro- klestvo pastiti na naše zastupnike iz Banovine, koji nijesu te mučenike niti bratskom riječi sokolili, posve im _ tu- gji bili, dok su imali kako dobra bra- ća raditi dogovorno. Toli nas više stid probija, jer su ti mučenici ipak našli utočišće i zagovora u kongresu Ceho- slavjanskom pod upravom predsjedni- ka svećeničke sveze M.a Pauly. Mno- go su toga odkrili veleč. Zuriga i ne- ki Slovak, koji nije imenovan, i veo- ma je cijela skupština požalila da su i neki biskupi upleteni u hajki na pan- slavizam, o kome se tamo nikomu i ne snijeva. . X. PODLISTAK Josip Onyszklewicz: Zadnji trzaji. Uspomena 1806.-1906. XVII. — Čuste li, koje mi sad glasove ulak ? govoraše Kaboga ostaloj vlasteli, koji se nalažahu u glavnom stanu u Gružu. kom, što do saveza još nije došlo, kojemu|na čemu će ovim načinom štediti lta- |bi glavni uvjet bio: «Azija azijskim na- | rodima ! | nekakove osobite kurtoazije. Nu po- \slije istoga počeli su ovi drugčije mi- | I 13848 Qiatili : MANA shliže. | : : (liti. Sjetili su se Algesirasa, približe Omladina, uzdanica naša. “ja Francuske i Engleske, osamljenja | (lija, da im udovolji zahtijevima. sastanak smatrao činom komplimenta, | Davno smo već mislili, da jednom kratkom Njemačke, marokanskoga pitanja i sli-| B i .. . “ | g $€ »(iross Osterreicha *|našemu članku dademo ovaj naslov. Ali čnih stvari te počeše, da malko dublje Čisto austrijski ovaj list, kao da je|zašto? Lagan je veoma na to odgovor. misle o toj stvari. samo za to osnovan, da vodi brigu o| Od onoga doba od kako se je po našim| Naši će se čitatelji sjećati kako je nama Hrvatima u Dalmaciji i Banovi- | školama počelo učiti, i podučavati u mate-! Njemačka prvobitno i to prije sastanka ini. Nema ni jednoga broja a da se ne|rinjem jeziku, od onoga doba velimo, po-|u Algesirasu postavljala sve svoje na- iznaša u njemu velika, državnička mu-|čela se je da se miče i naša srednjoškolska|de u Englesku. Nu, kad je vigjela ka- drost njegovih redaktora i ne poka- mladež. ko se ista u tome pitanju približuje zuje način kako treba ukrotiti razuz- Razumljivo je, da dok je ona u školama, | Francuskoj, s kojom je više veže hi- danu čeljad u Dalmaciji i Hrvatskoj. da je teško, dapače da je često i nemoguće | storična veza nego s Njemačkom, iz- I u zadnjem svome broju u članku : pokazati izljev svojih čustava, pregnuti za gubila je svaku nadu u nju. Promisli- «Nicht nur Dalmatien sondern|kakovim koristovnim radom. Prva poteško- la je tada na Rusiju, koja je bila ki- auch Istrien» pripovjeda na sva us- ća, na koju nailazi i koja je sprječava je |vna na Englesku još iz rusko-japanskog ta, kako nije dostatno ekonomsko po-|nagomilavanje silnoga školskoga predmeta, (rata. Ali Rusija zaposlena svojim kuć- dignuće Dalmacije nego kako treba da koje ga savjesno radeći, nije u stanju da|nim poslima nehtjede priskočiti u po- to isto usljedi i u lstriji. Istrija je, ka- | svali. imoć Njemačkoj, da je oslobodi iz ne- že on, nerazvijena, nema fabrika, indu-| Druga poteškoća bila bi sami proiesori| ugodna položaja. Poznato je, kako se strija je osobito u nazadku, ona je si-|i ako ne svi, sa nekakovom sredovječnom \je opće mislilo, da je večer u oči al birska stepa, dok bi za Austriju mo-| pedagoškom manirom, koja zazire od sve-|gesiraske konferencije večer pokopa gla da postane rajem. Krasno, sad |ga što je slobodoumnije i koja na taj način |trojnoga saveza, jer Italija bijaše čvrsto su se tek sjetili da u Austriji po ime- često i hotomično sprječava