mi
s
M

PRAVA CRVENA HRVATSKA
nuće k podignuću svoga roda, koje bi ga!

vodilo k samostalnosti u okviru istine i

politička pojava u našem životu; ali i on
pravice. Zato ni strast, ni osobna kakva |

spada danas megju one, koji se rado na-

zivlju komme politique; fali mu potrebita | korist nije trovala njihovo srce; ljubav, što.
izobrazba, a da bi se mogao istaknuti na/no im je na mlazove iz njega tekla, oblije-
političkom polju, ako ne bi bila za to do- vala je svaki njihov politički podhvat, tež-
statna poznaja samog avstrijskog kodeksa ; |nja i djelo: bratskim ogrljajem obuhva-
a fali mu i sve ostalo, što se zahtijeva od ćali su i političke protivnike, spremni da
pravog jednog političara. Ali Dr. Melko sin\im dadu poljubac mira i slobode. Es bil-
je gospara Pera, a ovu je okolnost on iz- det ein Talent sich in der Stille — Sich
rabio za svoj reklam, a u tom ga potpo- em Character in dem Strom der Welt, go-
maže Frano Supilo. A zašto ga baš Su- vorio je Gothe — i njihov politički talenat
pilo potpomaže? Dr. Melko zna vrlo dobro, odgojio se u samoći ozbiljnih nauka, na

Br. 92.

slobodi Francuske — već o samoj|
formi vladavine — a Frano Supilo
nije ni Grevy ni Kastelar. Su-
se od borioca za slobodnu Hr-
vatsku misteriozno pretvorio pristašom
Hrvatske pod tutorstvom Magjarskim.
Ovdi se već ne radi o obliku. jedne
vladavine, već o jednoj velikoj na-
rodnoj ideji: o slobodi ili zavisnosti
svoje otadžbine. Da, Dante je postao
Gibelin za jedinstvo Italije, a Machia-
velli slavio je Borgia i tražio pomoć
jednog tiranina — ali ni Gibelini ni
Borgije nijesu ujedinili Italiju; već su
ju ujedinili: Cavour, Gioberti, Maz-
zini. Dok je talijanski narod, predao
zaboravi političke  pogrješke — ovih
dvajuh velikana, jer je jedan bio idealni
pjesnik, a drugi fiorentinski genij —
Giobetija, Cavoura i  Mazzinija po-
zdravio je kao otce slobodne ltalije
— i talijanski narod ne drži za poli-
tičke uzore ni Danta ni Machiavellia,
već Gioberti, Cavoura i Mazzinia.*)
Hrvatski narod zna vrlo dobro, da nema
karaktera onaj, koji se iznevjeruje politič-
kom načelu, da poprimi načelo otažbini i
otažbeničkim idealima štetno, ili od sum-
njive koristi; nije karakter onaj, koji poli-
tičko svoje djelovanje udešava ili prema
vjetru, koji duva odozgo, ili prama onomu, |
koji vodi do popularnosti i do owvacija;
nije karakter onaj, koji upotrebljava poli-
tiku, da se šarlatanski popne i glumeći
dogje do položaja (ovo vrijedi i za Dr. M.
Čingriju); nije karakter onaj, koji poput

 

