PMG

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

 

 

U DUBROVNI

GLASNIK STRANKE B

  

:

vre

ii

 

 

i Decembra 1906.

AVA u DALMACIJI.

MATOM

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

 

 

 

 

 

 

| priviknu na misao, da je i Dubrovčanin čo-

Autofotografia

H vjek, koji pred nikim ne pregiba svoje čelo,
dubrovačke Dinastije! najmanje pred Dr.“ Melkom Čingrijom i
Da smo se trudili cio mjesec dana i dinastijom. Misle, “da kad bi im uspjelo u-
pred wno mnenje iznesemo sliku dubro-|POvratilo na staru i svak plesao kako bi

vačke dinastije i pseudo-rezolucijonaša; &98par Pero svirao.
uvjereni smo, da ne bi smo bili onako li- Varaju se, jer sjeme slobode, koju su
jepo uspjeli, kao što je uspio pisac uvod. | Pravi narodni pregaoci posijali šesdesetih
nog članka u zadnjoj «Crv. Hrv.». Pisac je godina, niklo je te se pod bujnim stablom
samo pobrkao imena, a mi ćemo ih nasto- okupljaju sada sinovi kršne Dalmacije da
jati ispraviti, e da slika bude dotjerana i odstrane ambicijozne neke ljude jer siti nji-
savršena. — Evo slike : \hovih plitkih programa i privatnih interesa.
+ |Trebovalo je ovo spomenuti samo s toga,

Ima godina i po, da je ambicija mc." \ " REORISR
patriota u DCubrovniku, tjedniku «Crvena | da se vidi, kuda cilja vojna, koju «Crvena
Hrv.» poduzimlje ovdje u Dubrovniku.

Hrvatska» promjenila svoj prvašnji program:
te pod novim programom, blatom se baca Koga predstavlja «Crvena» ? Uzalud smo
na mile uspomene i svete hrvatske amanete POzvali, da iznese samo jednoga, koji bi
u ovim krajevima. Sudeći po sadašnjoj «Cr- Preuzeo odgovornost za sve one koliko
venoj Hrvatskoj» morao bi kazati, da je hr- glupe, toliko perfidne navale na karakter i
vatski patriotizam u ovim krajevima osno- Poštenje naših ljudi, ona to nije učinila,
van na lažima i potvorama najgore vrste, er ni ne može učiniti. Tako zvano
to su naime dokazi sadašnje «Crvene Hr-|lucijonaštvo u Dubrovniku nije naime ni-
vatske», kojim ona vodi sramotnu propa-|kakva stianka nego skup od pet šestorice,
gandu u našem građu proti ljudima, koji koji inadom i lizanjem misle nadoknaditi
su cijeli svoj vijek proveli u borbi za hr- nestašicu političke zrelosti, pa se sad ćute
vatske ideale. snažni u krilu magjarske policije (kao prije
Ko je Dr. Pero Čingrija nije potreba po- krilu austrijske policije), ali ipak nemadu
tanje pripovijedati. Trideset i šest godina Smionstva, da u lice reku ono što hoće.
javnog njegovog rada svjedoči, da taj čo- Spomenimo sve, koje javnost krsti rezo-
vjek prezire svakoga koji ne misli sa nje- lucijonašima, pa jedva da ih izbrojimo na
govom glavom i neće u njegov tor. Najbo- prste. Tu vam je prvi Dr. Melko. Do njega
lje ga označuje riječ sekta izrečena u dal- je «vrli» S. Tuškan. Treći je Božo Mičić,
matinskom saboru i upravljena ondašnjim koji ne zna, zašto je onaki, kakav je: bit
pravaškim zastupnicima, u prvom redu Bian- će da ga je Bog onakova stvorio. Za njima
kiniju, koji mu nije na to dužan ostao; ka- dolazi . . . . ne znamo ko, a guinto fu
rakterizuje ga takogjer i ono falijanska pi- fra contato senno Dum Vice Medini, pod
smo upravljeno iz Dubrovnika barunu Glu- | imenom «Šeremeta ili Šaramota».
metzkome u 2eč, u kome ga moli da se| Ovo su «gl' illetterati» ; a piskarala, za
zauzme kod vlade i visokih krugova e da koje čujemo da «Crvenu» pune, jesu ne-
se suši pok. bar. Gondola sa načelničke sugjeni zastupnik i književnik C. K. pro-
stolice, a on da zasjedne na njegovo mjesto. iesor Medini; nesugjeni pop |. Kelez, pa
Ovim ćemo se pismom dulje zabaviti drugi nedovršeni Srbin Kolbe i gdjekoji «dobri»
put, jer je vrlo interesantan prilog za his- plaćenik. K njima reklo bi se, da se pri-
toriju dubrovačke klike. A današnji njegov družio i nedovršeni učitelj poljodjelstva
rad, koji ne smije ostati uzorom, on se je Frano Supilo i wgisoki Arsen Wenzelides,
posvetio ostvarenju samo jedne misli: pre-!— a što oni izmiješaju za to nosi neod-
vlast Dr. Melka na politićkom našem ži- govomost neodgovorni urednik Nino De-
votu. On je za ovu misao poduzeo tešku giulli.
i mrsku borbu u Dubrovniku izmegju Hr-/ Dosta je vidjeti ove ljude, da razumiješ,
vata i udaljio naš grad od političkog pravca, kako «Crvena» ne može biti drugčija, nego
kojim je bio udario pod vodstvom Pucića je. Ona je prava slika ljudi, koji se oko
i Klaića. nje kupe, t. j. dubrovačke klike. Ako je što,
Na toga čovjeka, koji nikada nije štedio da treba u njoj ozbiljno uzeti, to su tajni
svoga protivnika ustaje «Prava Crvena Hi- pokrovitelji njezini, jer to rasvjetljuje prilike
vatska», a zašto? — Jer je sile oni, koji su u kojim živimo. Štogod «Crvena» iznosi sve
bili naučeni u hrvatskome narodu vigjeti je laž ili iznakažena istina. To je u Du-
roba i slugu, spravna uvijek da pokorno | brovniku opće poznato, pa za to nam nje-

