i

Za

 

"MN GEN SI

2

0

U: DUBROVNIKU na 2. Februara 1907. Godina Ill.

mapia na i

 

 

i četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo

polugodište.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K5; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Ađministraciji lista. — Za zihvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

r o

godišnje K 8 — Ko ===>

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE |
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ li

 

 

 

 

 

Predbrojnicima, koji nam duguju!

pretplatu za prošlu godinu, poslati
ćemo do koji dan poštanske platežne
naloge. Svakomu, bez iznimke, ko
nam ne podmiri pretplatu za lanjsku
godinu, obustavit ćemo slanje lista
a iznos utjerati sudbenim putem.
UPRAVA.

 

Život i smrt.

Pametni političari nigda ne iskazuju
pred protivnikom jasno stanje svoje
stranke, da se on ne bi znao vladat i
prama tome upravit svoje djelovanje;
pogotovo pak, kad je ono i očajno,
da se on ne bi u tome još i nasladio
i obveselio.

Ali uzalud ćeš tražit zdravog razsu-
gjivanja prilika i malo pameti ongje,
gdje inad i mržnja vodi borbu, gdje
su joj naj jača sredstva samo ona ne-
dopuštena i nemoralna. Za njih su da-
bogme sredstva ništa, a svrha sve, ona
nelijepa, neplemenita, i — recimo —

nepoštena svrha. er tu se ljudi ne'

bore, da pomognu dobru rastrgane
nam otadžbine i izvaranog puka, nego
na protiv, da u ine njihova dobra udo-
volje sebi i svojoj ambiciji, a njih u
još gore zlo uvale. Takva je na žalost

moa ss %A5nmih

š nmalitiščara i
ani OUZ GLA

većina Našili političara
s ovu i s onu stranu Velebita. Sve su
to ljudi, koji iz puka ne nikoše, ili (što
je još gore) iz njega nikoše, ali ga za-
boraviše. Kupe se dakako oko listova
najgore fčle, njih uzdržavaju, a s njima
opet sebe. Zalud ćeš u njima tražit
retka bez laži, osvade i klevete; ta|
ljudi o tijem živu. Uzorak pak ponaj-,
ljepši ove gospodske protupučke poli:

koji je u nečasnom zanatu odvojio

sve ostale u našoj Sr Tj znamo, kako nam protivnici stoje. | $u pali na tako nizak miveau te bi širili| Serafini zahtijevali su: prvo, da se ima po-
da li mu i u svijetu para ima teško pjelodano nam kažu, e izgubiše svaku |

nam je vjerovat, premda ga oni sami
nalaze u tršćanskom »Il sole«.

“im je ropski služila. Hrvatski narod ce“

tik . i Deth ik "Ne služi nam. Neka se š njim ponose |ljudi oko ,C. H.“ tako plitki da ,Rimsko tori Cingolani i Serafini, i pošli do Podrecca |. . .
ike nahodi se u nas u Dubrovni U, na umoru gospodski političari, a mi| Magarče“ ne poznadu; pa opet i ne vje-|i Giaccia, da utanače uvjete, uz koje se je

