=. dečki a Br. 96. sm U DUBROVNIKU 12. Januara 1907. i četvrt godine surazmjermno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje kt + Ro fp“ I===R === == mmm Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ L Hajka na Austriju.*) Rekbi, da je, poslije riječke resolucije, ušlo u modu kod jednoga dijela Hr- vata, da se diže hajku na Austriju. U Saborima ovkraj i onkraj Litave, u javnim sastancima, u Delegacijama, a najviše po novinama odlijegaju tužbe protiv neharne Austrije, na koju se svaljuje krivnja svega našega zla i ne- volje. Ona da nas je vjekovima tlačila i da nam za sve naše žrtve, koje smo za nju doprinijeli u krvi “i u novcu, nije odvratila nego sve to većim pri- tiskom i ignoriranjem naših prava. Uz Austriju, razumije se po sebi, da se diže hajku i na Nijemce, koji u njoj vladaju i koji nastoje da zabiju svoj klin u slavenski panj. Da je Austrija stara griješnica; da ona — kako je to dobro opazio jedan francuski diplomata -— ćtonne le monde (et surtout le monde slave — doda- jemo mi) par son ingratitude — o tome nema govora; ali da Hrvati samo na nju viču i na Nijemce, a da Ugar- sku i Magjare, koji ,su nam mnogo više skrivili, puštaju u miru — to je ono, što nam nikako ne može da ugje u g ego, sreća božja, da čovjek nije, ili barem ne bi smio biti prisiljen da slijedi modu u ničemu, pak ni u po- litici. Daleko od nas sto milja i sama pomisao da hajka, koju hrvatski patriote dižu na Austriju i na Nijemce, nije opravdana; ali uspr- kos tome držimo da ta hajka nije u- mjesna, nije praktična, barem u toliko u koliko se Ugarska i Magjari puštaju sasvim u miru, kao da nam oni nisu ništa, ma baš ništa skrivili. Bog i svijest znaju da su ukupno nama Slavenima a osobito Hrvatima *) Ovaj članak prenosimo iz «Slavenske Misli», kojoj se zaisto ne može pripisati prevelika ljubav prama Austriji Ideje, što su u ovome članku razvi- jene, dovedene su u svezi s faktima, koji, jer noto- rični, ne daju se zanijekati, a važne su još i pogle dom na izvor, te ih iznosi. — (Op. Ur). PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. I u tom Paatheonu slavnih uspomena kano da ti oni bliedi kipovi, po čijim obra- zinama drhću zrake sunca, što probija kroz velike otvore zgrade, pričaju o umnim dje- lima tih velikana, pa te napunjaju ponosom duševne jakosti. «A egregie cose il forte animo accendono "U urne de forti! » Dr. Antonio pokaza nam najednom po- prsje, pod kojim piše: «Rogero Boscovic». «Eno vašega Dubrovčanina», reče nam mladi doktor. Bošković je bio za Milan jedan od najslavnijih ljudi. Ulica njegovim imenom nazvana, spomen-ploča i poprsje u «Breri» i druge uspomene kažu nam, da njegova slava odjekuje gradom, u kojem je bio — imenovan od Marije Terezije — profesorom astronomije i optike na palatinskom učilištu. Tu je skupa sa Lagrangeom bio upravite- ljem zvjezdarne u «Breri», gdje je podigao glasoviti observatorij, koji još obstoji. Mnogo svojim savjetom Mariji Tereziji uredjivanja rieka, kod podizanja o- piramide i poljepšavanja kube na | «Duomo». Zavadivši se sa dru- gom Lagrangeom, ostavi Milan s namjerom, IK pobudam duh jaki M grobovi junaka i (Poscolo: ,Sepoleri* 181152 ei preveo Itijić.) iu ovoj monarhiji dosta skrivili toli reda; da Poljaci u Rusiji i u Njemačkoj Austrija i Nijemci, koli Ugarska i ne gledaju nekim nenavidnim okom Magiari. Nego, pitamo mi, ako Hr- na povoljno stanje u kome se nahode vati (razumije se svegjer oni, koji sli- njihovi suplemenjaci