PRAVA CRVENA HRVATSKA i God. Il.

Profesur na poslu. Ono što ne|  (Ribarnica). Što je sa Ribarnicom ? | ako|da. Dogovor je teko u najboljem skladu, Dopisnica Uredništva.
može profesur Međini e comp. da proturaju | je Dubrovnik osrednji grad, a pri samom ljubavi i solidarnosti, pak su megju sobom Galeb s P. Pošlo je u koš. Opetujemo, da se na
. |kroz svoj — recte klikin — ić «Crv. moru, sasvim tim nema svoje ribarnice. Zai- | sakupili i priličnu svotu, za n-jpotrebnije aaomimna pisma me osvrćemo.
Hrv.», to raju kroz oberbanov «Novi|sta ne može se nazvati «ribarnicom» ono organizaciji, te izabrali i upravu. Prozvao
Zi i . | List». Origža sa dakle i sami, da su sva. nekoliko «banaka» ! A kako je tek na toj se je o hrv. pravaške omladine «Kva. BIS" Svršena vrijedna učitelji
Prekinuta sveza. Kotarski pogla ii dodi & E i oo i LN N Di s ca, želi primiti mjesto kod veće
Šš. Nasso, umirovljen je. Tim je ome ogadili sličnim  petljanijama, ko što |t. z. «ribarnici», su kiše i zimski vje- ternik». ek vam, dična omladino, potica- | djece, u jednoj odličnoj hrvatskoj
var gosp: ismegju c. U. kotarskog po- i clown u cirkusu dosadi uvijek istim bu- |trovi ?! O tome bi najbolje znali pričati pro- lom bude i ljubavlju ustrajnosti ponosno obitelji. Za potanje obavjesti obra-
prekinuta sveza resolucijonaške klike koja | dalaštinama — pa sada tim «obdaruju» či- davaoci kao i kupioci. Barem, da se sagra- |ime našeg neumrlog borca Kvaternika. Klub titi se našem Uredništvu.
giavotivi HUNIMA zeta žučljivog profe- taoce «N. k.» Tako se je u «N. L.» i u|di nešta, što pristoji građu. \će «Kvaternik» držati predavanja našem pu- :
je opstojala i. Ali pitamo sada, hoće li jed.|broju od utornika sit isprediko. U slastmu!|  (Mesarnica). Kad će se početi gradnjom ku i radništvu, te zalutalu braću na pravi [DWlS" ZUBAR Ivan Stjepo-
sora M premješten aj prdfesor, e da tim| Mestaju origjinali. U ponedjenik | nove mesarnice na «Ponti» ? | narodni put svraćati, upućujući u svako .
saa (Tabor). Zašto se pak ne bi moglo malo dobro i na narodnu dobrobit, a na obranu Vić Dabrović

restane nemoralan prizor gdje jedan c. k.|su našli mrtvu u kući Niku Ficović, pozna- 1 ! i
s koji je postavljen da uzgaja djecu,|tu pod imenom «Nike Luda». Bila je ra- urediti Tabor na Pločama, te iz njega od- Pragjedovskih nam svetinja. Naprijed, naša qo malo dan a dolazi u KOTOR.

neprestano kao glavni urednik zloglasne|dišna i mirna, i svak je uživao gledajući straniti ono gada, te isposlovati srušenje dična omladino, zpečtam stazom, napri-
.Crvene Hrvatske» svakojakim gnusnim ri-| je u nakaženim odijelima i čudnovatim še-|onog na pola razrušenog hana pri vrhu J€4 e miozenaavtih dije eo zvros, run sža
ORI stišeciinim mislimo navaljuje!širima. Luka joj semija Tabora, radi kojeg izgleda ko da Ploče ni- SP45' Držite se uvijek riječi slavnog loma
I kvu i svećenstvo, na mirne i pošlova. Životopis stilu 58 prije jesu predgragje Dubrovnika, već kakovo Kumičića: «Sve za obraz, obraz ni za što» |
ne gragjane i na svakoga, koji ne pristaje donijet ćemo u podlistku životopis Nike pi. tursko sredovječno seoce. = »Sve za narod“*l Čujte ovu: Poz-
1z resolucijonašku kliku. Idemo da vidimo | coyić, kao i o jednom zanimivom dubrovač-  (Klaonica). Opć. prisjednik pok. Katić nati član dubrovačke klike Božo Mićić, po-
pak ćemo se povratiti na predmet. kom origjinalu. [bio jn namislio lijepu i pohvalnu misao, šao je u Zagreb radi posla Živka Šikića,'
e ei i ica. i slastičara, kojemu je, kako je poznato, ci-
enovanje. Naš sugragjanin g. Fra- _|da se odstrani s Ploča klaonica, i o tome sla: 1 Po ARO 0

oi Me je učiieljem glazbe Kg ra Potietvii ih, i \se je počelo, čini nam se, nešto snovati. jeli dućan i sva imovina izgorjela, da u
i pjevanja. x prepacandiji u Arbanssima, srest ik čitaču: e Ma što je danas s tim pitanjem ? Zagrebu obavi neki poso sa osjeguravajućim |
kod Zadra. Čestitamo ! ternik» Kruna 4 i 50 para. Svakom srećom | (P&% da nema «reda» ?!) Po gradu se društvom «Crošliše. # st 2. ao" E
para. Svakom srećom lobodno skiću neke nove i vrlo sumnjive duša ni savijest pekla Boža Mičića, da na-|

i » Is
Upozorujemo na sastavak u grad-|i u sto dobrih časa! O ku m M a od abumnačke Šbić:QD ist iza
skoj kromici, pod naslovom Prava babilo- \face, i niko im ni tamo se! Nekakav ovih (p

 

 

 

 

 
 
   

 

  
 

JAVNA ZAHVALA.

U teškoj nesreći, koja nas je za-
desila smrću našeg premilog supru-
ga i oca :

Jaka kap. Vodopić

primili smo od rodbine, znanmaca i
prijatelja toliko iskaza ljubavi i du-
bokog saučešća, da nam nije mogu-
će svakome pojedincu dostojno iska-

    
     
   
       
    
      

 

sf ki
K a n je. ručujemo još. : i a i a k . Gd : : i ? U
nija. Tu je pisac iznio pravu sliku «rada» liki ma zmanje. Poručujemo još ana kazao je u jednoj gostioni, da je «pro- kruna). Gdje je duša, gdje li čovještvo? |

 

one na nnčini ba nhična+ noma dinavd

Prilog ,Prave Crvene Hrvatske“ br, 85.

jednom klikinom organetiću «Crv. Hrv.»

Slava Jeleni Zrinskoj!

Već juri nizom Ugarske vlak koji prenosi
pepeo velikana naroda iz Tur-
ske u njihovu domovinu. Već okićeni gra-
dovi uz neopisivo oduševljenje naroda šalju
brojna izaslanstva, da dragocijenom prahu
izkažu najveće počasti. Već je dovršen du-
gotrajni rad, u kom su sudjelovali svi ma-
gjarski odličnjaci, sve novinstvo, sav narod,
da taj doček bude dostojan veličine doče-
kivanih. Već je cijela Ugarska jedno veliko
slavlje, jer njom prolazi pepeo Franje Ra-

kocija IL, Imbre Thokolia, Nikole Bercsć-i

nyia, Antuna grofa Eszterhazya, Nikole Si-
brika i najveće magjarske žene — Jelene
Šubić-Zrinske.

Znameniti su ovi dani, kao i ovaj put od
Oršove do Košica i K6szmarka koli za Ma-
gjare, toli Hrvate! Znameniti su ovi dogo-
gjaji, jer su ih izazvala druga velika, pred
dvjesta godina zbivša se djela, nezaboravna
u svjetskoj povjestnici.

Zanima nas to doba, jer su za onda Hr-
vatska i Ugarska jednako sudjelovale u kr-
vavoj jednoj tragediji. Slična bijaše sudbina
glavnih junaka obaju naroda. Isti rad, iste
težnje: oslobogjenje domovine izpod tugjin-
skog jarma, vodile su odlićne rodoljube i
vojvode, t& konačno najodličnije porodice
_u jednu obitelj stopile udajom Jelene Zrin-
ske za Frana Rakocia.

Što je nama obitelj Zrinskih, to su Ugar-
skoj Sakoci. Ime Šubića-Zrinskih blista se
kroz vjekove u svjetskoj povjesti, potamnju-
jući sve junake savremenike, dokle krvnič-
kim mačem odnosno doživotnom tamnicom
ne buđu maknuti sa ovoga svijela «u svjetlu
vojsku mučenika». Ta to se i moralo uči-
niti, ako se ih želilo riješiti, jer njihova
krv ostaje Zrinska krv, bilo u muža, bilo
u žene.

U isto doba na čelu pokreta za izvojšte-
nje slobode stoji u Ugarskoj obitelj Rakoci,
starinom Rakića od Rakovca iz Hrvatske, te
se do najveće slave podiže onda, kad u
nju stupi Jelena Zrinska. Doista ona je on-
gje »uz kneza Rakocija dočekala burnu bu-
dućnost», koju i očekivala dijeleći se sa Hr-
vatskom. Ali ju je hrabro snosila. Bila je
neslomiva. Prva je njezina sreća kratka, jer
«podsred ljuta boja kraj ljubavi njezine»
bude. izgubi naime supruga svoga Frana.
Ona je preživivši svoga prvoga muža, udala

loeis 81 Fifi;
UTAH
ib Miris
fij?
185 "Hi: :
His ii
: H il E

u:
i

otačbinu odpremi, i u mjestima slavne im
prošlosti sahrani.

Ali i naši Zrinski počivaju već više dvjesta
godina izvan svoje otačbine, a ipak se na-
ši vlastodržci ne brinu za sveti njihov pe-
peo, ne misle kako ih užasno tišti austri-
jansko tlo. Ne bi valjda ni Hrvatima u tom

s istih razloga morali ići Zrinski i Fran-
kopan na stratište, s kojih Rakoci i njegovi
drugovi u progonstvo a dok se ovi potonji
danas pod sankcijom posebnog zakona uz
sjaj od 550.000 kruna zajedničkog novca u
svoju domovinu prenose. Neka se u ovom
djelu ugledaju u Magjare, tu neka im budu
uzor, pa će se već znati pronaći prah Zrin-
skih i Fraakopana, već će se moći na grob
Kvaterniku barem spomenik postaviti, ako
već njegove svete kosti ne mogu, da po-

 

čivaju u srcu zemlje, kako mu uspomena
počiva u tolikim srcima naroda. Hrvatska
zemlja rado će im «u svom polju dati gro-
ba, svojim cvijećem okitit ga». Tada «neće
tugjinac razmetati njihove kosti», bujica gor-
ska ne će odnašati zemlju, u kojoj počiva-
ju, već će «na grobu mućenika i junaka
niknuti cvijeće narodne slave».

Već juri nizinom Ugarske vlak, koji nosi
pepeo velikana magjarskog naroda iz Tur-
ske u njihovu domovinu. Narod se kupi,
grne na željezničke postaje, da izkaže po-
časti dragocjenim  ostancima prognanika,
kao što se nekad na glas trublje kupio pod
zastavom obitelji Rakoci-Thokoli-Zrinski. Na-
ročito pak mladost, malne pomahnitala, od
patriotskog oduševljenja, na čelu sa sveu-
čilištima plete neizmjeran vijenac, polaže ga
na dar, i uzastopce slijedi dragocjene lije-
sove. U toj bujici narođa ipak Hrvatima
nigdje ni traga. Zar oni nijesu pozvani, da
prisustvuju slavi, koju priregje drugi narod
nekim velikanima, koji su bili u tijesnom
savezu sa hrvatskim velikanima, dapače
megju onima jednoj kćeri najodličnije ve-
likaške hrvatske kuće. Ono izaslanstvo, što
iz Zagreba odlazi u Oršovu, dolazi u «znak
bratimstva», kakod i ono sa Rijeke. Ti ne-
idu u ime hrvatskog naroda, u ime .Hrvata,
koji se bore za svoju slobodu, i koji shva-
ćaju slobodu, kako su ju shvaćali. Zrinski.
Hrvata nema ni blizu... €

Hrvata nema u posrednoj blizini

bili mi sakupljeni ovgje kličući složno:
Slava Jeleni Zrinskoj!
nije nam jati uz odar

 

Ona je Magjarica, sudbina je to odredila.
U neprestanoj borbi za slobodu magjarskog
naroda, njegova prava i svojine, sama je
postala njegovom svojinom. Ona je za nje-
govu slobodu trpila progonstvo i u tugjini
izdahnula veliku svoju dušu, ali je spasila
ime jednog naroda; sve to zato, jer je
Zrinska krv. Njezini pregji bili su prehra-
breni junaci, uzor rodoljubi hrvatskog na-
roda. Njihova krv teče u njezinim žilama
i u žilam slavnog joj sina. Ona je već ko
djevojka bila junakinja, i takova ostala po-
svetiše sve svoje sile sreći naroda, s kojim
ju je sudbina svezala i u kom narodu «od
usta će do usta letit junaštva njenog dike».

Mi se ponosimo, da ju Magjari slave kao
najveću svoju ženu. Uza to ju mi štujemo
i ljubimo, jer je naša kneginja Zrinska.

U njoj vidimo veliku dušu dobrog hrvat-
skog naroda, koji ju je odgojio i poklonio
tugjoj zemlji kao najdragocjeniji;dar, za uz-
darje — Jelini Lijepoj.

I hrvatski narod dobio je jednu Jelenu.
I njezino je ime veliko. | ona je bila viso-
ka, kraljevska roda. Ali Jelena Zrinska je
Hrvatica, a Jelena Lijepa Arpadova potom-
ka. Jelena Zrinska došla je u novu otač-
binu. da ongje radi za nju i isti život svoj
na oltaru njezine slobode prikaže, a Jelena
Lijepa došla je amo, da zanijeti mržnju iz-
megju dva naroda, koja kroz vjekove i dan
danas, traje, puna osvajalačkih težnja. puna
osvete, do smrti trajne, a žrtva toj osveti
jest hrvatska narodna kraljevka krv, hrvat-
ska sreća i hrvatski narod.

Ipak za Hrvatsku će se još znati Hrvatski
kraljevi uskrsnut će u narodnim banovima.
Tomislav, Krešimir, Slavić i Stjepau ustat
će u Mlađenu, Pavlu, Nikoli Sigetskom i
\Nikoli pjesniku, a Petar Svačić Krešimi-
rović u Petru Zrinskom Šubiću, baštiniku
sve slave, dike, bogatstva i bijede drevnog
hrvatskog kraljevstva ...

I Petar Zrinski će uminut...
Al' njegovom rodu sunce sinut,
Uz njega će se i nje sjetit,
Nje. kćeri Petra Zrinskog !

Misli su nam sabrane, Pred očima lebdi
nam velika uspomena Jelene Zrinske. Ge-
nij njezin osjeća težnje naše i našeg hr-
vatskog naroda.

Velika njezina duša lebdi oko mjesta slad-
kih uspomena njezine mladenačke dobe,
negdje oko nas, u Hrvatskoj; obilazi kr-
vava nekad razbojišta, danas pitome polja-
ne, drevne nekad gradove i kule, danas
ruševine i razvaline, Hrvatska se od onda

mnogo promijenila.

U dvoranama Ozlja «ne slaže više strune
Jadranska Sirena». A gdje je Čakovac, tvr-
gja Zrinskih? - Gdje jesu Zrinski, njikova
banska zastava, njihova narodna vojska,
njihova silna moć?

Svud odjekuju tužni zvuci: «Njih više
nema, samo svjetla uspomena njihove slave,
jest što živi».

Odjekuje i diljem Hrvatske hrvatskog nam
zanosa ;

Slava Ti, kćeri Zrinska !

Akademska Starčevićanska mladost.
——tBda

 

A ; smietiti »!fesor iz Srijema», a malo dana zatim taj 4 ljudi hoće da budu «vogje nafoda», sva-
naše «zauzetne» općine. Primjetiti će go-|q, je podla /až, da je Mp. Dum Antun Lie- ie isti sa da ie «činovnik banka iz 73. kome «savjetnici», i da svakoga stavljaju |

oga kritikuju, a

rilatom : frazom:
ci i poštena jav- |
Lore Gaćice ! U

sl.)

#44, U fond bo-
g. Dum Marko |

r. 5. — Uprava

nke Prava“
Lisičar, župnik

kap. Vodopića. |
I
|

m, da zbog ne-
neodvisnih po-
linom Kazalištu
ili da prirede u
Pučke Kuhinje»
\arles Laufmann

Profesur nam je
iti, zašto gospar
imavala, kroz to-
iao do svog iz-

i propita na-!

volje, te da ih
ar?

obrazaima.

«xo to poručuje»,
Ko god vas i,

oručuje, pa vam
nijeste stid pod
ii urednik kliki-
Giulli, talijanšti-
ćem parobrodar-

id pod noge ba- |

rado dobavljala
ie i masne im
atskim i slaven-
subvencije; da
li, ne bi gospar
iestano posijeći-
gostovanja srp-
ii noge u kaza-
pod noge bacili,
tožo Mičić glas-
nijeste stid pod
j klikine tiskare
ranetića, poznati
nicao švapštinu,
e derečio: «Da
' znalo za vas»
3 stid pod noge
Medini ponosio
lega. Ali s čim
neka svak poš-
i ti ljudi stid pod
ft naklapanja, za-
nam podla kli-
ia se ne da po-
pokriti! Sramite
iskog stida mo-
no.

zadnji čas, radi

no izostaviti više |
ygo gradske kro-
e i završnu kli- (e
eu mem

ja prilika sva-

dod:
TEDIONICA
ičenim jamstvom

ižice za štednju

a njega

. — Daje vje:
i rok ili tekući

I kad se boće.

 

    
 

zati svoju najdublju blagodarnost.

S toga ovim najdublje blagodari-
mo svim onim, koji učestvovaše u
našoj žalosti bilo nam usmeno, pi-
smeno ili brzojavno izraziše svoje
saučešće, bilo sudjelovaše sprovodu
pokojnika, bilo počastiše njegovu us-
pomenu doprinijevši u dobrotvorne
svrhe.

Osobita nek je hvala mnogopo-
štovanom gosp. dn. Nikif Gjivano-
vić, kojiu je pokojnika pripravio na
kršćansku smrt, okrijepio ga Sveto-
tajstvima, tješio u zadnjim časovima
i zauzeo se oko sprovoda. Veleuče-
nom gosp. d.ru Franu Trošić, ko-
ji je nastojao na svaki način, da ga
otme iz čeljusti smrti. Velečasnoj
gospodi svećenicima Dn. Antunu
Liepopili, Dn. Matu Vlahušić, Dn.
Miru Taljeran, Dn. Ivu kan. Fabris,
Dn. Baru Botta, Dn. Vlahu Barbić
i Velč. OO. Dominikancima, te i
Preč. gg. Dn. Matu kan. Pišta, Dn.
Jozu kan. Crnici, Dn. Antunu Bačić,
Dn. Dušanu Mičić, Dn. Gašparu Vi-
dović, Dn. Ivu Dagonig, koji prika-
, zaše Svevišnjemu posvetilište sv. Mi-
se za upokojenje duše našeg pokoj-
nika.

Milom prijatelju g. Luigi de Ser-
ragli, koji nam je bio od velike u-
tjehe u našim gorkim časovima i
nastojao da nam u svem bude pri
ruci; takogjer i gg. Cvijetu Gjuraš
i Dominiku Focht, Gosp. Vitoriu
Ronchi, koji okiti lijes vijencem.

Svima od Boga plata, a naša vje-
čita harnost.

    
   
    
      
     
   
     
      
       
        
     
     
     
   
    
        
   
   
   
   
   
   
   
   
   
   
   
   
   
     
   
 

Ožalošćena obitelj.
Mrcine, 20. oktobra 1906.

    
 

NANA
Javna blagodarnost

Prigodom smrti mog milog i nezabora-

vljenog brata
ILIJE

iz dubine ucviljenog srca izjavljujem moju
najtopliju blagodarnost svima prijateljima,
poznanicima i svemu častnom  gradjanstvu
bez razlike vjere i staleža, koji svojom pri-
sutnošću uveličaše sprovod i zemne ostatke
do vječne kuće popratiše, da sam ostao ga-
nut na ljubavi, časti i poštovanju

Ponaosob ostajem blagodaran vrijednoj
gospodi liječnicima Dr. Nikoloriću, Mišetiću
i Puljezi-u, koji su pokojnika brižljivo lije-
čili, upinjući se iz svih sila da ljutoj boli,
(lijeka nagju. Hvala sveštenstvu i svoj gos-
podi, koja su pokojnika u njegovoj bolesti
obilazili i tješili, kao i časnim sestricama
|mjesne naše bolnice na njihovoj velikoj po-
ižrtvovnosti i rijetkom ustrpljenju prama bo-
\lesniku. Moja vječita blagodarnost uglednoj
|porodici A Pasarića, kod kojih je pokojnik
[dulje vremena i stanovao; te nosiocima li-
jesa do groblja, koji su mu time svoju lju-
| bav na osobiti način ukazali,
| Osobita blagodarnost g. g. A. Bratiću i
agloni, koji su na glas tužne vijesti na-
očito iz Cavtata došli, da sprovodu uče-
stvuju. Svima onima koji su vijencima mr-
\tvački sanduk ukrasili; onima koji su u razne
humanitarne svrhe dali priloga; onima koji
|su mi brzojavno i pismeno svoje saučešće
|izrazili i mene u mojoj golemoj tuzi razgo-
| varali i tješili.

Svima Vama, velepoštovana gospodo, 0s-
tajem i ostaću vječito blagodaran na uka-
zatoj mi ljubavi, poštovanju i usluzi, tru-
deći se da bi Vam u kojoj usluzi, ali rado-
snoj, poslužiti mogao.

 

Ožalošćeni brat
Mihajlo MIlišić.