Br. 106.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i četvrt godine  surazinjerno; za inozemstvo = godišnje K & — Ko

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatrs se da je predbrojen i za došasto
polugodište.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STO3! 10 P
Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ

 

 

 

. 2 .. . + .
Željeznička sveza Dalmacije s Hrvatskom i Magjari.

Nema govora, da program akcije za po-
boljšanje enonomičkih prilika Dalmacije, u-
zrujao je smušene duhove rezolucijonaških
patrijota u Dalmaciji. Frano Supilo, taj hr-
vatski Don Kišote i dubrovački Sancho
Panza ostadoše kao poraženi pred katego-
ričnom izjavom namjesnika Nardelli, da:
željeznički spoj Dalmacije preko Hrvatske
sa Monarhijom biva ometen i onemogu-
ćivan od Ugarske. Vladina izjava preko
Nardellija nas nije iznenadila, jer nam je iz
prošlosti i iskustva poznato, da magjarski
šovinizam nije poznavao nikakovih interesa,
ako se nijesu istovjetovali sa magjarskom
nacijonalnom idejom. Narodnosno pitanje u
Ugarskoj najbolje nas je utvrdilo u shvaća- |
nju velike liberalnosti Franje Košuta, Apo-
nya i cijelog Arpadova pokoljenja. Nitko
svijesan nije smio posumnjati o ispravnosti
onako kategorične izjave dalmatinskog Na-
mjesnika, jer onakove izjave me daje jedna
vlada o drugoj vladi, ako se ne temelje'|
na potpunoj ispravnosti. To je ono, što je
naše rezolucijonaše s ove i s one strane,
Velebita gmelo, i mozak pomutilo, a Frana
Supila natjeralo, da obigrava predsoblja pe-
štanskih ministara, e da bi mogao javiti ra-
zočaranom hrvatskome narodu kako aus-:
trijska vlada laže, svaljujuć krivnju na ma-
gjarsku vladu, koja da je spremna uvijek i
mirabile dictu na svoje troškove Dalmaciju
sa željeznicom spojiti. Kakovu ulogu u ovo-
me pitanju igra Frano Supilo, teško bi ju
bilo označiti — dok nas istodobno pobu-
gjuje na smijeh samoprijegorni rad i patri-
jotizam hrvatskoga -Don -Kišote, s druge
strane u nami pobugjuje sažaljenje, gleda-
juć svojim očima na kakav smiješni način
lukavi magjarski političari izigravaju i ru-
glu izvrgavaju neiskusnog Supila, kao da
se radi o Hugovom sakrestanu u «Notre
Dame de Paris». | Frano Supilo bio je izi-
gran, ali na takav način, kao malo koji
drugi političar. Zar nije hrvatski oberban
aranžiran od magjarskih šovena, ne bi li
hrvatski narod mogao uvjeriti o iskrenim
magjarskim simpatijama, otvoreno javio arbi
et orbi, da će glavom Franjo Košut demen-
tirati tobožnje podvale austrijske vlade i
namjesnika Narđellija, da se Ugarska opire
željezničkoj svezi Dalmacije sa Monarhijom.
A u istinu, što je na stvari ? Samo opsje-
njivanje. — U sjednici magnatske kuće po-
dnio je bio zastupnik Juraj Tomičić slije-
deću interpelaciju na ministra Košuta: «S$a-
država li program Vaše Preuzvišenosti, iz-
ragjen za proširenje željezničke mreže, ta-
kogjer i izgradnju željezničkog spoja izme-
gju Hrvatske i Dalmacije», Na ovu je in-
terpelaciju, po nalogu ministra trgovine, od-
govorio državni tajnik Szterenyi i to na o-
vaj cinički način: «$ ugarskoga stanovišta
nema ova željeznica u gospodarskom i u
prometno-političkom pogledu  nikakovog
značenja. Značenje imade u stanovitom ob-
ziru za Hrvatsku, jer presjeca područje,_koje

PODLISTAK
Pogledi.

nema željeznice. Od velike znamenitosti bila da čuje. Razumije se, trebovalo je cijelu
bi za Dalmaciju, za koju zemlju, kako je stvar tako udesiti, opsjenuti prostotu hrvat:
poznato (!!) ugarska vlada goji najtoplije skih političara sa prijateljskim frazama i
simpalije(!!) i čiji spoj sa unutarnjošću je voljna stvar prekazat kao da je Austrija svemu kri-
sa svoje strane provesti i uz žrtve, maravno va. Magjari su postavili takove kondicije
u tom slučaju, ako se one pričine u go- Austriji za izgradnju ove željeznice, za koje
spodarsko-političkom pogledu motivirane, su već unaprijed znali, da ih bečka vlada
t. j. ako bi ova željeznica bila spojena sa me može prihvatiti. Da, magjari rastrubiše,
stanovitim probitcima za gospodarske in- da su spremni žrtvovati (sic!) 70 milijona
terese Ugarske. Izgradnju ove željeznice za ovu željeznicu, ako Austrija žrtvuje ka-
potaknuo je zajednički. ministar rata i os- kovih 400 milijona u magjarske interese.
novu je toplo/podupirala austrijska vlada. Znali su oni vrlo dobro, da će ovakove u-
Ali usuprot tome Ugarska traži, buduć je vjete Austrija odbiti, a oni, da će postignuti
izgradnja željeznice skopčana s velikim žr- svoj cilj, t. j. onemogućiti svezu Dalmacije
tvama, da austrijska vlada pristane na protu- sa Hrvatskom; koja bi sa trgovačkog gle-
predloge ugarske vlađe, koji se tiču že- dišta štetovala Rijeci. Ovaj je manevar ja-
ljeznica, a koji doduše nijesu u savezu san, a shvatile su ga i neke rezolucijonaš-
s ovom željeznicom i odnose se na druga ke novine. | Frano Supilo pobojao se, ne za
područja... Visoka kuća jamačno će odo- | hrvatske interese, koje je već odavna u kut
briti, da se ne upustim" (zašto ?) u potan- metnuo, već za svoje interese i za svoj po-
kosti pregovora. Ipak mogu u ime g. mi- ložaj. Nije mu bilo nepoznato negodovanje,
nistra trgovine izjaviti, da7neće ugarska via- koje je prouzročila izjava državnog tajnika
da osnovi sa svoje strane stavljati nikako- o ovom pitanju u peštanskom saboru. Trebo-
vih zapreka u koliko Austrija bude udo- valo ju jena svaki način ublažiti ili izvrnuti.
voljila u Ugarskoj stavljenim rekompen- Teodor Batthyany na 14. o. mj. upravi
zacijama (Hic te volebam!)». Izjava držav- na presjedništvo Hrvatske Stranke u Dal-
nog tajnika Szterenyi-a ne samo, da nije maciju slijedeći brzojav: — Parlai col mi-
opovrgla tvrdnju austrijske vlade, preko na- mistro Kossuth relativamente alla ferrovia
mjesnika Narđellija: da Ugarska pravi za- per Dalmazia e posso assicurarla che I as-
preke hrvatsko-dalmatinskoj željeznici; već serzione del luogotenente Nardelli, come
iz nje razabiremo, da magjari ne priznaju |se i/ governo austriaco non awvesse potuto
drugih interesa izvan magjarskih, a hrvatski ottenere il consenso dell' Ungheria alla co-
narod postignuti će samo ono, što bude u struzione di detta ferrovia, e assolutamente
prilog i magjarskim interesima. | baš stoga priva di fondamento. La wverita & che il
ne možemo dobiti željezničku svezu, jer govwerno umgherese & pronto a fare la fer-
ova memaza Magjare nikakovog prometno- rovia, appena € Austria fara il suo dovere
političkog značenja! Šio na sve ovo vele rispetto I Ungheria nelle questioni ferro-
patrijoti riječke rezolucije i Frano Supilo ? viarie che interessano fortamente anche la
Ako se ovom prigodom hrvatski političari Croazia, e # Unghenia & pronta ga spen-
nijesu osvjedočili o magjarskoj hipokriziji dere oltre settanta milioni per la ferrovia
i šovinizmu, tad treba ispovigjeti, da je na- Croazia-Dalmazia, mentre I Austria non
rodni ponos kod hrvatskih političara nisko ha mai offerto un soldo per ća međesima.
spao. Izjava magjarskog ministarstva, uza- Najprije nastaje pitanjč čemu brzojav grofa
lud tajiti, dala je teški udarac riječkoj rezo- Batthyany-a nakon onako jasne i intere-
luciji. Zar polonijevci oko «Novog Lista» i santne izjave državnog tajnika, u ime Ko-
medinijevci oko «Crv. Hrv.» ne izjaviše, da šutovo, u magnatskoj kući. Košut je progo-
se riječka rezolucija temelji na megjusob- vorio kao ministar kroz usta svoga tajnika,
nom potpomaganju interesa magjarskog i zašto se odazivlje kroz vcatthyany-eva usta
hrvatskog naroda? Ako magjari, tobožnji hrvatskome narodu. Kome da vjerujemo, ili
iskreni prijatelji hrvatskog naroda, kad se Košutu ili magjarskom grofu. Kada bi se
radi o vitalnim pitanjima hrvatskog naroda, brzojav Batthyany-ev slagao sa Košutovom
traže od Austrije rekompenzaciju da udovolje izjavom u saboru, bilo bi suvišno na nj se
Hrvatima; pilamo, od kakove koristi može i osvrtati; ali u onome se brzojavu opa-
biti novi hrvatski kurs hašemu narodu? žaju mnoge opreke i kontradikcije sa mini-
Zar magjari, drugom prigodom uijesu | starskom izjavom u saboru o istome pred-
mogli od Austrije tražiti da udovolji nji- metu. Nema govora, Batlhyany je brzojavio
hovim zahtjevima; već te zahtjeve tre- dubrovačkome načelniku savjetovan od Su-
bovalo je baš istaknuti u pitanju željez- pila, za opsjenuti prostotu nekih hrvatskih
ničkog spoja Dalmacije sa Hrvatskom ? političara. Kazali smo, da opstoji kontradik-
Zar tako radi iskren prijatelj sa prijateljem, cija izmegju vladine izjave u peštanskom
saveznik sa saveznikom ? Magjari su pro- saboru i brzojava magjarskog grofa.
tivni našoj svezi sa Hrvatskom, je:_se to Državni tajnik Szterenyi u ime Košutovo
kosi sa njihovim trgovačkim interesima. Oni izrekao je u parlamentu tekstualno ove ri-
znaju vrlo dobro, da bi nastala utakmica ječi: Izgradnju ove željeznice potaknuo je
izmegju Rijeke i dalmatinskih luka — ato ministar rata, a osnovu toplo podupire
je baš ono o čem magjarski šovinizam neće austrijska vlada.
ina pr. mnogo crkava u vanjštini sjajnih, a menitosti njegove. Ta on je za 36 godina
golih u unutrašnjosti i protivno. bio sluga kod certosina, a sad je jedan od
Stupismo unutra. Ostadoh zapanjen i ne Čuvara tog spomenika, koji je u vladinim
— Putne bilješke. — opazih mi čuvare, koji najednom stanu do rukama. Zabljeskuje te sjaj ogromne bazi-
: itebe, da ti oduzmu štap i sačuvaju ga do like, pa ne znaš, gdje da se okom zaustaviš,
Napisao Amte Anić. = oovratka, da ne bi pokvario one sjajne mo- Nu ipak u svemu tomu sjaju fali glavno
Prepuni mnogobrojnih predočaba sa iz-| zaike, po kojim imaš da stupaš, te se steru obilježje hrama božjega, nema žižka sviet-
ložbe i s drugih znamenitosti, što su nam pred tobom kao šledjeni stalagmiti, što se njaka, koji ti izpunja dušu tajnama vječnim,
% tih dana u pamet utisle, stupismo kroz|pred svjetlošću raznobojno odrazuju. Pre- već ti se čini, da davni dusi izginulih mo-
svodovlje samostanskih vrata u dvorište, iz. pun sam bio utisaka s raznih pogleda tih naha turobno šapću kroz one mramorne
plativ činovniku dužnu taksu. Pred tobom dana, ali mi se tog časa učinilo, kao da arkade, dok vidiš u jednoj luži na galeri-
se diže ogromna bazilika i kaže ti svoje nigda niesam vidio kakova djela umjetnosti, jama, kako je starac certosin duge, siede
pročelje urešeno sa 72 kipa, što ne odgo- kao da je njezina knjiga stala tvrdo zape- brade, nadvio glavu, pak te gleda. | bilo je
vara nikakovom stilu. Uzrok je tomu, što/čaćena pred mojim pogledima. Kao da se tako. Ali je to bila samo slika, e bi re-
je bilo uredjivano u raznim dobama pod niesam usudio mapried stupiti, jer mi se kao, da je živa osoba starca monaha.
utiskom različitih umjetničkih struja. To se!|pričinilo, da ću, ako se krenem, pokvariti Veliki je doista sjaj bogatstva toga hta-
opaža i na drugim crkvama u Italiji. Na-|te dragocienosti. Neopisivi osjećaj udivlje- ma. Pada mi na pamet hram jeruzolimski,
ravno, da se tako bogati spomenici niesu nja — i drugo ništa — oćutio sam toga u čiji su ures Židovi bili sasuli 600 tona'
od jednom podići, već su se dugo časa. Kristo glasno zaviče : «Divno!» —a taj zlata. Kad kažem, da je u antipendijima.
usavršivali i uredjivali. Bogatstvo! mu se uzklik izvinuo neodoljivom snagom, oltara Certose u mramoru umetnuto sjajnih
pročelja zasluživalo je neodvisan od volje. dragulja, rečeno je dosta o toj razkoši. A
nam do. Izpod. težkog svoda od olova, kojim je kakove umjetnine ne leže u tom divnom
da ulje-|crkva pokrivena, po onim sjajnim pločama, hramu ? U slonovoj kosti urezan je vas stari.
ovakovo, kojima se prelieva sunčana zraka ljetnog i novi zavjet. Četrdeset je godina to radio
nutrašnjost», Kristo sunca, međj mramorjem stupova i oltara, neki fiorentinac. Pred grobom Visconti ima
ipak se lahko možeš prevariti, kad bi vodi nas starac ciceron, da nam povieda o slika od 300 godina, rek bi istom naslika.
mišljenja. Vidjet ćeš slavi drevnog rama, da nam tumači zna-/nih. A kakovih divnih djela skulpture ne |

 

U DUBROVNIKU 23. Marta 1907.

PM O

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. (5

 

Godina Ill.

 

pisma, GOpiši

ARA
se

kirani ne primaju

 

i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Batihyany nasuprot brzojavlja: £' Austria
non ha mai offerto un solGio per la mede-
sima. L' Austria non si diede neppure la
pena di rispondere fin dailo scarso luglio
alla nota ungherese.

Szeterenvi je izjavio: Ugarska traži, da
Austrija pristane na protupredloge ugarske
vlade, koji nijesu u savezu s ovom željez-
nicom, odnose se na druga područja, gdje
se radi o ugarskim gospodarsko-potitič-
kim interesima.

Batthyany brzojavlja: // governo unghe-
rese č pronto a fare la ferrovia, appena
7 Austria fard il suo dovere rispetto I Un-
gheria nelle questioni ferroviarie che inte-
ressano fortemente anche la Croazia.
Upalo nam je u oko, da dok državni tajnik
apodiktično tvrdi, da se rekompezacije tiču
političkih magjarskih interesa, dotle grof
Batthyany tvrdi, da su. one u interesu same
Hrvatske. Sjegurno je magjarski grof isto-
vjetovao hrvatske interese u imagjarskim in-
teresima. Nu ipak ne shvaćamo, zašto Bat-
thyany nije nam spomenuo, koji bi mogli
biti ti hrvatski interesi u tobožnjim rekom-
penzacijama sa strane Austrije. Zašto ih je
on mimoišao ? Svakako državni je tajnik
mudrije urađio, kada ih u magjarskom par-
lamentu nije niti spomenuo. Ali ako se uzme
u obzir mogućnost, o kojoj smo više nego
sjegurni, da je Batthyany onaj brzojav u-
pravio dubrovačkome načelniku, po savjetu
kakovog hrvatskog polonyjevca, shvatljivo
je, zašto se umetnulo u ime Hrvatske u o-
nim kompenzacijama sa strane Austrije. Za
odstraniti ogorčenje, koje je nastalo nakon
izjave državnog tajnika Sztereny-a, trebo-
valo je uvjeriti hrvatski narod da one kom-
penzacije idu na korist saine Hrvatske.

Svaki onaj, koji je, pa bilo i površno
pročitao Batthyany-ev brzojav i usporedio
ga sa izjavom državnog tajnika, Szetereny-a,
biti će se odmah osvjedočio o prostom i
lukavom manevru magjarskih političara, koji
se znaju upravo diplomatski šaliti sa hrvat-
skim interesima i hrvatskim narodom.

Hrvatski će narod vjerovati riječima grofa
Batthyauy-a, t. j. da Ugarska ne pravi za-
prijeka  dalmatinsko-hrvatskoj željeznici,
stoprv onda: kada Ugarska (ta tobožnja
prijateljica i saveznica Hrvatske) odustane,
ovom prigodom, od traženih kompenza-
cija sa strane Austrije, a slobodno neka
ih zatraži drugom prigodom, gdje ne
može štetovati hrvatskim interesima.
Beati simplices in regno coecorum !!!

 

Non-diplomaticus —
Historija — Rabar.
Non-diplomaticus, taj accompli-
sched scholars «Crvene Hrvatske»
opet se javio u br. 17. spomenutog
lista, da pobije  Diplomaticusa, koji
mu je čisto kazao, da se ne upušta u
raspravljanje o jednom predmetu, koga

krije Certosa ? Ona je rek bi bila «/ a/be-
ro di cuccagna» umjetnosti. Ponajbolji sli-
kari ltalije takmili se, da urese taj krasni
spomenik. Borgognone, Perugino, Storer iz-
medju tolikih drugih zastupaju slikarstvo,
a Alessi, Fontana, Semini, Solari kiparstvo,
pored velikog broja ostalih. A tko bi na-
brojio sve krasote tog veličanstvenog hra-
ma? Zar ti vrieme od nekoliko sati može
biti dostatno za razgledanje ? Nema iu jed-
nog i najmanjeg prostora, a da sije izpu-
njen kakovom umjetničkom vriednošću. 14
oltara bogatih slikarijama, afreskima, kipo-
vima, palijima, relievima i mozaicima, dra-
gim kamenjem posutim, okruženo sve to
od najiinijeg mramora, dok slike «remais
sance» davaju svemu tomu zamjerni sklad.
I dok je u arhitektonskom organizmu ostao
poštovan značaj sredovječne gradnje, zna-
menit je utjecaj «preporoda» u svim ostalim
umjetninama. Tu se lahko opaža taj pre-
okret i razlika ti dvaju umjetničkih struja
upada odmah u oko.

Obadjosmo redom sve djelove crkve, Sta-
rac ciceron bio uztrpljiv, pa rado čekao
moje bilježke. Kristo se zanimao prepisiva-
njem alorizama i latinskih nadpisa. Ta on

 

ni najmanje ne poznaje. Mora, da je
ovo vrlo oštro djelovalo na osjetljivost
g. non-diplomaticusa, profesora histo-
rije, kada se uzrujan uhvatio za pero,
da napiše slijedeće redke: «A da, mi
njega (t. j. Diplomaticusa) ne pobi-
smo, nego povjest».

Po svoj prilici profesor historije
istovjetovao je svoju mršavu spoznaju
sa historijom. A kakova je njegova
spoznaja, suvišno bi bilo o tom govo-
riti. Povjestnica za izobražena i učena
čovjeka jest magistra vitae, ali za

- čovjeka superticijalne kulture, žao nam

je, da megju takove ubrajamo i non-
diplomaticusa, ona je samo lux in te-
nebris. G. profesor historije, sjegurno
umišlja, da uvijek pred sobom imade
učenike četvrtog gimnazijalnog razreda,
koji se mogu donekle zadovoljiti i

'sa samim Rabarom. Ali ovaj se je put

morao osvjedočiti, da spoznaja samog
Rabara nije dostatna za upustiti se u
neke polemike historično-političke na-
ravi. Izgleda vrlo smiona, za ne kazati
oštrije, tvrdnja non-diplomaticusa: da
smo ga mi na Rabara uputili.
Nije nam nakana dalje se prepirati sa
čovjekom, koji nema niti pojma o ar-
gumentu o kome bi htjeo raspravljati;
ali, da dokažemo smionost navedenih
non-diplomaticusovih riječi kao da to-
bože nije imao pred sobom rastvorena
Rabara, kada se trudio na naše članke
odgovarati, iznašamo  paralelku izmegju
Rabara i non-diplomaticusa :

Non-diplomaticus u članku «Falsi-
fikovanje historije» piše: «Umni Cavo-
ur.. sklapa u Plombieresu s Napole-
onom ugovor: Udružene francusko-
talijanske čete pročistiće austrijske or-
love iz Lombardije i Mletačke, a te će
se dvije pokrajine sajediniti sa Sarde-
nijom. Francuska će pak za svoj rad
dobiti Savoju i Nizzu».

Rabar na str. 297.: «Napoleon Ca-
voura pozva u kupalište Plombieres
te se tude ustmeno dogovori kako i
uz koje uslove će austrijance protjerati
iz Italije. Cavow se obveza, da će za
Lombardiju i Veneciju Francuskoj us-
tupiti Savoju, za Parmu i Modenu, ako
li i ove dobije Sardenija, obeća dati
Francuskoj Nizzu».

Non-diplomaticus piše: «Snovima
željeznog kancelara na putu je Austrija.
Pruska će za to sklopiti savez obrane
i navale s Italijom, a zatim će navije-

je profesor klasičnih nauka! Don Niko je
neprestano progonio talijansku vladu, što
ne povrati certosinima ono, što je njihovo
i time stavljao, u nepriliku dobrog starca,
koji bi se nerado nekako smiešio, slažući
ramenima, kao da hoće da kaže: «E, da
sam ja gospodar! Ali nemujte me napasto-
vati, jer sam u vladinoj službi, a treba ži-
vjeti» !

Pogledasmo staru sakristiju. Tu se čuva
veliko pšenično zrno u zubu potočnog ko-
nja, urešeno sa preko tri stotine basrelieva
i manjih kipova, što je nekoć služilo kao
svetoshranište velikog oltara, Djelo je to
fiorentinca Baldasara degli Embriachi, Uz-
visite ttibune veličanstvenog kora — djelo
Bartolomea de' Polli — sa krasnim rezba-
rijama, slikarije Bo ove,  bronzani
obeliski Anibala Fontane, prebogati basre-
lievi Stefana da Sesto, prenašaju te u ono
uminulo doba, kad 'no su certosini pjevali
slavu Bogu, pa kao da tim velebnim pro-
storom šapuću još dusi nestalih monaha
Davidove psalme.

. (Slijedi).

+