Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po
inozemstvo godišnje K 8
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

i četvrt godine  surazmjerno; za

polugodište.

===

Izmegju Zagreba i Praga.

Netko se je u jednom od zadnjih
brojeva «Crvene Hrvatske» čisto ne-
poznavajući ni najmanje prilike, ispu-
cao o tome kako bi trebalo, da svi
akademičari grnu u Prag na česku u-
niversu, zbog mnogih razloga kako on
kaže. Nije nam ovdje namjera da po-
bijamo izvode člankopisca, nego hoće-
mo upozoriti javnost, na pogriješeni
put, kojim se hoće da pogje. Mi Hr-
vati imamo svoju universu u Zagrebu,
za priznanje nauka, na kojoj borimo
se ima već mnogo vremena. Posluša-
mo li mi i za čas člankopisca «Crve-
ne» moramo da s vida napuštimo pr-
vobitnu našu borbu za zagrebačku u-
niversu. U prilog našega mišljenja vo-
juju mnogi razlozi, mi ćemo navesti
najaktuelnije. Učeći u Pragu, i ako u-
čimo na jednom slavenskom jeziku,
stvara se za nas jedna velika poteško-
ća, jer učimo na jeziku nama nepo-
znatu, koji nam kašnje u životu ne
služi ni najmanje, nego ako hoćemo,
da pročitamo koju češku novinu. U
Pragu i ako smo u središtu napredno-
ekonomskoga naroda, naroda u borbi
žilava te bi se mogli od toga i oko-
ristiti, ali mi smo ipak daleko od na-
šeg narodnog centruma. Napunja-
jući našim imenima fakultete praške
universe, ispražnjivamo one zagrebačke
a to je uprav porazno za nas. Tada
će nam potpunim pravom moći reći,
ta vi se sami za vas ne brigate a ho-
ćete, da se brigamo mi.

Naprotiv učeći mi u Zagrebu ne sa-
mo što učimo na materinskom jeziku,
a to je prirodno svim narodima, nego
smo dapače u centrumu našemu me-
gju braćom.

Nu što je glavno je to, da ako mi
budemo ići u Zagreb na naše nauke,
ako naš broj bude rastao svake godi-
ne, mi ćemo prisiliti vladu, uz ak-
ciju naših zastupnika jedne i druge
pole, da nam pripozna nauke svr-
šene na zagrebačkoj universi. Napro-
tiv ako nas bude malen broj to će se
pitanje odgagjati ad calendas grecas.

Govori se filozofi ne mogu da svr-
še u Zagrebu. To stoji, ali mogu za
to, doprinijeti jednu žrtvu, učiti tamo
prve tri godine svi, da povećaju broj
pak će vidjeti onda kako se vlada pr-
poši kad ne bude vidila ni pravnike
ni filozofa ni u Gracu, ni Beču, ni
Pragu, a megjutim će se nadamo ri-
ješiti pitanje. Mi možemo dapače za-
pitati kako ona banovcima prizna-
je profesorske ispite položene
u Zagrebu a nama ne. Za Prag, za
taj veliki muzej znanja kojeg ćemo

Zagreb, ostavivši druge universe pa
taman bila to ona u Pragu, za ostva-
riti naše pravo!

 

ki e Div trio e TENNIS TRAKT i O. o M ate
MPRI E SR M SIVA

U DUBROVNIKU 17 Septembra 1906.

(BU:

DONATOR SPA PAT WN TT Pr ove
.

ki vo OMSK. REST

Godina II.

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

 

— Ko

 

l GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
TISKARE.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

gu nije sva Dalmacija zaražena rezo-
lucijonaškim i po hrvatstvo pogubnim
novim kurzom. Još ima ne samo po-
jedinaca nego čitavih mjesta, kojim je
u srcu ukorjenjena čista nauka Ante
Starčevića, ta sjajna vodilica čestitim

Hrvatom sviju vjera u svim hrvatskim pozdrav uz poklik «Hrvatska Hrvatom»

pokrajinama, da se ne izgube u labi-
rintu talijanst gjarsko-srpsko-s\
vjanskog bratstva. |
Novokurzaši naučaju, da sami o se-
bi ništa ne možemo, a da nas oslobo-

de robskog iga traže saveznike u Ta-

resla
MAOU-OVOOIaT

lijanu, Magjaru i Srbinu, tih naših krv-;
nih dušmanih odkad ima pametara na-

šoj otačbini kraljevini Hrvatskoj.
A Bog kaže: «Pomozi si sam, pak
ću ti i ja pomoći». Držimo se božan-

ske nauke i nedvoumno dalje ćemo |“ € otatvieie '
Ibilo 6 ili 7 bilo bi lihvarenje, ali 8 sa svim |

dotjerati nego po nauci novog kurza.

Tko se od Hrvatah može pouzdava-
ti u prijateljsku pomoć Magjara i Ta-
lijana ili u bratstvo Srba, taj ili veliki
neznalica, ili je plaćeni krvnik svoga
roda. Jer ako vuk promieni dlaku ni-
je time promienio ćud, a ćud tobež-
njih naših saveznika ako i za čas pri-
tajivana, svakom sgodom provaljuje
dušmanskim bijesnilom.

Nebrojeno puta nabaciše nam  Ma-
gjari krvavu uvriedu, da nas na račun
bratstva moraju uzdržavati. Da nas oni
doista uzdržavaju bez velike svoje ko-
risti, oni bi iz svih sila nastojali da se
što prije rieše suvišnog tereta — brat-
stva. Ali svim rezolucijonaškim prija-
teljem rastu zazubice za našim morem,
za našim lukama, za pitomom našom
otačbinom, tim sjajnim biserom u vien-
cu evropskih država, pa lukavo traže
način, kako da nas uhvate u svoje po-
gubne mreže.

Novokurzaši i rezolucijonaši digli su
kuku i motiku na Starčevićance, jer
ovi traže da se vrši kraljeva zavjerni-
ca, da se naime ujedine sve hrvatske
pokrajine u jedno državno tielo. Sve-
ta bi morala biti dužnost svakoga Hr-
vata boriti se za ujedinjenje svoje ras-
komadane otačbine, da osilimo, i da
sbacimo sa sebe sramotnu nagodbenu
vezu po kojoj nas tobože nebraća uz-
državaju. Rezolucijonaši rote se proti
Starčevićanćem, jer ovi neće da Bosna
i Hercegovina podpadnu na račun brat-
stva pod srbsku vlast. Nitko nije vla-
stan ni pedalj zemlje odpustiti ili da-
rovati bilo komu, za koju su se naši
pradjedovi častno borili i namrli nama
u svetu baštinu.

Novokurzaši neće da znadu za pro-
šlost našega naroda, nego na sadaš
vjosti grade budućnost. Sadašnje nji-
hovo nastojanje najočitiji je dokaz, da
oni hrvatskom kraljevstvu spremaju o-

Starčevićanci naprotiv imajući pred o-
čima slavu i veličinu prastarog hrvat-
skog kraljevstva na prošlosti grade bu-
dućnost, da nam otačbina prosine ne-
kadanjom slavom, snagom i veličinom.
U kolu Starčevićanaca borio se je
u prvih redovih moj neprežaljeni muž.
Vi me, cienjeni gospodine, molite, da
Vašem mladom društvu dozvolim, da
se prozove imenom Kumičić. Zovite
se njegovim neokaljanim imenom, bu-
oduševljeni, neustrašivi i neumor-
u ostvarenju hrvatskih
je bio i on, širite

"i

 

Vime: li iaoh ti se ako poslužniku ureda kad ti

ni Hrvati, pod Starčevićanski stieg pri-
kupljajte hrvatsku zalutalu braću, da
našu svetu otačbinu što prije podari-
mo _zasluženim viencem slave i slobode.

Vama, gospodine predsjedniče i či-
tavom Vašem zboru šalje otačbenički

najodanija Vam
Marija Kumičić.
ZAGREB 6. IX, 1906.

 

Neka opažanja.

| u.
|  Činovništvo ipak ima jedan put k svome
\spasu: zadarsko društvo, koje uz asikura-
\ciju života, taksa i 8%, mjesečnim zadrža-
\vanjem nekoliko od njihove plate, pogor-
Išava ekonomsko stanje mnogih činovnika.
Kako se razabire 8% nije mnogo! Kada bi
onim prilozima ne! Nije nam poznato kako |
porezni uredi rade sa ovim novcem, inače
osvjedočili smo se, da se na svaki način
nastoji pogoršati stanje činovnika u svemu
onome što se odnosi na ekonomsko njego-
vo stanje. Neki umirovljeni činovnik, isku-
šan domaćin nesrećama, a prisiljen uzdrža-
vati odgoj trijuh svojih sinova, uzalud je|
naveo ekonomske svoje potrebe, i tražio
neko smanjenje zadržavanog novca na koje
je imao pravo, bilo mu je ipak zanijekano.
Cinovnici se osobito tuže na stanove i
navagjaju žalosno stanje u kome se nalaze,
a stanarina je pretjerana, gotovo dvostruka
nego li vrijedi stan u sobi. U tome imaju
pravo. Nazad nekoliko vremena neki domaći
listovi dotakli su se ovog pitanja sa zdras-
tvenog gledišta. Bila je potrebita jedna po-
sebna komisija da se o stvari propita, ali
se nitko nije niti makao. Rekao bi, da vlas-
tnici nekih stanova, a takovih je mnogo,
zahtjevaju ne samo isplatu stanarine već i
zdravlje ukućanina. O tome nas uvjerava
blijedilo njihovog lica, a cijela katerva du-
brovačkih liječnika i domaće lijekarne znale
bi nam koješta o tome pričati. Kada bi se
porezni ured dao vjerno propitati o lošem
položaju sa zdrastvene strane nekih stano-
va, i u tu svrhu poslužio se sa kompeten-
tnim vještacima, vlada bi morala bez oklje-
vanja, barem za 10-20 godina ukinuti porez
na stanove, uz uvjet, da vlastnici kroz jednu
ili dvije godine dana pristojno i po zdras-
tvenim zahtjevima urede svoje stanove. Na-
suprot višekrat mi smo vigjeli, gdje se za
vještake u ovome poslu uzimlju ljudi in-
[kompetentni, koji će se dobro razumijevati
u svoju trgovinu i vješto upravljati parobro-
dom, ali za ovu stvar sposobni nijesu, Go-
vori poslovica: «Chi guarda cartello, non
mangia vitello», Mi uvijek ne slijedi ni o-
vako. Delegati za nametanje poreza, više-
krat niti zovu vještake, već stanove po iz-
vanjštini procjenjuju. Prozori su bojadisani,
zidovi nijesu se srušili; sve je dakle u re-
du, dobit je velika, plati. Ima neki broj pri-
stojnih stanova, i tko bi u njima stanovao,
kad nebi bio vlastnik, morao bi plaćati ve-
liki najam, ova je činjenica dostatna, da se
na kuću u kojoj sam vlastnik obitava na-
metne veliki porez. Način pako uredovne
pertratacije upravo je čudnovat, temelji se
ma jedinome paragrafu; kako u kome slu-
čaju. U nekim prigodama terorizmom i osor-
'mijem načinima nastoji se slomiti vlastnika,

 

predaje isplatnu ceduljicu nijesi digao klo-
buk, mogao bi lako pasti pod obtužbu.
Drugima se uvagja sud vještaka, koji ni-
kada nije imao mjesta; javno mnenje, koje
| predstavljaju dvojica, trojica, koja se u stvar
ne razumiju. Imamo n. pr, neke ruševine

od potresa, vlastništvo nekih obitelji, a
|najposlje dospjevaju u ruke «Blagog Djela».
Izmegju rastrošenih zidina ovih kučarica

 

i

Ante Starčevića, budite

i

 

 

zak, što ga slučajno, i prvi koji im pod |/ljom. Inače moglo bi se lako dogoditi da
ruku padne, sa polica izvade, govoreći: Ovdi romantične predjele i lijepe ljetnikovce oko
dosta! Jaoh se pako ženskinjama; ili ih ja Bokeljskog zaljeva u kome srušene pa-
residijalni misticizam teroriza, ili im neka lače i osamljene zidine pričaju nam nemar
zum i sili ih da podpišu svoju osudu. Vi- ka čuje! Veritas.
šekrat znaju vam pokazati faksiju kakovog
ljen da podpiše po njihovoj volji. Kakovim Dene Metodologičkih pravili
bi se imenom moralo označiti ovakovo po-.

Sa seljakom pako drugčije slijedi; za prosugjivanju i proučavanju naroda a
njega će se do brzo upotrebljavati knuf, a osobito slavenskih.
P. K. sa Bosanke, koji sprovodi noći u gra- i 0 svomu vlastitomu može se posve ne-
mad hljeba za svoju djecu, plaćao je za |žavati svoj narod. Ja n. pr. isto ljubim Slo-
jednu prostu i nevoljnu staju 12 Kr. na go- | vake i sada, kad sam spoznao njihove ma-
na 24 Kr., ko mu je ovako osudio? Vješ- Ne shvaćam, zašto. bi priznavanje istine
taci; a ko su oni? Seljačka su mjesta opus- | škodilo prirogjenoj ljubavi vlastitoga naroda,

je sud vještaka o svim zgradama, i to je Dubrovnika zamjeni tajinstvena melanhoni-
pretjerana ugladjenost neutraliza zdrav ra- \i zapuštenost onoga kraja. Tko ima uši ne-
iskrenjaka, koji je volens-nolens bio prisi-
stupanje? \po kojim se T. G. Masaržyk ravna pri
drugo više i ne fali. Neki bijedni seljak | 1.) Sveopće načelo. — O narodima, pak
du u jednoj peći, znojeći se, da dobije ko- pristrano suditi; pa baš zato ne treba obo-
dinu! Moramo ga utući, povisiti ćemo mu ne, kao i prije, kad nijesam znao za njih.
\

tjela, emigracija uništuje našu okolicu; fali \jezika, puka. Ne vjerujem u narode pose-
snažnih sila, zemlje ne ragjaju, zla godina bice izabrane. Ne smijem ponizivati druge
odnese i ono malo što bi se moglo imati, | narode, da bi tako svoj podigao. Poznajem
a porezni nameti upravo sisaju i seljačku takogjer i mane drugih naroda, ali me te
krv. Ta i slama pod životinjama ubraja se "€ pčku tako, kao mane svoga naroda. Ra-
u dobitak. Ido priznajem prednosti drugih naroda, ali
Prirodno je da vlastnik mora izvaditi svoj to nema nikakva upliva na moje narodno
dio, jer i on treba za živjeti, tako da i u- | čuvstvo. Mislim da je moralna dužnost go-
kućani takogjer sa njihove strane više za- | voriti o vlastitom narodu — a tugjemu o-
htjevaju za svoju uslugu. Jedini koji ne | tvoreno: narodonostno augurstvo priječi vla-
može niti smije imati zahtjeva jest činovnik, stitowu napredku. (kursiv je prevodioca)
koji u tom slučaju materijalno propada ri- 2.) Sve se više uvjeravam, da se o svoj-
ješavajuć se svega, jer nemože udovoljiti | stvima naroda sudi gotovo uvijek neisprav-
zahtjevima ambijenta. I on malo po malo|no ili barem površno. Ljudi ragje gledaju
postaje žrtvom potreba i dugova, a na ova- | samo što drugi jedu, piju, kako se oblače,

kovom nesretnom položaju treba da zahvali
porezima, koji direkte i indirekte proti nje-
mu vojuju. Austrijski zakoni ne savjetuju
ni silu ni globljenje ; i ako su ovi na dnev-
nome redu, znaći da su takove odredbe bez
znanja starijih. Uz razne okolnosti i štete,
koje se mogu predvigjeti kroz dvije godine
dana, zašto se svojevoljno nameću nameti
na kuće, koje svagdano propadaju, jer vlas-
tnik nije u stanju da ih popravi. Treba ta-
kogjer upozoriti, da sada kada je odstra-
njeno vojništvo, da i kuće gube prijašnju
svoju vrijednost, jer smanjen broj stanov-
ništva i one ostaju prazne. A prazna zgra-
da znači štetu i nenaknadivu štetu, jer vlas-
tnik morajuć i on živjeti, nalazeći se u ne-
prilici da bolje unajmi kuću, mora se za-
dovoljit sa najnižom cijenom, dok nasuprot
prijašnji porezni nameti ostaju nepromje-
njeni. A što je i još gore, nada se za sli-
jedeće dvije godine i većem nametu, jer
kod naših poreznih ureda vrijedi oma:
Sempre avanti. Govore. da je drugovgje u
Dalmaciji kućna nametarina po starijoj na-
redbi bila snižena do 10 i 12040; nevjeru-,
jemo da su za Dubrovnik protivne odredbe.
Ali po načinu kako s nama postupaju naši
u ovome sudije i po njihovom hvastanju |
tamo i amo da su ga i siromašnijim ofa-
brikali, trebovalo bi zaključiti da na ona
mjesta imali bi se postaviti činovnici peto-
ga ili bar šestoga razreda; trebovalo bi po-
staviti takove ljude, kojima ne bi bilo po-
treba steći viših zasluga kod svojih starje-
šina za promaknuće, a istodobno imali bi
prakse, takta i humanitarnosti, te ne bi kom-
promitirali dostojanstvo zakona sa mistifi-
kacijama, ni povećali bijedu jednoga naro-
da već dostatno upropašćena. Neka se po-
hode unajmljene zgrade i savjesno prosudi
njihovo stanje i na temelju poštenih krite-
rija porez nek im se nametne; neka se po-
hode i stanovi u kojima sami vlasnici obi-
tavaju, i pronaće se njihova čednost, da
85%. barem istovjetuju se sa bijedom. Kad
su vas pako upropastili sa porezom na sta-
nove, dosljedno treba da vas upropaste i
sa personalnim nametom ; jer povećanje pr-
voga nosi sa sobom i povećanje drugoga.
Što vam više preostaje ? Ovakove pretjera-
nosti žalosno se odrazuju o cijeli javni ži-
vot, odatle siromah u bijedi se troši, a či-

 

 

pak zato baš ti osjetni dojmovi imaju upliv
na sud o harakteru. Nije ipak lako poznati
dušu čovjeka i naroda. Takove dakle su-
dove primam veoma oprezno, dapače uprav
s nepouzdanjem — sam se pak, da tako
rečem, svoga suda ustručavam izreći. Ostaje
prosugjivati pojedine društvene uredbe, ne-
ke pojedine osobitosti duhovne i tjelesne
— uopće ne odvažujem se ni za paušat
ni za hvalu, kao oni, te danas žive samo
od narodnostnih strasti i uzrujanosti.

3.) Kao kod čovjeka, tako i kod naroda
gledam samo na dušu i srce. Jezik ne sma-
tram za sreću, nego kao sredstvo, koje služi
srcu u dobru i zlu. Materinski je jezik pri-
rodno najmilije sredstvo i zato najzgodnije.
U narodnostnim sporovima za mene je naj-
važnija duševna borba — ideje i osjećaji,
moralni ciljevi kod .mene odlučuju. Otima-
nje jezika smatram za barbarstvo mrtvoga
materijalizma i političkog mehanizma. Proti
materiji ću ipak vojevati duhom (srcem).
Moralnost i čovječnost moraju biti cilj sva-
koga pojedinca i naroda. Posebne narodne
etike nema.

4.) Specijalna načela. Ne zadovoljavajmo
se «slavenskim» i «Slavenstvom» — prou-
čavajmo vazda: Čeha, Poljaka, Rusa, Srba
(a Hrvata? upit prevod.) Nemojmo prenaglo
generalizovati. Samo one osobitosti, te su
zbilja svim slavenskim narođima zajedničke
u jednakoj mjeri — smatrajmo za svesla-
venske.

5.) Proučavajmo Slavene sadašnje, pak
ćemo bolje razumjeti Slavene prošle. Kom-
porativno je proučavanje živućih Slavena
pouzdanije od tog zastarjelog historizma,
koji najragje nalazi u doba što je moguće
tamnije i neznatnije (neznanije). U prošlost
u našoj svijetloj sadadašnosti. Moguće je
da se mnijenja izraze krivo, ali — to je
obmana.

6.) Prestanimo smatrati uregjenje, poli-
tičke i ratne dogogjaje za sav narodni ži-
vot. Psihologička-historirička analiza n. pr.
«Českoga Bratstva+ (učenja i crkvenog ure-
gjenja) ili analiza «Domostroja» — («Do-
mostroj» je ruski sbornik moralnih pouka
iz XVI stolj. — vijerna slika vizantijske for-

jući (studiju) (Gothe-ova «Fausta» sa Do-
|stojevskim «Bratri Karamazovy

mi», naći će-
mo o njemačkom i ruskom harakteru više

spasiti [od tuceta (= mnogo toga): otačbeničkih

udubljivanja (urona) slavenskih i njemačkih
demagoga — a demagogstvo plovi danas
vrlo visoko. (Tako! opazka prevodioca.)