Br. 91 ciju Bosne i Hercegovine i niko ga s ni- kim od gragjana nije vidio već sa g. Mi- ottom, zlatarom, a ovaj se zaista ne prti u politiku, najmanje u hrvatsku, jer o njoj i nema pojma, kad je i ne prati. Niko pak ne zna, da se izm. Varešanin s ikim više sastajao i govorio, izuzev samoga g. na- čelnika i to kad je i ovaj bio došao na vježbalište, na onu vojničku slavu. A kada ovo znamo što i vas Spljet, ho- ćete li da vjerujemo listovima, koji pišu da izm. dolazi često u Spljet i da sa raznim ljudima agituje i kuje urote proti nama ? Ako pak ištemo dokaza proti N. P. izm. Varešaninu, nije da njega obranimo, nego da se zna, da znadu pošteni ljudi za što se u ovu kampanju protiv (njega ne prtimo. Za to, što nemamo dokaza ! Ne ćemo se braniti od one da smo to- bože proti riječkoj resoluciji;; ovaj smo glas čuli kad smo skočili da se bez Istre ne skla- paju kompromisi s Talijanima. Što je reklo vrijeme? Čuli smo ga kad smo skočili da hoćemo slobode u Hrvatskoj? Evo za njih vojšte ! Skočili smo kad smo htjeli da se na 4. iebruara potpiše pakt izmegju nas i Magjara, te se ni za ovo me kajemo Mi riječka resolucija ima izmegju protiv- nika jednoga u Dalmaciji, koji joj je naj- gori i najopasniji, a to je Dr. Melko Cin- grija, gospodar «Crvene Hrvatske». Poslije riječke resolucije morala nam je biti prva i sveta dužnost u Dalmaciji raditi za nju tako, da se unište svagje i strasti i da naša stranka sebi prikupi što više na- roda. Ali u Spljetu u Dubrovniku niknuo je razdor. Glavni krivac je Dr. Melko Čin- grija; a uzrok je glavni, što nije trpio «Hr- vatsku Štedionu», jer je on upravitelj «Hrv. Vjeresij. Banke». U Konavlima je dobio pasoš, a opet on kriv, jer njemu nije bio drag g. Mašan Magud, uvijek naš narod- njak, koga su Konavljani izabrali za načel- nika, ali on — Dr. Melko ga neće!? Eno Šibenika. | tu je prst Dr. Melka Čin- grije, a u svoje smo vrijeme dokazali. Nije mu to dosta; prvije navijestio rat cijelome svećenstvu sa «Crv. Hrvatskom». Iz njegove okolice u raznim listovima od nekoliko mje- seci svak je vrijegjan i napadan samo ako se nanjuši, da u Melka nije zaljubljen — a već što se radi, pored ovog jogunluka i naduvenosti, iz ambicije ?! Zar je u korist riječke resolucije napadati mahnito, trivijalno, , osobno sve i svakoga, svuda se cijepati i sijati razdore? Zar je u korist kompaktnosti ove“ naše" stranke, u kojoj s& na ovaj način desetkuju redovi, izazivati bure i trzavice? Ako se reklo da bude mira i s Talijanima, pitamo mi: za što ova intonacija iz Dubrovnika (jer je prvu intonaciju dao Dr. Melko) da se do ovakoga rata dogje i s pravašima u Dalmaciji? Ako ne misle kao i mi,ali su što i mi: Hrvati, ali im je ista krv u žilama, koja i u naši- jem, ali i oni ćute i ljube ovu rodnu grudu. Zašto dati onaku intonaciju, koju opet oni prihvatiše, pa da se danas ovako bru- čimo? Jesmo li, ili nijesmo svi Hrvati? U politici radi mišljenja možemo biti pro- tivnici, ali ne dušmani, a «Crvena Hrvat- ska» je odmah prva posijala dušmanstvo i mi se danas satiremo. Je li na korist riječke resolucije ? Mi još ne vidimo, da se u nas stvara austrijska stranka, jer to još i ne treba Beču, a da bi trebalo, radio bi. Zašto bi se sada likim djelom, koje obiluje mnogim ispravama. Nu to ne bi bio prvi glas protiv. Već u XV. vijeku isto je ustvrdio i franjevac