komu u Dubrovniku poznato, nije nikakova

čara zauzeo, da istakne njegovu osobu. u bujici političkoga poprišta. U raznim
Supilo nasuprot rado se zauzimlje, znajući | političkim  protivnostima otskače željezni
da kad bi jednoga dana Dr. Melko na- njihov karakter, komu oni vijerni postajano
metnuo se Dalmaciji, da bi om — Frano idu po umnom putu i ne pripuštaju da ih
Supilo — vlađao političkim životom i Dal- s toga puta svrati ni strast, ni probitak, ni
macije i Hrvatske, a koliko bi to Franu laskanje. Protivnici političkog šarlatanizma
Supilu koristilo ? Dr. Melko najviše se boji | — svojina plitkih političara — lebdi im
Spljetskih rodoljuba, znajući dobro, da ako pred očima ona staroga Seneke: displicere
ovi priznaju političko prvenstvo gosparu | malis, argumentum recti. Nikada za politi-
Peru, kao svome Nestoru, da takovo pr. čkom slavom nijesu gramzili, nikada se me-
venstvo ne bi oni nikada priznali Dr. | gjusobno za političko prvenstvo prepirali,
Melku  Čingriji, znajući ga za to nespo- nikada ni hvale ni nagrade tražili. Klaić,
sobnim; ali on ipak ne očajava, on se nada Pavlinović i Kosto Vojnović. Tko je od njih
ipak putem  Supilove reklame udovoljiti | bio vogjom ? Ni jedan, ni drugi, ni treći:
svojoj ambiciji. Boji se Dr. Smodlake jer sva trojica skupno. Zajedničko im je bilo
u njemu vidi najpogibeljnijeg suparnika, poštenje, zajednička otačbenička ljubav, za-
znajući da ga dr. Smodlaka nadkriljuje | jednički narodni duh, zajedničko megjuso-
svestranom svojom izobrazbom i političkim | bno prijateljstvo, zajedničko štovanje. Ako
taktom. Dr. Melku Čingriji cijela riječka bi nastale megju njima kakove opreke, lju-
rezolucija nije drugo nego sredstvo da po- bav domovine i megjusobno štovanje znalo |
stigne zamišljeni cilj. A budućnost će nam je sve izgladiti; jer nije bilo: prkosa, ambi-
dati pravo. | sloga sa Srbima u Dubrov- cije i egoizma današnjih političkih dekana-
niku stvorena je, da ojača ugled Dr. Melka ta. U današnjem političkom kaosu, Pavlino-
i učvrsti položaj. vić, Klaić, Vojnović i Bulat izbijaju kao sa-
Kao što se oko Supila okupila cijela ka- | vršeni uzori zrelih političara i ozbiljnih ka-
terva mladih nezrelih političara, tako se u raktera! Pred patriotizmom ovakovih rodo-
ševi i Dubrovniku oko Dr. Melka okupilo neko-' ljuba, opaža se golotinja današnjih pseudo
Bena Rama o a i mo o plitkih rodoljuba, koji napunjaju stra- političara, koji kliču Supilu i mladome Čin.
mu pogje za rukom dočepati se višega do- nice «Crvene Hrvatske» a kadkada i «No- griji. NE A
ticaja i više milosti; mije karakter onaj, vog Lista» <. 38 bi htjeli zapovijedati cije- Ali ni Klaić, ni Pavlinović, ni Bulat, ne: |
ko Ni čudi drugi go-|lim našim političkim životom. To su vam maju nijednog poprsja ni mramorve ploče.
ji na jedan način misli, a na drugi go- o. : [ I A
vori, na jedan govori, a na drugi djeluje. današnji homme politique. Bez spreme, bez na kakovoj gradskoj ulici. A šta da rečemo |
i tvt Supilo, onaj isti Frano Supilo, | ozbiljnih ideja, bez jasnih programa -— 0 pok. Kosti Vojnoviću, o ovom idealnom
koji bi bio neopažen u Dubrovniku prošao, oi bi ipak htjeli upravljati sudbinom hr- pjesniku slobodne Hrvatske, o ovoj čistoj |
postao je nekakov deus ex machina i hr. Vatskoga naroda. Omalovažuju rad starih, duši, golubinjoj ćudi, — čelik — značaju, |
vatski Bizmark, pred njegovom osobom iz. zaboravljajući da, ako je danas razvijena |o ovom mučeniku hrvatskog patriotizma — ,
čezavaju sjajne sjene uzor naših rodoljuba , narodna svijest kod naroda, da je to jedina za nagradu svoga samoprijegora, svojevolj- |
i starih borioca. Račkoga, Starčevića, Kva. zasluga starih, koji su put prokrčili.

