%

Br. 103.

PI

NEM ie u

st eko Wan

)

i

U DUBROVNIKU 2. Marta 1907. | ;

uEM

 

 

i četvrt, godine  surazmjemo; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donasanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da le predbrojen i za došasto

godišnje K 8 — Ko metrntuimmtiizišteuišsimatspurnijscoiimuc=
IZLAZI SVAKE SU

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

 

 

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. (Prenia pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

BOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA ll

i. a

Godina (Il.

NOSI

REI SSSR

ii

 

 

 

u | priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

 

 

Boi

kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

EINEN idemo mirno u susret budućnosti. da stički novinski članak, pa tad mirno|gospodarskom stanju ? Što nas zapu-\nije to iz kakvih ličnih antipatija, nego

1

28. februara 1896.

Godišinlica smrti Njegove ne prolazi,
a da Ga se pravi Hrvat ne sjeti suzom
i molitvom. Jest, već se je u četvrtak je-
danaesta godina navršila, da plačemo
za svojijem "Antom Starčevićem. Pla-
čemo 'za čovjekom, što nas je učio
mrzit tugje gospodstvo nad nama, što
nam je ostavio u amanet borbu, dok
ne bude Hrvat svoj u domu svom, a
proti svakomu, koji ga drži u ropstvu,
pa zvao se on Nijemac, Madžar, Tali-
janac ili Srbin. U našem narodu nje-
gova uspomena nigda uginut neće, jer
se ne da zaboraviti srce, što je samo
za svoju zemlju i puk kucalo. Da je
hotio služit tugjinu, mogao je biti bo-

ona reče svoju, a ta će bit za nas spavat. Mi velimo, da je to malo, da
povoljna. je to tek jedan neznatni dio narodnog
Nekakav je dakle dublji razlog pri- rada, koji u stanovitim prilikama, oso-
\jelomu izmegju Hrvata. On se nalazi bito kod nas, može bit više od štete,
u sukobu dvaju pravaca, dvaju shva- nego li od koristi. Za to tražimo dje-
ćanja narodne borbe, u sukobu pučke lovanje na mnogo široj podlozi, da
misli s oligarhijskom, napredne s na- se prosvjetljuju široki pučki slojevi, da
tražnjačkom, hrvatske sa šarenom. Tako ih se ustavno odgoji, da ih se spravi
i nikako drukčije treba naš pokret i za svaku kušnju i borbu, a to se da
našu borbu shvatit, pa će nam se pra- jedino postići živim općenjem š njima.
vo sudit. Što vrijedi jedan neuvjereni pristaša,
Ali prije, nego li stanemo isticati što ga danas možeš vodit na uzici,
razlike u razumijevanju narodnog za- kad će ti ga sutra drugi oteti ? Takovi
datka, u vogjenju uspješne borbe, pi- su ljudi sve drugo, nego li subjekti u
(tamo ljude, što ih mi, u Dubrovniku, narodnoj borbi. A nama se čini pak,
zovemo klikom, za ciglo jedno svje- da nema nikakve više časti za jednu
\dočanstvo, kad smo se mi, pravaši, stranku, nego li pokazat na vojsku
\ogriješili, dok smo bili š njima zaje- uregjenu, zanosnu, osvjedočenu, kako
| dno, o hrvatstvo; jesmo li se borili tg donekle mogu uradit banovinski
\samoprijegorno, jesmo li se podvrga- Starčevićanci.
\vali stranačkoj stezi, je li bilo u naše- Iz abnormalnog stanja ragjaju se i

gat i čašćen; ali on toga nije htio..mu srcu ikakve ambicije ili kakvih abnormalni pojavi. Megju te ubrajamo

Volio je kuburit u tuzi i siromaštvu,
ali služit samo svojoj domovini hrvat-
skoj. U seljačkoj se kolibi rodio, na
smrtnoj postelji naredio, da ga mrtva
opet nose daleko od  gospodskog
zagrepskog groblja u ono neokaljano
seljačko u Šestinam.

Sigurno znamo, da se danas Tvoja
duša, velikane, raduje. Ispod tvoje za-
stave upravo se gomilaju borci za sve-
ta prava hrvatskog naroda. leška ku-
šnja novog razdora uklonjena je. Svud
je napredak u Tvojoj pravaškoj stran-
ci. Eno u Banovini, Herceg Bosni,
Dalmaciji; a iz našeg Dubrovnika, tč
hrvatske Atine, gromovito se kliče iz
tisuće grla:

Vječna Ti slava, Amte Starčeviću!

NSA. CNN
Naša borba.

Ima ih, te bi htjeli našemu pokretu
i cijeloj današnjoj borbi udariti osobni
biljeg. Varaju se. Najodlučnije prosvje-
dujemo proti takovom mišljenju; jer
to govorit isto je, što i dvoumit o
našemu patrijotizmu, što i vrstat nas
u kategoriju onih, proti kojima smo
ustali. Kogagod stiglo za to narodno
prokletstvo, nas sigurno neće, jer mi,
ljudi iz puka, nikako nijesmo kadri
počinit toliko zločinstvo, da bismo kraj
ove zbrke pojmova našim osobnim ne-
suglasjima mogli smutit našu već pre-
ko načina smućenu javnost. To pre-
puštamo onim, koji o inadu živu, koji
drže, da su oni i otadžbina jedno te
isto, koji više mrze pojedince, nego li
ljube ukupnost — svoj narod. S toga

PODLISTAK

Pogledi.
— Putne bilješke. —

drugih neplemenitih namjera ? Mogu i one klike, koje ne dadu narodu,
li to reći o sebi naši protivnici ? Pro- da žive svojim životom, koje mu ubi-
išlost nam je dakle čista, a ona nam jaju u svomu začetku svaki slobodniji

ije sad najbolja potpora. Sadašnjosti polet, koje šire nehaj i očaj samo da

se ne stidimo, pače se š njom pono- uzčuvaju netaknute fideikomise svih
simo, jer smo preuzeli na svoja legja mogućih časti i slasti. To su bakcili,
teško i junačko djelo, da se ogledamo koji — nek nam se oprosti — u gnjoju
s ljudima, koji u svojim rukama imaju mogu živjet, a opet ga sami čine. Je-
časti, vlasti, para, a to bogme nijelak dino radikalnom disinfekcijom da se
\posao. U to se uzdamo? U jakost tu što uradit. Kad pak puku pane
[zdrave misli, što ju ovaj ist već čivije | mrena s očiju, srt je licižbjiživa o
\godine neustrašivo propovijeda, za koju vim lijenim trutovima, ovim  podlim,
\se bijemo i za koju nas eto spravnih, osvetljivim klikama. Ustat će nepokva-
\da svaku žrtvu podnesemo. Ideja je reni ljudi bistrih pogleda, čistih čela,
\ono, što čini junaka! preuzet će u svoje ruke narodno vod-
_ Gledajuć samo, što se s nama i oko stvo, da porade za skupni napredak
nas dogagja, kako nas svi noviji po- g osjećanjem i ljubavi ne tražeći nika-
(javi vode mjesto k slobodi k ropstvu kove hvale ni slave, a pratit će ih
\goremu od dosadanjega, kako se na- opći blagaslov i razumijevanje. Oni i
rodne sile troše u tugjinsku službu, kako puk bit će jedno i po mišljenju i po
\se hrvatski interesi žrtvuju svakomu, hoćenju.
stadosmo ispitivati uzroke ovom našem Nego hrvatski narod unesrećen 4e i
zlu. Kad smo ih iznašli, jesmo li ih sa golemom većinom svoga novinstva.
ismjeli prešutat ? Iskreno ćemo priznati, Ono je u rukama klikaškim, te dok u
\stojalo nas je velike duševne borbe jednu ruku pravi najgadniju reklamu
\odlučit se na takav korak, u koštac se plitkim individuima, da ih iznese i uz-
(uhvatit s moćnicima, silnicima, osve- drži na površini, u drugu ruku najpo-
tljivcima, naprtit se svakojakih sumnji- dlije kleveće i širi svakojake pogrde
\čenja; potvora — jer smo mi sve pred- proti čestitim i nesebičnim patrijotima.
\vigjali — ali nas je savijest silila, da To smo na sebi okusili mi, a s nama
\iznesemo pred narod, što se u nama i svi pošteni rodoljubi s ovu i s onu
kuha. Svako daljnje mučanje bilo bi stranu Velebita. | ovo je po narodnu
bilo smrtni narodni grijeh. Ako našim stvar udesno. Posljedica je štampanih
| protivnicima je malo stalo za ovakove pogrda, laži i kleveta, ubijanje svake
\ grijehe, nama jest. volje za rad u narodu, nepouzdanje u
Odmah smo uvidjeli, da je njihov po- bolje dane i u svoje najbolje sinove.
litički rad nesolidan. Kakav on, takvi Neka novina, neka polemika, ali pri-
i uspjesi. Naša gospoda smatraju i da- stojnih, ozbiljnih, koje bistre, pouča-
nas cijelim poslom provesti općinske vaju, osvjedočuju. Tad bi nas i sunce

\i saborske izbore, potpisat kakav pro- malo drukčije grijalo.
"glas ili rezoluciju, namrčit kakav soti-

A što da rečemo 0 našemu tužnom

go kvara, a i oduzimali vriednostnih stvari. | Conte Vitaliana Borromea, osnovatelja po-

A čega nema u tom kraljevskom dvoru ? sjeda na otoku (1620-1690) i poprsje sina
Po mozaicima stupaš prostranim dvoranama Karla lil. i Isabelle d' Adda. Vidiš cieli ži:
urešenim umjetaičkim pokućstvom tako sku- vot sv. Karla urezan u medaljonima kao i

stiše naši austrijski i madžarski gospo- hoćemo, da pokažemo tip parasita na
dari, stići će ih prije ili poslije teška izmučenom narodnom tijelu. Niti joj
narodna osuda, ali opet ne tolika, ko- je stalo do sloge izmegju Hrvata, niti
lika neke naše nesretne domaće ljude. su joj na pameti kakvi idejali, što čo-
«U tugjinu nigda svoga» riječ je, vjeka podižu u više sfere, niti je išta
pa za to mu se može više oprostit, uradila, niti misli uraditi za opće dobro,
nego li svomu. Da, mi prigovaramo ljuta neprijateljica demokratske misli, a
onim, što se nametnuše za vogje, da ipak je puna sebe, nadimlje se, ko da
ne poznadu narodni život u svim svo- će puknut, izvan Dubrovnika prolazi
jim potankostima, da zato više priječe po reklamnoj štampi za patrijotički mo-
njegov razvoj, nego li mu odstranjuju del i t. d. I ovoj mistifikaciji javnosti
razne zaprijeke. Ama ikakav veći u- treba na put stati. Stadosmo pak kao
spjeh nek nam pokažu ti ljudi na e- zastupnici čisto-hrvatske, pravaške, pu-
konomnom polju. Naš seljak, naš rad- čke misli, ne da ikoga rušimo, nego
nik, naš mali obrtnik prepušteni su da otadžbini pomožemo. S uspjesima
samim sebi, te moraju tupo gledat, smo već zadovoljni.
kako im drugi diže ispred nosa koricu |
kruha. A ljudima, koje zove nji- Napadaji na osvjedočenje.
hova štampa u svakom drugom retku
patrijotima, koji imaju oči, a to ne Kad se tu skoro povratio iz našeg Du-
vide, koji se u svojim rukama igraju brovnika urednik spljetskog «Jedinstva», iro-
sa sudbinom domovine, — dužnost "liski je zabilježio u svomu listu, da je
de 9 i 4 čekao u općinskoj kavani, da mu ko dogje
nam zapovijeda doviknuti: Maknite se dat pljuska; Na tomu je «Crvenia: Hrvotikce+
s časti, nedostojni !