u Austriji; da se jede politiku novoga kursa) praštaju narodna samosvijest kod Rusina sve \Ugarskoj i Magiarima sve grijehe, koje to više ne biidi, da se Slovenci u \su nad nama počinili, zašto nebi pro. Kranjskoj ne nahode kao u svojoj (stili i Austriji te Nijemcima, a to tim kući; da oni u Štajerskoj i u Korutanu više kada nas povjest uči, da su nam ne slave pobjedu za pobjedom pri op- \ovi potonji manje skrivili nego li prvi? ćinskim izborima; da oni u Trstu, uz \Zašto prema Austriji i_Nijemcima ne svu protivnost sa talijanske strane, ne bi zaboravili na prošlost a osvrnuli se osvoje pri općinskim, dotično pokra- \na sadašnjost i budućnost, kako zabo- jinskim izborima, svih šest mandata u ravljaju i kako se osvrću odnosno na'okolici; da čak i u samome gradu ne '|Ugarsku i Magjare ? imponuju neprijatelju svojim narodnim Ako dobro proračunamo, ko nam \je više skrivio, da li Austrija i Nijemci, ili Ugarska i Magjari, te koji od ovih više su spravni, da poprave grijehe, koje su u prošlosti nad naima počinili, ne znamo da li bi taj račun ispao više na uštrb Austrije i Nijemaca, ili Ugar- svojim Narodnim Domom, svojim no- ivinama; da Hrvati i Slovenci u Istri ne slave takogjer pobjedu . za pobje- dom; da se napokon cijela Dalmacija, osim samoga grada Zadra, sasvim ne preporodi u narodnom duhu. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJ! 10 PARA. Godina III. FRAMA CRTE ARINTSAI i i Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena piaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- | kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku, gjari i Talijani vladaju en maitre absolu nedozvoljavajuć ogromnoj većini pu- čanstva onoga grada niti otvor jedne same pučke škole. Evo kakovu nam sliku prikazuje druga strana dualističke medalje. A kad je ova slika po nas Slavene uopće, a Hrvate napose stoput gora nego li je ona, koju nam predstavlja prva strana, 'kako se more — pitamo mi oda- pinjati sve strijele protiv Austrije i. \Nijemaca, a štediti Ugarsku i Magjare, kao da nam oni nijesu ništa skrivili? Kako se more nastojati da se i Dal- imacija skuči pod magjarski jaram, te dalje pokaže žalosnu sliku i ove kršne zemlje ? Nismo prijatelji ni Austrije, \ni Nijemaca, ali kao nepristrani po- smatrači, kao pravedni ljudi, moramo reći da hajka, koju se diže na Austriju i | | društvima, svojim novčanim zavodima, |da nam s vremenom druga strana me- | I i beliste, falirani, izdajnici, pogani, banditi, kamarilci, lažijivci, gjeneralaši (ovo su sve izrazi iz brevijara uredništva «Crv. Hrv.») — da baš ovakav list ima smionstva drugome predbacivati, da vrijegja i psuje! U zadnjem broju našega lista osudili smo nemoralnu pisanijuZoficijalnog" glasila du- brovačke dinastije, a ličnim uvrijedama na nikoga se nijesmo nabacili; a istiniti fakti nijesu uvrijede. Ali, da, mi smo gosparima oko «Crv. Hrv.» denuncijatori. A znate li zašto? Jer kritiziramo pisaniju urednika «Crv. Hrv.» Dr. Medinija," at? buduć?on? C. K. Profesor, mogli bismo"mu škoditi.