nadu. Pa zato, kad nam naši pristaše. Al opet ostaje otvoreno pitanje, za što je

mm=

| sad, kad su narodne*gomile stale #/ miracolo di s. Gennaro ecc. . . .* Ove | ski Magarac“ a ,C. H.“ opetuje. ,U ure- žanja rečeni doktori oslanjaju i postavljaju
progledavat i same sebi postavljat o- su riječi odjeknule u Po H.', koja u br. 6 čeno doba preko 3.000 osoba, izmegju kojih svoje uvjete. ' ža
vakova pitanja za svojenametnute vogje, Piše: Jedno novo, jako zanimljivo čudo sv. | vidio se je koji pop, zgrnule su «ty široku Evo dakle Podrecca i Giaccio trube na
titivjaše se. izbuniše. izaubiše svijest (Jašuars. i < čv glasovitom kemiku prof. prostoriju. — Predstavu je započeo Podrecca, vas glas, da oni polaganjem 1000 lira jamče
! Mrmie 2 8 pita A. Giaccio pošlo je za rukom rastumačiti | urednik ,L' Asina“, običajnoj tiradom protiv |da će oni čudo opetovati; a kada im se
Razumijemo ih. Mrijet se ne će niko- qa; čudesni pojav. Nag. om predavanju, | svećenstva. | postavljaju uvjeti, koji im se moraju posta-
mu rado; »a jest nešto, što ih napri- koje su priredili socijaldemokrati u Napulju, | Nakon toga stupa inženije: Giaccio, koji viti, uzmiču. Pa ako nije ovo farabutizam,
jed kreće«, biva one blažene stolice, učinio je proi. Giaccio eksperimenat toga|na dugo govori o izmišljotinama popov- ne znamo, što bi se drugo imalo zvati , fa-
na kojima su se ćutjeli do sad dosta čuda. U dvije bočice poriiješao je u osu- | skim, o supersticiji itd. . . . Pa završuje :| rabutizam“ ; al ipak oni ne srame se, onim,
sigurni, a s kojih briljisahu «kao zau- šenoj telećoj krvi neku kemijsku vodu. Kad| , Sto sam vam govorio, sada ću vam sjajno | što oni zaslužuju, drugoga obasipati.
stni H inesebičai olsdetenici je postavio staklenice megju četiri goruće faktom dokazati. Evo ovdje jedne staklenke, | Pa za što neće Podrecca i Giaccio, da
; t . Aa . " <= i svijeće, substancija se je ugrijala, i krv je koja sadrži osušene krvi, koju ću činiti | pristanu na uvjete, što im se postavljaju ?
a to je za njih Dilo jako, jako ugodno. počela polako vreti . . * \rastopiti pred vama kod žižga jedne svi- Jer znanstveno — govore — njima nije
Nego, »čestita« kliko, sve je to bilo Da bi moglo biti podmetautih čudesa, | jeće». — Pokus započinje. Prolaze 20 časova, |dokazano u kakvim se prilikama zbiva čudo
i prošlo. Može biti, da ćeš se još uz- koje je stvorila prijevara, mistifikacija pa i a krv je svejednako zgušćena; prolaze 30 (sv. Januaru u Napulju. Ako su dakle njima
držat na kakvom položaju, ali uzdr- | nepoznavanje naravnih zakona, tomu se časova, a u prisutnim započinje neko gluho | te prilike nepoznate, kako smiju oni ka-
manom, da ćeš još sjedjet na kakvom | Šovjek zdrava razuma ne će protiviti; ali, mrmljanje. Inžinir Giaccio blijedi na očigled, | zati narodu, da će oni opetovati to isto
povišem stočiću, ali krive noge možda |% se .hoće lažima i mistifikacijama doka- prolaze 40 minuta-i žamor neustrpljive pu-| čudu sv. Januara?
; i kg : Izati da je čudo sv. Janiiara jedna stvar mi- blike sve jači i jači postaje. Nadolazi kri-/ Alfro che farabultti!! Mogli su naložiti
ćeš još grmjet, ali te se više ne će iii i to jedi | ični inžinjera, kojim i va istaviti
y , |stificirana i to jedinom namjerom da se tični čas. Ruke inžinjera, kojim je držao | vatru, pa tu pristaviti malo vode da uza-
niko prepadat ! |baci crna sjena sumnjičenja na neku klasu bočicu i svijeću počinju se tresti. Prolaze vri . . . . pa činiti da ,Rimsko Magare“
Blažena smrt, koja će dić ovu grješ- | osoba, to, ko ima dva prsta obraza, valja 50 minuta, i narod tu sabrat ne može više:| zareve ,Podrecca i Giaccio ponovili su
nicu. Njena sadanja borba je borba na |da nazove ,spudoratezza superlativa“. nastaje vika, nastaje zagušljiva buka i zviž- | čudo, što se vidi svake godine u Napulju“. Ali