Sada |nog stradanja za narodnu stvar, dobio je.
temika, Klaića, Pavlinovića, Vojnovića Bu. kad se je hrvatstvo udomačilo, a veliki | vizit-karta od Dr. Čingrije, na kojoj je bilo
lata nitko od mlagjih ne spominje ; Supilo

naši patriote, koji su to postigli, izumrli, | napisano: Kosto, zaludu se trudiš, jer ću\
i i ti umi. |nova generacija plitkih političara upotre- ja kandidirati protiv tebi za odvjetnika
a i rr ko rme poni bljuje položaj, koji je našla, sa zahvalnosti Blagog Djela. | Dr. Čingrija kandidirao
rodoljuba i političara, samo da bolje is- običajnoj kod  baštinika. Ona ne će da | je. A patriotu, karaktera, Kosta Vojnovića ,
takne svoju osobu. . znade za sve neprilike, što no su pretrpili | nakon malo u grob položi se. Klaića, Pav-
Tko je Dr. M. Čingrija? Sa Supilom oni «stari», koji su to polučili.  linovića, Bulata nema više — sa njima ne-
smo se dulje pozabavili, jer je on poznat danas kad pravi kaos vlada na našem stade velikih naših političara, narodnih ka-
hrvatskom narodu kao nekadašnji urednik političkom polju i kad su plitki političari  raktera. Njih nestade, a zamjeniše ih politi-
stare «Crvene Hrvatske» i današnjega zagospodovali našim javnim životom, kad čki dekadenti oko «Novog Lista» i «Crvene»
«Novog Lista»; poznat, jer ugovarao sa | pseudopatriotizam slavi kratke pobjede — Hrvatske», koji pjevaju Hosanna Franu Su-
Košutom i p sigravio rezoluciju ili bolje di. danas hrvatski narod mora da se okupi pilu i Dr. Melku Čingriji. Ali kao da ču-,
soluciju hrvatskih političara; poznat, jer
izazvao žalostnu borbu kod hrvatskog na-
roda izmegju klera i mlagjeg naraštaja. O
Dr. M. Cingriji samo nekoliko riječi. Mladi
Čingrija najveći je pristaša Supila, ne iz

 

 

 

 

 

\

oko velikih sjena pokojnih svojih velikana: jemo glas iz njihovih grobnica: Exorlare
Klaića, Bulata, Pavlinovića i Vojnovića — aliquis nostris ex ossibus ultar.
\ovih uzor-rodoljuba, zrelih političara, čelik
karaktera, koji su malo govorili, ali dosta
radili; proučili narodne SRO i potrebe Odgovor poglavice sekcije Engela
osvjedočenja prema Supilu, već iz nužde. |i svoje političke ciljeve usr otočili u je: zrstupniku Biankini, o iskrenosti vla- |
Evo razjašnjenja: Dr. Melko, kako je sv črosivnom programu e re dinoj da faktično pristupi ekonomič-
\bila krinka, pod kojom se više puta krije e priporogjaju Dalmacije, u nekim
\strast, samovolja i egoizam. Patriotizam za listovima je tumačen tendencijozno,
\njih nije drugo bio no požrtvovno preg- kako smo se mogli iosvjedočiti. Ti su
RE - ru“ E a tua Jii kazali, da je g. Engel, dok je:
redali onici i divio sam se,|unići, jer su kapućini vali $ Š "
kakvim leo ispunjaju svoj zavjet. U |svietnjake. Izišavši iz bazilike, pogjosmo da rar “ sa pa bi i.
onom polumračju prostrane bazilike po- vidimo velike biskupske dvore, koji se pru- YS4". NO ONO ONO PON vladi,
vlače se oni sve to dalje na golim kolje- žaju s obje strane prostranoga trga. Ostaše | kako bi osvanuli bolji dani pokrajini,
nima oko vidljivog simbola vrhunaravne | nedovršeni, a imali su obkoliti cieli trg. da je mislio na političko sudjelovanje;
moći, kao prikaze s drugog svieta. Tu. U ovim bi stanovima odsjedali vladari i pak su isti listovi zaključivali: to je
ljudski um mora da stane i da ponikne veliki dostojanstvenici, koji
pred otajnim čudovištem ljudskoga srca. Tko \k svetoj kući. Zgrada je sad u vladinim ru- pak onda ko se vidio, vidio
bi imao srčanosti, da ih zaustavi na nji- kama, kao i mnogi drugi crkveni umjet- ei &aš se e a a
hovom putu? Svaki bi se pokušaj razbio |nički spomenici po Italiji. | OR godom, Ga je
o veličinu njihovih osjećaja. U blizini se nalazi takogjer nekoć gla- Član ministerijalne komisije bio pri.
Ugjosmo zatim u svetu kuću. Neka mi- |soviti, a sad za mas propali «Collegium prolasku u Dubrovniku, iskazali smo
stičnost obuzima ti dušu, kad se nagješ |lilyricum», u kom se odgajahu hrvatski le- mu tu bojazan i evo što nam je ka.
megju onim pocmnjelim zidovima, po kojim vite. — = zao: «Kad je poglavica sekcije izre-
drhću tinjajući plameni svietnjaka, što gore Pogjosmo zatim, da se što založimo i kao riječi, kojima je pozivao narod
pred Marijinim kipom. Bogoljubni viernici malo  odpočinemo. Tu se nagjosmo i) sudjelovanje nastoj ia lodnišić
ju one crne opeke, na kojima je uti- svojim suputnicima iz Splita i s njima u 3 janj odre
snuto tisuća celova tolikih generacija, i na- bratskom razgovori progjosmo dva sata. nije mu se ni snijevalo o kakovoj

Dubrovnik, 11. Prosinca 1906. |

 

+) Radi navale radnje u tiskari, ponestalo je slovi
gornje vrsti, te smo prisiljeni drugom vrstom slova
dovršiti članak. Ur.

laze u tom jednostavnom činu osobite Netom smo izašli iz gostione, saletješe nas litičkoj kooperaciji, nego jedino na y

, kakve ne može da pruži čovječjem
srcu ciela tjudska znanost. Pred tom po- bezno u psiba Ta su sita: -— Hoće se unaprediti riba-
ne ostaje ino, nego da se poklonimo ljave! ne uv a za zube, a :

pnog svieta, koji, ko. i kad se odalečiš, idu nekoliko za tobom (e e A e br ho |

sakriven od naših ćutila, ipak tako moćno progone te, da im još što kupiš. Tako je! u ia i I po-,
je na život naše duše. | one polu- svugdje po Italiji sa strane onih, te putem jedinim uglaviti ve pothvat, jer
kan da ti spominju nastavak prodavaju. Težko ćeš iin se oteti, ako samo |pojedinac ne može jamčiti da će se

Pa u tom svečanom miru opaze, da bi bio sklon, da im štogod kupiš. ta struka usavršiti, i da će potpora
med ooo Ro si g UVO ai potaju SP _ biti korisno i dobro upotrebljena; a
e " ' IPE OTA '\osim toga materijalno je nemoguće sa
S o s mm a ms oo s pojedinim ugovarati. Posve bi druk-:
te puste u miru. Razumieva se, da iz po- čije bilo kad bi postojala udruga ri-
četka pretjerane, pa da ih ka. bara, jer dogovor sa strane vladine i
|snijesnize kad i kad i na osmi dio. \udruge postaje lak, sjeguran i blage-:
Poniev saki od nas po koju uspomenu, tvoran. Eto dakle jedan slučaj, u ko-
unigjosmo u koša, fa. Sogienoa liri ribari ako se udruže, mogu
iz doći u susret vladinoj želji i pomoći.