rezo-

Italija je uz to kolijevka kulture; ona je
odgojila najviše umove i dala čovječanstvu
neizbrojno duševno blago. Svi vjekovi križahu
\se po njoj u svim mogućim crtama, te joj
|ostaviše utisnutu svoju osebujnost, a hi-
\storija najmarkantnije svoje znakove. Od-
\gojivši prve umjetnike svijeta, postala je

PODLISTAK

Pogledi.
— Putne bilješke. —
Napisao Ante Anić.
U.
Od Jakina do Milana.

+Salve, magna parens frugum
Magna girum; tibi res antiquae

| nauživati klasičnih djela bilo koje dobi, naći
ćeš ih obilno u italiji, koli u izvornicima,
i itoli u razvojima njihovim.

Saturnia tellus,

laudis et artis | Ona je naučila čovječanstvo misli svoje

lizražavati lijepo pa tko putuje po njoj, i da

[vrši naredbe «viših». Oni ne mogu, da se|

 
 
  
   
  
     
   
 

iželiškoditi, ali na to'|
iko ih je malen broj)
irovnika čitaju, jer

limu, a mi nemamo.
tt na to orimo.

zino pisanje ne m
treba upozoriti one,
koji «Crvenu» izvan
je njima teže razabrati.
\vremena, da ih svaki |
R i pojai ti

ivene», dosta je pogledati n. pr. njezino iz-
\vješće o nedavnoj skupštini «Sokola». Kada
se može onako lagati, mnogo je lakše kle-
vetati poštenog i uglednog industrijalca i
veleposjednika G. Iva Jelića, mjereći i nje-
ga sa svojim laktom. Ali klevete dubrova-
čke klike, koja je uvjek radila samo za
svoje interese — neće okaljati pošteno i
častno njegovo lice. U ovoj vrsti rabote»
«Crvena» je došla do virtuoznosti. Ona je
postala pravi libel, koji je nadmašio tršćan-
ski «II Sole» i |' «Asino» u Rimu. Ovim,
na žalost dubrovačkim libelom služi se'|
\klika da uništi svoje protivnike, a ujedno
preporuči narodu svoje advokatske kancela-
rije i vlastite interese.

Pa ipak taj libel, to skladište laži i de-
\nuncija, tu rugobu tiska štamparija dubro-
vačkih «gospara». Dubrovački  »gospari«
listina htjeli bi zbaciti sa sebe odgovornost
za pisanje Prof. Međini u «Crv. Hrv.»,
ali to je sve isto, kao kad bi oni htjeli biti
\meodgovorni za kakovo djelo tiskano u nji-
\hovoj tiskari, gdje se niječe vrijednost re-
zolucije. »Crvena« je naime negacija svake
\ političke moralnosti, pa oni gospari, koji
dopuštaju, da se tiska u njihovoj štampariji
\rade proti nauci, koju propovijedaju ex ca-
\tedra. Zaludu im se pravdati tim, da mi
| pišemo proti prepotenci Dr. Melka i dru-/
žine, to ipak ne daje njima pravo, da
\javno šire politički nemora!. |

Pitane se nameće samo : qdje je dubrova- |
\čki načelnik? Što on čini, da zadovolji po-
vrijegjenom moralnom čustvu poštenog du-
brovačkog gragjanstva ?

 

,Malen narod“.

Ne turaj mi u družinu straha,

Ako si se bolan prepanuo,

Ti se vrati dvoru bijelomu,

A mi ćemo, kako nama Bog da.
Narodna pjesma.

Pripjeva gospode «širokih vidika»,
e smo mi, Hrvati, malen narod, e zato
sami ne možemo ništa. Na te nas ri-
ječi odmah obuzme srdžba. Razumije-
mo, da se u njima krije neko oprav-
danje pred javnosti, što se neprestano
klanjaju i privijaju pred onima, koji
imaju vlast; shvaćamo, da tu može biti

što gori u čovječjem duhu, koja ga potisku- |

tinje. Za onakove prijatelje, koje nam

ljubavi. Neprijatelja ne smijemo stvarat

i četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko =========== iii ideji i :
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — ll BROJ STOJI 10 PARA. | i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
polugodište Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
godište. Odgovorni ured k VLAHO KELEZ. | kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
= = = =

i malodušnosti; ali“ nikako im oprostit | drugomu. Svoju pak sreću sam je može
ne možemo, što tako u svomu narodu skovat i mora, a niko drugi. Kad je
ubijaju svako pouzdanje u njegove sile ito tako, zašto ne pustit narod, da sam
i igradi- i stvara,“ nego ga još/priječit,

i u bolje dane.
A NAN LA inu nadu. u uspjeh, a tek _u nje-
Bogu hvala da nijesmo nigda bili, niti |govim očajnim časovima dobacit mu

jesmo, niti ćemo biti sramotan. ikakvu fisprošenu mrvicu, da ga se
Tvrditi odatle, što nijesmo veliki kao malko primiri. Mi to smatramo zločin-
n. pr. Nijemci i Talijanci, da ne ćemo |Stvom, ako ti ljudi to svijesno rade.
ništa postići, čini nam se najmanje ne- Koli za ove nesretnike, toli za one
logičnim, a u današnje vrijeme i ne- | kukavice, koji zbilja izgubiše svako po-
ozbiljnim. Ili su sloboda i njene bla. uzdanje u bolju budućnost, imamo je-
godati samo za velike narode? Što, da dnu molbu. Neka sve to poprave je-
neće i na nas manje baciti svoje tople dnim patrijotskim činom -— povuče-
zrake? Pogledajmo samo malo naokolo. njem s javnoga polja. Oni su poveća-
Pa i Madžari su malen narod. Ne, ne- Vali samo broj narodni, ali su uma-
ma tih zaprijeka, koje svijestan narod njivali njegove sile. Položaj, u kojem
ne može svladati, kad mu svaki po- $€ danas nahodi naš narod, gori bit
jedinac upravi svoje djelovanje i spravi ne može, a taj su mu oni spravili. Po-
dušu za odlučni čas, s kojim će kucnut goršat ga više ne mogu ni oni, ni ko
uskrsnuće njegove domovine. drugi. Popravit ga oni ne znadu, pa
Ko veli, da mi sami bez tugje po- zato neka pokušaju pustit nas, koji ću-
moći nećemo nigda realizovat svoje timo u sebi volje, sage. zamnom, Sner-
idejale, ne veli pravo. Hrvatsku će stvo- 8 ! žarke ljubavi prama Hrvatskoj.
rit samo Hrvati. U tomu nam mogu zi
što pomoći i simpatije nesebičnih »Crvenoj Hrvatskoj“. *)
naroda, priznajemo; ali one ćemo za- Na doskoćice dubrovačkoga lista, da mi
dobit samo,.. zaslužimo li ih u teškoj valja da branimo N. P. izm. Varešanina,

borbi kao vojnici ljubavi, pravde i sve- ne vrijedi ni osvrnuti se, ali ćemo se osvr-
nuti na ono drugo, kada dubrovački list i
«Naše Jedinstvo» ubraja u protivnike riječke
\rezolucije, jer to čini na neki način kao da

 

danas, preporučuju ljudi na položaju,

\molio bi Boga Talijanac, da ga od njih (Crvena Hrvatska» čuva i bdije nad riječ

očuva, jer će se napokon od neprija- kom rozolucijom višom pomnjom nego su
telja i sam čuvat. Lako je njima s nama Vestalke u templima staroga Rima bdjele,
prijateljevat, dok nas drže u verigama. da se ne ugasi sveti oganj.

Čim pokušamo, da ih rastrgnemo, sko- Radi izm. Varešanina, koga «valja da bra-

: 4 Ai 3, nimo» mogli bi pitati, da nam se iznese :
čit će kao vukovi. Prijateljstvo, koje 24 mo 5 Šrasiii od luđe go: a ime

stoji poniženja narodnog i milijuna para, mjeseca napadaju? Nikada. Ako se pak ni-
mi nigda ne možemo primit. Cast sva- jesmo pridružili napadajima, to je druga
komu narodu, njegova ćemo prava po- stvar, to je nešto što zasijeca u savijest, u
štovat, alito tražimo i za nas. Sa sva. poštenje i u zdrav razum. Mi smo uvijek
kim narodom želimo živjet u miru i iskali jedam cigli dokaz za sve ono što se

piše proti njemu. Ali taj se dokaz ne iz-
d : i nosi; n. pr. pisalo se najviše da on putuj
bez ljute nevolje. Jedino tugje ne- oo Dalmaciji, pa da i u Spije za to dolazi,
pravde, nasilje i megalomanija imat će da aranžira proti rezolucijonašima, našoj
u nama dušmana nepomirljiva. Zato se stranci, u opće da agituje. Ali u Spljetu bio

nećemo bratimit s onim, koji nam u je zadnji put, kad je vojska slavila okupa-
iime bratimstva hoće, da razvali kuću

*\ Prenašamo ovaj članak iz «Našeg Jedinstva»,
ili sebi prisvoji. lista «Hrvatske Stranke», koji je najčvršćiji zagova-
ratelj riječke rezolucije. Bila bi suvišna svaka naša
Ovako se Hrvat mora vladat prama ciječ, koju bi nadostavili. Op. Ur.

Drugi je slavoluk = <Arco Clementino», Popesmo se do vrha brežuljka, uz koji se

Ikolievkom novovieke uljudbe. Želiš li se!

je, da stvara djela dostojna Vječnog Izvornika. podignut od stanovnika grada, Klementu diže grad, da pohodimo crkvu «S. Ciriaco»,
Ograničit ću se stoga samo na to, da na- XIl., na zahvalu za sagragjeni im od njega sagragjenu jedanaestoga vijeka u obliku
\ brojim naprosto važnije znamenitosti, u ko- lazaret, Jakin je bio pod vlasti papinoj za grčkog križa. Divan je pogled ispred crkve
liko su obilježene osobitim značajkama, te dva i po vijeka. na grad, na nebo, na more, na sve ljepote
su mi na pogled oka ostavile u duši du-/ Ta dva spomenika podsiećaju te na vlast prirode, što no ih je tuda izasula. Pa kako
bok utisak. dvaju jakih gospodstva, koja su svoju moć da se čovjek može oteti pomisli jednog
| a \ svijetom širila; dvaju opriečnih ideja, te su \svemogućeg uzroka, koji je početak svega
i u an «. došle u megjusobni sukob, ali obe jake toga? Nikad neće znanost, napredovala ko-
| Jakin (Ancona), grad st takovih 30 U- gstavile su za sobom neizbrisive markanine liko mu drago, riešiti problema o postanku
suća duša, diže se amfiteatralno uz mali; 1 i k EEE o
i M, - itragove. Nikakav drugi oblik umjetničkih vasione, a da se ne pokloni jednoj nadna-
brežuljak, dok se ostali dio spušta podno. : i Me ki  zaik . :
njega u ravan. To je jedna od važnijih lu. | Spomenika, kao slavoluci, ne odaje izrazi. ravnoj sili, koju nad sobom, pod sobom i
| njeg jih Wu | tijeg obilježja moći i veličine osoba, kojim |oko sebe vidi. Već ta crkva, koja se tu, na

 

Iugredior ....» — (Vergil) )
|

Krasna je ltalija, pravom nazvana peri-,
vojem svijeta. S kojega god je pogleda
ku.

svim tvorevinama svojim. Uz lahku i ži-:

I

|

pr

 

nije po prirodnom zvanju naklon estetičkom
uživanju, ipak će se zanieti njezinim čarima i
oćčutit će, da se je preporodio na nov život,
pun nježnosti i ljubavi za sve, što je liepo;
jer ciela zemlja, kamogod po njoj kreneš,
repuna je umjetničkih djela, što ih vidiš
po crkvama i muzejima, na ulicama i trgo-

ima.
Zemlja, od prirode urešena svim ljepota-
ma, najslavnijim uspomenama  zadojena,
genija usavršena, privlači

snagom čovječjeg
"(te neodoljivim čarom, da joj se diviš i za-

htijeva od tebe, da joj odaš dužno pošto-
vanje, buduć obasjana slavom prve zemlje
na svietu. Nikakva dakle čuda, kad čitamo
u statistici putnika, što prohode kroz godi-
nu Italiju, one skoro nevjerojatne brojeve,

do kojih .sižu.

Nije mi nakana, da ovdje opisujem lje-
pote ove neuzporedive zemlje, već volim
razmatrati onu otajnu silu priro-
što nas jakim glasom zove k sebi, da
jakošću okriepi i onu živu iskru,

\ka na talijanskim obalama Jadranskog Mo-
ra. Premda je kao prvu luku slave oni sta-
\rinski (gramatično pogriešeni) stihovi :
i «Unus Petrus est in Roma,

Una turris in Cremona,

Unus portus in Ancona !\)»
ipak nije po naravi zamierno velika, ni spo-
mena vriedna. | Najlje ulica moderno uregjeni «Corso
_ U razna su je vremena različiti gospoda: visroro E. na kraju kojeg diže se
ri umjetno povećavali, da'bude zgodno pri- istoimeni spomenik. Držim, da nitko na
stanište. Poznato nam je, da je iztočna 0- svijet mije bio počašćen tolikim spomeni-
bala apeninskog poluotoka slabo razvijena. cima, kao kralj Vittorio Emanuele. Ulica i

U Jakinu nema šta osobita, da se vidi; trgova imenom njegovim nazvanih naći ćeš
Nu ipak će te i tu rimska starina zadahnuti ; g pajzabitnijim mjestima Italije. Umjet-
svojim dahom, kad dogješ pred «Arco Tra- gičkih pak spomenika vidio sam i u ne
jano», koji bijaše podignut od senata i pU- vejikim varošima. Svak se natjecao, da mu
ka rimskoga. ma počast caru Trajanu. Veli- go veću počast iskaže; a u tomu nam se
|

|su namijenjeni. Njima se najuzvisitije uzdiže
slava i čast, et im patri; a misao, što pred-
\stavljaju, nalazi u tim gorđim spomenicima
| najvjerniji prikaz. Triumfalni likovi čine za
to na nas osobit utisak i dobivaju osobito
značenje,  buduć nalikuju  podnebesnom
|svodu, podignutom Najvišemu Biću.

i slavu rimskoga carstva. Oštećen zubom ujedinila talijanski narod. U njemu vidiš
PO“ \personifikovanu onu  stoljetnu borbu za
ostvarenje ideala ujedinjenja, koje je tolikim
_ naporom i žrtvama cielog naroda izkupljeno

[moni — Jedna luka u | bilo.

 

#

pogled tih prirodnih krasota diže, obara po-
kušaj dokazivanja, da je sve materija. Ona
je vidljiv izražaj osjećaja i težnja srca i
duha čovječjeg.

Iza kako si se nauživao raskoši hrama
prirode, što ga je Stvoritelj sam sebi po-
stavio, uljezaš u hram, što mu ga je čovjek
uzdigao, da ga u njem veliča. Umjetničko
pročelje crkve djelo je Margaritona di Arezzo.
Unutrašnjost pak crkve rese mnoga drago-
ciena djela slikarskog i kiparskog umijeća.
Sišav u podzemlje, nalaziš tri oiiara sa mo-
ćima ss. Ciriaca, Marcellina i Liberia, te
čitaš nadpise posjeta nekojih papa u mramoru
uklesane.

U Kristovom putnom planu bijaše tako-

odočašće

Marijinu kuću, čiju
godine niječe parizki kanonik Chevalier ve