Suriano. Ima jakih dokaza i za i proti. Kritična hi- storija stvar će razbistriti, dok crkva daje svoj «imprimatur» jednim i drugim. Bile sumnje kakve bile o autentičnosti «svete kuće», bila ona puka legenda, ipak sam želio vidjeti mjesto, koje su vjekovne tradicije posvetile, gdje su najintimniji čo- vječji osjećaji našli zadovoljstva. U tri se sata uputismo, a malo zatim prolazili smo kroz dugi tunel, poviše kojega leži jakinsko groblje. | spopalo me je tada u onoih pod- zemnom mraku neko čudnovato osjećanje. Pred dušom prikazala mi se slika vjerskih istina raja i pakla; gori leže tiha počivališta mrtvih razsvietljena svjetlošću dana, dok se ispod njih vuče dugi hodnik podzemnih tmina, # to pitanje prekogrobnog života zaokupilo je cijelu moju dušu. Vlak je jurio kroz ravna polja uz zelene, uregjene vinograde i voćnjake, da ih je mi- lina gledati. Sve je tu poredano u pravilne redove, pojednako izraslo, nigdje kakove razbacanosti, već sve razregjeno u jednakim razmacima, kao u kakvom finom perivoju. I u tom slobodnom razvijanju od ničeg pridušeno rašće puno je vegetativnog života. i one bujnosti, što je proizvela izučena ruka. težakova. Pravom je Varron mogao usklik- knuti: «Nonne arboribus consita Italia est, ut tota pomarium videatur?+ ') Pa mi pade na pamet moja mila Dalmacija, zašto se jeniše psikanjem i tako zadovoljiše naredbi, ja donekle i sebi. Uljegosmo i mi u jedna pričinja kao voćnjak ?+ vija u Dalmaciji.' Gdje je zadovoljstva? Ima li oduševljenja ? A razdora, svagja, sile, te- rora, psovanja i rušenja izmegju nas više no igda. Ali ovo nije posijao Beč; posijali su Dr. Melkova «Crvena Hrvatska» i Dr. Melko i družina, i za to danas slabo sto- jimo u Dalmaciji. Oni, koji svakoga grde u ime riječke resolucije, oni je najviše uni- štavaju; oni, koji [hoće da nad njome po- mno bdiju kao stražari, oni su joj grobari: Dubrovačka «Crvena Hrvatska» koja maiv- nicima daje razumjeti, da je vestalka ri- PRAVA CRVENA NA HRVATSKA mučio, ako vidi kako mu se sve lijepo raz-!ve vinograda, ie je filoksera poharala. Istodobno bi se imali postojeći koma- di željeznice privesti u glavnija sre- dišta Zadar, Imotski i t. d., a u koliko zavisi od bečke vlade ova je spravna zagovarati da se Dalmatinska željeznica. priveže izravno sa mrežom Monarhije i s onom Bosne. Na otocima pak ina God. Il. i du i okolici, da vidimo tu korist koju Društvo «Dalmatia». amošnji prvaci narodu učiniše. Hajde- Od novog društva neće biti ništa, mo redom. Otrag dvije godine radi kako javljaju bečke novine. Zastupnič- nerodice i elementarnih šteta narod je ka kuća neće glasovati osnovu: Sklo- bio sasvim upao u siromaštvo, te Va- piti će se samo provizorni ugovor slo pio pomoći na sve strane. Općina od- ydom, a ovaj će se za ovu dojduću govarala bi, nim u pomoć priskočiti, da nema sredstava za glad- a Zadarska poluotoku Pelješcu trebalo bi ponapra- Vlada pružala pomoći koliko je mogla, nije nas obradovalo, pak nas ni ova godinu pobrignuti za komunikacije uz dalmatinsku obalu. Društvo «Dalmatia, viti puteve i urediti luke. Znatne će |ali mršavu pomoć, od koje je narod vijest ne žalosti. se lučke radnje izvršiti u Spljetu, Ši- mogao male koristi oćutiti. Ali isku- 11 vatska Smotra“ . išli, ali do ovoga je, kako je danas, doveo . Dr. Melko Čingrija — koji se razmeče kao ječke resolucije, u istinu je njezina vještica, beniku, Gružu, Metkovićima. Te Se šajmo sebe, pak upitajmo se, mi amo Srce joj je ispila. radnje smatraju veoma važnim. Niti će Makarani, imamo li srca na Vladu se | A promislimo, da je malo drugčije, tuba zapuštati drugi faktori skupnog do- tužiti što nam slabe pomoći pruža. i eo og o ue | bebstanja, kao poboljšanje male indus- Prije nego li je glad prolani nastupio, \Hrvata, da je sloga u Spljetu i : Šibeniku, | i ADO Nivgjenje vjeresijskih | stavilo se ovdje rijetko svje." biva da je sloga svuda. 4 mjesto rata s prava- ZVAO. marvogojstvo i svilogojstvo, posveta «Sokolskog» barjaka. 'šima, da je ozbiljne i ljudske izmjene raz. Obrtnički, trgovački i nautički nauk i; Sletili se «Sokolovi» sa svih strana | govora, da padaju razlozi iz javnijeh po- | odgoj, a nadasve se radi pomorstva prostrane nam domovine, a bilo ih je o se uieih : prostačkijeh uvri- zahtjeva osobiti brod za vježbanje, a preko 700. Tu bilo 7-8 glazba, bilo \jeda —— kako bi sve to bilo ljepše i koliko | i Mat leci i i i \bi jača bila naša stranka! Ma ko bi joj dode a ri St so ua cima. tankih grla, govornika, rosa pe mi \ odolio! Na ovo smo i_mi i svi painetni ljudi 4024.400. \ ; proširi, traži stupnika narodnih itd. Dakle svirke i se od vlade mnogo veći doprinos. Na popjevke na sve strane. Od vatrenih odnosni upit g. zastupnika Biankini, govora zemlja se tresla, a brzojavke jedini stražar i borac za stranku i za riječku presjednik odbora poglavica sekcije jetile na sve strane domovine da još resoluciju ! Engel, u sjednici od 26. o. m. sve- više uzveličaju slavlje, koje prirediše Pa ćemo još nešto rijeti: ili on misli, da čano izjavi, da je tvrda neodklonjiva oospari dopisnika «Novog Lista». Ko ne uslugu riječkoj resoluciji njegova odluka N. P. Presjednika Ministarstva re inarska izvješća biti «Crvena Hrvatska“ i s onom aferom, kad d : je čitao ona nov i je bio prijestolonaslijednik u Dubrovniku? sas ovih godinom svakako pro- će u sebi rekao: blago ti ga se o- Hoćemo da rečemo o mačinu kako sc pi- vede u djelo ustanovljeni plan. Pri- noj okolici gdje se onako pi- salo poslije one posjete. Ni otvoreni du. Znade i on da je tijekom godina Dal- ruje. Ono je pravi narodni pir. šmani riječke resolucije ne bi bili onako pi- macija više puta ostala razočarana, ali Sve drugo nego narodni, gospodo či- podna joj stvaraju meprilika, bez ikakve reče da su se prigode promijenile, i toci ovog Lista. U oči same svečano- , V prosto n s g ov : : sal i Pa boat okaetrogjkoka AO a 4 vlada bezodvlačno, jer to hoće sti, Bog htjede pokazati, kako mu ni- da joj se i o ovome malo bolje izjavimo, po 20804 Seti 30 na rad i epekel jesu ugodna slavlja gdje se uzalud neka samo poruči, pa ćemo tada Dr. Melku 'Vaglanje programa ; zamoli zastupnike novac prosiplje ondje, gdje ga bi se i to rijeti, da je jedno om, a drugo stranka, da osokole i uvjere Dalmatince, kako imalo u sasvim korisnije svrhe upotre- jedno njegove stvari, a drugo su narodne, je tvrda vladina nakana, te ih pozove piti, Krupa, taj Božji bič, otukla bila i da om sebe može istovjetovati jedino sa da rade junački i dogovorno vladom, puine naše vinograde, te ih pretvorila sobom, ali nikada sa riječkom resolucijom, kako bi podigli do sreće pokrajinu, : u sred crne zime. O jematvi po [kao što se istovjetovao. Izašao je 6. broj pravaškog književ- nog lista, u Zagrebu, slijedećim sadr- žajem: Marija Kumičić: «Uspomeni Je- lene Zrinske»; — «O političkim prili- kama u Danteovo doba» (Predavanje Dr. Kršnjavia u «Hrvatskoj čitaonici»); — —ml.—: Monarkija i Hrvatska; — J. S. Fattori: La Certosa di Pavia; -— "Thćophile Gautier: O djetetu s hljel: nim cipelicama; — Villiers de L' isle \Adain: Labudovi — i Z. Vukelić: Po- litičke glose. Bilješke «Hrvatske Smo- tre», kao i do sada, veoma su razno- like i obilne. Mi «Hrvatsku Smotru» najtoplije preporučamo svim našim pri- jateljim i čitateljim, jer ona“to u pu- noj mjeri zaslužuje. ulHrvatska stranka“. Klikina «Crv. Hrv.» nije se usudila \ pokušati, da «pobije» naše izvješće o sastanku odbora t. zv. «Hrvatske stran- ke», što smo donijeli u prošlom broju. Milo nam je, da su i sami priznali, da je sve onako «lijepo» teklo. Ali se ču- dimo, kako se na sjednici nijesu sje- tili denuncijanta Matasa, već ga i na dalje u stranci drže? Kada smo u prošlim brojevima i njegovo denunci- Bečki odbor za Dalmaciju. Beč, 28. Studenoga. jednu od najljepših, a po položaju i nekim selima nije bilo više govora. janstvo iznijeli, i kaznu, koju mu je po podneblju jednu od najbogatijih i Masline i tako ne bile rodile, a kad sud udario, klikin organetić valjda da najglavnijih Austrije. Zaključi, da će god nas maslina i loza izda, onda je nije našao za «zgodno», da nam od- bit razdijeljen što prije program rada. glad gotova stvar. Osvanuo dan slav- govori! Da im nije bilo možda - «is- Ministerijalni odbor pozvan po pre- Koji su dobro upućeni, kažu mi, da lja. Glazbe sviraju, usklici se ore, sjedniku Ministarstva, da iznese kon- bi se to imalo zbiti još prije skorog stranci se iskrcavaju najoduševljenije kretne predloge, e bi Dalmacija eko- Božića. (I «N. 1.» donaša osobito iz- pozdravljeni sa strane sokolaša. A na- nomički oživjela, radi uspješno ima to- vješće, gdje pri dnu veli: «Čujemo, zgd? Gdje je okolica kojoj se stano- mu nekoliko dana: Kroz zadnje dvije da je maš zemljak dvorski savjetnik vita gospoda nadala ? Gdje su barem sedmice on je vijećao u nekoliko sjed- g. Gjelčić u jednosatnom govoru u gna sela koja krupa nije pohodila ? nica, u kojim su se izrazili o svemu subotu razgalio vladi naše rane tako, Njodje nikoga. Suče se povorka oko ge: zastupnici na Carevinskom Vijeću, da se je njegov govor svih prisutnih grada : barjak do barjaka, a glazba do i još neki strukovnjaci. Pretečne će duboko dojmio»). Evala mu! glazbe, jedna pusti druga prihvati. Eto radnje biti gotove najdalje za 14 dana 'nas na Kačićevom trgu. Tu je viditi 1) «Nije li drvećem zasagjena Italija, da se i u kojim će se saslušati mnijenje još nekih strukovnjaka, a onda će se za- glaviti i odrediti stalni plan rada. Mo- žemo slobodno ustvrditi, da želje za- stupnika i stručnjaka posve odgovaraju željama vlade, tako da odredba stalnog plana neće naići na nikakvu zapreku, i ustalit će se posve u kratko doba: Po općoj želji se zahtijeva brzi i us- pješni rad na uregjenje rijeka i voda, e bi zemljodjelstvo procvalo, na asa- naciju kužnog zraka, i na zapriječenje svakdanjem iselivanju; pak oko obno- ona ne može da razvija usporedo sa mo- dernim napredkom racijonalnog obragjivanja tla, premda ju je priroda obdarila svim uslo- vima za to, | požalio sam tog časa na tešku nepravdu, koju mora da snosi, dok mi se iz dna srca uzvinuo uzdah za slobodom.... Za kratko vrijeme od petdeset časa pri- spjesmo na loretsku stanicu. Odatle vodi do \grada, koji leži na vrhu brežuljka, cesta, kamo možeš prispjeti i kolima, koja ćeš naći kod željezničke postaje. Smijeh pobu- gjuju ti kočijaši, što čekaju sa svojim ne baš udobnim kolima, da te povedu do sve- tišta. Čim izigješ iz vlaka i kroz željezničku zgradu pogješ na drugu stranu, spopane ih čudni nemir. Dok poskakuju prama tebi, ali uvijek stojeć dva koraka daleko, nepre- stano psiču ps ps ps, ali drugog glasa ne puštaju. U jednoj ruci drži svaki po jednu tablicu na kojoj je napisano: «Santa Casa», a drugom pokazuje na nadpis. Megjutim neprestano se vrte naprijed i natrag, dok ne ugješ u kakova kola. Smiješno ih je uprav gledati; kako se kreću i psiču, dok im na licu čitaš jed, što te ne smiju zgrabiti'i po- staviti u kola. Kristo, koji je već odprije dvaput bio u Loretu, pripoviedao mi je, kako su ovi kočijaši bili tako drzoviti, da bi putnike potezali i grabili, dok im vlast nije zabranila pristupiti do. njih i s njima govoriti. Nu što će oni tad? Da na- doknade, što im zabraniše, uvedoše tablice, a zaglušnu viku, kojom su pozivali, zami- takova kola, te uzbrditom i zaprašenom Makarske prilike. Makarska, 26 XI. Njeki naši amo do jučer pravaši, katolici, klerikalci i Bog sami znade! kako su sebe zvali i narodu se prc- davali, dok su se općinskih stolica do- čepali, i raskokodakali se ovo dana sve u šestnaest po resolučijonaškim novi- nama. Našao se njeko te ih je u «Da- \nu» za uho potegao, ali samo za uho, \pak ipak. stala ih dreka kao da ih je vrućim gvožgjem ožegao. Tri llišnja dana, veli dopisnik «Novog Lista» (htjelo bi se dok bi se ona izbuntrina utaložila i tek onda bi on bio razabrao. u onomu jedtu veliku O, a kad tamo mozgali su punih 15 dana dok su od- |\ govorili (kada bi bili odgovorili ?) do- \pisniku «Dana» i njegovoj veliki O. (Ali eto im ga iu, neka se čepušaju \njih dvojica kako bolje znadu. Nego kada se naši resolucijonaši razmeću svojim rodoljubljem i korišću, što su narodu na ove krajeve učinili s jedne la hrvatskoj misli s druge strane i time \hoće da i dalje zavaravaju i tako do- sta zavarane čitatelje magjarskog Lista, treba im čisto i bistro reći da lažu. Prvaci, o kojim dopisnik bunća, učinili su koristi i reklame jedino sebi, a ni- naroda iz okolike, osobito žena. Što rade ? Plaču i nabrajaju i donapokon proklinju veliko narodno slavlje. Bilo ih je koji su narod tješili. Naći će se dobra duša koja je za slavlje novac kupila, te će sakupiti i za gladajuće obitelji, ili će se na njihovu korist pri- rediti kakova zabava. Kad se našlo hiljada za baciti u paradu i reklamu, naći će se štogod i za siromaha. Op- ćina koja je dala za slavlje lijepu svo- tu, dati će je i za gladujuće. Ovako mnogi umovali, poznajuć velikodušnost h Makarana, samo kada se ko od prvaka zauzme da do njih dogje. Ali da, niko se ne miče. Kuca nesretni težak na vrata prvaka i ma vrata op- naši novaca. To bilo iza jematve. Došao i Božić ali pomoći od nikuda. Eno i poklada. Prvaci, ti narodni dobrotvori, plešu ili se drugčije zabavljaju, da duge zimske noći što više skrate. Opet svir- ke i popjevke razlijegavaju se gradom. Mladež vesela kao mladež; kiti dvo- rane, nabavlja urese itd. za to novaca dosta, a dok se sve to zbiva, pred općinom politički činovnik dijeli siro- mahu po koju oku kukuruza da od gladi ne skapa. Amo svirke, i popjev- ipod dostojanstva» ?!! | Izgledno djelo. | Grot Rudolf Normann, zastupnik na \ zajedničkom saboru u Pešti, poklonio je svoju zastupničku plaću u iznosu 4500 K. jugoslavenskoj akademiji zna- nosti i umjetnosti. A javljaju nam iz Zagreba, da je ova velikodušnost go- \spodina grofa tako dirnula Frana Su- pila, da je i on izjavio da ako pogje u Peštu, da će i on svoju zastup- ničku plaću pokloniti u istu svr- hu; ispovjedivši, da mu londonska banka i Ungaro-Croata daje priličnu dobit, a da može kao gospar živjeti \sa svojim novcem, što ga je stekao \poštenim političkim radom. (Razdioba kotara u Dalmaciji. | Po novom izbornom zakonu, što je bio odobren od bečkog parlamenta, kotari su u Dalmaciji podijeljeni ova- Iko: 1. Zadarski kotar. Općine Zadar, Biograd, Sali, Silba, Pag, Rab, Novi- \grad i Nin. 2. Benkovački kotar. Op- \ćine Benkovac, Obrovac, Kistanje i Knin. 3. Šibenski kotar. Općine Šibe- (ćine, ali svugdje isti odgovor: nema nik, Zlarin, Vodice, Tijesno i Skradin. 4. Drniški kotar. Općine Drniš, Pro- \mina, Lećevica, Trogir i Novi. 5. Sinj- ski kotar. Općine Sinj i Vrlika. 6. Split- ski kotar. Općine Split, Šolta, Klis, Muć, Sućurac i Lušić. 7. Imotski kotar. Op- ćine Imotski i Omiš. 8. Hvarski kotar. Otoci Brač, Hvar i Vis. 9. Makarski kotar. Općine Makarska, Vrgorac, Met- kovići, Opuzen, Gradac, Trpanj, Janji- na, Kuna i Ston; 10. Dubrovački ko- tar. Općine Dubrovnik, Cavtat, Rijeka, Zaton, Slano, Šipan, Korčula, Velalu- ke, a onamo plač i uzdisanje, zar ne, ka, Blato, Lastovo, Mljet i Orebići. 11: prispjesmo do grada. (Slijedi). šta narodu niti hrvatskoj ideji. Da je ovo ovako to znade svak u Makarskoj a u okolici ko svojom a ne tugjom glavom misli. Ni Austrija, ni Vlada a još manje činovnici upropastiše naš narod. Nesreća našega naroda jest ka-. matništvo u prvom redu, a u drugom | ljudi koji nijesu znali odlučno, pame-/ tno i trijezmeno zagovarati njegove in- dopisniče «Novog Lista», harmonija doisto lijepa. Čekaj, nastavit ću ! Domaći pregled. Proslava jubileja biskupa Buconjića. U Mostaru spremaju se da trodnev- terese, već se sudbinom naroda igrali nom proslavom uzveličaju 50 godiš- i pravac mjenjali kako su to našeg naroda htjeli, bez da su da prije narodom posavjetovali. Ali na odbor, koji će proslavom ravnati. Imi. stranu dubokom politikom, već uzmi-/s naše strane pridružujemo se čestit-. se ika- |Buconjića. Uredio se za“ to i posebni \q zvetu mo sadašnje naše stanje u ovom gra- kama njegovih vijernika. Kotorski kotar. Čitava Boka, Budva i | Bol Frankfurtu na M., Berlinu, Parizu | Minsku u Rusiji. Na ovogodišnjim izložbama odlikovana j€ * grand-prix», u Karlovim? varima ša žl | inom kolajnom, u Dongeu (Francezka) sa brončanom. \u Kalugi (Rusija) sa zlatnom, u Nymegenu (Nizozem: | ska) sa zlatnom, u Leonu (Španjolska) sa zlatnom, |u Milanu, sa « zlotvori \njicu biskupovanja biskupa ira Paškala Welsu (Gor. Austr.) sa brončanom državnom kolale!" Ljubnu sa priznanicom, u Mariboru sa (Dol. Austr) sa počastnom diplomom, Brucku na M. sa srebienom kolajnom, te u | (Villach) sa velikom zlatnom kolajnom kao prvom | gradom tako te nagrada ima do danas 592. tanina ata AS Slijedi;prilog- ye .=