Br. 100. | Cijena je listu sa donašanjem a kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Spas Ugarske: peštanskom saboru jedna politička tra- gedija, a za posljedicu je imala demi- siju Polonyi-a, ministra pravosugja, je- dnog od glavnih pobornika Košutove stranke, genijalnog i poštenog politi- | litičke se afere i drugovgje zbivaju, one su gotovo svagdano na dnevnom redu, ali afera iministra Polonvia takove je vrste, da je teško naći slične u hi- storiji ikakovog ministarstva pravosu- gja, pa bilo kojeg naroda. Svak će se sjećati, kada je magjarska koalicija pre- uzela vladu i sadašnji magjarski mini- stri stupili na upravu, javna štampa, osobito hrvatska žurnalistika novoga kursa, trudila se je hrvatskome narodu prestaviti magjarske ministre, kao uzor- mnogih političara, i uzdigla. litičkog života — od kojih se hrvatski narod mnogo može nadati, i u koje se može potpuno pouzdati. Iskreno ispovijedamo, da što se tiče privatnog i političkog poštenja današnjih magjar- skih ministara, mi nikada nijesmo po- sumnjali; gotovo i nas bijahu opile po- hvale rezolucijonaške štampe, koja ih je kao nekakove političke idole obo- žavala i slavila. Ali, na žalost, mi smo danas pod presijom protivnog mnijenja ; ako i kada prigodom žalosne i nemo- ralne afere ministra Polonyia, uvjerismo se, kako se višekrat pod krinkom pa- trijotizma krije politički nemoral, ništa- vilo i interes. U jednome članku na- šega lista, otvoreno smo kazali, kako nemoralni reklam nepoštenim srestvima uzdiže neke moralne propalice na o- u Magiarskoj na niveau-u. poteosa je kratkotrajna, jer visoki po- ložaji otkrivaju im ništavilo i golotinju. Prije ili poslije, narod, u kome nije u- gušen svoj ponos i političko poštenje, znade s njima všlo strogo obračunati. vremena, napisali, nijesmo se nadali, da će glavom ministar Polonyi, taj milje-| nik hrvatskih rezolucijonaša, zajamčiti ispravnost naše tvrdnje. Otrag malo vremena, malo da- na, ministar Polonyi sjajio je kao zvijezda na magjarskom političkom o- gjarske svijesti, magjarskog poštenja; a PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić, U istom su se paviljonu, u odieljenju «Dalmacija», nalazile ove slike: I, Pad Krke. 2. Absida stolne crkve u Trogiru. 3. Portal iste crkve. 18. Grupa cigana. | noći», 6. Tvrdja «Barbarigo» u Korčuli. 7. Panorama Dubrovnika. 8. Tvrdja «Lovrjenac» u Dubrovniku. 9. Ulica «Hotel Central» u Dubrovniku. 10. Samostan «Savina». 11. Bokeljske nošnje. malenim dućanima il i U DUBROVNIKU na 9. Februara 1907. POM eli GLAS Il I l U | ministar = Polonyi, inkarnacija ma- gjarskog poštenja i «uzdanica riječke rezolucije», srušio se je, zatekla ga je haraktere i poštenjake privatnog i po- sudbina kakova dosele možda drugog ministra zatekla nije. Iz ove afere iz- bija na površinu, da je javni moral u razmjerno niskom Halmos, bivši načelnik budimpeštan- ski, preko javne štampe predbacio je ministru Polonyi-u koješta, česa bi se morao stiditi i jedan prepredeni pro- palica, a kamo li jedan gentleman ka- kovim se je pred javnim magjarskim mnijenjem Polonyi smatrao. Halmasova otkrića pobudila su pravu senzaciju u magjarskim krugovima, predvigjao se veliki škandal na vidiku. Polonvi je morao preko suda od Halmasa tražiti zadovoljštinu, ali on se je bojao tako- vog koraka, već je povjerio državnom tajniku u domobranskom ministarstvu Bolgaru i publicisti barunu Ivori Kaasu, limp političkog života; ali njihova a- da zatraže od bivšega načelnika dvor- skog savjetnika Halmosa objašnjenja \o njegovoj izjavi glede Polonyia. Hal- \mos je odlučno izjavio punomoćnicima, da ostaje kod svoje tvrdnje, da mu je naime Polonyi, dok je on, Halmos, još Kad smo ove retke, otrag nekoliko | bio načelnikom, prije podne poslao ne- \signiran podnesak, a poslije podne is- toga dana, govorio je na municipalnoj skupštini o istoj stvari, te u to ime primio honorar. Halmos je opće po- znat kao poštenjak i harakter i on se ne bi dao ožigosati sramotnim imenom klevetnika, on ne bi stavio na kocku limpu. Košut i Polonyi inkarnacija ma-najdragocjenije dobro što si ga je ra- dom i pregnućem stekao u životu, svoj Frano Supilo, taj hrvatski Cavour «in pošteni glas... kada ne bi bio sjegu- 16. Parobrod «Alberta» istog družtva. \17. Lloydov parobrod «Bohemia». | Tako se govori o Austriji, da dolazi u- \viek jedan dan kasnije i s jednom mišlju manje, ipak je imala dva paviljona, te se \je odlikovala osobito izlozima mfekanizma. Zanimiv je «Cairo», u kom ćeš naći vier- mu reprodukciju značajnog ambierita onih predjela sanja i čarolija iz «tisuće i jedne Pred sobom motriš taj čudni život, koji je od viekova baštinjeni karakter sačuvao nepromiepjen i preko kojega povjest pro. poučavanje. lazi neopazice. Rado se tu zaustavljaš, da gledaš, kako ona legendarna uspomena tog \naroda oživljuje pred tvojim očima u egi- patskom hramu, u arabskim kućicama, u NIK STRANKE P Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARI Odgovorni urednik VLAHO KELEZ ovu okolnost u svoju korist. Spletkarstvom Halmosova gova obitelj, tako da je sin pobjeda Polonyieva; očajno, a sva mu u zahtjevu, da se voga Lista» : na glavi, ne ministarske stolice? u onoj zanimivoj školi, u kojoj su mali Arapi podvitih nogu okružili svoga učitelja, pa ga potežu za kraj laljetka, a onda ga glade sitnim ručicama po licu, dok im on usnama zapjevaju pjesmu, koju na žalost splilo u ogradjenu prostoru uz one uro- glasno viče nešto, da ih pouči, a djeca se natječu, da ga nadvise svojim glasovima. Smiešno je to gledati. Boža, -naviknuta na školski red, uzruja ta čudna škola i zato se je odmah odalečio. Ja sam se triput na: vraćao, da gledam te mhališe i svaki put, kad bi stupio ma vrata, dotrčao bi jedan k meni, da mu dadem bakšiš, ako hoću, da učitelj uputi svojom derviškom vikom RAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAR+ ran o ispravnosti svojih tvrdnja proti ministru Polonyiu. Ali Polonyi i ako je u početku Halmosu sa sudom pri- jetio, ipak se je bojao toga koraka; on se upravo ogavnim sredstvima po- služio, da potpuno uništi ili barem ubla- ži izjavu Halmosa. Halmos je bolovao i magjarski ministar pravosugja izrabi kućnog liječnika doktora Weina pošlo je za ru- kom, te se je zastrašilo Halmosa i po- nukalo, da je u uzrujanosti i pod pri- tiskom potpisao očitovanje, kojega se sada srami i sam Halmos i sva nje- Hal- mosa proti tiranskoj presiji doktora We- ina javno prosvjedovao i osudio nje- govo ponašanje. Polonyi se je nadao, da će izjava Halmoseva zatapšati ovu aferu, dok nasuprot on je protivno po- stigao. Nastaše komentari, kako je ta izjava bila postignuta. A što točniji bi- vaju ti komentari, tim žalosnija postaje što više se upo- znavaju intrige pomoću kojih je Po- lonyi došao do: one izjave, to poraz- nije djeluju te vijesti na svakoga čo- vjeka, koji ima i tračka kakove pravne svijesti. Polonvi se je branio upravo srestva kulminiraju ne tjera pred sud. On se boji suda kao živoga ognja, to je danas i političkoj djeci jasno. A ka- da se u Ugarskoj, kako shodno opaža jedan zagrebački list, magjarski mini- star pravosugja i prvi šoven u zemlji boji svoga vlastitoga sudstva, tad se taj ministar osudio sam i predao se osudi ne samo ugarskoga javnoga mni- jenja, nego pred očima cijeloga svijeta izim pred očima «Crv. Hrv.» i «No-/ njima je Polonyi i danas poštenjačina i harakter prvoga reda. Da se Polonvi boji suda, to je razu- mljivo. Ko je svijestan da ima putra ide rađo na sunce. Ali zašto se Polonyi nije odmah odrekao On je znao vrlo joj je ishodio licenciju. dobro, da dok je ministar, on se mo- že sakrivati za doskočicu, da kao mi- nistar pravosugja ne inože pred sud; on se je dakle bio zadovoljio sa sra- motno postigiutom Halmosovom izja- vom, Ali baš ova izjava izazvala je pravi škandal, prljavštine ministra Po- lonyia izbile su na javu. Pošteni ljudi nijesu se zadovoljili sa opozivom Hal- Tu nadjoh i Turčina iz Arabije, koji je prodavao razkošne ćilime, i čuvši valjda, kako imi medjusobno govorimo, počne on s nama hrvatski da besjedi. «Gdje si nau- , čio hrvatski?» upitah ga. +U išoki Kojor- u ćošima egipatskih proročišta, gdje ti pro. skoj» odvrati. riču kafani, u crnom Godina Ill. nmi Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale \ priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više pula tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- Plativo i utužljivo u Dubrovniku. e primaju se. kiran Bi : e . . . &chonberser - Polonyi — Spas Hrvatske: Polonyi - Supilo. Ovih se je dana odigrala u budim-!miniatura», ide k Polonyiu, da svojom poštenom riječi, zajamči hrvatskome na- rodu bolju budućnost u slobodi i je- dinstvu. A danas? Polonyi je danas politički kadaver. Njega nije rastrovala kakova momentalna politička bolest i čara, kako ga je jednom prigodom na- nenadano skončala, već ga je uništio zvao «Novi List» i pokrovitelja riječke prepredeni njegov harakter, licumjer- rezolucije, Frana Supila i družine. Po- stvo i interes. Hipokrizija, ta rak-rana za kratko vrijeme pobjede slaviti, može polučiti, a da moralni propalice uzdignu se na pijedestal narodnog patrijotizma; ali ipak ta ista hipokrizija, pod kojom su vješ- to prekrivali svoju golotinju i moralnu podiost, prije ili poslije, onom istom vještinom znade ih srušiti, kojom ih je mosa, znajući da je Polonyi izrabio nje- | stisnuti ! Da magjarski ministri nijesu govu bolest da opere svoje ljage. Bivši znali za prljavštine Polonyieve, to je drug Polonyiev zastupnik Lengyel (ko- teško vjerovati; ta sam je Polonyi i- šutovac) preuze stvar Halmosovu za zjavio, da su vogje koalicije znali za svoju, te štampa u uvodnom članku njegove odnošaje u spijonaži barunice «Magyar Szoa» optužbu proti Polonyiu, Schonberger, pa zato se čovjek nema koju iormulira .u sedam točaka, pa po- čuditi, što nijesu odmah planuli, čim zivlje Polonyia, da sada njega tuži. su neke stvari postale notorne. Da, Tužbe bi bile: da je Polonyi bio jatak Polonyi je odstupio, ali stoprv onda jedne, tatske bande u Gracu; da je bio su“ kada je njegova afera prijetila krizom krivac prevare nekoga Županskoga ; da je cijelom ministarstvu i kad ministri An- kao član gradskoga zastupstva zlorabio drassv i Zichi zaprijetiše sa svojom A ttakekai: #0 SOON SNI JO demisijom ne odstupi li Polonyi. Polo- dio za novce na štetu onih, koje je zastu- : 3 . pao, imenice u slučaju Geschwind i Emmer. tyi je demisijonirao, a barunica Schon- ling; da jeu tiskovnom procesu krivo svje berger izagnana je iz Budimpešte. A dočio; da je za novce zabašurio krivnju zašto ? Polonvi je, pod presijom jav- propalice i zločinca Fenyo Sandora; da je nog mnijenja, tužio sudu zastupnika upotrebio neku barunicu Schonberger, da Zvetana Lengyela, a Franjo Košut po- preko nje dade izspionirati carski i kraljev- tikinaki je, da odstrani sve pogibelj- ski dvor, pa joj za to obećao 50.000 Kruna. 3 i : R Novinar Fenyes, koji je dao Len. "€ osobe u aferi Polonyia, a svjedo- gvelu pismo barunice Schonberger, |Čanstvo barunice Schonberger otkriva objelodanio je i neke druge potankosti Mnogu golotinju magjarske Koalicije ' \o ovoj aleri. On piše, da Polonyi nije Nemoralno ponašanje ex-ministra Po- samo obećao barunici polovicu svote !onyia. Nema sumnje, da će Košut i od 50000; što su mu je dala dva družina uložiti sve sile, sva dozvoljena velikaša, nego da će njezin muž biti i nedozvoljena sredstva, da spase po- ovjekovječen na mramornoj ploči po- litičkog kadavera i svoga prijatelja vjesti, te da će joj upravni odbor Polonyia. «Mi moramo u ovoj zgodi koalicije izraziti zahvalnost, ispriča- solidarno postupati», kazao je Kušut. vao se je, Polonyi da mu još nije «Mi ne ćemo napustiti Polonyia, koji pošlo za rukom predobit Andrassya u se je borio za našu stranku». Ove su poliiičke sveze sa barunicom. Ta sama riječi vrlo karakteristične, jer nam ot- barunica izjavila je jednom suradniku krivaju politički moral i poštenje nekih lista «A Nap»: da je njena zasluga, magjarskih političara, koji zaslijepljeni ako je došlo do svojedobne Audijencije svojom političkom strasti, rado bi pru- S Košuta i u opće do cijelog sadanjeg žili ruku i najvećem moralnom propa- položaja. Ispričala je, kako je jednoga lici, kad bi ovaj bio spravan da radi dana potražila Polonyia u njegovom za njihovu stranku. Ovakova što nije- stanu. On ju je upitao hoće li obje- smo se nikada nadali od glavnog stupa lodaniti njegova pisma. Ona je rekla tako zvanog «velikog magjarskog mi- da hoće. On ju je opomenuo, da će nistarstva», U ovoj podloj aferi, Košu- to i nju kompromitovati. Još je izjavio, tovo ponašanje neshvatljivo je. Što da on nije dobio još od koalicije za Košut ovom prigodom radi, kako li- \nju novaca. Spomenuti je magjarski list jepo opaža jedan hrvatski dnevnik, to donio faksimile Polonyieva pisma, što!su lične usluge, to su osobne žrtve, ga je pisao vlastnici jedne javne kuće, to su prijateljske stvari, koje se ne te od nje zahtjevao, da mu što prije dadu ni političkim ni stranačkim ni pošalje ugovorenu svotu za to, što patriolskim motivima niti razjasniti niti opravdati. Tu moraju biti privatni od- Evo u kratko glavnih tačaka sra- nošaji po srijedi izmegju Košuta i Po- motne afere; ali što ovu aferu lonyia. Ko zna, kakovi su to vezovi, pravim evropskim škandalom čini jest ko zna, što Košuta i Polonyia veže? to, da je Polonyi mogao i jedau dan/To će možda budućnost pokazati. Ali biti ministrom pravde. Što je pak na- svakako ti su vezovi mnogo tvrgji, jogavnije da sam šef kabineta toga|nego li je stranačka pripadnost. Po- svoga druga brani, a majjači stup ka-/lonyi je odstupio, i onaj isti Polonvi, bineta, Košut, izjavlja, da je pripra-|koji se je otrag samo malo dana bojao van u svako vrijeme ovu prljavu ruku| podignuti tužbu proti Halmošu, sad ove Italija je svoju koloniju preniela na mi- lansku izložbu. Brda i kolibe, šatori, štale, slonovi i deve, nojevi i žirafe, sve se tu ugladjenim i hrapavim glasom. Do njih je skip njihovih žena širokih obraza, nareza- nih u nekoliko crta, pa ti onim izpuštenim ti ne razumieš. Možda izrazuju tugu i bol, djenike, što plešu i jašu, biju se i mole koju goje bezutješno u svojim grudima, ili zaglušnom vikom, koja svrši time, da se ih mori čežnja za rodjenom gruđom, za bace najednom na zemlju lupnuvši licem o onim vrućim predjelima ekvatora. I to su tlo, a držeći ruke podignute u zrak. ljudi! Pa dok majka doji na svojim grudi- | U kitajskom paviljonu vidiš Kitajce sa ma onog malog crnca, kojemu je glava već | dugim perćinima, što ti nude na prodaju i pokrivena bujnom nakovrčenom kosom, po- svoj novac, po sredini probušen. Izložba je gleda svaki čas svoga ranka i nešto mu/u glavnom bogat dućan cielog svieta, gdje pripieva; bit će, da mu pjeva pjesmu us- | se trguje bez stalnih ciena, dok svak gieda, pavanku. Žene su kod divljaka većinom je- kako će bolje prodati svoju robu. Ništa dine gojiteljice pjevanja; one imaju dapače za to, ako te medjutim lahko i ne prevare, \ posebne pjesme, te mužkarcima nije nipošto Glavno je, da dadu obilježje vriednosti svo- dopušteno, da ih pjevaju; onaj, koji bi ih joj robi, i stoga ćeš naći kod ne majlinijih pjevao, ogriešio bi se o ćudorednost. izdiela od porcolane napisano: «Vemduto a Jedna se je od ovih bila upalila nekog S. M. i Re Edoardo» "), ili kod kakova dana kod ognjišta, pa tako gorući, stala drugog predmeta u istom smislu ime Vik- Želiš li još gledati atrikanski život, podji trčati po izložbi, dok je miesu pogasili i|tora Emanuela ili kraljice Margarite, malo dalje do «Etiopije», da vidiš crnce, prenieli u bolnicu. u devama, koje Bvropljani jašu po tom koji ti uz svirku svojih glazbila i štropot. | i bielim včićima, pa bubnjeva mahnito plešu pjevajući onim ne- Malo niže eno ti abisinskog sela u pra... sma \voj i podpunoj realnosti, 1) «Prodato N. V, kralju Eduardu» (engležkom).