“ Eto zašto smo denuncijatori. Dr. Medini kada je stupio na uredništvo «Crvene Hrv.», mo- rao je znati, da će se izložiti pred gragjan- stvom i političkim protivnicima; a dubro- vačkoj dinastiji mora biti poznato, da ako politika ne pravi razlike izmegju svećenika i drugoga gragjanina, ne pravi ju niti izmegju profesora Medini i ostalih gragjana; ako je gosparima oko «Crv. Hrv.» slobodno kri- tizirati politički rad nekih svećenika, i nami je slobodno kritizirati rad Dr. Medini ne obziruć se da je profesor i da bi mu to \ske i Magjara. Dualistička monarhija prikazuje nam \sliku jedne dvostrane medalje. Dosta (je baciti oko na jednu i drugu stranu (te medalje, a da se, na podlozi sada- šnjega stanja stvari, uvjerimo na koga Slaveni ove monarhije imaju više razloga da viču: da li na Austriju i \Nijemce, ili Ugarsku i Magjare. i Prije svega da vidimo prvu stranu. Na, sva protivnost Nijemaca i Tali- jana, sva nenaklonost austrijske vlade, nisu ovo mogli zapriječiti, a kad nisu mogli zapriječiti, onda znači, da priti- sak sa strane Austrije nije moguće da je takav kakva bi ga se htjelo prikazati. A sad da vidimo drugu stranu dua- lističke medalje, da vidimo kako se nahode braća Slaveni pod krunom Sv. Stjepana. \i na Nijemce, premda opravdana, ipak | moglo naškoditi. Inače svaki bi se politički ni stoti dio nije opravdana koliko bist mogao e legja jebati pale 3 : : | Frolesora, e da iz e napadajima svoji SIMA < M" se: Giga na Ugarsku) oitičkih protivnika. Ali : im drugi Šo Magjare. \put. A sada da odgovorimo na ispravak Ako u Austriji Slaveni vrše službu 'skfadme i moralne «Crvene Hrvatske». onoga, koji je pozvan na svatbu da/ 1. Istina je, da je «Crv. Hrv.» predbacila vuče vodu, s onu stranu Litave, oni ka namjere glede željeznice kanoniku Cr- \vrše službu ne samo onoga, koji vodu /"iSi. A kada ne bi nijednog drugog dokaza I\vuče, nego i onoga, koji vuče i vodu (bilo za ovu tvrdnju, dostatne su i ove nje- \zine riječi u zadnjem ispravku: ne znamo medalje, biva da vidimo u kome se stanju nahode dandanas Slaveni ove pole dunavske monarhije. Ko ovo stanje nepristrano posmotri, mora da prizna, da, uz svu nenaklo- nost austrijskih viada i protivštinu au- strijskih Nijemaca, cizlajtanski Slaveni ipak napreduju u svakom pogledu — razumije se po sebi uslijed svoje vla- stite eneržije — ali, bilo kakomudrago, factum je, da napreduju. slobode štampe, nema općinske auto- I zbilja mi dandanas vidimo sve sla- nomije, nema neodvisnosti sudaca; u venske narode u Austriji na takovom jednu riječ, da u toj ustavnoj državi, stupnju moralnog i materijalnog na- u toj autonomnoj zemlji ni dandanas, pretka, da nam srce mora od radosti usprkos hrvatsko-magjarskom bratimlje- da zaigra. Svi njemački napori nisu nju, nema faktično nikakve prave slo- mogli uspjeti, da se Česi ne istaknu bode; da na Senjskoj Rijeci, tome u Evropi kao kulturni elemenat prvog alem-kamenu Hrvatskoga Primorja, Ma- Na onoj strani mi vidimo da ugar- \ska vlada i Magjari postupaju sa našom siromašnom braćom Slovacima kao sa Helotima; da se o Rutenima more reći da su blizu sasvim izgubljeni za Sla- venstvo; da su Srbi u Ugarskoj osu- gjeni na očajničku samoobranu; da Hrvati u Banovini nemaju nego tekar 2 pravo na glas pri izborima, da u istoj Banovini nema još porote, nema da se nikad u nj više ne povrati. Nu ipak| Sve je tu pusto i hladno; nema tu spo- se je tamo ponovno navratio na neprestane | menika. U vestibulu se čuvaju takodjer u pozive, a privučen silnom željom za zvje-| žarama izgorjeli ostaaci mrtvih tjelesa. U |zdarnom u «Breri». I kad je po nalogu cara|krajnoj su dvorani u zidu krematorija, biva Josipa Il. imao da izmjeri čitavu Lombar- | peći za sažižanje, a povrh njih se čita slie- diju za sastavljanje zemljovida, razboli se|deći nadpis u latinskom distihu: u tom mučnom poslu starac od 70 godina na živcima. Uz to mu neprijatelji i protivnici , Indocte vetitum, mens renovata petit».