Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

U DUBROVNIKU 10. Novembra 1906.

M KAMI

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

godišnje K 8 — Ko

 

 

Herceg- Bosna.

U Herceg-Bosni sve ide onako, ke-|

ko ne bi imalo hodit. Zadnji smo put patražnjačka je. Ogavnim sredstvima

  

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

ipo svim njihovim novinama u rubri-|pa. Tako ćemo se prekriti neprozirnom
\ci: snpske zemlje.

ikoprenom! Ali se jako varaju. Jer

Grijesi pak bosansko-hercegovačke svak pozna njih a pozna nas. Pozna
uprave jesu neoprostivi. Već kazasmo ih i povjest i narod. Zar će iko, ko

\ima iole zdrava razuma vjerovati nji-

iznijeli pod istim natpisom u kratko i|misli, da joj je najlakše vladat. Zato hovom preklinjanju u samoobrani i o-
najblaže, što se moglo, napadaje na/je vazda pristrana i podmukla. Nika- bijegjivanju drugoga, kad u njihovoj
hrvatstvo. Rečeno je mnogo manje, kye kritike ne podnosi, pa s toga se stranci susreće imena kao što su Zaf-
nego li je zbilja. Istina je još grozni- cenzorova olovka neprestano tupi kri- fron, Matas, Bianchini, Supilo, dok
ja, a borba, što ju moraju bosanski i zajući novinske redke. Više joj je sta- će u našoj stranci naći Majstrovića,

hercegovački Hrvati voditi, da očuva- |

lo do parade i prividnosti, nego li do

Prodana i njima slične? Zar će iko u

ju pravi harakter svoje domovine, još suštine. Za to se po gradovima grade našem gradu vjerovati razvikanom ra-
je kud i kamo teža, nego li se to da | palače i troši obilno na druge stvari, dikalizmu poznatih junaka, tajnih sa-
pomislit. S jedne strane tugjinska mi- dok po selima fali škola neukomu, li- stanaka, večera, i onih pisama, dok

sao, koja se identifikovala s pravoslav- |
ljem, s druge strane natražnjačka so
jevska vlada čini im položaj doduše |

teškim i preteškim, ali ne ćemo po-.

malo da ne očajnim radi hladnog po-,
našanja dobrog dijela Hrvata, koji sra- |
motno proglasiše Herceg-Bosnu prije-

pornim pitanjem, koji mješte da Po- kupacijonoj vladavini skroz sredovječ- jesu riječi,

možu svojoj junačkoj braći samo od-|
nemažu. U takovoj borbi prati ih je-/
dino simpatija i moralna potpora nas,
pravaša, koji ne ćemo nigda dopustit,
da se zločinački trgaju pojedini domo-
vinski udi, a pogotovo naša Herceg-
Bosna; koja mora bit biser slobodne
i ujedinjene Hrvatske. E

Tijesne granice jednog novinskog
članka ne mogu sadržati sve _ makina-
cije, kojim su naša tamošnja braća iz-
ložena. Zato nećemo ponavljati dogo-
gjaje na sarajevskoj preparandiji; još
manje one uličarske prizore, u kojima
su se Srbi pokazali junacima navalju-
juć u stotinama naoružani na pojedi-
ne goloruke Hrvate. Hoćemo li govo-
rit o srpskim podlim spletkama na o-
noj skupštini u Beču? Uzgred ćemo
samo pomenuti i ona kmetska haranja
i paljenja aginskih dobara. Nijesmo
zaboravili ni onu agitaciju proti adre-
si bos.-herc. Hrvata. Mogli bismo se
osvrnut na njihovu tamošnju štampu
i na druge razsadnike mržnje, ali će-
mo se za ovaj put ograničit. Izgleda
sve nekako na žalost, da kod Srba —
kako već prošli put kazasmo — evrop-
ska kultura postizava protivne efekte;
mješte oplemenjenja srca nastupa in-
tolerancija i barbarizam. Prema svomu
moralnomu nivelu udešava taj eleme-
nat i sredstva borbe za tugju, nehisto-
rijsku, nenarodnu i neprirodnu misao.
A kako rekosmo, tu im' pomažu i oni
žalosni Hrvati, koji slozi za ljubav u
Bosnu neće, da se prte, dok bratija |
uvijek ista, njoj je Herceg-Bosna srp- |
ska i samo srpska, kako se to i čita!