samrtnoj postelji. Kad ju je bolest pri- | Istina je, da ,C. H.“ nije stvar izmislila; danje. Čuju se glasovi: ,Buffoni, Pagliac- koliko god bilo jako revanje njihova ,Ma-
kovala :1o š ki hrveda. tr$ |ali ne shvaćamo, zašto je ona tom mistifi- ci//“ Vika sa svih strana odjekuje: ,Mi- garca* te doprlo preko Jadranskoga mora
: gu, njom ve rvala, : s 9 | kacijom , Rimskoga Magarčeta“ (L' Asino di stificatori! Imbroglioni! Canaglie !* [do uši naše ,C. H.“, jači će biti poklici
je to s života naučila, (a što je Za | Roma) okitila svoje stupce. Možda za to, Ali nastaje ozbiljniji momenat. Inžinir rimskoga naroda, koji je pozdravio Po-
pravo i dovelo do današnjeg očaja). \što je ,Rimski Magarac“ kakva znanstvena Giaccio i Podrecca, kada su vigjeli pred so- | drecca i Giaccio-a, pa per riverbero i ,,C. H.“
Bolest napredovala, borba desperatnija. | auktoritet? ,C. H.“ zna vrlo dobro, da se|bom onakov pamdemonium, umiču vanka zaslužnim pozdravom: ,,Buffoni — pagliacci
i ii ioi ii | Magarac“ ne razumije ni u kemiju ni u/kroz jedna mala vratašca, da bi ubjegli za- — mistificatori — imbroglioni — c lie
ad je na umoru. Zadnji su joj trzaji. | »Mag j miju ni u| j j g anag:
Laži i podvale ne mogoše je spasti | fiziku niti u čudesa, jer kukavac nije sjedao siuženu srdžbu publike. Prisutni dadoše Da bi u čudu sv. Januara mogla biti
od neminovne smrti, još manje će to | izmegju akađemičara na klupama univerze, se na dvor za njima, uz urnebesnu viku i kakva tajna samo poznata kleru one crkve
tački : a RA “|pa za to ,C. H.“ nije mogla niti polagati | zvižđanje; ali na dvoru nalaze skup kara- koja se je,pronosi od koljena do koljena,
MOR uličarski napadaji l nelogična Pli-\ma njegov auktoritet u pogledu čuda sv. binijera, koji uspostavljaju red i čine, da se bilo bi više nego čudo: da se ta tajna kroz
sanija. U glibu je klika živjela, a smrad Januara, tim više, što su ljudi okolo ,C.!svi mirno razigju. 14 vijekova nije odala: htjeti dokazati mi-
širila; u glibu i smradu će zaglavit za H.“ gotovo svi akađemičari i akademskim Cio Rim u mahnitom smijehu večeras stifikacijama, da je tu prijevara, onomu o
njom ne će niko žalit, nego oni, te stepenima montirani. Možda za to se je komentira ovaj kolosalni fiasco socijalista“. čemu su se učenjaci izjavili da *se naravnim
mihe €. 9% 00. Ewo ovako je slijedila čudo, što, ga. ie načinom ne dade protumačiti, kao n. o. iz-
kao poštenu, lealno osobu, kao svjedoka, | počinio Podrecca i Giaccio. megju drugih Leonardo Bianchi, prof. me-
Ikoji nije nikada nikoga oklevetao, ničigove| Ali ovdje .nije svršio fiasco, jer dakako dicine, atej, materijalista prvoga reda, ro-
|koji mi) ) J ] J J ] prvog ,
|riječi navlaš izvrnuo, da mu tim naškodi, ,spudoratezza* Podrecca-e, urednika ,L' A. manopisac Dumas, Woltaire i drugi; pa te
radost | nigda ništa izmislio, što bi ti činilo, da te sima“, obraza je imao pisati : ,il sangue soli- mistitikacije, laži i imvetive socijalista i
4 | rig Me Slani J p ] J
radimo, |'sram polije po licu? Ne vjerujemo ni to. | dificato contenuto nell' ampollina a 35 mi- ,,Rimskoga Magarčeta“ širiti izmegju na-
napadaje podnosimo, ali iz borbe po- | Svak ko je zavirio i jedan samo put u|nmati si liquefice completamente tra gli ap- roda to je zbilja rugati se, uzeti u šprdnju
bjedonosni izstupamo. Takvi smo mi \,L' Asino“, zna ko je, i što je, zna, što je|plausi del pubblico“, već je bio razglasio, publiku, izrabljivati njezinu ustrpljivost,
pravaši. Premda stoje s nama široki |» Simskomu Magarcu“ istina, poštenje, sklad- da je on spravan položiti 1000 lira u do-| kao što čini ,,C. H.“ Javnosti u ovomu
: |nost, uljudnost itd. . . .

