107. Br. U DUBROVNIKU 30. Marta 1907. i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po ===a=====m | Ii L godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto Čestito vam uskrsenje! sz Računi bez krčmera. ' GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. U IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRAMA GAENA KRMA Godina lil. M Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. iii iči Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi kirani ne primaju se — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Nnijanem=== govorfti. Hrvatska ima po ovome za- mili značajno nadime, mladomagjarona, konu apsolutno pravo, da aktivno su- svoj plan vanrednom nekom vještinom Sutra se slavi pomen onog dana, Nagodbeni pregovori izmegju Au- djeluje na sve rasprave vrhu budućno- udesili, u doba kritičnog spomenutog kad je tmina raspršena, smrt svladana, ' svjetlo pobjedilo. Uskrsao je ! Jest, uskrsao je božanski učitelj o- naj siromašni, prezreni, mučeni Jezus nazaretski. Čovječanstvo je spaseno ! Uzvišena njegova nauka ostala je, da obuzda naduta, silna, tirana, da bude melem tužnom, poniženom, izrabljenom. Vječnoj Pravdi ne može se niko ukloniti. Veselimo se! Ali ovaj dan ne može, da progje, a da mam se svrati oko na čovječan- stvo i na Hrvatsku. E da je rod ljudski prožet dobro shvaćenom naukom Uskrsnuloga, zai- sta bi današnje društveno stanje bilo mnogo povoljnije, bilo bi dapače ta- uspjeha. Samo onda kad bi ona svu Kako se ima ovo protumačiti ? kovo, kakovo se danas smatra nedo- strije i Ugarske, koji su se izjalovili, imadu se još jedan put preduzeti, kako javljaju austrijske službene vijesti. Za koju svrhu ? Jer nekoliko sedmica kašnje možda bi Austrijska Vlada mogla biti snažnija, Košutovci uvigjeniji (pametniji) a We- kerle popustljiviji. Ovo su sve iluzije. Sa spremom, kojom nije opskrbljena austrijska vlada, ona će svegi podleći, ma kakogod ispalo riješenje, ako se zastupnici ove pole monarhije ne o- brane novim do sada neuporabljenim oružjem. Naravno, kako stvari stoje, u istinu ima Austrija ,u ruci još mnogo adulta, da, ako bi jedino pazila na svoju dobit, ne bi se mogla bojati ne- slaboću zabacila, mogla bi utvrditi svoj \sti Monarhije ili u protivnom slučaju, pregovora izmegju cis. i translitave. A ida ne može biti silovana, pripoznati taj se sastoji uvijek majstorski iznašati \stanje stvari, koje su nastale uslijed nova pitanja, koja po sebi iziskuju \ovih dogovora. Tako ostaje stvari i prešno neko riješenje. Ovim vazda \n& drugovačije. Pred nekoliko vremena ponovnim pokušajima da se stvari za- | spomenuo je Barun Morsey u austrij- bašure i produlje, dostiglo se je da ica parlamentu, kad se je raspra-\je zemlja omlitavila, jer ista radišna \vljalo o tome da Austrija ima još jedno Starčevićeva stranka pokazala se je \sredstvo u pričuvi protiv Ugarske. nedoraslom (?? naša opaska) tako da \ Ugarskoj su dakle poznata prava se faktično nije od nijedne stranke \Hrvatske, Austriji takogjer, a ipak mi- pokušalo, te tako važna i goruća pi- \moilaze Hrvatsku kod raznih raspra- tanja uzeti u pretres. A javnost? Je- \vljanja. dino se Zagrebačko «Hrvatstvo» sa Zna se, da ovim načinom ne može predmetom bavi, te nastoji da se o \se ništa zaključiti što bi moglo zako- tome počme raspravljati, ali na žalost inodavno prisiliti Hrvatsku, ali ipak sa posve negativnim resultatom. Cijela se vode dalje pregovori bez Hrvatske. stvar čini utisak da je zemlja posve \očoravila. Nepobitno sadašnja perioda Ugarska može samo jedno kazati: spada megju najžalosnije, od onih koje stiživim idejalom. Doduše plemenita položaj. Na jedan faktor se nije do da je Hrvatska već time sudjelovala je teško iskušana Hrvatska do sad pre- nauka, da smo svi braća, riješila nas sada pazilo, kadkada i vlastilom kriv- zakonito, da se postigne jedan rezul- trpjela. robova, parija i helota, ali do kraja ne njom, koji je pozvan da dogovoru su- tat, kad su Ugarski zastupnici iz za- Ako se u opće o nekoj akciji može razumjena mogla je te nepodopštine djeljuje. To je po svoj zakonskoj po- jedničkog Ministarstva (t. j. Ugarskog govoriti, ta sastoji u izaslanstvu jedne nadomjestit drugim ; one sredovječna bića, od prava slabo ili bolje nikako zaštićena, na one gle- bae adscriptos, vezane uz grudu kme- Hrvatske od godine 1868., koja je bila koniti. te. Danas, kad se na kršćansku nauku. na vidjelo već vigjeniji političari. $. 