s. odgovorila, da su oni skladni ljudi, pa da
Pozabavimo se malo s političkim .. nigda ne prte u onoga, koji .vrši svoj
načelima. Mi. nalazimo naše spasenje, posao. Ovo je živa istina. Nek nam za to
slobodu i jedinstvo Hrvatske, u slozi ne zamjere gospoda, što su nam te njihove
svih Hrvata, naši protivnici u slozi i riječi ostale u pameti, te nam dale povoda,
ljubavi Madžarima, od kojih smo tr- da se s njima malo pozabavimo.
jea : ; Ba i Sto to znači «činit svoj posao», to je u
 pjeli, tpimo + trpjet PO jedino štete. nas svakomu jasno. Čini li ga, ili ne An-
Razne klike, politički lole i mešetari tonije Stražičić, to se nas ne tiče; njemu
markotizuju narod otrovnim sredstvima pajposlije nije ni potreba, da ga ko brani,
piipijevajać ime a4 vlistitoj slabostk 044 će sam to. sešlakše. vradit.. Dakle
bratstvu oružja, slikajuć mu samo jed- svoj posao činit u onoj smisli, u kojoj je
nog dušmana u svojim pravim  boja- te riječi izrekia naša susjeda, znači pravit
ae 6, trgovački posao iz političkog rada. | na
ma, a drugoga u svijetlinu, da se uz- takve ljude oni oko «Crvene» ne napadaju;
mognu što bolje za vrijeme ovakove qg oni to javno izjavljuju. A zašto? Ili im
narodne narkoze okoristit za sebe i takovi ljudi nijesu antipatični kao nama?
svoje nečiste namjere. Ta i riječka re- Kako to? Ljudi, te se bore za iđeju, da
zolucija je to. A kad se sad ljudi po- mogu mirno, nesmućeno gledati protivnike,
peše tamo na stolice, pokazuju se u "* poradi ideje, nego poradi interesa ? Bar

x : i u nama se svako čustvo uznemiri, iz našeg
svojim slikam. Mjesto da kažu : «Na ljudskog dostojanstva se porodi takova mr-
ti, hrvatski narode, što ti obećasmo i nja prema takvim individuima, da bismo
što i ti tražiš», vele: «Evo ti, na- najragje izbrisali takove prodane nesretnike
rode, što mi hoćemo, a ti nećeš». Mye- sa zemaljskog lica. A oni su njima indife-
sto da viknu: «Volja je hrvatskog na- rentni ! Oni po svojoj izjavi ni malo se ne
roda promjena ovih nesnosnih odno- uznemiruju ; može biti, jer se razumiju, jer

i ia a 2 Aiaa. Su od istog zanata, jer su dakle jednaki,
šaja» propovijedaju, e nam jedino : pa se jedan pred drugim opravdava . ...
s Madžarima može biti dobro. Pa da trgovci se sporazumiju.
ti se srce malo ne zaigra pri svoj tuzi, — Sad se mi uslobogjujemo pitat kr. ugar-
kad vidiš u hrvatskom saboru onu sku kliku, nek nam to kroz svoj lični organić
špartansku četu, koja ne dopušta priz- piše: na koga oni mahnito viču i prijete
nanje drugog političkog naroda izvan "4 "4 koga napadaju ? Da ne nasrću na

: one, te «čine.gvoj posao», sami govore, a
hrvatskog, koja ne prepušta zgode, a mi im to vjerujemo, jer smo se na svoje
da ne naglasi sveta prava hrvatskog oči uvjerili, e je to tako. A kad neće na
naroda, kojoj je“ sve ništa, a otadžbi- takove beznačajnike, a tad na koga .će,
na sve?! nego na one, te od politike ne prave trgo-

Nanizasmo dosta toga, a bilo bi još vine? Mi to tako zaključujemo, po onom
koješta, da pokažemo, što nas dijeli. Pisanju i — što je još glavnije — po sa-
A mi cijenimo, da svak uvigja, da to mom njihovom radu. Ali oni, koji neće da

i i « prostituišu svetinje, kao što su narod i o-
nijesu osobnosti, sage zdravo shvaća- tadžbina ; koji ne će, da odatle crpaju ikakve
nje rada za otadžbinsko dobro. Kad koristi, jače se od same takove pomisli
upiremo prstom u dubrovačku kliku, srame; koji uz nesebični rad prinašaju još

 

iar np
dazLUSI, Violi bak

«Zaslužuje ponieti sobom i tu uspome- kardinala Federika, kao maske, odiela, pr-
nu» odvratih — i prislonismo se uz razko- stenje, biskupske znakove i druge predmete.
šni krevet, povrh kojeg stoji svilena zlatom U prizemlju su poređani toliki mramorni

» izvezena nebnica, pod kojom je silni car spomenici, razne umjetnine u kristalu i ko-

Napisao Ante Anić.  pocienim, da je, kako nam je majordomus prvorodjence boromejske kuće i umjetničke snievao o svojim ratnim osnovama. Nema ralu, prehistorička ladja (piroga preistorica)

Do polovine je XVIII. vieka otočić bio
&0l, a Vitaliano ga je Borromeo učinio pra-
vim Armidinim perivojem. Tu se nalazi
maleno selo i razlošni dvor Boromejski,

t galerijama kiparstva i slikarstva naj-
umjetnika. Uza nj se pruža kra-

a bogat svakom vrstom južnog
rašća. Izkrasmo se na kraj. Dr. Antonio
povede nea, da razgledamo dvor. Majordo-
mus, ljubezan i učtiv starac, i njegov sim,
učenik bb škole, povedoše nas naj-
Be da uttutrašnje znamenito-

Imali što je Dr, Antonio bio
divi dobar znanac i tako smo mogli vi

mnoge što. strancima
s oR dže soi oo se

di< 4

|kazao, za dva «tremđ» nudio bogataš Rot- rezbarije oluje na moru (&Procella di ma-
(child bieli list, da na njem napišu svotu, re»). Oko ti neprestano zamjećuje nove u-
|koju hoće, Nu Borromeo ne htjeo prodati. mjetnine jednu do druge. U priestolnoj dvo-
'Tu vidiš silno množtvo slika, od Michelan- rani, gdje su na mramoru razne slikarije,
| gelovih, Leonardovih, Bellinievih i De Sar-| gledaš trofeje raznih vladara, koji posjetiše
tovih do onih Giacoma Palma, Procaccini, | porodicu Borromeo. Dobri naim_je starac po-
Bordone i nekog Zuccatelli —-a tih je mno- kazao i postelje, gdje su spavali maršal
go — koji se mije na nijednu podpisao, Bertier, Principessa di Galles (ova postelja
već bi na dnu naslikao tikvu (tal. Zucca), vriedi 50.000 lira), sarđinski kralj Karlo Fe-
da mu bude omen nomen. Zastupan je i lice i onu, gdje je spavao osvojitelj svieta,
(slikar Bassani, koji, buduć gotovo sliep,| silni Napoleon |. «Tako ju je ostavio Na-
nije na nijednoj slici slikao očiju. poleon, kad je zadnji put ma njoj ležao»,

Veliko je blago tu sakupljeno. Ima čaša reče nam dobroćudni starac. «Bila bi ma-
procienjenih 1000 lira. Medju namještajem "/ifika '), da se i mi malo na nju privali:
cieli je muzej kiparstva. Naći ćeš kipove mo» Krišto će.

 

 

Venere i Vulkana i Proserpine i Plutona i i) Lispa (stvar).

doista sumnje, da je njegova misao i na madjena god. 1884. blizu grada Angera,
tom romantičnom otoku bila zaokupljene model galije mletačke i onaj otoka, izrezan
osvajaličkim ležnjama, jer nekog dana še- u plutu od nekog kuhača, Stotina pozorno-
tajuć se po vrtu bijaše nožićem urezao u sti vriednih predmetd, umjetnina svak& vr-
koru velikog 'stabla lovora rieč: «Batta- sti, susrećeš prolazeć letom velikim odaja-
glia» '), a to malo prije: bitke kod Marenga ma i žališ, što ti vrieme ne dopušta, da ih
god. 1797. To smo stablo vidjeli, a starac potanje razgledaš. A izpred svih tih razkoši,
nam je pokazao mjesto, gdje su bila slova, pred bogatstvom tolikih umjetničkih cjela,
koja su sad pokrivena izraslinom kore. stoji obiteljski grb, jednostavan, ali velik u
«Moj otac govorio mi je, da je on čitao tu | pojimanju njegova značenja. Kruna, a pod
rieče reče nam. U dvoru ima još toliko u. njom rieč «/Humilitas+ ') emblem je boro-
spomena na Napoleona l,, pa še čuvaju i.mejske porodice, koja je dala Italiji toliko
\srebrne čipke, što su služile, kad je kardi+ slavnih ljudi, koja je njegovala znanost i

nal Jesch krunio Napoleona I. U dvorskoj umjetnost i ostavila jednu od najljepših . u-
kapeli nalaziš razne uspomene sv. Karla i spomena u povjesti talijanskog plemstva.
10) Bitka. 1 1) Poniznost. (Slijedi).

+