razvitak duha odlučila napustiti Njemačku. | na taj nu opstoji jedna hrvatska zemlja, koja|u radu za domovinu u_ idealu mladena-|način Njemačka, može se reći, ostade se zove Istrija. Sad su bacili i na nju|čkom, idealu sličuu zori, dok je nepokrije| usamljena, pošto joj se rasplinu i zad- pogled. Ali gdje su bili ti mudrijani|jaka vrućina izlazećeg sunca. I kad se u/(nja nada, koju je postavljala u Sjedi- \kroz decenije, kad se je, kao što i da- ovakovim prilikama vidi omladinu da radi, | njene amerikanske države. Vilim je teš- nas u lstriji ugnjetavala hrvatska mi-|da se žrtvuje, tada takvom omladinom mo- ko osjećao ovaj diplomatski tuš i bio sao i osjećaj najgadnijim šikaniranjem? žemo biti zadovoljni, sretni. Od nje se mo- (je uvjeren o zlo ispalom njegovom po- Tada ih nije boljela glava za Istru, sa-|žemo nadati, da je neće predobiti mračnja- litičkom knipiu. Trebalo je tražiti izlaz. da tek ćute i znaju za nju. Daleko o- štvo. | kad gledamo, kad čitamo, kako Tražio ga je u sastanku u Schonbru- vakovim kao što i Chlumetzkome od |svake godine naši hrv. abiturijenti kupe i nu, u izmjeni brzojava i zamjeni so- nas kuća. Nek Austrija vrši onu «iu. daju novaca, odkiđajući od svoga za onu lidnosti trojnoga saveza. Tražio ga je sstitia fundamentum regnorum» pak nek | svetu «družbinu» instituciju, tada nam se evo i drugi put u svome sastanku sa (je onda za Istru ne boli glava. Tana- klonulo srce opet podiže. Eduardom. Nagovorio je dapače Edu- (ša mila zemlja podiće se narodno i ma-/_ Spljet je u tome uvijek prednjačio, Zadar arda da pogje i do Beča, i on je po- 'terijalno i sama bez Austrije. ga je slijedio a počeo je i Dubrovnik. šao. Svrha kako se vidi ovome sastan- Kaboga na to ode k Milutinoviću i sve! Okolo ponoća vozila se jedna lagja iz Kaboga obavijesti na to odmah svoje mu pripovidi. Ova vijest strašno uplaši Mi- gradske luke put Ploča. U njoj bijahu Vla- drugove, kako oni u gradu misle, te reče, lutinovića, premda bijaše već prije obavije- ho Martin Kaboga i Mato Nikolica Pozza. da je zaluđu gubiti vrijeme pred vratima šten od Frančeza o pobuni. Na dugo se! Ovi se iskrcaše «u Posatu», te odoše k Vla- od Ploča, nego da se svi vrate u Gruž. \dijelom o trgovini. Podignute misio- iaai tvrgje sa mnogim kapelama i ponosna tvrgja sv. Antuna smještena ina jednom od najljepših mjesta gra- ida, bijahu zabava duhu misionara i \oku posjetioca. | A to sve rekbi leži danas u ruševi- Inama. Kontradiktorne su vijesti, koje inam stižu iz Berlina, New-Yorka i dru- igili centruma. Po jednim nema tamo ni jedne neoštećene kuće, jer što ne sroši «tere motos» to uništi požar, ko- ji se je dizao iz mnogobrojnih .fabri- ka. Na veliki se računa broj mrtvih i ranjenih. Strah San Francisca, kao da je ovgje grozomorno djelovao, jer na- rod bježi, kao izvan sebe i ostavlja grad, kojega ližu plameni 'jezici. Šteta je velika i ogromna a možda: će bu- duće vijesti, pokazati je još većom i strašnijom. Bože očuvaj, ali ko zna! Primjetiti valja, da je čitava obala Pa- cifika lako podata potresu. God. 1785, 1822, 1835, sve su to godine velikih katastrofa i groznih nesreća, u kojima je jednom već stradao i Valparais. Po- itres rekbi, da se je osjetio i nadalje i \da tako nije ostao lokaliziran. Izvjes- Ino znamo, da tamo će biti i naših lju- di, znamo da ih se veliki broj seli u južnu Ameriku i ako najveći broj u Punta-Arenas. Slučajne vijesti, koje bi dobili javiti ćemo odmah. Izgleda po jednom brzojavu, prispjelu u New- ork, da je