Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra: se da je predbrojen i za došasto polugodište. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. U DUBROVNIKU 20. Oktobra 1906. PJENU MAVATSKA godišnje K 8 — Ko Teški gr ijesi! Vrlo lako i udobno shvaćaju u nas — pogotovo u Dalmaciji — oni, koji u ime naroda govore, svoje dužnosti IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. utednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. mu vazda istinu govorit; više nam je| dužnosti, koji ne će prodirati iz ni- Izborna reforma. stalo do njegova dobra, nego li do kakvog iluzornog Kantovog kategorič- dobra pojedinaca. Zašto se na primjer u nas, u Dal maciji malo čuje, da je gdje bio kakav sastanak ili pučka skupština osim kod prema njemu. Izhitre kakvu krilatu nas, pravaša ? Naprosto zato, jer se to riječ, pa š njome prikriju sve svoje|gospodi ne svigja ili možda ne prija. a mnogo bliže bit puku. Neka naša neuspjehe i prljavštine, vas nehaj i Njih se nekoliko sakupi, nešto tajno inteligencija, načelnici i zastupnici ne nerad. Ma štogod se dogodilo, kakvo god nas zlo snašlo, eto ih sad s do- sadnim refrainom: Beč je tomu kriv! — dok su pak prije riječke rezolucije za sve naše nevolje činili odgovornim vazda samo Madžare. A zaularene ži- vinice spravne su uvijek potvrdit: Ta- ko je! Nećemo branit ono, što se branit ne da, ali vršeći zadatak poštene štampe odluči, stvori novu stranku, potpiše rezoluciju, a ti se, narode, pokloni, pa slušaj. Otkle tad, da znadu, kako na- rod misli ? S naše su strane bili po- tekli predlozi, da se sazove skupština svih dubrovačkih Hrvata, kad se radilo, hoćemo li sa Srbima u općin- ske izbore, hoćemo li izvjesit i srpske zastave na općini, pa što ta skupština odluči, da ćemo se mi odmah pokorit. kog imperativa, već iz realne podloge \socijalnih instinkata, koji kao da su |ugašeni kod nekih, individua. Malo manje treba govorit o neka- kvim saborskim akcijam i inicijativam, šetaju samo mimo čedne radionice, nego neka i unutra pogledaju, kako se krvavo stječe crna korica kruha; nek kočijom ne jure kroz sela na ka- kav teferič, nego nek se zaustave, da vide, kako seljak dobija svoju siroma- \šnu hranu baratajuć u znoju svoga lica s motikom, a da ga uz to sunce \peče i led bije. Što ti ljudi jedu i piju, \gdje spavaju — dolaze li im na pa- otvoreno velimo: | vi ste, gospodo |Uradit se to nije htjelo; bit će se mož- met ta pitanja? Pitaju li naša gospo- narodni (?) predstavnici dosta krivi. — | Ko hoće prikazivat narod, treba mu da bojali narodnog suda. Sad pitamo mi: Kako će ovakovi 'da, kakve su gdje škole, kako narod ekonomno stoji? Znadu li, koliko naše znati sve njegove dobre i zle strane, ljudi u općinskim vijećima, zadarskom najbolje mladosti vehne po američkim treba da zna za njegove jade i nevo- lje, za njegove najpreče potrebe. Otkle će to znati oni, koji u narod ne za- laze, za njegove najpreče potrebe ne , saboru i bečkom parlamentu promicati opće interese, kad ih ne poznadu ? Odgovor je lak: Nikako! Za to nam nema života u našim rudnicima i pere tanjure po tamošnjim gostionicam ? Što ih je tamo nagnalo, da ostave puste kuće i neuragjene ze- mlje ? Jesu li kadgod zavirili u tavu- pitaju, računa o svom saborskom dje- ;općinam, koje postadoše ništa drugo, larne knjige? Zaista neće bit svaki čas lovanju ne polažu ? A kad smo to uz-/ gredice zapitali gospara Pera Čingriju, zastupnika konavoskoga je li on u opće igda tako što uradio, nije nam se moglo nikako odgovorit. Za tu najobjektivniju kritiku inače pošto- vane njegove osobe namah nam se podvalilo, da se mi tek sad iza nad- vojvodina pohoda usugjemo njega na- padati. Dakle naša najčišća istina za njih je napadaj, a njihove podle laži i klevete moraju se svijetu prodavati za čiste istine. Što, ili mi ne smijemo gosparu Peru istinu zagudjet za to, jer je on načelnik zastupnik, predsjed: nik «hrvatske stranke», prvi potpisač riječke rezolucije i t. d. ? Već smo sto | put rekli, da se to nas ne tiče, da nam. to ne imponjuje. Mi hoćemo, da, pošteno služimo puku i za to ćemo | PODLISTAK | \bi iz nas trgao srce — pogrditelj je, pa kao |sti ne gledamo političke razlike ali ne mo- (takav ima biti kažnjen: a mi ćemo svi u- žemo, da pjesnikom priznamo sastavljača iz: «Drobnijeh obrazku», — Karoliny stati proti njemu — na osvetu. Svetlć. Domovina — to su grobovi pregja Domovina. naših; to hramovi, u kojima smo utisli pe- čat svojoj duši; to su njihovi spisi — u njima samo duh besmrtno živi. Domovina — ta koljevka potomaka nad kojim — nevigjeno — plamti njihova duša ! Branimo li domovinu, branimo majčin pe- peo, da nebi bio tugjom nogom raznesen, gojimo naše ognjište, da bi na nj slobodno naše kćeri i naši sinovi jednom mogli za- sjesti — veseleći se životu i spominjajući se zahvalno nas.... Domovina to smo svi mi, što živemo na nego filijalke državnih ureda; iz nji- začepili uši na glas trublje, koja javlja, \ Ta teška glavobolja prošlih ministar- \stva, ni onomu baruna Becka ne daje \primiriti, a ako su istinite glasine koje iz Beča dolaze, i njegovo bi ministar- stvo imalo podleći, kao što su se str- moglavila ministarstva od Badeni do danas, mal da ne kroz 9. godina. O- sobiti je odbor uzeo u pretres sve, u- stanovio se je broj, razdjelile su se kurije, prebrdila se je najviša poteškoća, da Nijemci ne spanu na onaj broj, koji bi im po pravici pripadao prama pućanstvu, odklonile su se nesuglasice | i prepirke; kad iznenada sva ta mar- ljiva i samo prijegorna radnja udrila u seku i brod škripi, puca, pušta vodu, \i ako tako potraje neizbježiv je bro-| dolom izborne reforme. U tome se| nikako nemogu da sretnu Njemci i| Česi; e bi Nijemci hoćeli da jednom kad bude primljen zakon izborne re-' forme nikako ga se nema promjeniti ako nebi na to pristale dvije trećine | zastupnika, koja se stvar ne može slu- ičiti, dok budu oni imali onaj broj za- \stupnika, kog im novi zakon podje-' ljuje. Česi pak neće da o tome čuju, Bismarck. Trepet i užaš Europe kroz mnoge godine, čovjek od željeza i krvi, oži- vio je opet ovijeh dana. Aleksa Ho- henlohe sin Chlodviga, nekadašnjeg kančelira Njemačkog, iznijo je na javu tajne dogovore Vilima Il sa njegovim ocem on odgovara i na zagonetku koja je podigla onda silnu prašinu, biva, s čega je gvozdeni kančelir pao u ne- milost i bio primoran otstupiti. Uzrok je tomu bio, jer je Bismarck hotio Vilima prisiliti da dade ruku Rusiji e bi podjarmila Bugarsku, a jer se je Austrija tome svim silama opirala, ovu utući, i tako ujediniti sve njemačke pokrajine, koje su još pod Austrijom. Vilim vjeran savezniku i prijatelju na- šem vladaru, žrtvovao je brutalnog kančelira, i sve su se osnove raspli- nule. Da je sreće, kako nije, to otkri- če imalo bi nas mnogo čemu podučiti. Najprije da je veoma labav i nepiriro- dan savez sa Njemačkom, jer i amo i tamo ima ih veliki broj, koji žele vi- gjeti ujedinjenu veliku Njemačku, a ta želja nimalo pritajana ili prije ili poslije dovestit će nas do krupnog rata, ako hove autonomije ne crpa se ona ko- da se nečije prodava na javnoj dražbi, rist, koju bi savjesni ljudi znali dobit da neko ostaje posred puta bez kuće za narod, nego većinom na žalost sve i kućišta. Jesu li igda pokušali kakvo protivno. U dalmatinskom saboru odi- (zlo prepriječit ili mu doskočit ? Jesu gravaju se prizori ljubavnog dramata li igda ispitali svoju savjest, što su sa Srbima i Talijanašima, koji sa svo- uradili na socijalnom, ekonomnom i jom komičnošću nagone i ozbiljne lju- kulturnom polju >? Koliko su osnovali de na smijeh. Sa nekoliko interpelacija, pučkih knjižnica, blagajna i štedionica? gdjekojim govorom i rezolucijom na- Još bismo mogli postavit sijaset o- stoji se prikrit apatija i mrtvilo, koje|vakovih pitanja, a većina naših pro- megju tim ljudima vlada. Ako rečemo nonsiranih političara morala bi —— ako pak o našim parlamentskim poslanici- će bit iskrena — niječno odgovorit. ma, da Beč jako lako šteti, rekli smo A kad je tako stanje stvari, tad nema dosta i suviše. čuda, da se ta njihova politika gubi u Što tražite, što hoćete? — pitate diplomatizovanju, u velikom stilu, koji nas. Odgovaramo: od onoga, koji se do sad nije donio nikakve koristi. Na- naučio vršit svoje dužnosti, ništa, a|rod ostaje toj politici tugi, kao što i od vas mnogo, dapače jako mnogo.|ona njemu, jer joj fale demokratski Tražimo, da budete prožeti osjećajem | potezi. nametnuti: kao da bi našoj djeci rezao je-|«Srgj» ne odgovora svojoj svrsi i da je kao zike; tko kaže, da bi te ne ljubili: kao da književni list ispod kritike. Mi u književno- «Overture» kao što se ne možemo složiti P. K. sa gospodarskom rubrikom i njenim «Vo- enananito a još manje sa «Srgjevim» kriti- Čaretvn nego sad nek se primi zakon, a po- ji paš Austrija nebi ropski slušala sve slije bude li nadpolovična većina nešto drugo odredila nek joj je prosto. Osim toga Nijemci bi hoćeli da u delegacije ugje izvjesni broj njihovih i Čeha, a i tome se Česi protive. Ministri toli jednoga naroda kako i drugoga tvrdo drže i zagovaraju ono što odnosni njihov narod želi, i tako je borba do- prla do samog ministarstva. Vlada e bi se uklonila takovoj nevolji predlo- žila je posredujući predlog a taj bi bio: kad se odobri novi izborni zakon, nek se u istom odredi, da sadašnja dioba kotara i mandata zastupničkih ne smije | (se promjenuti barem za 20 godina, ako ne bi za tu promjenu glasovale \bar dvije tretine zastupnika. i ao — | | učinila je hrvatska knjižarnica u Zadru sa | | koledarom «Svačić». Ove godine dostojno , \joj akundiraju zauzetni i patriotični «Ćirilo- | Metodski zidari» u Zagrebu sa kaledarom \ istog naslova. Uprav u ovim koleđarima \pisci svu našli polje za svoje radove a isti |koledari bar donjekle nadomjestili su onu' volje i hire njemačke, što ne može, jer smo mi slavjani presiti njemačke najezde i dranga. Na isti je način la- bav i neprirodan savez s' Italijom, koja, kako smo se mogli osvjedočiti i pri brezobraznom ponašanju prama soko- lašima, tvrdo vjeruje da amo ima mno- go pristaša, s' kojim, da kad li tad li zagospoduje na jadranskom moru. O- čito je dakle da su Njemačka i ltalija od nevolje kumovi Austrije, i da ova u prvoj prigodi naće se osamljena, ako ih ne bude imala za napadače, kako i god. 1866. Drugo što bi smo imali naučiti mi svi, jest, da Rusija nije vo- jevala, kako bi podala slobodu slavja- nim na Balkanu, da živu u zlatnoj slobodici, nego je radila namjerom da na zahtjev svakomu badava. »Prosvjeta“, Zagreb br. 18. »Savremenik“. Knj. Il. Sv. IV. Zagreb. »Domaće Ognjište“. Sv. I. Zagreb. Poslužba u crkvi. Izdao zbor duhovne mladeži u Djakovu. Cijena hel, 30. »Mladi Istranin“. Mali Lošinj. »Srgi“. Kao što smo na zadni u svemu tako smo i na polju knjige a osobito kritike. Mi Hr- vati nemamo objektivne kritike, koja bi se znala, da izvine nad sve osobne zadjevice, nad sve, intimne i političke veze i koja bi bila prava i pravedna, objektivna kritika. "kama. Bilješke lista, bile književne ili dru- ge odgovarele bi jednom pučkom zabavnom listu ili «Domu i Svijetu» a nikada listu, koji je htio da bude književno ogledalo Hrvata i Srba, kao što je htio «Srgj». S ime- nima, kojim se u njemu susretamo tako su, osim malih iznimaka, oskudna i nepoznata našoj javnosti, da već po tome ne bi mogli Mi kritiku našu obično spajamo sa politi-| vjerovati i držati, da je «Srgj» dobar list. | prazninu beletrističkih novina. Ne možemo | ,Glas Matice Hrv.“ Zagreb, broj 13 i 16. a da me zamjerimo izdavačim «Svačića»| Ljeto u Bornosu, porodični roman, na- političku pristranost, koja bi u ovakovim | pisao Ferman Caballero. Cijena K 1. slučajevima miorala da odpadne. U «poli-/ Njega zubi. Napisao zaslužni i radini li- tičkom pregledu» u. pr. govori se mnogo o ječnik g. Dr. Fran Gundrun iz Križevaca. riječkoj rezoluciji a o skupštini pravaša u Cijena K 1,, zatim primismo od isjog pisca Dubrovniku tek onako «per tranzeam». To pouku «O štetnim uplivima alkohola po ne smije da bude. Koledar «Cirilo-metod- zdravlje». Cijena para 20. Ova djela najto- kom i tako stvaramo književnike. Napiše li kakov mladi čovjek, koji se «naprednjakom» zove kakovu stvarcu, svi oni kritičari, koji Izdavanje starih listina sa strane prof. Vu- četića pristojale bi jednoj akademiji, ali ni- kada književnom listu te je zato Bogu pla- kati nad ukradenim prostorom u listu. Ova- ko bi mogli brojiti mnogo toga a megju- tim i onu sredovječnu sliku na omotu. Već je ono dostatno, da se dokaže ukus kaji- ževnog lista «Srgja». «Srgju» treba mlad urednik, ako hoće da bude književni list i da oko sebe skupi svu kremu književnika inače će ostati starinski «Srgj» koji će iz- disati pa izdahnuti ovo sve, per summa Ur. Prosvjetni Glasnik. U pomanjkanju kod nas knji- |gtevnih revija i listova u kojima bi književ- žnju sa svoje opreme i bogastva svoga šti- va. | u njemu se srećemo s dielima po- najboljih naših pisaca, koji su zastupani i u «Svačiću», Uzmimo sada u obzir svrhu za koju su izdati, a koja je skroz patri- otska onda smo stalni, da_ni jedna hrvatska kuća neće biti bez dotičnih koledara. Nadalje smo primili sa zahvalnošću: plrvatsku Smotru“, 2. i 3. broj ista je ukusno opremljena a bogata gradivom. Ali ovu smotru na srce stavljamo našoj učećof omladini, jer će u njoj naći bistrinu poli- tičkih pojmova, zabavno štivo i učenu spre- mu pisaca. «Hrvatska Smotra» stoji od 1. rujna do konca ove god. 6 K., a šalje se, kao i sva pisma te rukopisi u Zagreb, Tren- kova ulica 12. skih zidara» zaslužuje takogjer svaku pa-|plije preporućamo neka ih svaka obitelj naruči. Pjesma o Bojanu Vojevodi, makedon- skom ustaši. Spjevao Srgjan Tucić. Izdanje za puk. Cijena 60 para. Kontesa Nina. — Vrlo zaslužna hrvatska knjižara i industrija papira Lavoslava Kle- ina u Zagrebu izdala je svojom nakladom i turila u svijet i opet jedno krasno djelo. To je djelo, pripadak k zabavnoj knjižnici «Čirilo-Metodskih Zidara» u Zagrebu. Na- slov mu je «Kontesa Nina». Novela je to