 

Si 1% mobtaga _Maanrca“ |
ša e oro

dakako odahnut, jer mu je nestalo
vještice, koja mu je srce jela.

Mi odista moramo dijelit
s narodom. Za nj živemo,

drosie PE | brotvorne svrhe, ako se ovo čudo i drugi|slučaju pravo je da prekipi, te da takovim
: , I : , +: + : z

slojevi, mi se terora ne prihvaćamo., ye vjerujemo — opet velimo — da su|put ne opetuje. Tu su sfidu poprimili Dok-|ozbiljno rekne: ,,Buffoni . . . imbroglioni

canaglie“, dosta je vaših!

 

]
mu se, pučani, samo Hrvati, radujemo, | rujemo — ako ga zbilja i poznadu — da|imalo ponoviti čudo. Doktori Cingolani i Politika bez repa | bez glave
)

| Makarska, 25. Januara.

ijalkom magarčevoj. pr u Napulju; drugo, da tu buđe krv; Ne bi znao kako drugčije nazvati dana-
; bao te | | zgusnuta u prisutnosti obadviju stranaka;|šnju politiku naših rezoiucijonaša. Svi smo
uzrujano dohode javljajuć, da će na dakle ,C. H.“ bila odjek ,Rimskog Ma-|treće, da se bude pomiješati s krvi predido otrag malo vremena jednako mislili,

njegove mistifikacije i stvorili ,C. H.“ fi-|noviti čudo u istim prilikama, u kojim se

i sva ova sredstva, odvratna pošte- izazive odgovorit, mi ih mirimo zna- garca“ u pitanju čuda sv. Januara. To je njihovim očima ta kemička voda, kojom — | barem koliko se vjere i narodnog pitanja ti-
nu i uglagjenu čovjeku, najbolje Po- jući, što bi se u Dubrovniku moglo ono, do šta mi ne dopiremo. Pripuštajemo govori Giaccio — da će krv rastopiti ; čet- če. Znali smo naime, da je vjera temelj sva-
kazuju misao, za koju se š njima bore. | dogodit sa strane naše vojske bankro- | "ašim_čitaocima, da to odgonenu, a mi ćemo vrto, da to sve bude zatvoreno pod tri klju- kom ljudskom napredku; da je svećenstvo

Ako se bore za opće dobro, kako t0 qovanoj firmi. Riječi su naše: »Braćo! | iznijeli stvar, kako je bila.

ne mogu svakoga mirno, hladno o

ča, od kojih neka drži jednoga Podrecca i ono, koje je našemu narodu jezik i vjeru
Nepriiateli i : | Socijalisti, koji uvijek govore, da se u Giaccio, drugoga dr. Cingolani, trećega je- sačuvalo, oči otvorilo i nad njim budno
eprijatelj je na umoru. Budite za t0|gierska ćustva ne pačaju, hijeli su ovoga dan arbitar; peto, da ovoga Maja, koji do-|stražu stražilo; da su nam Magjari sve

to jeriti? Ili ići bje- | ši i i iam zo O 1 4 a i
mu uvjeriti? Ili se to da postići bje |š njim velikodušni !« | puta pokazati mistitikaciju i farabutariju lazi, budu Podrecca i Giaccio spravni ope- drugo nego prijatelji, te da ne bi za nas ni

somučnim navalama? Ako se biju za g

istinu, čemu im onda laži i potvore?

= |svećensku u pitanju čuda sv. Januara. Bili tovati čudo sa istim pojavama, koje se vide | vlas s glave isčupali, a kamo li britka mača
\su u svojim listovima zatrubili, da će in- u Napulju, naime: a) topljenje uz razne povadili. Tega se još svi dobro sjećamo.

, > . “
Otkad je laž oružje istini? Rade li iak asino di Roma - Rimski ?,i.s Giaccio u ,Casa del Popolo“ u Ri- temperature, 4) podržavanje krvi u stanju A danas? Danas stvari drugčije stoje. Njeki

hrvatski puk, zašto tad k njemu ne Magarac i »Crv. Hrvatska“, ": umjetnim načinom učiniti čudo sv. Ja- tekućine, c) povećanje težine.

hoće da sada bolje stojimo i da se ma na-

| muara. Podrecca i Giaccio nijesu htjeli poprimiti šem obzorju razvedrilo: «Zora puca bit će

ali a M o OMI DOE

zalaze, u potrebama ne priskaču u po-| ri ii Mi Ž 1 . d o e U : I <
moć, neukost njegovu pouče, politički Rimski ,Z2' Asino* progovorio je ovako: I evo kako ga je učinio. ,Secolo orač oim io su im predložili doktori Cingo- gai+, ushitno kliču ovi, A ja velju da sada
ga osvijeste, a ekonomno i kulturno 770 a mostrare la farabutteria dei preti, ultra liberalni list u Kiil+, ovako pripovi- lani i Seralini, odgovarajući, da oni ne po- | gor? stojimo i da su se na našem obzorju

3 NI \che si burlano del popolo, alla Casa del jeda, a mi njegove riječi navagjamo, jer lažu niti da pripoznaju znažstvenu vrijed crni oblaci navukli: crma kapa zli biljezi.
podignu. Da, ali je to rad bez profita ; Popolo a Roma, con enorme successo / il-|mema straha, da bi on bio premučao, da nost ispitivanjima i opažanjima, što su se Jedva smo oči otvorili a već hoćemo u
on ti ne može pomoći da režeš kupon. /ustrissimo ingegnere Giaccio ha rinnovato je i sjene bilo istine, o kujoj govori ,Rim- vodila okolo čuda u Napulju, na koja opa- bezvjerstvu i samim francuskim nadrilibe

 

PODLISTAK

Pogledi.

— Putne bilješke, —
Napisao Ante Anić.

Ovdje ću ipak nanizati sve osobite utiske, male kipove iz nekog tvrdog crveno-smedjeg licu sa onim na čelu podignutim očima, Ne znaš odakle da

što mi ih je izložba pred mojim pogledima
ostavila u pameti.

\uzmirisati svoju sobu iztočnim parfumom, god. 1912 medjunarodnu izložbu. Znatiže- koji se je mogao takmiti sa francuzkim, | ih oslovili u svojem jeziku. Činilo im se,
što će te prenieti u one mistične krajeve|ljno sam promatrao te «sinove Sunca», koji izgorig je i drveni model glasovite milanske kano da smo došli, da il oslobodimo od
|poezije. Izmedju. porcolane, tog osobitog stupaju kao po matematičkim olinama, me- cikve «Duomo». Radio ga je dvadeset go- onog zatočja i da ih povedewo k domu,
japanskog obrta, stupaš u odaje razkošnih kim, ćilimima pokrivenim podom i stalnim godina neki rezbarski umjetnik i nakon toga gdje «šumi Marica», Bijahu zaustavile rad-
japanskih ćilima, kod kojih stoje Jepanci i | odmjerenim silabama popul tik-tak kucaja je osliepio. Grehota, da je to znamenito nju, da s nama govore. Na licu im se odra-
Japanke i snievaju valjda o dalekoj svojoj| kakvog sata izpuštaju rieči iz onih nabre- djelo skulpture postalo žrtvom plamena. zivalo veselje, što i za čas mogu da uživaju
domovini, te se mole onim bogovima, kojih klih nsnica, koje na onom ovalnom bliedom = Dalje ti se nižu paviljoni jedan za drugim. | sladki riek slavjanskog jezika.

započneš. Želio sam naj. U austrijskom paviljonu nadjosmo proi.
(kamena nudjaju za skup novac Evroplja- spuštenih trepavica, odavaju neku tajinstve- prije vidjeti galeriju liepih umjetnosti, «Gal- K., koji je bio u njemu namješten kao čuvar
nima. Nije im jamačno nakana, — t& i nost pokrivene duševne jakosti, koja se /eria delle belle arti», Tu je bilo zastupano | jednog odjela. Rado se upustistno s njim u

Platiš jedan franak i eto te unutra. '\Kristo je kupio jedan takav kip — da time znade probuditi i počinjati djela, što zadi- slikarstvo, kiparstvo i arhitektura. Slikar- podulji razgovor. Pitao nas je za Dubrovnik,

imo najprije u japanski paviljon. prošire vjeru u svoja božanstva, već da se vljuju cio izobraženi sviet,

\stvo bijaše smješteno u 84 dvorane, a u kojemu je on lanjske godine držao svoja

robom nalaziš mladu Ja. pivimo ruci pastira, koja je znala iz tvrdog!  Prama japanskom paviljonu dizao se je 600 slikara izložilo je svoje radnje. Od na- predavanja. «Ima li koja naša novina u

panku, koja ti nudi svoju trgovinu u ta-
lijanskom jeziku, što joj teče iz ustiju u
onom asu tako meko i sladko,
da bi težko i koja Talijanka mogla da sladje
izgovara svoj jezik, Kod druge te pak robe
gleda onim kao pospanim očima
Japanac u francuzkom odielu i hvali ti

kamena izdjelati kipove svojih bogova i talijanski i ugarski dekorativne umjetnosti. ših je Vidović izložio tri slike, dok su Milanu ?» — upita ga Don Niko. «Nema niti
podati im vierno sve one izraze njihovih | Oba bijahu malo dana prije izgorjela i vl: drugi bili zastupani u Londonu. . \jedne», odgovori. «Neki su naši ljudi iz
atributa, kojima ih je bujna mašta iztočnih|djeli smo, kad smo došli, samo garište. | Rusi su imali svoj paviljon u svojem | Daluzecije kušali, da namjeste ovdje prodaju
naroda tako obilno okitila. Poslie osam dana već su veliki paviljoni stilu, pa ćeš u njem naći sve ono, što o. vina; ali im je bilo uzaludno. U ostalom
Iza odjela za razne proizvođe zemlje i bili iznova podignuti. Madjari htjeli pokazati gromna «maćuška» može da poda. \imaju o nama slab ili nikakav pojam.»
onu dekorativne umjet-|svietu svoju jakost, i, premda je izložba Bugari u malenom ali ukusnom paviljonu
napredak tog do ne-|imala trajati još sama dva mjeseca, ipak su izložili su donapokom i svoj kukuruz. 0, (Slijedi).
naroda, ne ćeš se|ga za to kratko vrieme iznova sagradili. U kako su'se veselile one mlađe Bugarkinje,

 

Tokiu talijanskom dielu dekorativne umjetnosti, što su hitro tkale ua krosnima, kad smo

I Da

Ma AO

.