Br. 104. PIN Gi I Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. ROME ZADANO u oi PRASOM PRASE NTM , . U DUBROVNIKU 9. Marta 1907. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik VLAHO KELEZ / Godina Ill. se više puta tiskaju po 7 Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- Ako bi se ikome dale prilagoditi tovao svoju državu, svoju narodnost navedene riječi, mislimo, da se narod- sa svojom vjerom, ovo je uvjerenje nostima u Ugarskoj ne smiju namije- on baštinio od svojih gjedova; te, kao niti. Narodi, koji ustaju, da se bore što je samoprijegorno ustajao, na po- protiv sile i despotizma iskvarenih po- ziv svoga Cara, da brani granice svoje litičkih elemenata, jer se ne ustručavaju domovine od silovitog neprijatelja ; jed- rabiti najodurnija sredstva, da utamane nako i u poljskom narodu on je svog političkog protivnika — takovi gledao neprijatelja svoje vjere, opojen narodi zaslužuju udivljenje i priznanje principima srednjega .vijeka: vjerske cijelog izobraženog svijeta. Govoriti o intolerancije. Nema govora, poljski je političkoj samovolji i despotizmu u jed- narod od toga mnogo šta pretrpio i nome vijeku, koji je prisustvovao ra- stradao; višekrat svojom krivnjom a sulu despotićnog principa prostrane najvećma krivnjom ruskog vjerskog Rusije, izgleda kao suvišno i neumje- fanatizma. sno. Otrag samo malo vremena, a Kao što se zgagjalo nazad nekoliko vrlo se dobro sjećamo, cijela izobra- -decenija sa poljskim narodom u Ru- žena Evropa sa nekim simpatičnim za- siji, jednaka je sudbina pratila i lrski nosom, pozdravila je borbu mlagjih narod pod zlatnim žezlom ponositog ruskih elemenata, protiv .srednjovječne Albijona. To je sve nekada bilo, hi- autokracije moćnoga ruskoga Impera- storija je svoje stranice zapečatila i tora. | nema sumnje, da su simpatije vremena se promijeniše; a sa vremeni- izobražene Evrope mnogo doprinijele ma, političkim evolucijama i naprednim ustavnoj pobjedi ruskoga naroda, koji duhom prošloga vijeka: Irska izvojšti se danas ponosi sa stečenom slobodom narodnosnu slobodu, a Poljskome na- i parlamentarnom upravom. Koliko se rodu u Rusiji bi dozvoljena sloboda je, onom prigodom, ispisalo po evrop- vjerskih osjećaja, nacijonalnog svog skim novinama, gotovo bi kazao cijela razvitka i napretka. | nema govora, jedna biblioteka, a površnom čovjeku da na tome sustati neće; proniknuti izgledao je kao da nije bilo pod ne- nekim optimističnim duhom, kao da beskim svođom nesretnijeg naroda do gledamo u ne daleku budućnost, kada ruskog naroda. U bitnosti ipak ne bi- će Irska i ruska Poljska postignuti svoju jaše tako. Da je ruski narod, više ili potpunu autonomiju, razumije se, pod manje, kroz razne epohe -- kao što moćnim žezlom slavenskog Imperatora se zbiva i kod drugih izobraženijih i engleskog kralja. Kao što je lIska naroda — pretrpio kojesta od pojedi- bila sretna, jer uz svoje narodne po- nih silnika, to se ne može zanijekati; bornike, sjedao na engleskom ministar- ali ipak u narodnosnim osjećajima, on stvu jedan Gladston; jednako je i polj- je bio toliko slobodan, kao malo koji ski narod presretan bio, jer zasio na narod t. zv. civilizovane Evrope. A to moćno rusko prijestolje miroljubivi i se lako dade razabrati iz cijele ruske plemeniti Nikolaja. Irska i ruska Polj- književnosti prošloga vijeka. | ako je ska imaju pred sobom lijepu budućnost, ruski narod bio stegnut u nekim gra- te kao što je već irski narod, prijatelj- gjanskim pravima, ipak on je uživao ski stisnuo desnicu engleskog naroda; potpunu slobodu svog narodnog raz- nada je, da će i ponositi poljski narod vitka, moguće u većoj mjeri od osta- uvigjavniji postati i u ozbiljnom Rusu lih naroda Evrope. Na ruskim mini- prepoznati krv svoje krvi, kost svoje starskim stolicama sjedao Petar ili Pa- kosti, te zajednički boriti se sa Slo- vao, sjedao je ipak Rus, koji je jed- venskom braćom protiv zajedničkog ne- nako ljubio svoju prostranu Rusiju, prijatelja. kao što ju je znao ljubiti i osamljeni = Ali ima narod, ili bolje ima naroda seljak Uralskih planina. Ne dade se — i to u XX.om vijeku koji trpe tajiti, da je ruska vlada vrlo oštro sa pod presijom najodurnijeg despotizma Poljacima postupala, neka represivna i političke pokvarenosti. Nu potlačeni sredstva, kojim se je ona poslužila, da njihov ponos i vapaj njihovih srdaca, uguši svaki narodnosni pokret polj- kao da ne može doprijeti do moćne skoga naroda, ne dadu se nikako o- Evrope. Ima li nesretnijeg roblja do pravdati, jer ih je rabio Slaven protiv ugarskih narodnosti: robuju tijelom Slavena. Nu, i ako se ne daju oprav- i ako im je slobodan duh, slobodno dati, ipak shvatljiva su i daju se pro- srdce, jer domovina Polonyia i Košuta, tumačiti. Ruski je narod bio listovje- magjarski šovinizam, duh i srdce utuči nemože. Ali ipak, kazao bi, kao da civilizovani svijet, onaj isti svijet, koji je energično ustajao proti patnjama poljskoga naroda, sada kao da se o- kamenio i umukao je do njega ne dopiru muke oko 12 milijuna raznih narodnosti u Ugarskoj. Njihova sud- bina njih ne interesuje, zar možda stoga, jer nijesu podanici ruskoga Cara, već robovi Arpadova koljena i domo- vine jednoga Polonyia! Nu, i ako je iščezao sentimentalizam civilizovane Evrope prema narodnostima u Ugar- skoj, ne iznenagjuje nas, jer nam je poznato, da i nekadanja njezina sućut prema patnjama ruskih Poljaka, nije bila drugo već jedna politička tenden- cija pod sentimentalnom krinkom. Kroz sve ovo zadnje vrijeme, stoprv, u jed- noj francuskoj novini «Le Courrier Europćen» mogli smo čitati razna iz- vješća o brutalnom progonstvu nema- džarskih narodnosti u Ugarskoj, ali ma- gjarski šovinizam nije trpio, da jedan pariški list ustaje na obranu magjarskog bijelog roblja, te mu oduze poštanski debit za Ugarsku i Hrvatsku, razumije se, u ime magjarskog «liberalizma» u XX.om vijeku. Neshvatljivo nam je na- 1 suprot ponašanje nekih - hrvatskih- poli- tičara novoga kursa i jednoga dijela hrvatske žurnalistike. Ako itko, hrvat- ski je narod u prvome redu pozvan, da podigne svoj glas na obranu potla- ičene braće, bilo u hrvatskom i dalma- tinskom saboru, bilo u peštanskom \parlamentu. Kao što je Dalmacija €e-, nergično ustala, da protestuje protiv \ dvadesetgodišnje Hedervaryjeve tiranije u Hrvatskoj; jednako, čitav hrvatski i srpski narod, morao bi ustati na obra- inu potlačenih prava nemagjarskih na- rodnosti Ugarskoj od magjarskog šovinizma i pseudo-liberalizma; danas se već neusugjuju niti progovoriti u prilog nemagjarskih narodnosti. Neke kao da se boje, da im se ne smanje dionice Ungaro-Croate; a nekim je milije prijateljstvo Polonyia i Košuta od sudbine slavenskih naroda u Ugar- skoj. Koji bi bio uzrok ovome nena- danome i glupome pokretu kod hrvat- ske žumnalistike ? Ta, to je danas i po- litičkoj djeci poznato. Novi kurs (a razumijevamo magjarsko prijateljstvo) neke hrvatske novinare, na takav je način elektriziralo, hipnotiziralo, da u svom magnetičnom snu ne vide drugu. sliku već: Polonyi-Košut. Ispovijedamo, nikada se nijesmo nadali, da su Ma- Izrogjeno pokoljenje trpi sramotu despotizma. (hindner). gjari tako okretni i pronicavi političari, kao što su se iskazali prigodom poli tičke alijanse sa hrvatskim narodom. Hrvatski su političari još u hipnotičnom snu, dosljedno, u abnormalnu stanju, da tačno shvate i prosude realnost svoga položaja; nu probude li se, a probuditi će ih, prije ili kasnije, razne političke okolnosti, osvjedočiti će se kakovu su žalostnu ulogu igrali u skla- panju političke alijanse s magjarima, koja ih je potpuno politički razoružala i uništila u hrvatskome narodu svaku inicijativu u korist austrijanskih i ugar- skih Slavena. Odatle i neka žalosna pasivnost nekih hrvatskih politi- čara prema patnjama nemagjarskih narodnosti u Ugarskoj. A to je baš ono, za čim su Magjari težili, ponu- divši maslinovu grančicu preko Fra- na Supila i družine hrvatskome na- rodu. Iz političkog iskustva i povijesti, razabiremo, da se Arpadovo pokoljenje u svakoj prigodi isticalo nepomirljivim neprijateljem slavenske misli, političkog i kulturnog napretka slavenskih naro- da, bilo u monarhiji ili van monarhije. Već ova činjenica, dostatna je bila, da hrvatskim političarima raštvori oba oka pri sklapanju koiekakovih političkih u- govora s vogjama magjarske koalicije. Hrvatski su političari morali se oba- zrijeti ne samo na svoje vlastite inte- rese, već i na interese ostalih Slavena u monarhiji: oni su morali svestrano proučiti, da li politička alijansa sa jed- nim ne slavenskim narodom štetovati će ili koristiti slavenskoj ideji u mo- narhiji. Od svega toga nije bilo ništa, i neki hrvatski političari, pokazaše se 'ovom prigodom lišeni svakog politi- čkog takta i opreznosti. Oni, bez oko- lišanja, žrtvovaše slavenske interese utvornoj simpatiji magjarskih političara prema Hrvatima. Magjarskim političa- rima bila je vrlo dobro poznata ova nestalnost, prevrtljivost i neiskustvo ne- kih hrvatskih političara, ne kažemo pak da je hrvatska politika slične oz- nake uvijek nosila, jer, politika, ili bolje političko shvaćanje: Starčevića i Stross- mayera, Pavlinovića i Klaića, Vojno- novića i Račkoga uz razne megjusobne diferencije, ipak bila je politika umnih i zrelih političara, a kao takova teme- ljila se na nekim političko-matemati- čnim kalkulima i opreznosti; ali njih nestade, zamijeniše ih slabi "političari, politički diletanti, a ovim, kao da su postala zazorna politička načela starijih hrvatskih patrijota. Oni jednim mahom htjedoše uništiti zgradu, koju, samo- prijegor i patrijotizam starih podignu; programe starih zamijeniše programi novih, a buduć nerazdruživ drug mla- dog elementa ambicija i svoja indivi- dualnost, shvatljivo je, kako današnja politika mladog hrvatskog elementa ne temelji se na političkom iskustvu i di- plomatskoj opreznosti. Novi t. zv. kurs hrvatske politike najbolji nam je tome dokaz. Mnogo se govori o uspjesima novoga kursa; nema dvojbe, da pla- stično pisanje nekih rezolucijonaških novina sa ovog gledišta mnoge je op- sjenulo kod hrvatskog naroda, koji se u početku pesimistični iskazivahu pre- ma najnovijoj hrvatskoj evoluciji. Ispo- vijedamo, da je preokret hrvatske po- litike u prvim momentima i nas gotovo ibio elektrizirao; ali kasnije, kad smo tačno proučili i spoznali motive, koji prisiliše magjarske političare, da stupe u dodir sa hrvatskim političarima, povu- kosmo se na stranu, motreći diplomat- sku igru magjarske hipokrizije sa hrvat- skim političarima. Bijaše mas elektrizi- rao novi kurs, jer se nadasmo, da će slavenskoj ideji u našoj monarhiji sva- nuti bolji dani i hrvatskom narodu na- kon dvadesetgodišnje tiranije, da će svanuti sunce bolje budućnosti. Osta- dosmo razočarani. Da, zadnji izbori za hrvatski Sabor izvršeni su slobodnije, nije bilo negdašnje Khuenove presije _ na izbornike, ali ipak izbori su oba- vljeni po starom režimu. Novi hrvatski sabor, nema dvojbe, mnogo šta bijaše obećao hrvatskome narodu, na svim linijama bijahu obećane ustavne refor- me i opće pravo glasa; eto već gotovo godine dana, da je hrvatski sabor na okupu, a ipak je li on izveo i u djelo postavio svoja obećanja, je li on od- govorio nadama, koje je u nj polagao cijeli hrvatski narod. Istina je, da je hrvatski sabor riješio neke sitnice, ve- - limo sitnice, jer od glavnih reforama nema niti govora; ako reformama ne bi se smatrali oni burni i sramotni pri- zori, koji su se u hrvatskoj sabornici odigrali, ili izdajnička i tendencijozna politička izjava polonijevca Supila o bosanskom pitanju. Hrvatski sabor pod- puno nas je razočarao, i negdašnji naš optimizam prema riječkoj rezoluciji iš- ćezao je, a zamijenio ga je najkrutiji pesimizam i razočaranje. Dosadanji rad hrvatskog sabora otkrio nam je jednu žalostnu činjenicu, t. j. nestašicu poli- ,PODLISTAK isao Ante Anić. Prošetasmo se zatim vrtom, koji se u pi- \okolo. Hlapi para pozlaćena sunčanim \je ona naslikala. Razgledavši cio vrt i po- kova 2 sata. Tu se nalaze spomenici Ro-' niev iz njega spomen-cvieća, popesmo se smini-u i Viktoru Emanuelu, kolegij Ros- na terasu, urešenu ogromnim kipovima iz miniev i sjajni ljetnikovac vojvodkinje Eli- grčke i rimske mitologije. Divan je odatle sabete od Genove, majke kraljice Marga- vidik, Puče ti pogled na sve dražesti na- rite, Parobrodom «Sempione» povratismo se u Aronu. Vlakom krenusmo put Sesto ramidalnom obliku diže uz dvor preobilan sjajem, dok se nebo odsieva u jezeru i o- "svakovrstnim i riedkim stabaljem, od «La. gleda u njegovoj bistrini. Koji li nepomu- urus Camphora» (usadjeno god. 1820.), ćeni mir u velebnoj svečanosti naravi! Na najvećeg ove vrsti u Evropi, pa sve do ja. vrh terase leprša porodični modro-civeni I «Thea viridis», Prolazeći vrtom | barjak. Pozdravivši se sa ljubeznim starcem, u zahladju kontesu sa svojom | podjosmo na gospodski doručak, što ga Dr. djecom, a bijaše došla toga dana iz Milana. Anna contessa Leonardi mlada Antonio dao prirediti. Hotio je, da okusimo i «trota», ribu iz jezera, koju i bogati sto- lovi žele. Izpisavši nekoliko razglednica, a Kristo, razumieva se, cio snop, rađi čega je , uviek nosio crnilo u džepu, jer mu se o- lovkom ne smieš ni podpisati na njih, po- vede nas Dr. Antonio ladjom, da se prove- po jezeru. Uputismo se put gradića Na «Isola dei Pescatori» ribari iz- mrežu. U Stresi se zaustavismo ka- Calende, što se nalazi na obali rieke Tici- \no, gdje ova izlazi iz jegera. Kočija nas če- kala, te se uputismo k gospodskom dvoru jezera Lugano, da zasladi družtvo. Tako smo u živahnu razgovoru sproveli vrieme, koje ostavlja u pameti nezaboravne uspomene. O mnogočem se razgovarasmo preko obje: da. Gospoda nas najradije izpitivala o na- šim stvarima. Don Niko, političar, s pono som im je tumačio hrvatsko državno pravo i našu borbu s tolikim neprijateljima. Filo- log se Kristo radije upuštao u tumačenje \porodice Ingegnoli, Kroz ukusni perivoj u- našeg jezika, od kojeg je Cavaliere Paolo \djosmo u bogato urešenu dvoranu, gdje znao nekoliko rieči. Don Nikovo prezime nas primi, mnogobrojna porodica, koja bi- nije mogla gospodjica kćerka Cavaliere jaše došla tamo iz Milana, da nas počasti. Francesca nikako da izgovori uza svu našu Upoznavši se sa ljubeznim družtvom, izi- pomoć. | poslie, kad se podigla iza stola, \djosmo do obale rieke, da vidimo, koliko uzalud je, ponavljajuć ga u sebi, kušala, je mladi sinčić domaćina ulovio toga dana|da uspije. Veselo je tekao družtveni razgo- (riba. Signore i signmorine ') smijale se od vor, Razgovarasmo se i o Crnojgori, o kra- srca, kad je Cavaliere pokazao u košiću ljici Jeleni, o knjazu Nikoli, o Srbiji i o 8:6. ribica. To mu je bio lov toga dana. mnogočem drugom. Pitahu nas i o pokretu Za objeda bilo sve veselo i živo. Ugodni g Hrvatskoj predlanjske godine, koji bijaše su bili ti časovi, Bijaše došao i prijatelj sa i do njih odjeknuo. Rado su nas o svemu | 1) Gospodje i gospodjice. \izpitivali i zanimanjem su nas slušali. Kad iji o it tik . \: sam im spomenuo pokušaj, koji je smierao na to, da se uzpostave simpatije izmedju talijanskog i hrvatskog naroda putem Ricci- otta Garibaldi, razumio sam, da oni malo drže do Garibaldieve moći, dočim im se svidjalo publicističko pregnuće, kojim se kuša, da se razbiju predsude u Italiji o nama. Tako smo se zabavljali razgovorom, dok su miadići i djevojčice postrance igrali neke družtvene igre i razdragano se smijali. Napokon dodje vrieme odlazka. Cielo nas družtvo izprati do izlaza iz parka. Opros- tismo se najsrdačnije sa ljubeznom gospodom \i udjosmo u kočiju skupa s D.rom Antoniom \i sinom Cavaliere Francesca, koji nas do- pratiše do željezničke stanice. U 11 sati “krenusmo put Milana noseći sobom nezabo- \ ravne uspomene. Cielu sam noć snievao o Isola Bella, o Sesto Calende i ugodnim doživljajima toga dana. (Slijedi).