Uzmimo i ovaj slučaj: Hoće se una-

(Stijedi).  prijediti gojenje cvijeća, koje bi se,

i

prodavačice devocijonalija, nudeći nam lju-| samu stvar poboljšania. Donašam ove.

E

:

 

 

je

 

zi
Si
g

bi hodočastili gbičajna vladina igra, izrabiti će nas,
jo

 

raspačavalo u Beču, Pragu itd. Ako
ko ne poduzme gojiti cvijeće, k&mu
da se pruži od vlade pomoć? Ako se
hoće poslati amo strukovnjak u tome,
koji bi podučio, kako bi se cvijeće
uredilo, rasposlalo, koji bi našao kupce,
treba prije svega da ih ima, koji bi
se posvetili gojenju cvijeća. Budite
uvjereni, da se ni g. Engel ni stalni čla-
novi komisije ne miješaju u politiku,
a g. Engel tako je zaposlen i zanešen

okladio, da ne zna da li je bio gla-

govim je riječima on jedino smjerao,
potaknuti amo puk da sam poduzme
radnju, tako da pruži vladi moguć-
nost' unaprijediti pojedine grane u po-
ljodjelstvu, u ribarenju; ili bolje da
pruži vladi oslon, na kojemu polugom
vladine pripomoći mogla bi se pokra-
jina uputiti procvatu i blagostanju».

Donašamo, što nam je kazo g. član
komisije, a cijenimo da mu ne će biti
na žao, ako priglavimo: neka se pregje
na rad, jer i naš narod, kad vidi da
se uprav misli i radi, i on će prio-
nuti svim pregnućem. A da je tako
vigjamo po zgodnom  prediogu g.
Huga Borelli u «Narodnom Listu»,
koji odgovara željam istaknutim od g.
člana ministerijalne komisije.

 

Domaći pregled.
Jubilej biskupa Buconjića.

Kao što smo javili, u subotu i nedjelju
najsvečanije je proslavljen jubilej Mostarsko-
Duvanjskoga biskupa, ira Paškala Buco-
njića. Svečanosti je sudjelovala cijela Herceg-
Bosna, kao i svi prijatelji, znan: i štova-
telji sijedog i dičnog nam star:  ':Zmegju
stotina čestitaka nalazi se i ona našeg lista
i «Dubr. Hrv. Tiskare», kao i pravaškog
omladinskog kluba «Kvaternik» i više u-
glednih dubrovačkih  gragjana. Mostarski
«Osvit» bio je izašao u najsvečanijem ruhu,
posvećen slavlju jubileja, iznašajuć zasluge
njegove za kulturni razvitak i probugijenje
naroda.

Za sastanak hrvatskih abiturijenata
u Zagrebu.

Ko sačinjava našu slavosrbštinu već je

svakome jasno. Ono se sastoji većinom od

nekih mladih ljudi akademičara, koji ju'

prigrliše, ne, jer bi u njoj možda uvigjali
bolji put k slobodi, nego, jer se u njoj na-
laze kao vogje, a to njima kao da godi, a
najpače pak brucošima, koji oslobodivši se
školskih pravilnika i klupa, nalaze mjesta u
odborima i predsjedništvima same stranke.
I eto otud ono, da oni tako lako prigrle tu
slavosrpsku nauku. Da ih pak stariji sebi
lakše prisvoje, nagone ih na sazivanje nekih
jugoslavenskih abit. sastanaka, gdje im utuve
i one ideje, s kojim se možda i do tada
ne slagahu. | ove godine pobrinuše se da-
pače razviše cijelu agitaciju za jugoslavenski
sastanak u Dubrovniku, a tu agitaciju pro-
izvelo je to, što neki Hrvati abiturjenti, koji
se ne slažu s tim «naprednim» idejama,
nastoje da sazovu hrvatski abit. sastanak
u Zagrebu. Ne dvojimo, da će naši «napred-
njaci» ragje prigrliti jugoslavenski  sasta-
nak, a zanemariti dapače omalovažati hr-
vatski, ta u mas je već i sramota Hrva-
tom se nazivati; ipak nadamo se, biti će
još pravih Hrvata abiturjenata, kojima će
biti bliža košulja od kaputa. Hrvati abitu-
rjenti izjavite se za hrvatski sastanak u
Zagrebu, za našu prijestolnicu ,nek_pokaže-
mo jednom našim neprijateljima, da i sami
nešto možemo !

Djakovački biskup.

Tvrdi se, da su u izgledu dva ozbiljna
kandidata na djakovačku biskupsku stolicu :
Dr. Antun Bauer, sveučilišni rektor i narodni
zastupnik, te naslovni biskup Dr. Angjelko

Prognani.

Vlada je bosanska javila uredniku «Hrv.
Dnevnika» Šegviću i Barbiću, da kroz 48
sati ostave Sarajevo. Šegvić i Barbić usljed
ove naredbe krenuli su u Subotu put Za-
greba. \

Zapljena.

«Hrvatsko Pravo» od 7. ov. mj. bilo je
zapljenjeno zbog jednog dopisa iz Bosne.
Živjela sloboda štampe u Zagrebu pod re-
solucijonaškom vladom !

»Akademska čast“.

Pišem, a posmjehivam se. Iz mojih usta
ne bi mogle czbiljno nikako izać ove ri-
ječi, jer bih se bojao, da me ko pametan
ne uzme u šprdnju. Znam, da jeta blažena

čast» nastala zajedno s uni-
verzitetima. Ali tad su bila natražna vreme-
na feudalizma i staleških razlika; tad se je

I i . MOTORNA

|ggovorilo o viteškoj i drugim častima, pa
itako nijesu mogli bit ni akađemičari bez
\svoje časti. Uz to je to donekle za onaj
\vijek imalo i smisla. Srpsko-hrvatski bra-
niči «akademske časti» znat će svi (rugate
li se? Op. sl.), da su tad univerziteti bili
| korporacije; imali su svoju autonomiju, da-
\vali su sebi štatute, imali svoje «karcere»
li t. d. A danas? Danas bi bilo željet, da
| mladost, koja hoće da je zrela i pametna,
|ne ponavlja riječi bez sadržaja, besmislice
 glupijeh burševa. Popravljam se; može bit,
da za njih ove riječi imaju smisla. Za to

da bi se malo tko od dalmatinskih politi- filozofiji narodne svijesti, a značaj učvrstio jedino u službenom poslu, da bi $€ neka budu tako ljubazni, pa neka mi kroz

«Crvenu» razjasne i osvjedoče o razlici iz-

'sovan ili ne novi izborni zakon. Nje-|megju ljudske časti i akađemske, ali za

Boga ne šokasto, da se opet ne nasmijem.
Ne vjerujem, da će mi ko odgovorit ili mi-
slit (jer su svi pametni), da se razlikuje je-
dna čast od druge u tomu, što ona aka-
demska nije povrijegjena, ako si prevario
\krojača ili postolara, ne platio stan i hranu,
ako dobro piješ i noći gubiš u pijačama,
ili drugim sumnjivim lokalima u mjesto, da
čuvaš zdravlje i vršiš svoje dužnosti, u
prvom redu da učiš, razumiješ i naučiš ljuski,
jer je sve to akademski. A na ljudsku čast
\bi sve to bacalo grubo svjetio. Tako je o-
bično shvaćena ta udobna «akademska čast»,
premda to u stvari nije, jer je to akadem-
ska sramota. Akademičari, pravaši, s ova-
kovom se besmislicom neće služit, jer ne
odgovara demokratskoj ideji. Za njih je sa-
mo jedna čast, čast ljudska, koju ima imat
i najveći gospodin i najnevoljniji siromah,
pa bogme i akademičar. Ponovno molim
gospodu «akademske časti», da tu čast osvje-
tlaju ilijepo razlože drugim častima, kao n.
pr. što je sramotno za jednog akademičara,
a nije za jednog čestitog radnika, seljaka i t. d.

Bankrot na vidiku ...

Javljaju nam, da su istupili iz upravnog
odbora «Hrvatske Stranke» zastupnik Lovro
Borčić i Dum Frano lvanišević. Uzrok je,
da se ne slažu pravcem i nametanjem Čin-
grije. Kada su se ponajbolji im muževi po-
čeli odalečivati i istupom žigosati Čingrijine
ambicije, nastaje pitanje: ko će ostati uz bok
Pera Čingrije? Zar kažnjeni denuncijanat
Matas ?!

«Dom».

U Zagrebu je počeo izlaziti tjednik «Dom»,
novine «hrvatske pučke seljačke stranke».
Godišnja je cijena Kr. 4. Urednik je Stje-
\ pan Radić. O njegovom radu u buduće ćemo
\se osvrnuti.

i .. . .
Vijesti iz naroda.
Iz Konavala.
Već sam jednom prigovorio, što se nije
postavio u gornjoj strani Konavala jedan
| poštarski ured. Danas ću o nečemu drugo-
mu prigovorit — našim školama. Dok _do-
(nja strana konavoska ima 6 pučkih škola,
od kojih su dvije dvorazredne, a sad će i
treća, u nas nema nego četiri jednorazredne
'škole, u Mrcinama, 'Pridvorju, Uskoplju i
Stravči. Mi znamo, da radi velikog broja
djece prve «dvije škole imaju postat dvoraz-
redne, ali je zauzimanje starije školske
| vlasti tako slabo, da lako ostane pri starom,
ako je komu u prilog. Dalje ima sela i bez
škola. Tomu bi trebalo što prije pomoći.
Ako mi ne znamo onako tražit i radit kao
| Donjebanjani, isto nije pošteno zašto su nas
| zanemarili. — Donjebanjanin.

Iz Slanoga.

(«Uzor» Općina — «Susretljivost» radu.;
pošta u Zadru, škola, putevi, pošta.) Osim
ovogodišnje nerodice maslina moramo još
\snosit tolike druge mevolje. Svak od nas
'traži, a nitko da nas pomogne. Putevi su
nam sasvim razoreni. Ljeti, kad je suho, po
njima je teško ići, a promislite što mora
biti sada kada učestaju silne kiše. Kao da
!nijesmo ljudi, nemamo niti jedne škole.
Nadamo se, da će paša Lujo preko gos-
para Pera isposlovati od «braće» Ungareza
| dovoljnu pripomoć za saniranje ovih na-
\rodnih nevolja. Ravnateljstvo Pošta mjesto
| da stane na put zioglasnom despotizmu, ono
\ga još više potpomaže. Dalo nam je seosku
poštu, ali od nje ima sama svojta slanj.
pošt. činovnika korist, dočim narodu nika-
kove jer dolazi u nezgodno vrijeme (pone-
djelnik, srijedu i subotu), dočim jedino bi
ova mogla odgovarati donekle našim po-
itrebama, kad bi išla u utorak, četvrtok i
\nedjelju, kao što smo to i prije tražili. Ali
da! Stalo njima za jadnim narodom. -
Pravaš, prijatelj naroda.

 

iz pokrajine.

(Školski praznici). Ovih je dana stigla
upravama škola odluka, kojom se utanačuju
praznici preko godine. Za ovo petnaest dana,
što su bili produženi veliki praznici odki-
| nulo se : od Božićnih praznika 29. 30. i 31.
prosinca; zadnji ponedjeljak poklada ; tri
\dana_ velike sedmice i čista srijeda. Osim
stoga uskraćeno je mjesnim vijećima i upra:
vama škola pravo na davanje tri dana praž-
\nika, te opredijeljen broj mjesnih svetko-

'

Slijedi u prilogu.