4. Nagodbe izmegju Ugarske i sankcijonirana i na 18 novembra, pu- - mislimo na ziciji, Hrvatska, čiju važnost su iznijeli i Hrvatskog) odregjeni, i da ovi u- deputacije u Peštu. Zastupnici grof spjesi moraju biti ratifizirani od ugar- Kulmer i Medaković i — last not skog i hrvatskog sabora za postati za- least Supilo, odoše preke Drave u obećanu zemlju, dugočasili su u Svaki, pa i najprostiji čovjek, koji predsobljima i u uredima i ministar- najviše napada, povraća se opet staro | blicirana u saboru Hrvatske, glasi: «Kra- tek nešto misli, znati će ovo značenje|stvima, te se povratiše praznih ruku. ropstvo i kmetstvo, povraćaju se opet!ljevine Hrvatska, Slavonija i Dalma- prosuditi u pravom smislu. Druga je A sve se je to dogodilo u zgodi, oni sbezpravnici u formi proletarijata cija pripoznaju zakonski članak XII. stvar za Austriju, koja u takovom slu-|kad su Hrvati imali u rukama najbolje izrabljenog od kapitala. snut ? Ovako se pitaju u sebi mnogi Krune i ostalim zemljama njegovog, čestiti patrijoti. Težak je odgovor. On Veličanstva, kao i one stvari, koje ni- se ne može dat tako lako, jer nijesmo jesu baš zajedničke ali ipak imadu se. nadahnuti proročanskim duhom, da riješiti na podlozi zajedničkog spora- znamo, hoćemo li mi, Hrvati, bit vaz- zumljenja, kao i način njihovog riješe- da isti, jer sva sreća domovinska stoji |nja; takogjer pripoznavaju, da odluke do nas. Nade ipak ne smijemo gubit. koje su nastale, usljed ove se osobito Očajanje je znak nemoći, a junak, hoće zakonski članci XIV., XV. i XVI. god. li da pobijedi, mora stupat u borbu '67, za njih su valjani i obavezatni, s pouzdanjem u svoje sile i u svetost ideje, koju zastupa. Ko se bije bez, vjere u pravednu stvar, propada. Vje- rovanje dakle u uskrsnuće svoje otad- žbine bitni je uvjet za samo uskrsnuće, jer ono nas jedino može nagnat na herojička djela. Moleći za uskrs paćenog čovjećan- stva i mile Hrvatske, nazivljemo svim našim prijateljima : Sretan vam bio Uskrs ! i PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. Kad si obišao cielu crkvu uzduž i po-' prieko i vidio novu sakristiju sa umjetnič. kim slikarijama na koralnim knjigama i pro-| provodili svoje dane zabitni monasi uz ko- stranu dvoranu «Lavabo» sa krasnim dje- ipak sa izričitim pravom, da u buduće takovi državni fondamen- talni zakoni samo sa zakonodavnim sudjelovanjem kraljevina Hrvatske, Sla- vonije i Dalmacije, mogu biti učinje- ni». Jasnije i tačnije ne može zakon *) Primjetba uredništva. post»-e prenašamo u doslovnom prevodu, koji je bio objelodanjen u broju 68, od 22. ov. mj. Članak sa- drži mnogo čega koristnoga, te pozivlje Mrvatsku da se svojim pravom brani, sli naravno ne pristajemo ma obrazloženje, jer za nas ne postoji nagodba. Ovaj članak «Reichs- god. 1867 Ugarskog Sabora, po kojem čaju gubi naravnog saveznika u Hr- zakonodavno sredstvo. Morali su da- A kad će naša mila Hrvatska uskr-|stvari zajedničke zemljama Ugarske vatskoj. kle budućnost Carstva odlučiti bez Hr- U Hrvatskoj se je već davno pri-|vatske, te definitivno i bez spasa Hr- znalo, i sa odlučujuće stranke reklo, da|vatska biti automatično pridružena interesi zemlje zahtijevaju što tijesnije ugarskom carinskom području ? Ne zbliženje Austriji. Slična su mnijenja! mora se zaboraviti, da te činjenice bila izražena od Hrvatskog društva za znače ni manje ni više, nego ekono- poljodjelstvo, tu skoro od trgovačke- mičku propast zemlje, i da i sami i obrtničke Zagrebačke komore, i od isti najviši prijatelji i udivitelji bratskog zastupnika grofa Kulmera u Hrvatskom magjarkog naroda u Hrvatskoj neimaju Saboru. Ne bi li dakle Austrija sa smjelosti obratno umijuje zagovarati. svoje strane imala uvidjeti ovu istinu = Ako austrijska vlada ne okoristi se na svoju štetu ? Za koje ne poznate ovim stanjem stvari, to ona pokazuje, uzroke cijeni Austrijska Vlada, da joj da ima odviše obzira prama Košutovoj je bolje se držati načela ugarske koa- stranci, a takovom neodlučnosti ne licijone Vlade i pomoć joj Hrvatsku mogu se naravno dobiti bitke za po- lišiti njezinih prava. litiku Monarhije. Jamačno ima biti neki uzrok kad : : vs ža podignaće Dalmacije. - sama Hrvatska tako se malo brine za/ vlastite interese. Ne može se zanijekati da su pristaše = Pišu nam iz Beča: Doznao sam od riječke rezolucije, koji su od puka pri-| vjerodostojna izvora, da je ministar , -|a kad ga Don Niko ponovno upita: «Zašto pače [uminulim danima. A zar odvrati starac, «da nije nikad na njihov stol!dinog činovnika sa kapom, koja mu valjda došao komadić mesa, niti kaplja vina. Zelje | pritiska slobodni uzlet staračkih misli? | kad i soč vo bila im je hrana». smo imali otići, reče nam, kako se rek bi Izidjoh odatle diveći se jakosti vjere, koja |vode pregovori, da vlada opet tu namjesti dovodi čovjeka do samozataje vlastitog bića, | certosine, pa kad smo mu već stisnuli ruku, i razgledajući one pojedince osamljene sa- \nadoda : «Ja bi opet rado s njima», a to mostanske ćelije, proste i jednostavne, bez je bilo dosta, da nam povjest starčeva ži- nakita i uresu, gdje su u žatišju molitve vota postane jasnom. lzidjosmo iz Certose i pogledavši na pusta polja, što su ih mo- mađić vrta, što ga je svaki imao, da ga nasi obradjivali ne za sebe, već za drugo- -« |podsieća na zemlju, u koju će sići, kao što |ga, požalih nepravdu, koja ne da čovjeku, mu nadpis na samostanu kaže ; «Optima |ni da se žrtvuje za dobro drugoga. philosophia mortis meditatio ')», pitah se, s da li je medij ovim zidinama bilo boli i/ Uputismo se zatim, da podjemo u Paviju, patnja, da li je ovdje tragika ljudskog srca te razgledamo njezine znamenitosti. Mučke, mašla zadovoljstva ? | pade mi oko na nad- misleći uviek o Certosi, spiešili smo pje- pis: «Praebe fili mi, cor (uum mihi)», te šice za kakovih desetak časaka, da stigne- mi je sve postalo jasno. imo u Torre del Mangano ma lokalnu že- Odprati nas starac do samostanskih vrata, ljeznicu. Malašno je i prosto to selo, da- dosta kukavno. Kristo odmah hiti u vlada ne povrati cerlusijskom redu ovo dućan, dai odatle pošalje razglednica. Malo da stoji opustjelo !», sle+ zatim krenusmo put Pavije. U vlaku nam ramenima, a na licu mu se ponudi drage volje neki učtivi mladić znakovi, kao da i on žali zaiig Pavije, koji će nam pokazati znameni- se možda nije ću- tosti grada. U obće su u cieloj Lombardiji uz one dobre monahe i — go Talijani veoma susretljivi sa strancima. Rado loglav pod onim samostanskim — eti najprijaznije učiniti kojumudrago uslu- * osiećao se slobodnijim, nego u odielu via- gu, pa bio on najotmeniji gospodin. To je 1) Najbolja je mudrost razmišljanje o smrii. |plod one tine civilizacije, o kojoj sam go- 2) Podaj, sinko moj, svoje srce meni. ivorio pišući o Milanu. Pavia leži uz obalu rieke Ticino, koja se slieva malo dalje u Rieku Pad. Broji kako- \vih 30.000 duša i žive od davnih uspome- na, ponosna, da je nekoć bila priestolnica langobardskih kraljeva. Pred njom pukla prostrana lombardijska ravan, i vidiš, kako ovu smjelo sieče rieka Pad. Pavia ima iz- gled starinskoga građa, u kojemu novo doba nije našlo zgodnog mjesta za svoju "djelatnost, Milan je oduzeo snagu njegovu i bližnjih gradova. Mirnim ulicama bez ika- kve buke i štropota, prolazili smo uz prat- nju prijaznog mladića, koji nam je nekako zavidno govorio o napredku Milana, što bi bio uzrok propadanju rodnog mu grada. «Htjeli nam Milanci oduzeti i sveučilište, to jedino što još imamo, ali smo se od: lučno oprli; a onda pokušaše, da nam naj-| prije dignu medicinski fakultet, navodeć, da' ovdje nema dovoljnih sredstava za praksu, | buđuć grad malen. Ali im ni to još nije' pošlo za rukom». ltalija ima premnogo sve- | učilišta, suvišnih, odkad je kultura prodrla. i u ostale države Evrope i ona prestala da. bude središnjom tačkom obće naobrazbe. Nova ustanovljavati bilo bi stivišno, slora ukidati ne da se radi starinske znamenitosti, i tako Milan od preko po milijuna stanov- nika stoji bez sveučilišta; ali zato ono u Paviji obstoji od godine 1361. presjednik barun Beck izrazio želju, da hoće imati izmegju činovnika njemu neposredno dodijeljenijeh svakako je- dnoga Dalmatinca, hoteći tim dati novi dokaz simpatije, koju on naprama Dal- maciji goji. U ovu službu biti će na- mješten Spljećanin, gosp. R. Čulić, koji sada službuje kod ministarstva poljodjelstva. Njega barun Beck pozna \još od onda, kad je on kao glavar sekcije kod rečenog ministarstva služ- bovao. Ko zna koliko se plemića i baruna natječe, da se domognu službe kod presjedništva i kad se promisli, koliko je ugledna takova služba, moći će ra- zumjeti od kolike je zamašitosti, da jedan naš domaći čovjek takovo mjesto zauzimlje. Mislim, da će radostno pri- miti ovu vijest Dalmatinci, jer Dalma- tinac — pa kojigod bio -— ne će za lasno zaboraviti svoju domovinu, a dolazeći u dodir sa poglavicom Vlade, naći će na stotine prilika, da predoči naše potrebe i želje i da obrati po- zornost kompetentnijeh faktora na naše tužbe. Gosp. Čuliću preporučio bih, da pomnjivo prati naše no- vinstvo. Kod svih ministarstva su pune ruke posla, da se počme što prije izvršivati program akcije za ekonomsko podi- gnuće Dalmacije. Ministarstvo nutarnjih posala već je razaslalo odnosne upute za gradnju puteva. Ministarstvo poljo- djelstva započimlje nekoliko radnja uje- dno. Ministar Deršata doći će u Trav- nju u Dalmaciju radi gradnje željeznica. Regbi da će se početi sa željeznicom Aržano-Imotski-Metković, te odlomkom Spljet-Trogir. Ministarstvo nastave već radi o tom, da preduzme u državnu administraciju trgovačku školu u Spljetu i da osnuje jednu drugu u Zadru ili u Dubrovniku. Naregjeno je, da se što prije gradi realka u Spljetu te je oba- viješteno Namjestnistvo, da što prije prekaže projekte za gradnju novog gimnazija u Dubrovniku i za proširenje učiteljišta u Arbanasima. Provincijalnoj zakladi već bijaše dodijeljeno 150.000 kruna izvanrednog doprinosa za škol- ske troškove. Prošlih dana je bila primljena od ministra presjednika u dugu audijen- ciju deputacija općine Kotorske. Ba- Povede nas najprije naš pratioc, da vi- dimo sveučilište. Buduć kroz to vrieme bili praznici, a u zgradi se popravljalo, razgle- dasmo samo dvorište prepuno spomenika i spomen-ploča. Podjosmo zatim, da vidimo glavnu crkvu sv. Sira, sagradjenu u stilu «renaissance», a «onda onu sv. Mihajla, u kojoj se nalazi ma tlu ovaj nadpis: «Regi- bus coronam ferream sollemni ritu accep- turis heic solium positum fuisse vetus opi- nio testatur».') Pregledasmo napokon pra- staru crkvu sv. Maura, sagradjenu od Ma- rije Adelaide. Krasne atreske, koji su resili zidove, znatno su pokvarili i oštetili tali- janski vojnici za vrieme ratova prošlog vleka, držeći u njoj konje i hranu im, Ta crkva ima još znamenitosti historičke vric- dnosti, koje nama nije vrieme dopuštalo, da potanje razgledamo. Biskup je pavijski spasao taj povjestnički spomenik od gotove propasti, kupivši ga u talijanske vlade za 80.000 lira, kako nam reče naš pratioc. se s ljubeznim mladićem i podjosmo na kolodvor, odakle se povratis- mo u Milan, da sutradan, jutrom dovršimo pregledanje milanskih znamenitosti. (Slijedi) 1) Svjedoči starinsko maienje, da se je ovdje po- stavljalo pricetolje kraljevima, hod su sa sveđeni na: