Br. 90. , U DUBROVNIKU 1 Decembra

PRAMA CRVEMA

 

 

 

1906. Godina |I.

NMMIOM

 

 

 

 

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJ I. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — K r============ === === mm m S SR, i pri lać 30 tku. Za oglase 20 retku
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za e | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. | Ape nzek ije iole Br: Rakop isi se ne i oo a o
polugodište l Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. I srne a saše :
: | Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. | rani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
Politika i reklama. : Kod malenih nasuprot naroda ne slijedi najsramotnijim podvalama na svoje protiv-| sklad izmedju tako _oprječnih elemenata razbojstvo, no da si mu smaknuo naj-
jednako. nike. Oni prisvojiše moiopolium patriotizma «Hrvatske stranke», ali proučivši dobro novi milije biće na svijetu. Odmah plane,

Ima već nekoliko vremena, da u «Novom | I kod malih naroda susretamo se sa zna- i tko neće da im kliče: hosamna patres položaj, opaziti ćemo da nit koja spaja sve lako izgubi svijest, a u tom slučaju

Listu» izlaze meki reklam-članci, a pisani Čajnim umovima, koji u svakoj prigodi sprem- patriae — taj je plaćenik i kamarilac.

u Dubrovniku. Tendencija svih onih članaka, ni su se žrtvovati za interese svoga naroda; Oni su kroz kratko ovo vrijeme izmjenili
kojih nam suština odava čovjeka bez poli. ali, na žalost, maleni narodi obiluju ambi- sve moguće programe, u razmaku od malo
tičke naobrazbe, nije drugo već nekakova Cioznim ljudima i plitkim političarima u godina klicahu: proti Magjarima i za Ma-
vrst političkog reklama nekim dubrovačkim | Yećoj mjeri od velikih naroda. \gjare; proti Srbima i za Srbe; proti Tali-
individuima, koji zasljepljeni svojom ambi-| 1 baš ovaj proletarijat plitkih i ambici- janima i za Talijane — od pravaša i na-
cijom, umišljaju se da su kakovi naši Ca-|oznih političara, prava je rak-rana našeg rodnjaka stvori se «Hrvatska stranka» od
vouri i Mazzini, dok u realnoj slici nijesu Političkog rada. Kod nas svaki doktor i pro- «Hrvatske stranke» rodi se Rezolucija. i
drugo već politički dekadenti, koji nikada fesor htjeo bi biti zastupnik i političar pr- cijela ova politička evolucija slijedila je
nijesu uočili jedan prostrani i ozbiljni poli voga reda. Hrvatski narod u Dalmaciji imao preko jedne noći; programi od 2--3 godine
tički program, već u svom  oportunizmu je zrelih političara, sa kojima bi se ponosio dana bačeni u kut, usvojen novi, koji? ta
okretali se desno i lijevo, iz jednog ekstre- i veći narod. Mi nijesmo sjegurno svijetu oni ga sami ne shvaćaju izuzev pojedince.
ma prelazili u drugi, mjenjajuć svagdano dali jednog Cavoura, Bizmarka i Gladstona, Poznata nam je evolucija političkih ideja
svoje političke programe, bacajuć se u na- ali se ponosimo sa Pavlinovićem, Klaićem, kod inače velikih svjetskih političara, ali se
ručaj svake mačehe, ne obziruć se na inte-|Kostom Vojnovićein, Gajom  Bulatom (a ta evolucija nije od jednom zbila, ta ona
res i korist svoga naroda. Njihov rad na Srbi, punim pravom, Bjelanovićem i Fabri- se je postepeno razvijala, usavršujuć se
političkom polju, ne samo da' nije polučio som); i ako se nijesmo slagali podpuno sa malo po malo prema raznim političkim do
ozbiljnih uspjeha, već je on narod rastro- idejama nekih gore spomenutih, ipak smo godjajima. Kod nas je pako sve drugčije
vao, stvorio politički kaos, kakav se dosele ih častili, štovali, jer ih u radu za domo- slljedilo; kod nas je cijela evolucija slijedila

nije čitao u povjestnici drugog naroda. vinu nije uznosila ambicija i privatni inte- kroz jednu noć. Hoće li pako najnovija evo-
Politički rad temelji se na izvjestnim i 68, već samo ljubav i korist hrvatskoga na- lucija našeg političkog života, novi kurs,
stalnim političkim načelima ; kroz razne faze '9da — bili su karakteri. uroditi dobrim plodom za interese našega

političkog života, glavna ideja poprima ra- Oni nijesu rabili sramotnu reklamu da- naroda, to je drugo pitanje o kome ćemo
zne oblike, ali u svojoj bitnosti ostaje ne- našnje političke štampe da se narodu na- se pozabaviti drugi put; svakako iskustvo
taknuta. metnu, nijesu rabili odurna sredstva da pro- nas uvjerava, da nagli korak iz jednog vks-
tivnika pred narodom omraze — već su se trema u drugi ekstrem, nije nikada urodio
oni sami narodu nametnuli sa svojim po- dobrim posljedicam. Evolucija postepeno
'štenim političkim radom. Nitko se od njih morala se je izvesti. Ali mladi i ambicijozni
nije na političkom poliu obogatio, ali jesu ljudi nijesu dali; Supilo sa svojom luka-
neki od njih na političkom polju stradali i vošću znao je oko sebe okupiti neke mlade
materijalno se upropastili. Teško je kod si- i nemirne elemente, taj politički proletarijat
\romašnog naroda, kao što je hrvatski na- našega naroda, — stadoše se praviti reklami
rod, sa politikom se obogatiti; ali je mno- i hvalospjevi dosele nepoznatim političarima ;
go teže naći značajnika poput Starčevića, Supilo će praviti reklam Dr. Melku i dru-
Kvaternika, Koste Vojnovića i nekih dru- žini, a Dr. Melko i družina gosparu Supilu.
\gih, koji su spravni na političkome polju i4Dr. Melko u Dalmaciji, a Frano Supilo u
|materijalno stradati. Nije ponos poštenog Hrvatskoj moraju biti budući Patres Patriae.
političara jer se u politici obogatio mije, ta Jaoh se onome, koji bi proti njima ustao,
obogatit se nije niti smio; već mu je sla- a reklama u nekim našim političkim novi-
Iva i ponos da je za korist naroda stradao, nama ići će za tim, da im pribavi simpatije

Ovo je načelo ozbiljnih političara, koji
znaju žrtvovati privatne interese i ambiciju
zajedničkoj koristi svoga naroda i svoje do-
movine. Ovako je djelovao na političkom
polju; Gioberti i Cavour u ltaliji; Bizmark
u Njemačkoj; Tiers u Francuskoj; Kastelar
u Španjolskoj;: Gladston u Engleskoj —
pa svi ozbiljni i zreli politički umovi.

Ozbiljnim političarima nije potrebita ika-
kova novinarska reklama; patriotični njihov
rad, koji se temelji isključivo na narodnom
interesu, najbolji im je reklam. — Naprotiv
politički dekadenti, koji ne shvaćaju narod-
ue prvobitke, već ih predvode privatni in-
teresi i ambicija, oni imaju potrebu od re-

Mani U ME li uo sedla! iti kada je stradanju izbjeći mogao. Ovo neka 'kod naroda. Pojavi li se ozbiljna kritika,
ić e u aba O kći e Itiča- | dobro upamti dopisnik «Novoga Lisia» iz koja ne trpi ničigovu ambiciju, a najmanje
SRONEO + prodntinia merođu Eno Ma-:nobrovnika. ambiciju nekih mladih i neiskusnih ljudi,

kove Spasitelje i političke genije. Da i hrvatski je narod imao svojih zrelih tada će u Dubrovniku sa prozora Dr. Melko
l kod: većih naroda višekrat se desilo, da političara, koji su mu sa svojim neporočnim krivit se: da svaki onaj koji njega napada
je politička reklama, rabeći najsramotnija radom pokazali, kojom mu je stazom uda- da je plaćenik Austrije, a «Novi List» utva-
sredstva, iznijela na površinu političkog ži- riti; a ima ih i danas, ali, na žalost, am- rati će stupce dubrovačkoj dinastiji, da Ma-
vota prevrtljive karaktere i plitke političare, picija nekih mlagjih i nemoralni reklam gjarskome narodu javi, da dubrovačkoj di-
ipak, oni se kratko na političkom Olimpu nekih novina uradio je, da značajnici stoje nastiji prijeti pogibelj od Crnice i Varešanina.
uzdržaše; onaj isti zastupnički mandat, što pod vodom, a prazne tikve plutaju nad Stariji elementi izvježbani na političkom
su ga pomoću plačene reklame postigli, po- wodom. Hrvatski narod, na žalost, obiluje polju povukoše se u kut, motreći mirno što
spješio je njihov pad; te prisiljeni bijahu političkim proletarijatom, koji obsjenut svo- će uraditi mladi proletarijat; od starijih ističe
ustupiti mjesto zrelim i ozbiljnim političa- jom ambicijom, želi se trsiti milih uspomena se jedini gospar Pero Čingrija, koji ide za
rima, baš onim, koje su oni nastojali utući ozbiljnih naših patriota i političkih umova. tim, kako bi osjegurao političko prvenstvo

sramotnim sredstvima svoje ambicije. U tu je svrhu prisvojio jednu stranu naše svome sinu Dr. Melku, a da nije toga ion
Ovakova se reakcija dogagja često kod političke štampe, koja mu reklam pravi, e bi već odavna bio pensione donatus.
velikih i naprednih naroda, koji obiluju oz- da ih silom narodu nametne. U svojoj am Površnom motriocu izgleda u prvi mah

biljnim karakterima i političkim umovima. biciji gledaju narod obsjenuto, navaljujuć kao da u cijelom ovom kaosu vlada podpuni

ove elemente preveć je slaba, a na prvi ndarac i
ona će popustiti. Zar moguće složiti Dr. P. nema kaznenog kodeksa, po kojemu

Čingriju i Biankinija; Trumbića i Smodlaku; bi mu se sudilo. Tako je i nama. Dir-
vrijednog književnika Tresić-Pavičića i am- nuti smo u najsvetijim osjećajima; su-
bicioznog Dr. Melka Čingriju; spljetske ro- mnjiče nas onim grijesima, koji su o-
doljube i političare sa dubrovačkom dinasti- davna morili naše protivnike. *) Pa kad
jom, koja prisvojivši monopolium političkog bismo mi na ovo odgovorili, kako treba;
mišljenja u Dubrovniku, iz petnih žila radi, da : 3 45? ko ti e
Dr. Melku prepravi supremaciju političku nad kad bismo im očitali lekciju, koja ih
cijelom Dalmacijom s naslovom: Pater Pa- ide; kad bismo napokon takli i u malo
triae. oštrije žice, mislimo, da bi. nas svak

Jeste li čitali one članke u «Novom Li- opravdao. Ali mi to sve nećemo ura-
stu» iz Dubrovnika? Pa dobro, svak tko je dit, Srce stiskamo, pa nastojimo bit
i malo pronicav shvatiti će odmah njihovu hladnokrvni.

tendenciju. Svi oni članci inspirirani od dr. x Ru :
Melka Čingrije i C. K. profesora Medinija Čemu ove riječi? Evo nas, da ih

nijesu drugo već reklam i gadni reklam izjasnimo.
ambiciji Dr. Melka, a iđu zatim: da mu Već od našeg istupa u javnost nije
steću supremaciju na političkom polju u se prestalo klevetati nas. Samo naše
Dekmeciji. gr . geslo: «iz puka u puk za puk» bilo
Oni se članci nijesu tiskali u «Crvenoj im je trn u oku. Naši su gospari i
Hrvatskoj» a to s toga, da im se prekije _. : E
pisac i da se naša dva mlada doktora ne njihov list pravili viceve s našom puč-
zamjere nekim u Spljetu. Frano Supilo, ko- kom politikom, jer su se bojali za svoju
ga vežu tjesni odnošaji sa dubrovačkom di- gospodsku. Nije potreba spominjati os-
nastijom otvara stupce svoga lista sramo- tale dobro poznate objede. U zadnje su
tnom političkom reklamu Melka Čingrije i vrijeme one dakako opet učestale, a što
družine. Oni bi članci bili dostatan motiv se stide proturat kroz svoj mjesni list,
da se prezirom odstrane meki dubrovački 3 E
ambicijozni ljudi iz našeg političkog živo- to pošalju u kakav riječki ili po:
ta. Ipak i oni članci koristuju, jer su naj. bački libel, da nam se oprosti na iz-
vjemija šlika političke zrelosti t. z. dubro- razu. Gdje otvoreno, gdje zavijeno pod-
\vačkih nekih patriota; a nama su pružili vale nam ni više ni manje nego aus-
prigodu da iznesemo političku dekadencu trijanštinu, iz čega opet izvode, da bi

naše dinastije, koja je na žalost pod okri- Ča a R
ljem političkih komesara, C. K. Kotarskih E bit im na putu za sjedi-

poglavara i visokih Baruna — za dugo M g
vrijeme vedrila i oblačila u političkom ži Svega se čulo i čuje, ali da bi pra-
votu našega grada; a javno će se mnenje vaš mogao biti proti ispunjenju jedne
uvjeriti, da toli njihov razvikani patriotizam česti svog programa, da bi on mogao
nije drugo nego prosta koprena, sa kojom bit proti ujedinjivanj svoje otadžbine,
«nastoje prekriti svoje privatne interese i mogu samo zlobnici i klevetnici širit
ambiciju. Publika će se osvjedočiti kakovih solat E Au :
karaktera mi imamo u Dubrovniku modja [3 SNIVINCI vjerovati. Nije li baš naša
dinastijom. Drugi bi ih narod već bic osu. nauka po Dalmaciji bila otrgla dosta
dio na političku smrt, ali sramotni reklam terena narodnjacima u ime gesla: ho-
doprinio je, da se neki politički dekadenti ćemo sjedinjenje s Hrvatskom! — Koga
uzdrže na površini javnog našeg života. = <q bili oni prepuštili za «sretnija» «zgod-
sate a slano zerlianiso geiko pg nija» vremena! Nije li sve to tako?
IO EE ro A ipak nam ovakovi ljudi podmeću
nepoštene namjere.
Upozorit ćemo samo na onaj blaženi
Sve za obraz! «zgodni čas», pa dalje na samo

«nepomično stojanje na tom sta-

i

Nemamo ni kapitala ni titula. Sve
ui vaši
što imamo, čast je. Kad se nje dota o) Jo tuže 6 ži E Gi O
kneš poštenu čovjeku, učinio si veće za nas kad se ne bi oni služili tim sredstvima. (Op. Ur.)

 

PODLISTAK \izlaz. Pred tobom pukla morska pučina, kojoj osvježena zadahom božanstva, što probija
strdfiiteđei fi uzalud oko kopnenu granicu traži; ono hiti kroz rumenu zoru, molila je jutrnju molitvu.

u nedogledni prostor gubeć se u plavetilu = Pazimo, Kristo će, na izlaz sunca, jer se

Pogledi. nebeskog svoda. Veliku moć ima more na pokazuju znakovi. Horizonat već bje omašćen

— Putne bilješke. — čovjeka. Pučina njegova pružajuć mu sliku rumenilom, koje pred sobom  prosiplje

neizmjernosti stvaralačkog duha božjega, sunce, najavljujuć svoj dolazak. Najednom
Napisao Ante Anić. budi u njemu strah i štovanje prama Stvo- počne provirivati iz mora ogromna, zažarena,
Mrtva tišina vlada mirnim morem; sve ritelju. Dubina njegova, u kojoj se nalaze okrugla ploča. U nju si mogao lako gledati,
na brodu pozaspalo, ne čuje se nego hlap- bića životinjska i bilinska u obilnijoj mjeri jer na horizontu bilo ie magle; te sunčana
tanje stroja, što ga kreće i dava znakove nego li u tropskim predjelima kontinenta, siera, dok se podigla nada nju, plamtila je
života, kao kucaji sica čovjeka. |podava sliku otajnosti božje. More je i izvor u crvenilu grimizne boje, što je probijala
Oj divno Jadransko More, što celivaš obale našega života; ono je uzrok vegetacije svih onu maglenu koprenu. Malo za tim ta gri-
domovine moje, velebno u pokoju, grozno bića na zemlji. Bez njega svijet bi bio mrtva_mizna boja pretvori se u srebmu, te raz-
u bijesu svome! Iz dubina tvojih dižu se! pustoš. Njegovo podizanje i opadanje uči svijetli cijelu površinu morsku svojim sjajem.
do duše moje vesele i žalostne uspomene čovjeka životnoj radinosti. More je srce Veličanstvena je ta pojava u naravi. Vi-
prošlosti naše! Na grudim tvojim nosilo si svijeta, koji žive kroz udarce njegovog djeti onu ogromnu zažarenu ploču, gdje se
brodovlje kraljeva hrvatske krvi! Po tebi se) moćeog bila. , diže iz mora, gorostasna, u cijelom dosto-
njihale neretvanske i senjske hitroplovke Lijepa ružičasta zora bijaše već ustala iz janstvu svome, dava nam sliku stvaranja
čuvarice obala naših i pratilo stoljetne odd \ovani loga i zarumenila lice morske povr- prvog jutra, jer isto tako u početku kao i
njihove s oholom Venecijom! Pričinja mi (šine. Provijao je njezin svježi dah cijelim sada kod sunčanog istoka, kad sve stvari
a kan da gledam kako po pučini tvojoj mojim tijelom, opajala milinom čitavo mi iz bezoblične tame iskaču i primaju oblik
o kano aveti zatornici negdašnje hr-|biće. Pozdravljam te, o rumena zoro, lijepa i boju, sbivalo se i onda, kad je moćna
slobode, nasićeni krvi naše! Na tebi u cijeloj pojavi svojoj, do božanstva od riječ božja stvorila svjetlo.
3 sbivala tisućljetna borba, jer svak za starih naroda uzdignuta zoro, od jonskog U svjetlu, tom najvidljivijem djelu Božjeg
tobom gramzio! | danas tugjin za tobom pjesnika ružoprstom nazvana! Eojo rujna, stvaranja, koje je početak svakog života na
da nam te dostojna sestro Seleni i Heliju, te u jutar- | zemlji, poznajemo uzvišenu sliku Gospodina,
ali mi te ne damo, ti si bilo i bit njoj rosi kažeš nam suze, što ih liješ za koji je prijestolje svoje podigao u suncu.
naše! izgubljenim sinom! Divna zoro, navjestnice «In sole posuit tabernaculum suum». Po-
Drugovi moji pozvaše me na počinak, sunčanog dolazka, što iz noćnog počinka znajemo sliku svevidnosti njegove, te prostor
sutra rano trebalo je ustati, da vidimo |podižeš zemaljska bića, da krenu dalje na zrakama svjetlosti svoje razsvjetljuje; sliku
što im ga priroda odredila, povedi duh istine božanske, u kojoj su sve stvari javne
u visine do substancijalne Ljepote, koja i poznate; sliku božanske svemoći, o kojoj
je u ovako divnim prirodnim po- ovise nebeska tjelesa i koja ih stalnim _putevi-
u tom hramu vaselene, duša moja ma vodi. | božanske sveznanosti sunce je sli-

i
«=
i
i
a

g3

 

:
|
ii

ka, jer razgleda u jedan tren široku pučinu i nevolje, što prate čovjeka u običnom ži-
oceana i megi nebotičue planine prodire. votu! Koliko jada ne shrva se na glavu ovog
Slava ujedno savršenstva tog neizmjernog sićušnog stvorenja, što zovemo čovjekom !
Bića najizrazitije se ogleda u toj svijetlećoj Suzom dolazi na svijet, bez nje ne odlazi
masi prostranog neba. U najdubljim stani- s njega. Zadovoljan je samo onda, kad može
cama našega duha leži radost za svjetlošću. zaboraviti udarce udesa, kad sjeguran stoji
«Mehr Licht», više svjetla, uzkliknuo je na mjestu, gdje ga ne može dostići tane
umirući . Goethe. Tako i duh maš hlepi za zlobe. Ništa plemenitijeg nema u naravi do
svjetlom znanja, leti k istraživanju nedo- čovjeka, kad stoji na podlozi zdravih prin-
glednih puteva vaselene, hrli _k spoznaji cip2 i djeluje po njima, kao što nema ništa
substancije svega što opstoji. Čovjek uz ni okrutnijeg od čovjeka, koji se je od njih
svjetlost razuma, penje se do visina nebo- odalečio, Nerazumna bića životinjskog car-
tičnih, silazi u prekomjerne dubine, ali do stva uništuju po nagonu od naravi im danom
uzfoka svega, što opstoji, ne može da dogje, nižeg od sebe i hrane se njegovim mesom,
već treba da se pokloni objavi nadnaravnoj. | a čovjek razumom obdaren uništuje jednakog
Dante nam je u svojoj velepjesni znao po- sebi hraneći se, što je mnogo prikornije,
kazati granice, do kojih čovječji genij stići njegovim duhom.
\ može. Paron Bepp' još ne bijaše ustao, a drugi

U nepomućenoj tišini na brodu, proma- kapetan upravljao brodom. Sunce bilo već
trajuć ljepotu sunčanog izlaska, zaokružiše dobrano odskočilo i dok se zabavljasmo
me misli, te razmišljah o svim tim veličinama promatrajuć Kristov nacrt  putnog plana,
i ćutio sam se malenim, veoma malenim; Paron Bepp' nazove nam dobro jutro. Bio
pred dušom mojom rastvorili su se oni ne- je posve dobre volje, valjđa nije one noći
dogledni prostori budućeg života, nepoznati /o Crispi snivao. Što su one mnogobrojne
čovječjemu umu. Ono vjekovno pitanje lagje? upitah Paron Beppa. Ribarske,
o prostoru i neizmjernosti zaokupilo mi du- vrati. Uz obalu naime Italije, koja
šu .... ija sam molio ..,. nije mogla raspoznati, vidilo se

Pogledam svoje drugove i promislih, da|drenjača. Pričinjalo se oku, da u jednom
se možda o istom predmetu bave i njihove | pravcu u dugom ređu poredane stoje kao
misli, jer nijedan nije razbijao taj sveti mak | pomorski čuvari one krasne zemlje, koju je
u hramu vaselene. priroda sa svim ljepotama obasula, a

O kako je ugodno, daleko od svijeta i|čji genij djeli
zemaljskih briga, naći se na pučini mora; O mučan li je taj
mirna, zaboraviti sve nedragosti, sve brige|stalan nije

s
ui

i