\) ogorčiše zadnje dane, te on smrvljen od| Kada tko ostavi u oporuci, da bude po | silnog napora umre u ludilu godine 1787. smrti sažežen, to bude izvršeno. Takovih \Taj veleum, koji je napisao 90 znanstvenih | kremacija bude u Milanu popriečno godi- | djela, «kojega», kako veli Fabroni, «Rim šnjih oko 100. časti kao svog učitelja, kojega čitava Italija Odiše li iz onih mramornih žara vjera? smatra kao svoj ures, kojemu bi Grčka u Vidio sam djevojčicu, kako kleči pred je- \dobi svoje nezavisnosti i najveće prosvjete dnom i moli .. bila podigla spomenik», bio je pokopan bez 40 nje stoji mladić poniknuta lica. Taj mi ikakova sprovoda u crkvi sv. Marije od Pe- je pogled pokazao, kako je uzaludan svaki done. Nu ipak su mu se Milanci, upoznavši napadaj na osjećaj prekogrobnog života. «Vermibus erepti puro consumimur igni ; odužili mnogim spomenicima. Giberto Re-!god. 1876 od Švajcara Kellera, a znatno nati, od porodice Borromea, podigao mu je j€ bio povećan igod 1896. Izidjosmo odatle ; sjajan spomenik u svojoj polači. Tko želi te, vraćajući se grobljem, razgovarah se potanje da znade o tom našem slavnom $ Dr. Antoniom o kremaćiji. zemljaku, nek uzme u ruke Kukuljevićevu | Odvezosmo se zatim do bazilike sv, Am- knjigu «Glasoviti Hrvati». On je sabrao broza, koja se nalazi na trgu istog imena. tačne podatke o njegovu životu i djelima. Putem susrećeš često koji spomenik podi- Odatle će saznati, kako je veliki bio učenjak Dubrovčanin Bošković. Izidjosmo iz ,«Famedia» i uviek hodeći izmedju spomenika, dodjosmo. do nizke i jednostavne, ali dosta široke zgrade u grčko- rimskom slogu. Nad vratima piše velikim slovima: «Tempio Crematorio»: To je dakle jesto za spaljivanje mrtvaca. Uljezi unutra. množina m Po zidovima stoji malenih mramornih ploča sa im€ nima i ne- dnevcima rodjenja i smrti. | p gnut kojem veleumu, kao na pr. Sv. Karlu Boromejskom, Sv. Ambrozu, Manzoni-u, Cavour-u, Cattaneu, Garibaldi-u, Parini-u, Napoleonu 4. i Ill, Cavallotti-u, i tolikim drugim. Ima ih preko trideset. Pogledasmo i kneževski dvor Sforza («Castello Sforzesco»), koji je bio sagradjen XV. vieka na mjestu, gdje se je dizala tvrdja Visconti, Na istoj o- pazit ćeš porodični grb obitelji Visconti, 3) Oteti ervima izgaramo watri ; napredan traži ono, rar kr \i drva i koji pere sude. | Dižimo slobodno, ako hoćemo, hajku ina Austriju i na Nijemce, ali pri tome ibio bi nadalje zločin: puštati u miru Ugarsku i Magjare. Svakome svoje, pa Bog i Hrvati! ,Crvenoj Hrvatskoj“. Oficijalno glasilo dubrovačke. dinastije počastilo nas je odgovorom na zadnji naš članak upravljen skladnijem gosparima, koji se kupe oko vrloga Sancho Panza. Odmah u predgovoru «Crvena», kao glasnik i usre- dotočenje dubrovačke skladnosti i morala, odbija tobožnje uvrijede i psovke našega lista na raskrinkane klijente dubrovačke di- nastije. Izgleda nekako čudnovato, da list koji se kiti infamijama i lažima: da list kome su najmiliji i najslagji izrazi: plaće- nici, lopovi, probisvjeti, innominati, li- zmiju sa djetetom u žvalu. Isti je takav grb obćine i pečat župe na Lopudu. Kako je nastala ta jednakost? Za doba križarskih vojna jedan od obitelji Visconti, našav se u velikoj oluji, zavjetova se, da će na mjestu, gdje se spase, sagraditi crkvicu. Izkrcavši se zdrav na Lopud, izpuni obećanje i sa- | I je Crnica udioništvovao u dobiti sa 4 akcije ne uplativši ni novčića. A po \le- gici slijedi iz ovih riječi: da udioništvovati u dobiti, a ne platiti dionice, da je kragja ili prevara. Sramotno je pako, da je ova- kova šta mogao napisati organ Dr. Melka, koji je takogjer bio u komsorciju za željez- _ nicu i komu je sve poznato. U konsorciju su bili: Dr. Matijević, Dr. M. Čingrija, Dr. Mandolio, Dr. M. Gračić, Antun Meneghello, Luko Angjeli, Kap. Andro Stanoš — te neka oni izjave, da \i je poštena ili nepo- štena tvrdnja skladne «Crv. Hrv.» Je li istina ili nije istina, da je konsorcij svojevoljno gosp. Crnici poklonio zbog zauzimanja 4 akcije ? 2. Istina je, da je «Crv. Hrvat.» na naj- infamniji način podmećala svakojake poli- tičke svrhe generalu Varešaninu; a nikada nije bila u stanju svoje infamije dokazati, Ostavljamo čitaocima da ponašanje skladne «Crv. Hrv.» Razgledavši potanko i ostale znamenitosti puni poštovanja prama velikoj starini, od- jurismo kočijom prama «Galleria Vittorio Emanuele»; a prispjevši do nje, razstasmo se za onaj dan sa dobrim Dr. Antonio i uputismo se prama «Caff& Biffi», da se tu po dogovoru sklopljenu još u Dubrovniku gradi crkvicu u dolini zvanoj od «Šunja»'), sastanemo te večeri sa milim prijateljem a na zidu postavi obiteljski grb, koji se i danas vidi u župnoj crkvi. Bazilika sv. Ambroza, od kojega je bila |zova hrama, Božom G. Najednom se nadje pred nama narodni zastupnik Dr. M. Č., koji se je sa rosude ovakovo svojom gospodjom vraćao iz Pariza. Kako . sagradjena IV. vieka na ruševinama Dioni- (li je ugodno naći domaćeg znanca u veli- znamenit je spomenik za mi- kom tudjem gradu! Jedna rieč u materinskom tlansku povjest. U njoj je sv. Ambroz krstio jeziku sladja je od međa! Pozdravivši se . vruće moli i plače, a sv, Augustina; u njoj su se krunili i prisi- (s njim, ugledasmo malo podalje Boža, kako zali longobardski kraljevi i njemački carevi. spieši, da u tačan sat bude na biljezi. Uza | Stupiv na crkvena vrata, spomeneš se, kako \je tu sv. Ambroz zapriečio ulaz u crkvu \(Tessalonicum) god. 389. «David etiam peccavit» *) car će na to, | kad ga je biskup ukorio radi nevino pogi- |mulih žrtava. «Secutus es peccantem, sequere | paenitentem I» %), odgovori mu ovaj. Crkva je bila u više navrata popravljena radi svoje daleke starine. Znameniti su mozaici iza velikog oltara, koji prikazuju život sv, Am- broza, a isto tako mnogobrojni afreski po zidovima. Upada ti u oko jedna takova sli- karija, koja prikazuje sv. Marcelinu, kako moli na grobu svoga brata sv. Satira mu- čenika, dok je sa strane sv. Ambroz poka- zuje sv. Augustinu (još neobraćenom) i veli mu: «Gledaj, kako kršćani mole!» ") Šunj -- od Biscia, Biscione, Bisson (zmija). % | David je sagriešio. 3) Sliedio si ga u griehu, sliedi ga u pokosi. I i kasnije njegove velike zasluge za Milan, Krematorij je bio darovan gradu Milanu caru Teodoziju nakon pokolja u Solunu! nj je njegova nećakinja, gospodjica Nike ko- ju bijaše poveo sa sobom na putovanje. Od srca se rukovasmo sa prijateljem, pa ure- kosmo vrijeme i mjesto, gdje ćemo se su- tradan sastati, da skupa posjetimo izložbu. U večer podjosmo u kazalište «Olympia», gdje je dobro operetno družtvo pjevalo o- peretu «La figlia di Madama Angot». Treba napomenuti, da se u talijanskim kazalištima (izuzamši ona prvoga reda) pije i puši; da- pače za počinka idu naokolo prodavači, k neprestano najavljaju svoju robu: sigarette, cerini, Sera '+ *) Kristo bi pohlepno uviek jurišao na cigare «Svizzera», Glasovito kazalište «Scala» ne bijaše otvoreno. Ono i: