[osvane donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po M GLASNIK STRANKE PRAVA u DALNACIJI U DUBROVNIKU 13 Oktobra 1906. __ NJENA HRMNTSKA Godina ll. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Adminištraciji lista. — Za zahvale i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K 8 +— Ko samTmmmRtnmnamntsisunsnithitiinstkbomsbsžem=z i priopćena plaća se 30 etit retku. Za | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. p pore po poli etiku. Za ogidno 20 paso go rele o baj ne vrati list kad mu pretplata i da je predbrojen i za došasto | Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. | se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- godište. i Odgovorni urednik VLAHO KELEZ: | kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. ..e ii aš - -. 3 šiće gao donijeti škode Starčevićancim, ka-| Napojeni duhom stare repuplikanske . Nije li i i ja fa- . HH Kooperacija. poj pup sektom. Nije li i ovo najgluplja fa Istina ili san. Sve su domaće novine iznijele raz- na pisma, koja su raspravljala o koo- peraciji Starčevićanaca u Saboru sa re- solucionašima. Prije svega nam nikako jedna ne ide u glavu. Ima mjeseca da se je u resolucionaškim listovima za- metla bijesna, :uprav divlja hajka na D.ra Franka i starčevićance, da je ta uzrasla do paroksisma, te obasula bez kraja ikonca i vogju i stranku svijem mogućim ogrdotinam, psovkam, pod- valam i klevetam; a ipak eto ištu da ovi kooperiraju dogovorno s njima u Saboru. Zdrav razum na takovoj ogav- noj pojavi, treba da reče ili Frank i družina ipak nijesu takovi prodanici, takove opake mješine, takovi bezna- čajnici, kakovim hoće stanoviti listovi da ih predstave; ili su nikakovi ljudi resolucionaši, koji predpostaviv da je istinito što u svojim listovima pričaju, takovim prepredenim lopovima hoće da se druže. Nije ni jedno ni drugo, nego gusta i nevoljna strast, koja je zavela listove resolucionaške. Bilo bi već doba, ako je cilj pregnuću strana- ka, narodno dobro, da prestane ta hajka, koja sramoti mas u svijetu, a goni nas na očajanje za skupno dobro. imati vjemog - druga -za do- bro narodnih amaneta, nemoj od nje- ga učiniti nakazu, nemoj ga blatiti, po- štuj u njemu čestite namjere, domo- Hnrćač \i sA rRO “u ko ludovetaju neke novine, nego sve protivno, ali jer su takove prigode i položaj našeg naroda, te je apsolutno potrebito da su pravi prestavnici na- roda svi na okupu, radi se bo o naj- glavnijoj stvari, o našem bitisanju ka-|n ko narod. Ne dogje li se ipak do ko- operacije, još će jednom svatko tegnuti|n rukom da se to_nije dogodilo krivnjom |n Starčevićanaca, koji su u velikom na- vratu dokazali, da ih ne vodi strast|k nego razbor i domoljublje. radovanje, kako će da svrši kooperacija .u Banovini sa Starčevićevom strankom prava, posvema se je izjalovilo. | zadnja strepnja izčezla je, kooperacija je učvršćena. Starče- vićanski su zastupnici još jednom bjelodano dokazali, kako im je povrh svega domovina i narod. Dokazali su, kako znaju da zabo- rave na svu misernost današnje političke k situacije i da hire i napadaje zapostave do-|n bru, Od onoga doba, kada je pročišćena slobod- o na naša svijest zasjela na sjedala Markova Trga, od onoga doba, od kako su Starče- vićanci, vjerni svojim uzvišenim načelima, svojim glasovanjem poslali rezolucionaše u Peštu, mnogo je vremena prošlo. U razma-|p ku toga vremena bjesomučno se je napa- dalo na Starčevićance, ne štedeći ni riječi n pi djela. U skrainom ponestaianiu dokaza denuncirali_su ih, klevetali su ih s austri- janštine, htijuć, ih omiraziti pred narodom. A oni? Oni zaboravljaju na sve i opet će|fi u saboru, da rade s onim, koji ovako pi-(h Uvodniku dodajemo ovaj dopis. u Zagreb, 11/10. Veselje naših neprijatelja i ono potajno n vrhovnom dobru domovine Hrvatske.|p n d b starih znanaca - vlastele misle, e su oni sve, e su oni javno mišljenje, e su oni Dubrovnik. Što je njima stalo za prosti puk? Ako neko ima pravo glasa, vrijedio im je (osam) 8 dana pred izborima, a ako e, nigda. Što će im neko, ko im ne može služit za tovjelicu, da se popnu a visoke stolice? A kad su jednom a njih zasjeli, eto prilike, da pokažu svoju moć, silu i samovolju puku, a omu samo tako vode računa. Sve su ovo fakta više put iznesena| ovom listu,'pa ih7isto nije bilo s go- rega ponovit. Kad su nas dakle ovi žalosni soci- jalni i politički odnošaji izazvali, da stupimo u javnost, izgubi naša klika lavu. Mi iznosimo gole istine, oni laži i klevete. Mi"upirasmo prstom u jihovu sredovječnu gospodsku politi- u, u njihove političke fideikomise, u jihov nerad za ekonomni i kulturni arodniš napredak, a oni na ovo ne dgovarahu, jer ne znagjahu kako. Da am se zato osvete jer kako bi rukčije moglo bit -— latiše se svojih plitkih podvala. Naj- rije nas okrstiše klerikalcima; da uti- sak bude veći, izmisliše namah savez- ištvo s autonomašima za općinske izbore. Kad im nije ni to upalilo, o- jediše nas austrijanštinom ili kako sad gurativno kažu, vatamo sablje i krijemo pod da se grčevito u rizejština? Ne koristi vam vaše izvrtanje i li- cumjerno prenavljanje sa plitkim do- skočicam i igram riječi. Ta opće je po- znato, da to odgovara vašoj čudi, da se služite tim sredstvima za svoje uz- držanje. Kakvi naime ljudi, takva i sredstva. Oni, kojim ne imponjuju ljudi o ti- tulima i kapitalima, nego jedino čista čela; koji neće da znadu za nikakve povlaštene" klase u javnom životu, po- ručuju klikam, da su se izigrale, da su same sebi grob otvorile opiruć se du- hu vremena s njegovim modernim za- htjevima i demokratskim mislima. Ak- cije pađaju, bankrot je na domaku. A da se taj prirodni proces pospiješi i da se što prije otrgnu ove pijavice s narodnog tijela, red se je pobrinuti nam, zdravomu pravaškom elementu, koji s dana na dan rapidno raste. Što sada? Od onoga doba, od kada je u Banovini u Starčevićevu stranku prava ušao g. Isidor Kršnjavi, od onoga doba od kada je u Dal- maciji bio prestolonasljednik izvjestne no- vine, a iz proračune svrhe navalili su na nas Dalmatinske pravaše. U svojoj močnoj fantaziji mi smo im krivi, što je austrijski prestolonasljednik ignorirao (tako bar oni stvar prestavljaju) Pera Cingriju i već nas zato potajno vežu sa trgom sv. Šimuna Zadru i sa tajnim fondovima Beča. Pozivaju se ma Dr. Majstrovića, na ši- Zbilja takovih se stvari oko nas dogagja, da kog nije strast posve zasljepila, treba da se pita, jesmo li pri zdravoj pameti ? Cijela nam je domovina zgražanjem ustala da o- sudi divljačke ponašanje talijanskih zane- šenjaka u Zadru i u Senjskoj Rijeci, kad su ugledna naša sokolaška društva otišla u Zagreb. Predvodili su pojedine skupine ta- kovi čestiti patriote i ozbiljni ljudi, da .ta sama stvar po sebi odmah i bez prigovora dokazuje, da tu niti u snu nije bilo provo- katorne namisli. A i sami su sokolaši mal da ne svi pribrani, i što je boljega u druš- tvima bilo, mirni faktori, koji se nebi upu- štali u vratolomne pokušaje. Oni su mirno svud prolazili, mirno bi otišli susrestiti svoje drugove, kud bi dolazili: tako bi bilo slije- dilo u Zadru, i stvar bi bila gladko tekla, da nijesu taljanci kastimice navaljivali, da izazovu smeću. Ko bez strasti na tu se stvar obazre, treba da dogje do toga zaklju- čka: ako je bilo nemira, taljanci su ih iza- * zvali, i hrabri su se sokolaši jedino obra- nili od grubijanske sile! Na Senjskoj pak Rijeci, dok su sokolaši bili spravni ravno otići svojim putem, talijanska je obijest izazvala onu buru, koja je ogorčila svakoga koji ima i kap hrvatske krvi u sebi. Pak ne bi im dostatno nasilje, nego podigoše bru- ku i na Carevinskom Vijeću, i u svoj bje- snoj talijanskoj štampi ne isključiv «Osser- vatore Romano» pripravljaju se još težim podvalama u talijanskom parlamentu. A dok je rana otvorena, dok nije podata uvrijegjenom narodnom ponosu nikakva za- dovoljština, ima Hrvata (Smodlaka et Comp.) oko «Slobode», koji se ne srame i ako ne- izravno dati pravo, tijem koji hoće da budu tugjinci u našem domu, koji ne ištu blago- dati kulture talijanske za sebe, nego hoće vinsko pregnuće, a ako u nećemu druk- čije misli, pridobi ga razlozim i umje- renošću, ako je on na krivomu putu, a priznaj mu pravo kad ga očito ima. To bi imao biti prvi uvjet, ako se želi poštena i čestita kooperacija. Neka se resolucionaši saberu i neka sebi sude, jesu li se tog uvjeta držali! A ako ni- jesu, kako baš i nijesu, neka tražeć koo- peraciju, zauzdaju ona pogana pera, koja uzvišenost nalaze u razbojničkom brška- nju; tim više, jer su Dr. Frank i Starč. došli im u susret i pristali lealno i bra- tinski na kooperaciju. Postoji, istina, sahu i govorahu. Divne li požrtvovnosti. Sabor će se rekbi otvoriti oko 6. ili najdalje 7. budućeg mjeseca. Zasjedanje će trajati sve do Božića, buduć se ima riješiti mnogo važnih zakonskih osnova, koji ne mogu, da budu riješene u ovom zasjedanju. Na ko- operaciju je rezolucionaše natjerao dvostruki strah. S jedne se strane plaše, uvigjajući svoju snagu, novih izbora, a s druge stra- ne plaše se koalicije s magjaronima, pa ta- man časovite, jer lo bi značilo &rah za nji- hovu politiku. Dobro je što je osjeguran parlamentarni rad sabora. U njegovo realno funkcioniranje ne možemo, da mnogo vje- rujemo, jer svi oni zakoni i predlozi, koji se imaju iznijeti, ne odgovaraju očekivanju čakom bečkog pandura. | to nam imate obraza prigovarat vi, prijatelji Tončićevi, Glumetzkoga i Kačanskoga, vi branitelji Handelovi, vi današnji ma- gjaroni! Farizeji! Mi dobro znamo, da familija sama ne vjeruje u te klevete, jer je zaista imala prilike upoznati patriotizam i sa- mozataju našu, kad smo se rame uz rame borili za hrvatstvo ovog grada, kad su naši pristaše često puta napu- nili općinske tamnice za srpskog pa- šovanja, kad smo strpljivo podnosili, benske pravaše, luče nas od njih i hoće da mas posvade. Oćutili su, a drago nam je, da smo stranka s kojom se mora raču- nati, i da im izmiče (tlo. Austrijanština u Banovini, austrijanština u Dalmaciji, što sada ? Što sada, pitaju nas oni iz protivnog tabora, što ćete s Kršnjavim ? | ne znajuć bolje, sa finom politikom, kao da su ih Obzoraši naučili, već nas djele u poštene i nepoštene. Što sada? Lagan je jako na to odgovor. Ne treba, da mi dokazujemo, da mi nemamo nikakovih sveza s Bečom, mi smo ustajali. do sada proti Beču pa ćemo i od sad. Ustajali smo, kad naši zašlupnici nijesu bili primljeni u Beču, kad je Handel uvrijedio našu pokrajinu; ovacije smo pra- da podrže na dugo nepravicu talijanskog jezika u uredima, pokorien onih renegata koji su po krvi i po bezimenu hrvati, gor- dost onih činovnika, koji cijene da smo mi pasmina a oni plemenitaši ; ima mladića a- kademičara Hrvata koji poniznom brzojav- kom Garibaldiju hoće da, utaže tobože ra- zjarenu srčbu talijansku, i tijem opet neiz- ravno davaju krivo svojijem;. ima Srba, koji lukavo kako lisica, hoće da mešetare, i sta: rim svojim aleatima smognu jednu stolicu u Bečkom Parlamentu. Gospoda se oko «Du- brovnika» nude kako posrednici. Nijesu lu- di: ne gube ništa, a stječu mnogo, privrže- nošću i harnosti talijana. još neka nesuglasica, jer bi koalicija hoćela staviti brnjicu na usta Starčevi- ćancim, i zapriječiti im raspravljati o državopravnim pitanjima, a takogjer jer su Starčevićanci zatražili e bi g. M€- daković opozvao svoje lakoumne iz- reke proti njihovoj stranci, no ipak uhvat je da će se i to izgladiti, jer će se koalirci dati u razlog da bi takova tražba, kad bi ju Starčevićanci prihitili, posve im polomila krila, digla im na- rodno povjerenje, uništila ih, toli više kad je sad, dok se nova nagodba stva- ra, neophodno potrebito da svaki do- morodac a nadasve zastupnik najvišom pažnjom to prati, da izdigne svoj glas i brani narodna prava, Ako misle do- bro narodu i oni su dužni uprijeti svim silama, te i ako radi takta i ob- veza neće možila moći tako odriješito ! otvoreno ustajati, kako bi gdjekad biti premilo da će \o učiniti stranka, koja nema nikakvih obveza, nikakvih obzira. živina, a v š naroda. Tajno pravo glasa neće biti izne- šeno. Glavno pitanje biti će porota, sloboda tiska neće zadovoljiti, jer. će i dalje da pri-| jeti cenzurova crvena olovka. Prema tome dostatno bi bistra izgledala situacija prije sabora. Vanjskih trzavica nema za sada. Ali u unutrašnjosti, zato, koalicije dogagjaju se čudnovate stvari. Prvi spor nastao je radi novih delegata u Pešti. Novih zastupnika | je pet, a delegata fale četiri. Oni oko «Hr- vatskeš neće Nildera a naprednjaci bi ga htjeli. Staičevićanci rekbi biti će proti Su- pilu. Naprednjaci uopće rovare proti «hrvat. stranci prava» kao iznemogloj i onoj koja dekadira. Borbe će biti a neće faliti ni za- vada. Radoznalo očekivamo otvor sabora, zato jer je narod u Banovini željan slobo- de, željan da odahne i da vidi nekakov rad. On je dosta čekao i dosta trpio. Pravedno je, a da se udovolji njegovoj želji, da se čim prvo otvore saborska vrata na Markovu Trgu i da se čuje glas, koji će navjestiti bolje dane. | ako nijesmo u potpunoj vjeri ipak pozdravljamo razbistrenu situaciju i veselim srcem čekamo novi sabor. | Farizeji. *) ćina političara, političari iz ambicije, |z |športa, a ima ih i iz profita. Odatle Hrvatu ona jer fali srca i ljubavi. Ne treba nam daleko tražit primjera; evo nam ga [pred nosom u dubrovačkoj klici! #) Imselo le prošlog broja, jes već drugo biw| Dorbi», a pred koju godinu zvali štampano. ga da klika jedino za se čuva gragjanske časti i sve pobjede upisuje u svoju za- slugu. Je li sve to tako? A kad |nas izcijediše kao lemun, tad nas odbiše od sebe i dobaciše nam rukavicu; mi prirodno dobačenu junački prihvatismo otvoreno im kazasmo: ne bojimo vas se! | kad smo te riječi izgovorili, izmje- rili smo njihovu težinu, proračunali korake, koje će nam trebat preduzet i spravili se na borbu, koju nam treba izdržat. Uvjereni smo, da će naša bit konačna pobjeda. Da, pobjeda mora bit naša, jer nas ne vodi mržnja ni inad prama nikomu, nego samo lju- bav prama puku, iz kog smo nikli; jer se ne bijemo za vlast ni čast, .ne- go za ideju. Hoćemo narodnu slobo- du i jedinstvo, nećemo ropstva! Pa da klika nama, pravašima, ona- ko podlo podvali, «da smo naručeni, da ometemo sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. za koje se oni (?) toliko Tužna je činjenica, da su naša ve-|decenija bore! Pitamo ih mi: je li to poniženja, sramote, rugla, godnim časom ili samo nepo- mičnim stojanjem na tom sta nowištu? Farizeji! vili Nikši pl. Ghetaldi, koji je bio žrtvom austrijanštine. Uvjereni smo, da će odriješiti prosvjed zastupnika Perića, koji je, što mi znamo, posve istinit, začepiti usta klevetni- čim, a g. kanonik Crnica ne spada u našu stranku, niti ima s njome ikakvog odnošaja. Bogu hvala nijesmo nigda družili, kakvijem osobam, koje bi bile sumnjive s kakve ten- dencije, a mogu li to rijeti i naši protivnici? Kršnjavi je jedna osoba, mi s njim ne stojimo niti u izravnoj, niti u neizravnoj svezi, On je član starčevićanske organiza- cije u Zagrebu, s kojom mi nemamo posla, osim simpatija i duševne veze sa Starčevi- ćevom strankom prava, koja nam je najbliža po mislima i osjećajma, jednaka dapače. Zlobno je zato navaljivat na nas, radi Kr- šnjavoga. Mi smo organizacija za se. Naše težnje, naše mislijijednake su kod sviju, ga. ih u Dalmaciji ima. Jednake su sa ibenskim pravašima, jednake s Prodanom | i Majstrovićem. Najveća naša dobrobit je dobrobit hrvatskog naroda. Borba naša ide za slobodom i ujedinjenjem svih hrvatskih ze- | malja u jednu državu neovisnu od Nijemaca i Magjaera ravnopravnu Beču i Pešti. Program je naš bistar i jasan, konpaktnost naša čvr- sta. Mi sporove Banovine ne uvlačimo koć nas. Mi nećemo polutanstva i hoćemo pu čku, seljačku, pravu, demokratsku politiku. Tkogod hoće, da natruhne naš program, ta; Mi kako hrvati osugjujemo takove poku- se: želimo i mi da se od kompetentnih fak- tora razvidi tanko ipo tanko stvar, i da se ustanovi ko su bili provodiči smuče i bru- ke (jer smo sjegurni po onomu što smo odma iz početka izkazali, da će hrvati biti pravedni u svemu, kako smo posve uvje- reni) a kad nepristrana osuda pokudi kriv- ce, koji su bez dvojbe talijanci, i kad bude data narodnomu ponosu razložita i pravedna zadovoljština, neka se na raboš i ta krivica upiše, i nek talijanci priznadu da su takova manjina da ne smijedu zapredati, nego tra- žiti jedino od hrvatske velikodušnosti sve one povlastice, koje bi se mogle dati bez uštrba narodnog načela, pak meka im se onda dogje u susret; ali prije nikako, a ponadasve ne, dok još krvari ljuta rana koju su nam u slijepom svojem bjesnilu žadali. A Smodlakina «Sloboda», akademičari, i oni koji su se oko «Dubrovnika» ponudili, neka znadu da tijem ne samo ne čine nikakvu uslugu današnjim svojim aleatima resolu- cionašim, nego bacaju zublju razdora i va- ljaju sve ono što su u ime sloge do danas uradili, Cijenimo da i resolucionaši ovako misle, jer bi drugčije bili grobari a me spo- bornici hrvatske misli. Zagrebačko pismo. 10/X. Zagreb je drukčiji, nego sam ga ostavio. Novih zgrada i palača sijaset, sve ljepši i udobniji, elegantniji. Ali politika njegova kao da je starinska, borbe i personalnosti na pregršt. U hrvatskom se troboju još uvi- jek zamotavaju cipele i prave kišobrani a i denske je nose u kosi. Svijet sjedi u kafani