potres bio .vellke dimen- sije i strašnih posljedica, brzojav taj glasio je naime ovako: ,Potres i ne- sreća“. levo vam vašega grada, kao da predajemo ikakav mali poklon ! — Mi ključi i nijesu u nas! Ako nijesu u nas, nijesu ni u Fran- svjetovao s Kabogom, što bi valjalo sad raditi, dok napokon oni dvojica uglaviše nešto tajno, te Milutinović dade pismo Ka- na Pilama na straži. U toliko vlastela, koji se mnalazahu u gradu, predložiše u dogovoru s vogjama naroda, da se prisili zarobljenog gjenerala vlasteli. Ali se nikako ne mogahu složiti u ovako važnom predlogu. Neki pako gragjani predlagahu, da se mogahu složiti. . Kaboga predade Marojeviću Milutinovi- Sowt: zla, Mpi iza ou. Prodi, PANJA. te s | — Ugovor mi ne pripoznajemo, jer mo- pusti odgovori Pozza hu Kabogi. | - Cuješ, Vlaho, govoraše mu Pozza mi ne možemo i ne ćemo pustiti, da | vijestiti. = — Pustite barem mene i ovo druge vla- stele ! odgovori mu Kaboga. | — Ne možemo ni to, jer bi trebalo otvo- 'ko bi ih sustegao ? | — Da što kanite vi u gradu? | — Mi želimo majprije govoriti s avstrij- sastavi jedan ustav prama potrebama puka, skijem i ingleškijem zapovjednicima, a po ne ćemo dočekati. te da se sastavi vlada od vlastele i gragja- tom, kad vidimo, što oni misle i ako bu- na, & da se ista stavi pod pokroviteljstvo demo imati u pomoć njihove vojske, da:/su se sami borili i grad osvojili ! |saveznijeh vladara. Ali se ni u tomu nue suzbiju ustaše, kad bi hotjeli uljesti u grad ina silu, stoprv ćemo tadar otvoriti vrata od grada. — Mi mi smo već sklopili ugovor s Mi- lutinovićem ! opazi Kaboga. ramo prije svega bit na čistu na čemu smo! umetnuti neke nove uvjete! Tako i učine, a na vratima od Ploča osta|čeza! Mi smo riječ izvršili, pomogli smo opet sam Natali sa Župljanima. im istjerati Frančeza, a plata zato nek nam Dok se ovo dogagjalo u gradu i na Plo. bude .,.... grad! Pa nijesmo li jučer pot- bogi za majora Marojevića, koji se malazio ustaše ugju u grad. To smo te došli oba. čama, u Gružu se sasvijem druga sudbina pisali s Frančezima kapitulaciju, dogovorom kovala dubrovačkoj slobodi. Na brodu u/da ćemo grad zauzeti za nas! \sobi ingleškog zapovjednika sjedaše Milu-/ A što misle vlastela ? tinović i razgovaraše se š njime. Uslonio | — Kapitulacija je još za njih tajna, a glavu na ruku, namrštio čelo, lijevi brk u. inače ni sami ne znaju što bi, Megju so- Montricharda, da potpiše kapitulaciju grada riti gradska vrata, a tad bi uahrupili uslaše, viljašio na više, a desni na niže, e vidi se bom se pregone. Ni svoju narodnu vojsku \nešto duboko uči, teške ga razvukuju misli, ne će da puste u grad. Zato velim, da ne - Sad je najpodesnija prilika, pove volje dangubiti, jer se sad pruža najzgod- \raše, Bolju ne možemo čekati, jer je zaisto niji čas. 1 — Dakle mi ćemo ih pomiriti. Neka bude Ali, oni su sami istjerali Frančeza, oni kako ti predlažeš! skoči se ingleški zapo- \vjednik na noge i pruži desnicu Milutino- - Toliko bolje! presiječe Milutinović, Viću, nađođavši: «Ura je kasna, idem malo | Doći ćemo na gotovo bez miike i truda, pe a sutra zorom na posao !» | Ali riječ je po srijedi | Milutinović zadovoljan trljaše rukama dok | — Kakva riječ? se s broda ma kraj vozio, a kad se uhvati — Da ćemo ih pomagati, da istjeraju zh pogje i on, da malo do svanuća po- | | Frančeze. | — Pa zar nijesmo to i: učinili? Što bi (Slijedi). " (hotjeli. više? Zar smo mi došli ovdje, da se borimo i ginemo zato, da potjeramo Frančeze, pak da im damo ključe od grada: