Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra: se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

U DUBROVNIKU 20. Oktobra 1906.

PJENU MAVATSKA

 

 

godišnje K 8 — Ko

 

 

Teški gr ijesi!
Vrlo lako i udobno shvaćaju u nas

— pogotovo u Dalmaciji — oni, koji
u ime naroda govore, svoje dužnosti

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
utednik VLAHO KELEZ.

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

mu vazda istinu govorit; više nam je| dužnosti, koji ne će prodirati iz ni- Izborna reforma.

stalo do njegova dobra, nego li do kakvog iluzornog Kantovog kategorič-

dobra pojedinaca.

Zašto se na primjer u nas, u Dal
maciji malo čuje, da je gdje bio kakav
sastanak ili pučka skupština osim kod

prema njemu. Izhitre kakvu krilatu nas, pravaša ? Naprosto zato, jer se to
riječ, pa š njome prikriju sve svoje|gospodi ne svigja ili možda ne prija. a mnogo bliže bit puku. Neka naša
neuspjehe i prljavštine, vas nehaj i Njih se nekoliko sakupi, nešto tajno inteligencija, načelnici i zastupnici ne

nerad. Ma štogod se dogodilo, kakvo
god nas zlo snašlo, eto ih sad s do-
sadnim refrainom: Beč je tomu kriv!
— dok su pak prije riječke rezolucije
za sve naše nevolje činili odgovornim
vazda samo Madžare. A zaularene ži-
vinice spravne su uvijek potvrdit: Ta-
ko je!

Nećemo branit ono, što se branit ne
da, ali vršeći zadatak poštene štampe

 

odluči, stvori novu stranku, potpiše
rezoluciju, a ti se, narode, pokloni, pa
slušaj. Otkle tad, da znadu, kako na-
rod misli ? S naše su strane bili po-
tekli predlozi, da se sazove skupština
svih dubrovačkih Hrvata, kad se
radilo, hoćemo li sa Srbima u općin-
ske izbore, hoćemo li izvjesit i srpske
zastave na općini, pa što ta skupština
odluči, da ćemo se mi odmah pokorit.

kog imperativa, već iz realne podloge
\socijalnih instinkata, koji kao da su
|ugašeni kod nekih, individua.

Malo manje treba govorit o neka-
kvim saborskim akcijam i inicijativam,

šetaju samo mimo čedne radionice,
nego neka i unutra pogledaju, kako
se krvavo stječe crna korica kruha;
nek kočijom ne jure kroz sela na ka-
kav teferič, nego nek se zaustave, da
vide, kako seljak dobija svoju siroma-
\šnu hranu baratajuć u znoju svoga
lica s motikom, a da ga uz to sunce
\peče i led bije. Što ti ljudi jedu i piju,
\gdje spavaju — dolaze li im na pa-

 

otvoreno velimo: | vi ste, gospodo |Uradit se to nije htjelo; bit će se mož- met ta pitanja? Pitaju li naša gospo-

narodni (?) predstavnici dosta krivi. — |
Ko hoće prikazivat narod, treba mu

da bojali narodnog suda.
Sad pitamo mi: Kako će ovakovi

'da, kakve su gdje škole, kako narod
ekonomno stoji? Znadu li, koliko naše

znati sve njegove dobre i zle strane, ljudi u općinskim vijećima, zadarskom najbolje mladosti vehne po američkim

treba da zna za njegove jade i nevo-
lje, za njegove najpreče potrebe. Otkle
će to znati oni, koji u narod ne za-
laze, za njegove najpreče potrebe ne ,

saboru i bečkom parlamentu promicati
opće interese, kad ih ne poznadu ?
Odgovor je lak: Nikako!

Za to nam nema života u našim

rudnicima i pere tanjure po tamošnjim
gostionicam ? Što ih je tamo nagnalo,
da ostave puste kuće i neuragjene ze-
mlje ? Jesu li kadgod zavirili u tavu-

pitaju, računa o svom saborskom dje- ;općinam, koje postadoše ništa drugo, larne knjige? Zaista neće bit svaki čas

lovanju ne polažu ? A kad smo to uz-/
gredice zapitali gospara Pera Čingriju,
zastupnika konavoskoga je li on u
opće igda tako što uradio, nije nam
se moglo nikako odgovorit. Za
tu najobjektivniju kritiku inače pošto-
vane njegove osobe namah nam se
podvalilo, da se mi tek sad iza nad-
vojvodina pohoda usugjemo njega na-
padati. Dakle naša najčišća istina za
njih je napadaj, a njihove podle laži
i klevete moraju se svijetu prodavati
za čiste istine. Što, ili mi ne smijemo
gosparu Peru istinu zagudjet za to,
jer je on načelnik zastupnik, predsjed:
nik «hrvatske stranke», prvi potpisač
riječke rezolucije i t. d. ? Već smo sto |
put rekli, da se to nas ne tiče, da nam.
to ne imponjuje. Mi hoćemo, da,
pošteno služimo puku i za to ćemo |

 

PODLISTAK |
\bi iz nas trgao srce — pogrditelj je, pa kao |sti ne gledamo političke razlike ali ne mo-
(takav ima biti kažnjen: a mi ćemo svi u- žemo, da pjesnikom priznamo sastavljača

iz: «Drobnijeh obrazku», — Karoliny stati proti njemu — na osvetu.
Svetlć. Domovina — to su grobovi pregja

Domovina.

naših; to hramovi, u kojima smo utisli pe-
čat svojoj duši; to su njihovi spisi — u
njima samo duh besmrtno živi.

Domovina — ta koljevka potomaka nad
kojim — nevigjeno — plamti njihova duša !
Branimo li domovinu, branimo majčin pe-
peo, da nebi bio tugjom nogom  raznesen,
gojimo naše ognjište, da bi na nj slobodno
naše kćeri i naši sinovi jednom mogli za-
sjesti — veseleći se životu i spominjajući
se zahvalno nas....

Domovina to smo svi mi, što živemo na

nego filijalke državnih ureda; iz nji-

začepili uši na glas trublje, koja javlja,

\ Ta teška glavobolja prošlih ministar-
\stva, ni onomu baruna Becka ne daje
\primiriti, a ako su istinite glasine koje
iz Beča dolaze, i njegovo bi ministar-
stvo imalo podleći, kao što su se str-
moglavila ministarstva od Badeni do
danas, mal da ne kroz 9. godina. O-
sobiti je odbor uzeo u pretres sve, u-
stanovio se je broj, razdjelile su se
kurije, prebrdila se je najviša poteškoća,
da Nijemci ne spanu na onaj broj,
koji bi im po pravici pripadao prama
pućanstvu, odklonile su se nesuglasice |
i prepirke; kad iznenada sva ta mar-
ljiva i samo prijegorna radnja udrila u
seku i brod škripi, puca, pušta vodu,
\i ako tako potraje neizbježiv je bro-|
dolom izborne reforme. U tome se|
nikako nemogu da sretnu Njemci i|
Česi; e bi Nijemci hoćeli da jednom
kad bude primljen zakon izborne re-'
forme nikako ga se nema promjeniti
ako nebi na to pristale dvije trećine
| zastupnika, koja se stvar ne može slu-
ičiti, dok budu oni imali onaj broj za-
\stupnika, kog im novi zakon podje-'
ljuje. Česi pak neće da o tome čuju,

 

 

Bismarck.

Trepet i užaš Europe kroz mnoge
godine, čovjek od željeza i krvi, oži-
vio je opet ovijeh dana. Aleksa Ho-
henlohe sin Chlodviga, nekadašnjeg
kančelira Njemačkog, iznijo je na javu
tajne dogovore Vilima Il sa njegovim
ocem on odgovara i na zagonetku koja
je podigla onda silnu prašinu, biva,
s čega je gvozdeni kančelir pao u ne-
milost i bio primoran otstupiti. Uzrok
je tomu bio, jer je Bismarck hotio
Vilima prisiliti da dade ruku Rusiji e

bi podjarmila Bugarsku, a jer se je

Austrija tome svim silama opirala, ovu
utući, i tako ujediniti sve njemačke
pokrajine, koje su još pod Austrijom.
Vilim vjeran savezniku i prijatelju na-
šem vladaru, žrtvovao je brutalnog
kančelira, i sve su se osnove raspli-
nule. Da je sreće, kako nije, to otkri-
če imalo bi nas mnogo čemu podučiti.
Najprije da je veoma labav i nepiriro-
dan savez sa Njemačkom, jer i amo i
tamo ima ih veliki broj, koji žele vi-
gjeti ujedinjenu veliku Njemačku, a ta
želja nimalo pritajana ili prije ili poslije
dovestit će nas do krupnog rata, ako

hove autonomije ne crpa se ona ko- da se nečije prodava na javnoj dražbi,
rist, koju bi savjesni ljudi znali dobit da neko ostaje posred puta bez kuće
za narod, nego većinom na žalost sve i kućišta. Jesu li igda pokušali kakvo
protivno. U dalmatinskom saboru odi- (zlo prepriječit ili mu doskočit ? Jesu
gravaju se prizori ljubavnog dramata li igda ispitali svoju savjest, što su
sa Srbima i Talijanašima, koji sa svo- uradili na socijalnom, ekonomnom i
jom komičnošću nagone i ozbiljne lju- kulturnom polju >? Koliko su osnovali
de na smijeh. Sa nekoliko interpelacija, pučkih knjižnica, blagajna i štedionica?
gdjekojim govorom i rezolucijom na- Još bismo mogli postavit sijaset o-
stoji se prikrit apatija i mrtvilo, koje|vakovih pitanja, a većina naših pro-
megju tim ljudima vlada. Ako rečemo nonsiranih političara morala bi —— ako
pak o našim parlamentskim poslanici- će bit iskrena — niječno odgovorit.
ma, da Beč jako lako šteti, rekli smo A kad je tako stanje stvari, tad nema
dosta i suviše. čuda, da se ta njihova politika gubi u

Što tražite, što hoćete? — pitate diplomatizovanju, u velikom stilu, koji
nas. Odgovaramo: od onoga, koji se do sad nije donio nikakve koristi. Na-
naučio vršit svoje dužnosti, ništa, a|rod ostaje toj politici tugi, kao što i
od vas mnogo, dapače jako mnogo.|ona njemu, jer joj fale demokratski
Tražimo, da budete prožeti osjećajem | potezi.

nametnuti: kao da bi našoj djeci rezao je-|«Srgj» ne odgovora svojoj svrsi i da je kao

zike; tko kaže, da bi te ne ljubili: kao da književni list ispod kritike. Mi u književno-

«Overture» kao što se ne možemo složiti
P. K. sa gospodarskom rubrikom i njenim «Vo-
enananito a još manje sa «Srgjevim» kriti-

Čaretvn

nego sad nek se primi zakon, a po- ji paš Austrija nebi ropski slušala sve

slije bude li nadpolovična većina nešto
drugo odredila nek joj je prosto. Osim
toga Nijemci bi hoćeli da u delegacije
ugje izvjesni broj njihovih i Čeha, a
i tome se Česi protive. Ministri toli
jednoga naroda kako i drugoga tvrdo
drže i zagovaraju ono što odnosni
njihov narod želi, i tako je borba do-
prla do samog ministarstva. Vlada e
bi se uklonila takovoj nevolji predlo-

 

 

žila je posredujući predlog a taj bi bio:
kad se odobri novi izborni zakon, nek
se u istom odredi, da sadašnja dioba
kotara i mandata zastupničkih ne smije |
(se promjenuti barem za 20 godina,
ako ne bi za tu promjenu glasovale

\bar dvije tretine zastupnika.
i ao — |
| učinila je hrvatska knjižarnica u Zadru sa |
| koledarom «Svačić». Ove godine dostojno ,
\joj akundiraju zauzetni i patriotični «Ćirilo-
| Metodski zidari» u Zagrebu sa kaledarom
\ istog naslova. Uprav u ovim koleđarima
\pisci svu našli polje za svoje radove a isti
|koledari bar donjekle nadomjestili su onu'

volje i hire njemačke, što ne može,
jer smo mi slavjani presiti njemačke
najezde i dranga. Na isti je način la-
bav i neprirodan savez s' Italijom, koja,
kako smo se mogli osvjedočiti i pri
brezobraznom ponašanju prama soko-
lašima, tvrdo vjeruje da amo ima mno-
go pristaša, s' kojim, da kad li tad li
zagospoduje na jadranskom moru. O-
čito je dakle da su Njemačka i ltalija
od nevolje kumovi Austrije, i da ova
u prvoj prigodi naće se osamljena, ako
ih ne bude imala za napadače, kako
i god. 1866. Drugo što bi smo imali
naučiti mi svi, jest, da Rusija nije vo-
jevala, kako bi podala slobodu slavja-
nim na Balkanu, da živu u zlatnoj
slobodici, nego je radila namjerom da

na zahtjev svakomu badava.
»Prosvjeta“, Zagreb br. 18.
»Savremenik“. Knj. Il. Sv. IV. Zagreb.
»Domaće Ognjište“. Sv. I. Zagreb.
Poslužba u crkvi. Izdao zbor duhovne
mladeži u Djakovu. Cijena hel, 30.
»Mladi Istranin“. Mali Lošinj.

»Srgi“.
Kao što smo na zadni u svemu tako smo
i na polju knjige a osobito kritike. Mi Hr-
vati nemamo objektivne kritike, koja bi se
znala, da izvine nad sve osobne zadjevice,
nad sve, intimne i političke veze i koja bi
bila prava i pravedna, objektivna kritika.

"kama. Bilješke lista, bile književne ili dru-
ge odgovarele bi jednom pučkom zabavnom
listu ili «Domu i Svijetu» a nikada listu,
koji je htio da bude književno ogledalo
Hrvata i Srba, kao što je htio «Srgj». S ime-
nima, kojim se u njemu susretamo tako su,
osim malih iznimaka, oskudna i nepoznata
našoj javnosti, da već po tome ne bi mogli

Mi kritiku našu obično spajamo sa politi-| vjerovati i držati, da je «Srgj» dobar list.

| prazninu beletrističkih novina. Ne možemo | ,Glas Matice Hrv.“ Zagreb, broj 13 i 16.
a da me zamjerimo izdavačim «Svačića»| Ljeto u Bornosu, porodični roman, na-
političku pristranost, koja bi u ovakovim | pisao Ferman Caballero. Cijena K 1.

slučajevima miorala da odpadne. U «poli-/ Njega zubi. Napisao zaslužni i radini li-
tičkom pregledu» u. pr. govori se mnogo o  ječnik g. Dr. Fran Gundrun iz Križevaca.
riječkoj rezoluciji a o skupštini pravaša u Cijena K 1,, zatim primismo od isjog pisca
Dubrovniku tek onako «per tranzeam». To pouku «O štetnim uplivima alkohola po
ne smije da bude. Koledar «Cirilo-metod- zdravlje». Cijena para 20. Ova djela najto-

kom i tako stvaramo književnike. Napiše li
kakov mladi čovjek, koji se «naprednjakom»
zove kakovu stvarcu, svi oni kritičari, koji

 

Izdavanje starih listina sa strane prof. Vu-
četića pristojale bi jednoj akademiji, ali ni-
kada književnom listu te je zato Bogu pla-
kati nad ukradenim prostorom u listu. Ova-
ko bi mogli brojiti mnogo toga a megju-
tim i onu sredovječnu sliku na omotu. Već
je ono dostatno, da se dokaže ukus kaji-
ževnog lista «Srgja». «Srgju» treba mlad
urednik, ako hoće da bude književni list i
da oko sebe skupi svu kremu književnika
inače će ostati starinski «Srgj» koji će iz-
disati pa izdahnuti ovo sve, per summa
Ur.

Prosvjetni Glasnik.

U pomanjkanju kod nas knji-
|gtevnih revija i listova u kojima bi književ-

 

 

žnju sa svoje opreme i bogastva svoga šti-
va. | u njemu se srećemo s dielima po-
najboljih naših pisaca, koji su zastupani i
u «Svačiću», Uzmimo sada u obzir svrhu
za koju su izdati, a koja je skroz patri-
otska onda smo stalni, da_ni jedna hrvatska
kuća neće biti bez dotičnih koledara.

Nadalje smo primili sa zahvalnošću:

plrvatsku Smotru“, 2. i 3. broj ista je
ukusno opremljena a bogata gradivom. Ali
ovu smotru na srce stavljamo našoj učećof
omladini, jer će u njoj naći bistrinu poli-
tičkih pojmova, zabavno štivo i učenu spre-
mu pisaca. «Hrvatska Smotra» stoji od 1.
rujna do konca ove god. 6 K., a šalje se,
kao i sva pisma te rukopisi u Zagreb, Tren-
kova ulica 12.

 

 

skih zidara» zaslužuje takogjer svaku pa-|plije preporućamo neka ih svaka obitelj

naruči.

Pjesma o Bojanu Vojevodi, makedon-
skom ustaši. Spjevao Srgjan Tucić. Izdanje
za puk. Cijena 60 para.

Kontesa Nina. — Vrlo zaslužna hrvatska
knjižara i industrija papira Lavoslava Kle-
ina u Zagrebu izdala je svojom nakladom
i turila u svijet i opet jedno krasno djelo.
To je djelo, pripadak k zabavnoj knjižnici
«Čirilo-Metodskih Zidara» u Zagrebu. Na-
slov mu je «Kontesa Nina». Novela je to