Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. U DUBROVNIKU 10. Novembra 1906. M KAMI GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. godišnje K 8 — Ko Herceg- Bosna. U Herceg-Bosni sve ide onako, ke-| ko ne bi imalo hodit. Zadnji smo put patražnjačka je. Ogavnim sredstvima IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. ipo svim njihovim novinama u rubri-|pa. Tako ćemo se prekriti neprozirnom \ci: snpske zemlje. ikoprenom! Ali se jako varaju. Jer Grijesi pak bosansko-hercegovačke svak pozna njih a pozna nas. Pozna uprave jesu neoprostivi. Već kazasmo ih i povjest i narod. Zar će iko, ko \ima iole zdrava razuma vjerovati nji- iznijeli pod istim natpisom u kratko i|misli, da joj je najlakše vladat. Zato hovom preklinjanju u samoobrani i o- najblaže, što se moglo, napadaje na/je vazda pristrana i podmukla. Nika- bijegjivanju drugoga, kad u njihovoj hrvatstvo. Rečeno je mnogo manje, kye kritike ne podnosi, pa s toga se stranci susreće imena kao što su Zaf- nego li je zbilja. Istina je još grozni- cenzorova olovka neprestano tupi kri- fron, Matas, Bianchini, Supilo, dok ja, a borba, što ju moraju bosanski i zajući novinske redke. Više joj je sta- će u našoj stranci naći Majstrovića, hercegovački Hrvati voditi, da očuva- | lo do parade i prividnosti, nego li do Prodana i njima slične? Zar će iko u ju pravi harakter svoje domovine, još suštine. Za to se po gradovima grade našem gradu vjerovati razvikanom ra- je kud i kamo teža, nego li se to da | palače i troši obilno na druge stvari, dikalizmu poznatih junaka, tajnih sa- pomislit. S jedne strane tugjinska mi- dok po selima fali škola neukomu, li- stanaka, večera, i onih pisama, dok sao, koja se identifikovala s pravoslav- | ljem, s druge strane natražnjačka so jevska vlada čini im položaj doduše | teškim i preteškim, ali ne ćemo po-. malo da ne očajnim radi hladnog po-, našanja dobrog dijela Hrvata, koji sra- | motno proglasiše Herceg-Bosnu prije- pornim pitanjem, koji mješte da Po- kupacijonoj vladavini skroz sredovječ- jesu riječi, možu svojoj junačkoj braći samo od-| nemažu. U takovoj borbi prati ih je-/ dino simpatija i moralna potpora nas, pravaša, koji ne ćemo nigda dopustit, da se zločinački trgaju pojedini domo- vinski udi, a pogotovo naša Herceg- Bosna; koja mora bit biser slobodne i ujedinjene Hrvatske. E Tijesne granice jednog novinskog članka ne mogu sadržati sve _ makina- cije, kojim su naša tamošnja braća iz- ložena. Zato nećemo ponavljati dogo- gjaje na sarajevskoj preparandiji; još manje one uličarske prizore, u kojima su se Srbi pokazali junacima navalju- juć u stotinama naoružani na pojedi- ne goloruke Hrvate. Hoćemo li govo- rit o srpskim podlim spletkama na o- noj skupštini u Beču? Uzgred ćemo samo pomenuti i ona kmetska haranja i paljenja aginskih dobara. Nijesmo zaboravili ni onu agitaciju proti adre- si bos.-herc. Hrvata. Mogli bismo se osvrnut na njihovu tamošnju štampu i na druge razsadnike mržnje, ali će- mo se za ovaj put ograničit. Izgleda sve nekako na žalost, da kod Srba — kako već prošli put kazasmo — evrop- ska kultura postizava protivne efekte; mješte oplemenjenja srca nastupa in- tolerancija i barbarizam. Prema svomu moralnomu nivelu udešava taj eleme- nat i sredstva borbe za tugju, nehisto- rijsku, nenarodnu i neprirodnu misao. A kako rekosmo, tu im' pomažu i oni žalosni Hrvati, koji slozi za ljubav u Bosnu neće, da se prte, dok bratija | uvijek ista, njoj je Herceg-Bosna srp- | ska i samo srpska, kako se to i čita! PODLISTAK Na groblju. *) Bio mrtvi dan. _ Teškim koracima uspinjao sam se zavo- jicam na brežuljak gdje bijaše mjesno groblje. bijaše smazalo se sivom jednolikom Vlažna zemlja sklizala se pod mojim no- ve težak zrak sapinjao mi grudi. ječnik bolesnomu, put putniku. Uvo- ze se tugjinci u zemlju i službu, gdje imaju golemu prednost pred domaćim. njihova politika, da zaslijepe oči. | 0! iće u našijem redovima naći čvrstijeh harahtera i četu radnika? Ali takva je IMA I Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Mi ih ne preziremo, nego žalimo njih a još više jadan naš mukotrpni hrvatski narod, koji svoju sudbinu u ruke ovakovijeh «vogja» povjerava, a na sve njihove klevete i ocrnjivanja, poručujemo im: Ne bojimo vas se, po- znamo vas, znamo vašu politiku i vaš rad, vaše je djelovanje najbolje ilustro- vano poslovicom, koju smo za naslov mo: La lingua batte dove il dente duole! ovog članka stavili, a koju ponavlja-| kove u knjizi opazaka neodgovaraju ocje- nam, koje se šalju na pokr. škol. vijeće. Ocjene stoje u razmjeru 1:4, dakako na štetu učitelja. Učitelji se premještaju bez ikakva kriterija. Valjda u nijednom kotaru nema toliko premještaje, kao u našem, i to preko i proti volji premještanih. Još se u jednom mjestu pravo i ne zagrije, i već ga šalju na drugo mjesto, zatim ga opet po- novno povračaju. A ovo je proti onoj od- luci pokr. škol. vijeća, da se bez dovoljnih razloga privremeni učitelji nesmiju premje- štati. Slučaj sa ženom nad. B. mora pobuditi Pišu nam: Iz korčulanskog kotara. Bezakonja kot. škol. vijeća. WNajnovija bezakonja našega c. k. kot. škol. vijeća u- M b Ž 0- Ovaj neželjeni elemenat propaguje naj vakovi se ljudi narodu nameću za VO-| prav nas sile, da počnemo iznašati sve ne- griješiti, rečemo li, da im on postaje | bezobzirnije nijemštinu. Hrvatima se! gje, uvjeravajući, da sve što rade, sa- ne priznavaju jednaka gragjanska pra- va, koliko se to ostalima radi. Još neo- dijeljeno sudstvo od uprave dava o- \mo iz ljubavi za narod rade, dočim \je njihovo naćelo: Sve za trbuh. Najbolja tvrgja ovom našem pisanju koje čitamo u zadnjem «Du- | pravde i nezakonitosti, koje čini naše opće | poznato kot. -vijeće, jer neznamo drugog | načina za obznaniti pokr. škol. vlast. Žalo- |sma je činjenica, da kod našeg“ kot. škol. | vijeća ne vlada pravednost, već samo prko- \si, preporuke i, kako kažu zlobni jezici, ni pulicijski biljeg. Svu silu drugih i|brovniku», a koje uprav fotografišu te, naš žarki gosp. Vinko Lozić. Nu mi se u ovo te kako teških gravamina, koja terete sarajevsku vladu, ne nabrajamo, jer nam to prostor ne dopušta. Dokle će ovako trajati? Dugo ne može, jer živemo u dvadesetom vije- | ku. Narodna se svijest i ponos budi, a š njom će valjat vladi računat. Hr- vatstvo je odoljelo i pogibnijim nava- lama; oodoljet će i sadanjim. A da će ovo slavit i pobjedu, siguran je znak što se bosansko-hercegovački Hrvati — i katolici i svi inteligentniji musli- mani — priznavaju najodriješitijim Star- čevićancima, t. j. ljudima, koji ne po- znadu mira ne sustalosti, koji pred ni- kim ne uzmiču, koji za ideju živu i umiru. |razvikane radikalce. Mi ćemo ih ovdje | prenijeti : «U višim krugovima se o- \vamo (u Beču) više puta nasmiju, jer tu skoro reče jedan «veliko-krugaš«: U Dalmaciji vode politiku protiv Beča, a svaki dan dolazi dostojanstvenici- ma dvorske kancelarije preko četr- deset pisama, preporuka i molba; a kad su zastupnici u Beču, onda po- čevši od Bjankina pa dalje, svaki trči od vrata do vrata dvorske kancelarije, ministarstava i dr. i moljakaju i zapo- magaju. Ovo je živa istina sve što smo naveli i mislimo, da ovo treba javnosti iznijeti, nek narod zna što će da radi pri došastim izborima. A ima- mo u reservi još interesantnih stvari La lingua batte dove il dente duole. Ko o čem, baba o uštipcima! Ko čita neke naše listove, izmegju kojih se osobito ističu «Novi List» i «Cr- vena Hrvatska», ele bi rekao, da pra- vaša zaista i nema, već da se pod tim imenom krije sve, što je političkih komesara, agenata i vladinih privrže- nika. Vide, bijedni, da naša stranka danomice napreduje, pa se ne žacaju laćati bilo kojijeh srestava, e da bi nas uspjeli ocrniti pred narodom. Najvole pak da ono sredstvo, kojim se oni služiše od postanka svoga, a služe se i danas, drugome podmeću. | tako oni računaju: mi ćeimo ovako raditi, a pro- tivniku pripisivati, da on tako postu- daruj njima Gospodine», teško bi uzdahle i onda opet nastavile. Dogjem na brežuljak. Na vratima sam groblja. Zadušuje me svjež zadah cvijeća pomiješan dimom svijeća. Tiho stupim unutra i — kao drhtavica počelo me nešto hvatati. Tajinstvenim ne- kim strahom išao sam izmegju križa i gro- bova okićenih cvijećem i vijencima, sa ne- brojenim svijećama zataknutim u zemlju. O koliko mi lica u jedan tren pred oči navrvi. Većina ih je biljeda, suha, pogleda tmurna. Ta malo ih je koji vesela lica i otvorena pogleda ostavljaju ovaj svijet. Sjetim se prijatelja, znanaca, dobročinaca ; sjetim se i Nje,.., Drveni križ još nije o razgovorima naših prvaka i poklisa- ra u Beču». Ovako «Dubrovnik». A mi nadodajemo, da i mi mnogo toga znamo, ali ih za sad puštamo, neka igraju ovu kartu. Ta to je uz njih pri- raslo, čemu dikla vikla, teško se od- vikla ! I zato mi samo njihove podvale na- šoj stranci prezirom odbijamo, znaju- ći da pri njihovu obrazu ostaju. Veli- ka je razlika izmegju nas i njih: Oni su oni, koji baš jesu onakovi, kakove nas prekazuju. Nas potvaraju, da gad- nom potvorom svoja nečastna djela prekriju! Mi se ipak zato njih ne pla- šimo, već se radujemo, da je narod počeo otvarati oči i da počimlje uvi- gjati, ko su i kakvi su njegovi vogje, ti tobože razvikani liberalci, radikalci, demokrati i kako li se sve raznim milozvučnim imenima kite! zamahom skrši se, da je i viša bila. Ta što je ovaj život pomislih. All' apparir del vero Tu, misera, caderti; e con la mafto La fredda morte ed una tomba ignuda Mostravi di lontano. (Leopardi). Djetinjstvo joj prošlo kao lijepi san, mla- denaštvo upotrebila da se pripravi za život i kad je okusivši ljubavnu slast imala da savije gnijezdo sa svojim sokolom, jao! morade u hladan grob, gdje su legle s njom i sve njezine nade.... Kitica kamelija kiti joj križ. To joj je naj- milije cvijeće bilo. | dok je mene neće joj uzmanjkati. Stajao sam kao okamenjen, buljeći u onaj humak zemlje koji sakriva ono vitko tijelo, one crne oči, kojih se nekoć nijesam mogao nagledati, one bujne vrane kose u kojim se saplićala moja ruka j duboko uzdahnem. Elviro! još sam ti sačuvao vijernost i ne stab-| mogu drugu iskreno ljubiti, jer tu leži za- kopana I budi joj prva ljubav moja. Crna zemljo ne teška! posljednje ne pačamo, to su gospodski po- sli. Istina, govori se, a neki vele, da se može i dokazat, kako ti je za postić koje mjesto ili premještaj nepočudnog ti učitelja dosta poslati gosp. Vinka Lozića, jer da on ima neki osobiti čar...., ali molim vas, što se sve u svijetu ne govori?! Megju cijelim učiteljstvom kotara već odavna vlada ogorčenje, ali u zadnje vrijeme, kao da se silom traži povod otvorenim i neugodnim sukobima. Dok je bio nezaboravni Radić išlo je kako — tako, ali učiteljstvo je imalo bar odrješitog zagovornika. Sad čini se, da je učiteljstvo zastupano od mlobhavih brani- telja. Ako ta gospoda nemaju kuraže su- prostavit se volji svojih predpostavljenih, ako se boje posljedica, zašto kao pošteni ljudi me povuku posljedice i ne zahvale se ? Njihova je krivnja, ako ne protestiraju, što se me drže zapisnici kot. sjednica; što se drže sjednice u njihovoj odsutnosti. Zašto se ne prituže starijoj vlasti, da gdjekad ne budu niti na sjednici pozvani ?! Nami se čini, da takovo omaložavanje zastupstva u- čiteljstva sa strane kot. šk. vijeća baca vrlo tamnu sjenu na nje i ma njihov značaj. Bili se kot. škol. vijeće usudilo počinjati očite nezakonitosti, da nije u duši uvjereno o kukavičluku zastupnika učiteljstva ? Uvjere- ini smo, da ne bi. Ovom prigodom upozo- | rujemo učiteljstvo, da pazi i otvori oči koga iće izabrati za svoje zastupnike, vrijeme od \6 godina prilično je dugo. Kad bi njegovi \zastupatelji bili na svom mjestu manje bi \nezadovoljstva bilo megju učiteljstvom. Ja \rekoh .... — U preglednici ocjena predno- sti morat će se u buduće izostavljat n. p. ponašanje, marljivost, uspjeh u školi i nao- |brazba. To je za naše dobe zastarjelo. Tre- ba biti odsada «graciozan», kako kaže gosp. \referent kotarski, ili što je praktičnije i u- \spješnije «treba se preporučiti», kako nai- \vno reče član kot. vijeća dr. Z. Da, znalo ise to i prije, kao i to, da ocjene nazorni- Prene me krik u crno odjevene žene. Le- žala je do jednog groba. Lica joj ne mo- goli vigjeti, jer ga je okrenula zemlji. Prste grčevito zakopala u zemlju, kao da hoće iskopati one drage kosti. Jadna ženo, po- mislih, one su već davno istrunule, Pogle- dam na križ. Bio je moj učitelj. U najbo- ljoj muževnoj snazi ode Bogu na istinu. Ostala udovica ko sinja kukavica s troje djece; jedno drugom do uha. Živio jadan, pravo rekuć kuburio, hranio se idealima učiteljskog života. Postao žrtvom svoga zva- nja, baš u času kad ga imalo ogrijati sunce novih plata. Kud god se okrenem svud uspomene, koje me bolno u srce diraju. Tamo leži «ona» i «on», Plesala jednih poklada mi nepazila na život. Protisne je i kroz malo mjeseca odprhnula, kud za vazda gre se. Dogju mi napamet Gundulićevi stihovi : _ O mladosti tašta | plaha, Koja smeš s nerazbora ... zgražanje! Ta gospogja nazad 2 godine nije mogla dobiti mjesto u Blatu kod svog muža. Tu uskratu su opravdali tako, da na muškoj školi nemogu namjestiti žensku u privremenom svojstvu. Buduć se nije htjela rastati od muža ostala je te godine bez službe. Prošle godine opet moli, jer ima dva prazna mjesta. Ponovno joj se odbija molba s gornjeg razloga. Megjutim za go- dinu 1906-1907 na ta dva mjesta imenova- ne su dvije učiteljice, jedna od tih privre- mena i neudata, a gospogja B. opet ostala od muža rastavljena, jer je imenovana u Smokvici. Nije li ovo škandal ? Pravilo, koje je vrijedilo za pune dvije godine, ne vrijedi za treću !! Nesretnu ženu silom hoće držati rastavljenu od muža i nevine troje dječice, usprkos što je blatsko mjesno vijeće živo želi imati u svojoj sredini. Ne traži se ništa nezakonita, ili nemoguća. Jednom kad ima raspoloživih priv. mjesta, zašto se radi hira i prkosa nekih članova kot. vijeća uvagja praksom rastava braku ? Preporučamo pokr. škol. vlasti, da stane na put ovim neured- nostima i malo bolje pripazi na rad našega kot. vijeća. Za danas dosta ! Jan. Iz Kotora. Gospodska politika i ignorisanje radni- štva. Od nekoliko vremena nastoje vogje «hrvatske stranke» da .potkopaiu opstanak Hrvatske Kotorske Glazbe, što im do sad nije pošlo za rukom. Izgleda da će joj se svršetkom godine uzkratiti općinska potpo- ra. — U nedjelju bila je skupština «hrvat- ske stranke», koju je sazvao zastupnik g. Radimiri. Izabrali su odbor za organizaciju stranke, u kojemu je megju ostalim imeno- van i g. Milin, kojeg je do sada naša pra- vaška stranka brojila megju svoje pristaše. Neka bolje da smo na čistu. Na toj «gosposkoj» skupštini sa izrazom jednog narodnog zastupnika radnici su bili spomenuti kao čeljad o kojima ne treba računati, jer se tobož ne razumiju u poli- tičku. Takova je politika* samozvane «hrv. stranke». Kotoranin. Iz Konavala. O poštarskim uredima. Dakle otvorit će se u Konavlima dva nova poštarska otpre- mačka ureda, u Čilipima i na Pločicama. Natječaj za otpremače odavno je otvoren. To je sasvim u redu, pogotovo za Čilipe, dok može bit, da će ko prigovorit, da Plo- čice nijesu baš za to najpodesnije. Kako bilo, da bilo, činjenica je, da će donja stra- ma Konavala imat tri takva ureda, u Čilipi- baš strastveno. U ljubavnom zanosu kama ma, Grudi i Pločicama, a naša gornja stra- | On je žalio, jer je ljubio, Kad smo ju sa- (hranili mišljah: svisnut će od jada. Dogo- dilo se drugčije. Razbolje se i on (govorahu neki od tuge) i kroz godinu ode za njom. Na smrtnoj postelji govoraše mi: «Ne žalim brate, jer idem k njoj». I svaki križ kud god se okrenuh zada- vaše boli i onako ojagjeloj mojoj duši. Htjedoh otići. Narod se gurao izmegju grobnih humaka ; svak je hotio da svoje mile još jednom po- zdravi, a vreva žena s kralješima u ruci micahu neprestano ustima — moljahu. U to i kiša počne tiho sipiti. Svijeće po- čmu pucketati. Svak se počne gurati prema izlazu. Tamo dolje na zapadu pokaže se umiruće sunce, da svojim posljednjim zra- zagrli ' traci ljubiti zemlju, dok nama smrtnicima kad jednom zagje, zašlo je za uvijek. Dos