 

PODLISTAK

Na groblju. *)

Bio mrtvi dan.
_ Teškim koracima uspinjao sam se zavo-
jicam na brežuljak gdje bijaše mjesno groblje.
bijaše smazalo se sivom jednolikom

Vlažna zemlja sklizala se pod mojim no-
ve težak zrak sapinjao mi grudi.

ječnik bolesnomu, put putniku. Uvo-
ze se tugjinci u zemlju i službu, gdje

imaju golemu prednost pred domaćim. njihova politika, da zaslijepe oči. | 0!

iće u našijem redovima naći čvrstijeh
harahtera i četu radnika? Ali takva je

IMA

I

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

Mi ih ne preziremo, nego žalimo
njih a još više jadan naš mukotrpni
hrvatski narod, koji svoju sudbinu u
ruke ovakovijeh «vogja» povjerava, a
na sve njihove klevete i ocrnjivanja,
poručujemo im: Ne bojimo vas se, po-
znamo vas, znamo vašu politiku i vaš
rad, vaše je djelovanje najbolje ilustro-
vano poslovicom, koju smo za naslov

mo: La lingua batte dove il dente
duole!

ovog članka stavili, a koju ponavlja-|

kove u knjizi opazaka neodgovaraju ocje-
nam, koje se šalju na pokr. škol. vijeće.
Ocjene stoje u razmjeru 1:4, dakako na
štetu učitelja. Učitelji se premještaju bez
ikakva kriterija. Valjda u nijednom kotaru
nema toliko premještaje, kao u našem, i to
preko i proti volji premještanih. Još se u
jednom mjestu pravo i ne zagrije, i već ga
šalju na drugo mjesto, zatim ga opet po-
novno povračaju. A ovo je proti onoj od-
luci pokr. škol. vijeća, da se bez dovoljnih
razloga privremeni učitelji nesmiju premje-
štati.

Slučaj sa ženom nad. B. mora pobuditi

 

Pišu nam:
Iz korčulanskog kotara.
Bezakonja kot. škol. vijeća. WNajnovija
bezakonja našega c. k. kot. škol. vijeća u-

 

M b Ž 0- Ovaj neželjeni elemenat propaguje naj vakovi se ljudi narodu nameću za VO-| prav nas sile, da počnemo iznašati sve ne-
griješiti, rečemo li, da im on postaje | bezobzirnije  nijemštinu. Hrvatima se! gje, uvjeravajući, da sve što rade, sa-

ne priznavaju jednaka gragjanska pra-
va, koliko se to ostalima radi. Još neo-
dijeljeno sudstvo od uprave dava o-

\mo iz ljubavi za narod rade, dočim
\je njihovo naćelo: Sve za trbuh.

Najbolja tvrgja ovom našem pisanju
koje čitamo u zadnjem «Du-

 

| pravde i nezakonitosti, koje čini naše opće
| poznato kot. -vijeće, jer neznamo drugog
| načina za obznaniti pokr. škol. vlast. Žalo-
|sma je činjenica, da kod našeg“ kot. škol.
| vijeća ne vlada pravednost, već samo prko-
\si, preporuke i, kako kažu zlobni jezici,

ni pulicijski biljeg. Svu silu drugih i|brovniku», a koje uprav fotografišu te, naš žarki gosp. Vinko Lozić. Nu mi se u ovo

te kako teških gravamina, koja terete
sarajevsku vladu, ne nabrajamo, jer
nam to prostor ne dopušta.

Dokle će ovako trajati? Dugo ne

može, jer živemo u dvadesetom vije- |

ku. Narodna se svijest i ponos budi,
a š njom će valjat vladi računat. Hr-
vatstvo je odoljelo i pogibnijim nava-
lama; oodoljet će i sadanjim. A da će
ovo slavit i pobjedu, siguran je znak
što se bosansko-hercegovački Hrvati
— i katolici i svi inteligentniji musli-
mani — priznavaju najodriješitijim Star-
čevićancima, t. j. ljudima, koji ne po-
znadu mira ne sustalosti, koji pred ni-
kim ne uzmiču, koji za ideju živu i
umiru.

|razvikane radikalce. Mi ćemo ih ovdje
| prenijeti : «U višim krugovima se o-
\vamo (u Beču) više puta nasmiju, jer
tu skoro reče jedan «veliko-krugaš«:
U Dalmaciji vode politiku protiv Beča,
a svaki dan dolazi dostojanstvenici-
ma dvorske kancelarije preko četr-
deset pisama, preporuka i molba;
a kad su zastupnici u Beču, onda po-
čevši od Bjankina pa dalje, svaki trči
od vrata do vrata dvorske kancelarije,
ministarstava i dr. i moljakaju i zapo-
magaju. Ovo je živa istina sve što
smo naveli i mislimo, da ovo treba
javnosti iznijeti, nek narod zna što će
da radi pri došastim izborima. A ima-
mo u reservi još interesantnih stvari

 

 

La lingua batte dove
il dente duole.

Ko o čem, baba o uštipcima! Ko
čita neke naše listove, izmegju kojih
se osobito ističu «Novi List» i «Cr-
vena Hrvatska», ele bi rekao, da pra-
vaša zaista i nema, već da se pod tim
imenom krije sve, što je političkih
komesara, agenata i vladinih privrže-
nika. Vide, bijedni, da naša stranka
danomice napreduje, pa se ne žacaju
laćati bilo kojijeh srestava, e da bi nas
uspjeli ocrniti pred narodom. Najvole
pak da ono sredstvo, kojim se oni
služiše od postanka svoga, a služe se
i danas, drugome podmeću. | tako oni
računaju: mi ćeimo ovako raditi, a pro-
tivniku pripisivati, da on tako postu-

daruj njima Gospodine», teško bi uzdahle
i onda opet nastavile.

Dogjem na brežuljak.

Na vratima sam groblja. Zadušuje me
svjež zadah cvijeća pomiješan dimom svijeća.

Tiho stupim unutra i — kao drhtavica
počelo me nešto hvatati. Tajinstvenim ne-
kim strahom išao sam izmegju križa i gro-
bova okićenih cvijećem i vijencima, sa ne-
brojenim svijećama zataknutim u zemlju.

O koliko mi lica u jedan tren pred oči
navrvi. Većina ih je biljeda, suha, pogleda
tmurna. Ta malo ih je koji vesela lica i
otvorena pogleda ostavljaju ovaj svijet.

Sjetim se prijatelja, znanaca, dobročinaca ;
sjetim se i Nje,.., Drveni križ još nije

 

o razgovorima naših prvaka i poklisa-
ra u Beču». Ovako «Dubrovnik». A
mi nadodajemo, da i mi mnogo toga
znamo, ali ih za sad puštamo, neka
igraju ovu kartu. Ta to je uz njih pri-
raslo, čemu dikla vikla, teško se od-
vikla !

I zato mi samo njihove podvale na-
šoj stranci prezirom odbijamo, znaju-
ći da pri njihovu obrazu ostaju. Veli-
ka je razlika izmegju nas i njih: Oni
su oni, koji baš jesu onakovi, kakove
nas prekazuju. Nas potvaraju, da gad-
nom potvorom svoja nečastna djela
prekriju! Mi se ipak zato njih ne pla-
šimo, već se radujemo, da je narod
počeo otvarati oči i da počimlje uvi-
gjati, ko su i kakvi su njegovi vogje,
ti tobože razvikani liberalci, radikalci,
demokrati i kako li se sve raznim
milozvučnim imenima kite!

zamahom skrši se, da je i viša bila. Ta što
je ovaj život pomislih.
All' apparir del vero
Tu, misera, caderti; e con la mafto
La fredda morte ed una tomba ignuda
Mostravi di lontano. (Leopardi).

Djetinjstvo joj prošlo kao lijepi san, mla-
denaštvo upotrebila da se pripravi za život
i kad je okusivši ljubavnu slast imala da
savije gnijezdo sa svojim sokolom, jao!
morade u hladan grob, gdje su legle s njom
i sve njezine nade....

Kitica kamelija kiti joj križ. To joj je naj-
milije cvijeće bilo. | dok je mene neće joj
uzmanjkati.

Stajao sam kao okamenjen, buljeći u onaj
humak zemlje koji sakriva ono vitko tijelo,
one crne oči, kojih se nekoć nijesam mogao
nagledati, one bujne vrane kose u kojim se
saplićala moja ruka j duboko uzdahnem.
Elviro! još sam ti sačuvao vijernost i ne

stab-| mogu drugu iskreno ljubiti, jer tu leži za-

kopana
I budi joj

prva ljubav moja. Crna zemljo ne
teška!

 

posljednje ne pačamo, to su gospodski po-
sli. Istina, govori se, a neki vele, da se
može i dokazat, kako ti je za postić koje
mjesto ili premještaj nepočudnog ti učitelja
dosta poslati gosp. Vinka Lozića, jer da on
ima neki osobiti čar...., ali molim vas,
što se sve u svijetu ne govori?! Megju
cijelim učiteljstvom kotara već odavna vlada
ogorčenje, ali u zadnje vrijeme, kao da se
silom traži povod otvorenim i neugodnim
sukobima. Dok je bio nezaboravni Radić
išlo je kako — tako, ali učiteljstvo je imalo
bar odrješitog zagovornika. Sad čini se, da
je učiteljstvo zastupano od mlobhavih brani-
telja. Ako ta gospoda nemaju kuraže su-
prostavit se volji svojih predpostavljenih,
ako se boje posljedica, zašto kao pošteni
ljudi me povuku posljedice i ne zahvale
se ? Njihova je krivnja, ako ne protestiraju,
što se me drže zapisnici kot. sjednica; što
se drže sjednice u njihovoj odsutnosti. Zašto
se ne prituže starijoj vlasti, da gdjekad ne
budu niti na sjednici pozvani ?! Nami se
čini, da takovo omaložavanje zastupstva u-
čiteljstva sa strane kot. šk. vijeća baca vrlo
tamnu sjenu na nje i ma njihov značaj. Bili
se kot. škol. vijeće usudilo počinjati očite
nezakonitosti, da nije u duši uvjereno o
kukavičluku zastupnika učiteljstva ? Uvjere-
ini smo, da ne bi. Ovom prigodom upozo-
| rujemo učiteljstvo, da pazi i otvori oči koga

iće izabrati za svoje zastupnike, vrijeme od
\6 godina prilično je dugo. Kad bi njegovi
\zastupatelji bili na svom mjestu manje bi
\nezadovoljstva bilo megju učiteljstvom. Ja
\rekoh .... — U preglednici ocjena predno-
sti morat će se u buduće izostavljat n. p.
ponašanje, marljivost, uspjeh u školi i nao-
|brazba. To je za naše dobe zastarjelo. Tre-
ba biti odsada «graciozan», kako kaže gosp.
\referent kotarski, ili što je praktičnije i u-
\spješnije «treba se preporučiti», kako nai-
\vno reče član kot. vijeća dr. Z. Da, znalo
ise to i prije, kao i to, da ocjene nazorni-

 

Prene me krik u crno odjevene žene. Le-
žala je do jednog groba. Lica joj ne mo-
goli vigjeti, jer ga je okrenula zemlji. Prste
grčevito zakopala u zemlju, kao da hoće
iskopati one drage kosti. Jadna ženo, po-
mislih, one su već davno istrunule, Pogle-
dam na križ. Bio je moj učitelj. U najbo-
ljoj muževnoj snazi ode Bogu na istinu.
Ostala udovica ko sinja kukavica s troje
djece; jedno drugom do uha. Živio jadan,
pravo rekuć kuburio, hranio se idealima
učiteljskog života. Postao žrtvom svoga zva-
nja, baš u času kad ga imalo ogrijati sunce
novih plata.

Kud god se okrenem svud uspomene,
koje me bolno u srce diraju.

Tamo leži «ona» i «on», Plesala jednih

poklada

mi nepazila na život. Protisne je i kroz malo
mjeseca odprhnula, kud za vazda gre se.
Dogju mi napamet Gundulićevi stihovi :

_ O mladosti tašta | plaha,
Koja smeš s nerazbora ...

 

zgražanje! Ta gospogja nazad 2 godine
nije mogla dobiti mjesto u Blatu kod svog
muža. Tu uskratu su opravdali tako, da na
muškoj školi nemogu namjestiti žensku u
privremenom svojstvu. Buduć se nije htjela
rastati od muža ostala je te godine bez
službe. Prošle godine opet moli, jer ima
dva prazna mjesta. Ponovno joj se odbija
molba s gornjeg razloga. Megjutim za go-
dinu 1906-1907 na ta dva mjesta imenova-
ne su dvije učiteljice, jedna od tih privre-
mena i neudata, a gospogja B. opet ostala
od muža rastavljena, jer je imenovana u
Smokvici. Nije li ovo škandal ? Pravilo, koje
je vrijedilo za pune dvije godine, ne vrijedi
za treću !! Nesretnu ženu silom hoće držati
rastavljenu od muža i nevine troje dječice,
usprkos što je blatsko mjesno vijeće živo
želi imati u svojoj sredini. Ne traži se ništa
nezakonita, ili nemoguća. Jednom kad ima
raspoloživih priv. mjesta, zašto se radi hira
i prkosa nekih članova kot. vijeća uvagja
praksom rastava braku ? Preporučamo pokr.
škol. vlasti, da stane na put ovim neured-
nostima i malo bolje pripazi na rad našega
kot. vijeća. Za danas dosta ! Jan.
Iz Kotora.

Gospodska politika i ignorisanje radni-
štva. Od nekoliko vremena nastoje vogje
«hrvatske stranke» da .potkopaiu opstanak
Hrvatske Kotorske Glazbe, što im do sad
nije pošlo za rukom. Izgleda da će joj se
svršetkom godine uzkratiti općinska potpo-
ra. — U nedjelju bila je skupština «hrvat-
ske stranke», koju je sazvao zastupnik g.
Radimiri. Izabrali su odbor za organizaciju
stranke, u kojemu je megju ostalim imeno-
van i g. Milin, kojeg je do sada naša pra-
vaška stranka brojila megju svoje pristaše.
Neka bolje da smo na čistu.

Na toj «gosposkoj» skupštini sa izrazom
jednog narodnog zastupnika radnici su bili
spomenuti kao čeljad o kojima ne treba
računati, jer se tobož ne razumiju u poli-
tičku. Takova je politika* samozvane «hrv.
stranke». Kotoranin.

Iz Konavala.

O poštarskim uredima. Dakle otvorit će
se u Konavlima dva nova poštarska otpre-
mačka ureda, u Čilipima i na Pločicama.
Natječaj za otpremače odavno je otvoren.
To je sasvim u redu, pogotovo za Čilipe,
dok može bit, da će ko prigovorit, da Plo-
čice nijesu baš za to najpodesnije. Kako
bilo, da bilo, činjenica je, da će donja stra-
ma Konavala imat tri takva ureda, u Čilipi-

 

baš strastveno. U ljubavnom zanosu kama

ma, Grudi i Pločicama, a naša gornja stra-

| On je žalio, jer je ljubio, Kad smo ju sa-
(hranili mišljah: svisnut će od jada. Dogo-
dilo se drugčije. Razbolje se i on (govorahu
neki od tuge) i kroz godinu ode za njom.
Na smrtnoj postelji govoraše mi: «Ne žalim
brate, jer idem k njoj».

I svaki križ kud god se okrenuh zada-
vaše boli i onako ojagjeloj mojoj duši.
Htjedoh otići.

Narod se gurao izmegju grobnih humaka ;
svak je hotio da svoje mile još jednom po-
zdravi, a vreva žena s kralješima u ruci
micahu neprestano ustima — moljahu.

U to i kiša počne tiho sipiti. Svijeće po-
čmu pucketati. Svak se počne gurati prema
izlazu. Tamo dolje na zapadu pokaže se
umiruće sunce, da svojim posljednjim zra-

zagrli '

traci ljubiti zemlju, dok nama smrtnicima
kad jednom zagje, zašlo je za uvijek.

 

Dos