PR KAMENA IAMMIŠNA._ 'U DUBROVNIKU 29 Septembra 1906. Cijena je i četvrt godine surazmjerno; polugodište. je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po za inozemstvo godišnje K 8 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Godina I. — Ko Dubrovnik 29 rujna. Nas pak veseli konferenca naših Na 18 i 19. o. mj. obdržavala se jednomišljenika. Nama će u duši, ne- u Zagrebu konferenca pouzdanika izbrisivim slovima, da ostanu upisani pravaša, pristaša starčevićanske stranke dani 18 i 19 rujna, kad smo bjelodano prava. Konferenca ta bila je nešto im- pozantna, što se ne doživljava svakim. danom. Ako promislimo, da je ista bila lih pouzdanika stranke a uzmemo u obzir, da ih je na toj konferenci bilo oko 600. tada moramo da bude- mo zadovoljni i da vjerujemo u svoju' snagu. Iz svih mjesta Hrvatske pohrlili \nosti, koja ih čeka. su u Zagreb svijestni rodoljubi i tim jasno dokazali, da je hrvatski narod, niži slojevi puka zadojen naukom ne- umrlog vogje. Zaludu su bila sva mo- guća opadanja stanovite lakajske štam- pe, zalud denuncijacije najniže vrsti, zaludu sva moguća izmotavanja. Ideju, koja je prodrla duboko u srca hrvat- skcg seljaštva, koja je zašla i u niske; - kolibice nijesu mogli da utuku ljudi «novoga kursa». Narod u Hrvatskoj je vedra pogleda i iskrene spoznaje, da bi htio i mogao vjerovati onim na- rodnim prijateljima koji tjeraju salonsku, komodnu politiku. Utisak skupštine od veće je znamenitosti ne- goli sama skupština. Oni prosvjedi, na istoj poprimljeni, jasni su dokaz što narod misli o politici mlado-magjarona, koji se izgrliše na Rijeci u okrilju fan- toma, što se zove «riječka rezolucija». Na pragu sabora priznaju politički vi- kači da je rezolucija tek «entete cor- diale». A nikakov pakt, ugovor. Svi oni zaključci starčevićanske kon- ference porazno su djelovali na naše neprijatelje. Stari lisac «Obzor» izmo- tavao se je na najfinije načine a u tome mu je sekundirao naprednjački «Pokret» sa. svojim ' famoznim , «Heil dir Gros.Osterreich». Ali im isve. bi- jaše uzalud:: Ispaljena puška proti Franku i Kr- šnjavome, izbačena insinuacija slobo- dnog zidarstva nije upalila. Narod zna tko su ti koji mu dolaze pripovjedati i slaviti Starčevića. On zna, da su to oni isti, koji su po riječnicim tražili što gnjusnije izraze, da okrste velikog učitelja. On zna, da su to oni, koji su se blatom pamfleta mabacivali na ime, čast i karakter Ante Starčevića. On zna, da su to oni isti, koji su de- nuncijama u svojim «kričalima» pozi- vali na umorstva proti dr. Franku, htijući njega maknuti s političkog po- lja, da se lakše uzmognu šopiriti po zdravoj njivi hrvatskog naroda. On zna, da su to oni, koji mu kod izbora obećavaju zlatne kule i ružičaste obla- ke kiše a u saboru bore se jedino za peštanska masna štipendija. On zna, da su to ljudi,škoji se srame s njima na zagrebačkim ulicama govoriti, jer su u duši svojoj aristokrate a po tome najpogubnija politička pasmina. Znade to narod, uvidio je on to i zato im nevjeruje. Protivnike naše boli, a mi im i vjerujemo, kada vide kako se širi naša stranka, kada vide kako svi zdraviji slojevi naroda pristaju uz naš: Treba biti bestidan, za htjeti, re- poveo Eto doletio koji ovna NE, hl a di « lici dokazali, da je ideja pravaška jača sada \nego li je ikada prvo bila. A u ovo- "me, u ovome uprav treba tražiti veliko \ značenje ideje, koju zastupamo. Dok veselim srcem pozdravljamo prekove- lebitsku braću, drugove naše u zajed- ničkoj borbi, dotle ne možemo a da ne sjetimo naše amo u Dalmaciji, duž- Organizujmo se u čvrstu falangu, koja je kadra, da odoli nasrtajima ne- \prijateljskoga tabora. Nama je organi- zacija potrebna, ako hoćemo da uspje- , _šno, poput jake narodne vojske, voju- (jemo. Napred dakle uz geslo: Bog i/ Hrvati. Udobna gospodska politika. Mi smo češće puta uprli prstom u politiku dubrovačke familije, koja se kupi oko dr. Pera Čingrije. Mi smo raskrinkavali rad tih nazovi rodoljuba. Mi smo im otkrivale karte njihove pro- šlosti, pokazivali smo na ono pismo, koje ih kompromitira na najgrozniji način. A oni? Oni su na sve to mukom šutili i bacili bi se u malo slane vice- ve, da pokriju svoju. golotinju. Danas nećemo, da o tome govorimo, govorit ćemo tek onda kad nas pozovu, da im iznesemo fakta, da im dokažemo. Danas ćemo uprijeti prstom na drugu ranu njihove politike, zarazniju, goru, možda od one prve, koja je zarazila svu našu javnost. Rana ta je gospodska politika, udo- | bna, politika fotelja i velike diploma- cije. Svi kretenoidi, koji se u svojoj glavi mnogo umišljaju tjeraju takovu politiku, jer je najlakša a i najkoristnija. Pogledajte tamo preko Velebita u Ba- novini pa će te odmah opaziti takove političare, gdje se kupe oko «Pokreta» «Obzora» «Hrvatske» i «Novog Srbo- brana». Sazivlju skupštine i sastanke, izbacuju grlate govoraricije, stvaraju rezolucije i onda opet mirno spavaju. Takova politika jedina je bila kadra, da podržava dvadesetgodišnju tiraniju Kuenova režima. Pitat će te kako? Evo vam odgovora. Ti ljudi sramili su se naroda, seljaka, k njemu bi dolazili tri dana pred izbore, pa ga opet ne bi vigjeli za toliko godina i onda su mislili, da moraju doći u većini u sabor. Kako se je dogagjalo i kako se do- gagja tamo, tako je i amo, kod nas u Dalmaciji osobito pak u Dubrovniku. U Dubrovniku se je sastalo nekoliko njih, koji monopolizuju politiku i jav- no mnijenje. Svakakovih ima u tome kolu, jer za takovu politiku treba raz- nih ćudi. Tu ćete naći onakovih, koji su pre-| = ma gore puzavci, a prema dole tirani, onakovih, kojima imponira riječ sva- koga tko je narodni zastupnik, onako- vih, koji, jer ne mogu pameću služe se arlekinadama onakovih, koji su tu radi unosnih plaća ili se nadaju postignuti kakovo mjesto, onakovih, koji misle, da im je po testamentu mjesto u tome kolu. I svi ovi uživaju mastne plaće, (imaju prednost, da im se prvim pro- dužuju mjenice, ne smiju pasti pod IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. s | Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. prvi za presjednike društava, na javnim mjestima govornici, njihovi su govori mudri i pametni, pa bili glupi taman kao ponoći. U deputacijam, u odborim oni su vam prvi. Čl2oci, koji oni pišu u novine i ako bez potpisa, svi su mudri, diplomatski, po kojima se po- zna veliki politički duh.(?!) Niži slojevi njih se plaše, jer su oni načel- nici, advokati, zastupnici, profesuri, jer mogu, jer se znaju osvetiti. Oni su terorizatori. Jednom rječju to vam je pravo na politiku i javno mnjenje, po | najudaljenijim stupnjevima descedenata. | Takova politika nazivlje se advokat- ska politika, poltronska politika masnih i unosnih senekura. Za narod nevode | brige. Zastupnici su naroda a narodu \ne daju nikada račun o svome radu., Oni u politici govore u ime njegovo, kao da su ga, poput medvjeda, kupili: na pazaru, i zaularili, da ga vodaju, da vonja vonj partimisanih njihovih odjela. U saboru za svoj kotar ne proslave | nikada ni jedne riječi. Njima su pretežnija braća «Srbi» i sloga, preš- | nija ispuhana riječka rezolucija. Kad je pitamo mi zastupnik Konavala pred narodom, koji ga je birao položio račun o svome radu? \ Kad je zastupnik Konavala pitao govarao interese naroda, koji ga je. birao ? Nikada. A kad dogju izbori | naroda. Onda će, jer su slučajno na- čelnici, advokati i slično, dati narodu što hoćeš, braniti ga mukte, a kad ga izaberu: Do vidova! Takovi ljudi srame se opanka i cr- vene kape. Kad seljak dogje u grad on ga iz- bjegava, pričinja se kao da ga nepozna. On se njega srami, jer je on seljak, smrdljiv, marva tegleća s kojom će on zapovjedati po svojoj volji. S ovakovom politikom, koja nas vodi propasti, treba se raskrstiti. Jedina zdra- va politika je politika pučka. Seljak je izvor sreće i blagostanja, on nas sve uzdržava. Crvenu kapu i opanak mo- ramo ljubiti kao naše amanete a se- ljaka kao stup naše politike. Prava- ška je iđeja pučka ideja. Ona nije ni- kada bila ideja visoko - položene gospode, ona je isključivo stvorena za narod. Ante Starčević se je za na- rod borio za nj stradao. | mi, nosioci njegovih političkih načela slijedimo njega. Na našem barjaku stoji pisano: Sve za narod i za domovinu ! Dolje, dakle, s gospodskom poli- tikom. čka geta ! O Crnojgori. Tu skoro je «Zeit» napisao članak o ne- volji i propadanju Crnegore. U «Orient-Rud- schau» čitali smo nekoliko teških gravamina na račun knjaza i njegove uprave, od crno- gorskih emigranata. Pred sobom smo imali krvavu knjigu crnogorskih oficira, koja opet nije nego jedna grozna obtužba na ovu u dvadesetom vijeku tek postalu ustavnu ze- milju. Ovo nas je sve ponukalo da iznese- mo nekoliko slika o Crnojgori. Svakomu onomu komu je poznalo kako se je formi- familija, koja kako bilo ima nasljedno poglavice njegove za potrebe svoga kotara ? Kad je govorio u saboru iza. Živilo svjestno naše seljaštvo i pu- Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit ietku. Za oglase 20 para po retku a koji | se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- | kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. va. Industrije i trgovine nema tamo ni za| lijeka a agrikoltura je na tako niskom ste- penu da ne dostaje za prehranu knjaza i njegova dvora. Knjaževi pokušaji, da imade jedno t. zv. ministarstvo i presentaciju na vanjskim dvorima, tako su komični da se od smjeha nemoreš suzdržati, znajući kako | narod za uzdržavanje istih mora da pati glad. Knjaz je u svojoj osobi kneževina, koji poput agenta pribavlja novac, bilo s dotacijama, bilo sa zajmovima, i da nije toga održaj kneževine bio bi već odavna postao nemoguć. Prilike kneževine od na- zad 10. godina pogoršale su se sasvijem. Na knjaževu dvoru, u posljedici skloplje- nih rodbinskih sveza s drugim dvorima, ži- ve se u obilju, jede se i pije s takovim | luksusom, koje ga si ne mogu dozvoliti ni veći, bogatiji dvori. U povodu toga pro- | mjenili su se i običaji promjenio se je, da | tako rečemo fundamenat i život politički sa | uvegjenjem konstitucionizma, sa sudbenim | kodeksom evropejskim i donapokon sa pa- |. \radama trupa. Razumije se, da je sve ovo smješno i komično ,i da služi samo zato, |da zaslijepi evropejske države, kako je to- \bože i Crnagora jedna od takovih. Posadilo \se je donapokon nešto loze i slična, kao \da hoće podignuti poljodjelstvo. Sa svim \tim Crnagora ostaje zemlja «im bolletta». |A njeni princ jedini agent. Rusija joj us- \kratila godišnju pripomoć od 500 hiljada | \rubalja, a knjaževi pokušaji, da napumpa | Sultana, jzjalovili su se posvema. Jedina | luka spasa još je ltalija. Ali Italija rek bi \ne može da daje subvencija, tek je kadra \da podade kraljevskih koncesija talijanskoj | trgovini. iz sve ga ovoga proiziaži, da budaca Ci- | nagora u izrečnoj neprilici a nemoguća da \se podigne i budući Nikola prisiljen da' |kuca na tugjim vratima za uzdržavati se, eto opet tih trutova, gdje se mažu oko |da je oma uprav najjača pogibelj za mir. “Ona historija o austrijskim poštarskim nov- \cima, zar ne govori dosta jasno, kako je \Crnagora na takvom stepenu, da je kadra svojim položajem uzdrmati mir obljžnjih država. Sada se govori, da će Crnagora u- najmiti ili prodati dvije luke Italiji. Dogodili se to razumljivo je, da to naša država neće gledati dobrim okom. Drugi pak govore da ova pretnja o najmu luka nije nego obična igra Nikole, da izmata s drugih strana i od drugih država novaca. Crnagora nema moć: ni srestva da pobo- ljša svoje stanje, jer ono nekoliko što ih je bilo a koji su barem to stanje mogli uzdr- žati kako je, iselilo se je u Ameriku, gdje , su danas čitave kolonije Crnogoraca; Crna- | gora će radi toga biti i dalje zemlja bez novaca i pogibelj vječna rata. Ovo je opći gls o kneževini i knjazu. Što da rečemo na ovo, ako ne, da je ovo sve još malo rečeno. Luksus je podgrizao stupove crno- gorskom dvoru, on je od knjaza stvorio evropljanina, koji je zaboravio na gladni narod i goletna svoja brda. On nije više \trnogorac niti Crnagora njegova. Siromaštvo je otrglo Crnogorca od one mokre i stude- e stijene iza koje je puška njegova zada- | vala strah neprijatelju i stvorila ga junakom ja to znači mnogo. Dok je knjaz živ on će \uzdržati možda ovakovo stanje ali će zato i smrt njegova poremetiti" odnošaje. Poznato je da je Danilo nepopularan a takovim ga je učinila njemačka kikla, koja se je i tamo znala uvući. Perditio tua ex te Israel! uz =u===rzm= = sz Za Dalmaciju. Ovih je zadnjih dana g. E. M. Vusio, \ presjednik društva «Dalmacija» u Beču u- pravio otvoreno pismo na ministra-presjed- nika Becka povodom njegove namjere, da investira nekoliko miliona za boljitak i €e- konomsko podignuće Dalmacije. U svome pismu g. Vusio priznaje i u velike kudi za- puštenost Dalmacije sa strane vlade, oprav- dava potrebu da se Dalmacija podigne e- konomski a da bi se tako uzmogla podići i materijalno. Ali on je takogjer protivan namjeri ministra presjednika, jer ne vidi iz toga probitaka. Podignuće koje fabrike, grad- nja željeznice, stonska privlaka, osušenje Neretve, sve su to, kaže on, potrebite stva-| zg : 3 k GUSruladin i A oć + ui tai sti | oprost u Talijana; zanosno, ri, ali nijesu takove, da bi mogle Dalmaciju ozdraviti. Dalmacija se po njegovu 'mnjenu nalazi u stanju istom kao Rusija i Bosna. I tamo su se bacali milioni pa se isto ze- mlja još nije sanirala. Za sanaciju Dalma- cije, po njem su neobhodno potrebiti slije- deći uvjeti: 1. Umnožiti produkciju, 2. po- boljšati ekGnomsko stanje općina, 3. iz- ravnati zemljišni posjed, 4. pomnožiti pu- čanstvo. Postavivši ove tačke kao uvjet sa nacije o njima raspravlja. Osobitu spretnost pokazuje što se tiče općina. 48. naših op- ćina po svome posjedu po t. zv. «muši» jako su bogate. Ali koja hasna, kad po toj «muši» pasu ovce i ona ne daje koristi, nego se općine uza sve to nalaze na eko- nomskom rubu propasti. A takovo stanje općina prouzrokuje s druge strane nevolju pučanstva. Njihovo poboljšanje poboljšalo bi i stanje puka. Dok ovo hvalimo ne možemo a da si ne pridržimo kritiku, koju ćemo budući e iznijeti. | jedan i drugi za dosta su vremena bili mrtvi našoj javnosti. Smodlaka se je bio istakao kao pravaš, pa je, jer je nepolitičar, a jako umišljen, neljepom afairom srušio sam sebe. I tako srušen ležao je i nije znao \nitko za nj, osim njegovih klienata, koji ga inače poznaju jako dobro. | Supilo je po- čeo s pravašima, o tome bi nam znali ko- | ješte pripovjedati dubrovački svećenici. I on \se je srušio i za našu javnost bio mrtav. Vremena su se izmjenila, nadošao je čas u \ našoj politici, kad su mislili i jedan i drugi 'da mogu opet isplivati, da se mogu name- tnuti. I uspjelo im je. Kako smo tu nekidan \ iznjeli, Supilo se je usko vezao s Košutom, i uhvatio se je riječke rezolucije, a pri ime- novanju vlade, nešto je jako velika riski- rao i postao narodni zastupnik. Smodlaka \je učinio nešto slična. U svome lucida in- tervallu, u kojemu po rimskom pravu i sva- kojaki mogu da budu za čas pametni, osno- vao je familjarni listić «Slobodu» i postavio se na demokratsko stanovište. To kod nas nije bilo ništa nova i zato trgovina, pomo- ću sve reklame, nije uspjevala. Trebalo je nešto senzacijonalnijega i tada se je omrčio s afairom bečkih zastupnika. Mislilo se je e će pasti. Ali da, on je uporno stao da zagovara slogu Hrvata i Talijana. | to je rek bi palilo, jer su Talijani čekali na jednog takvog proroka za svoje svrhe. Supilo se je poveo za njime i htio mu praviti kon- | kurenciju, nadajuć se, da će to biti unosno. Smodlaka je već snivao o svome popula- ritetu i u svemu je vidio pred sobom obisti- njenje njegovih želja, da postane načelnik Splita. Ali sudbina-jarac htjela je. drugčije. \Dogodiše se oni dogogjaji na Riieci i u Zadru. Kuku meni dušo materina! Kud ćeš .|sada na koje li strane. «Novi List» nesmije radi Sušaka i Hrvata, onako kako bi htio Supilo, Smodlaka vidi razjarene duhove na- roda, pak se plaši e se nebi opekao i za to. oba, kao dogovorno izbacišć parolu, treći je kriv svemu, Austrija je kriva. | već su gledali, velikim svojim diplomatskim du- hom, kako djeluje najnoviji recept. Ali ha- sne malo ili ni malo. Tad Supilo udri s talijanskim člancima, da bi se tako zbližio o opet onim koji su nas tukli. Dr. Jozo ne popušta, on hoće da ga nad- visi. Piše talijanski članak «Amici e nemici \d' Italia» i tu, sve u ime svih Hrvata, pita kuražno na svrhi članka dovikuje: «E nol Croati gri- diamo ; Eviva [' Italia». (naš kursiv). Dje- lovalo je ali ne mnogo. «Dalmata» mu priznaje meokaljenost karaktera, veliku po- litičku uvigiavnost, i skrajno poštenje (pa da se ne nasmiješ. Op. sl.) ali mu na svrsi podaje blagoslov s hodnim tušom, kad mu govori «da je on megju Hrvatima osam- ljen». Tableaux ! Sada kažu pripravlja opravdanje, kojimi će da opravda svoj prelaz u talijansku stran- ku. Dobar mu put. I ovako dalje mogli bi mnogo toga pribrojiti, što su učinili ta dva velika političara. Mi zašto, mi znamo da kod njih radi ambicija. Mi znamo affaire | Smodlake političara i prevriljivost Frana Su- I