WE ur Br. 105. U DUBROVNIKU 6. Aprila 1907. Godina lil. PRAVA CRVENA HRVATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K 8 +— Ko GLASNIK Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale STRANKE PRAVA u DALMACIJI. me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. A S Ferencz Supilo ide u Peštu! Napokon Supilo je postigao ono za|Pravaši u Pešti to bi bio najsjajniji čim je odavna ciljao : on ide u Pošto opjsk Magjarske politike u Hrvat- kao hrvatski zastupnik, ili kao dr-/skoj. Želi bi to «Jedinstvo» ? žavni odvjetnik magjarskih interesa| Ako pravaši idu: u Beč, oni se o-| u Hrvatskoj. Ta nije šala 8000 kruna | gragjuja da su tamo samo privremeno | nije lako dobiti, a Supilu treba još i silom okolnosti. Oni mogu ići u Beč, | novaca prije nego se povuće sa poli- jer je Damacija prosta pokrajina, te! tičkog polja. On predvigja, da prije ili jer u pokrajinskoj djelatnosti ne mogu | poslije, hrvatski će narod sa njime o- da nagju tvrda uporišta za svoj poli- | bračunati, jer će se sjetiti kamo ga /tički rad. Ali u Zagrebu to se može, vodi politička špekulacija ovog hrvat- usprkos nagodbi i suženoj autonomiji. skog degenerata. Treba se dakle op- Okolnosti Hrvatske takove su, da ona skrbiti na vrijeme, prije katastrofe, treba sama za se može mnogo učiniti uz' osjegurati budućnost, a peštanski man- dobre vogje i razbugjenu narodnu svi- | dat najbolje je sredstvo. | Frano Su- jest, ali ne iz Budimpešte, nego iz pilo ide u Peštu ! samoga Zagreba. Razumije li ovo Je li to onaj isti Frano Supilo, koji «Jedinstvo» ? Naši prijatelji u Banovini je godine 1897 na 7 Februara pisao: sve to dobro znaju i priznaju. Oni će! «Spljetsko Jedinstvo» uvijek na svoju. i u buduće izlazit iz sabornice hrvat.“ Tako mu je i sada šunulo u glavu pa ske, kad se u njoj budu birali odasla- zaintačio, da bi dobro bilo da pravaši nici za sabornicu Magjarsku». iz Banovine budu izabrani u Peštanski Ovako Supilo proti , Jedinstvu“ sabor. Zaludu mi rekli da pravaš ne 1897! A danas? može tamo, i kad bi bio biran, da bi U spomenutoj izjavi Frano Supilo se kao pravaš morao odbaciti taj man- trvdi, da hrvatski zastupnici ne smiju dat. «Jedinstvo» hoće njegovu, jer on/u Peštu, jer da oni mogu u samome bolje zna što je stranka prava. Kad Zagrebu dosta uz dobru volju. idu u Beč — piše spljetski list — Kada je Supilo ovo pisao, Hedervari-| mogli bi i u Budimpeštu ! Eto riješio. jeva tiranija bila je na vrhuncu moći, | pitanje. \ipak Supilo ispovijeda: da nam ne/ Ali jedno je Beč, a drugo je Budim- treba Pešta, jer u Zagrebu da se može. pešta. Dalmacija i lstra u zemljama dosta — stoga hrvatski zastupnici ne carevinskoga vijeća nemaju svoga dr- smiju u Peštu. Kao logičan zaključak | žavnoga prava. Oni su ovdje proste iz Supilovih riječi izvagjamo : da ako/ austrijske pokrajine, pa kao takove onda Hrvati nijesu smjeli u Peštu, | moraju nastojati svijem silama, da im najmanje bi smjeli danas, kada je. se nešto dade, da sačuvaju i razvijaju nestalo iz Hrvatske Hedervarijeve ti-. svoju narodnost. Dočim Hrvatska je ranije. Zar nije tako g. Supilo ? Nije | država, a ne pokrajina; država kojoj li ovo vaš zaključak. Frano Supilo su mnoga njizina prava drugdje pre- danas ide u Peštu! | dana, ali i oni ostatci dokazuju, da je _ Istina_je, Frano Supilo kad je u! ona prama Ugarskoj u drugom polo- sabor stupio, izjavio je, da se ne ve- žaju, nego li je Dalmacija prama Au- živa za nikakvu stranku, i tim je pod. striji. Kad bi se stranka prava dala noge bacio svu svoju prošlost, a za- birat u Budimpeštu, ona bi tim pri- želio je slobodne ruke, da može pro-. znala i rekla, da je Hrvatska prosta izvagjati akrobatičke svoje skokove, magjarska pokrajina. Nitko veseliji gdje i kud se bolja korist pruži, te ide! od Magjara, da bi im pošlo za rukom u Peštu da nastavi hudo svoje meše-. vidjet jednoga Davida, Tuškana i tarenje na štetu hrvatskoga naroda. A druge u njihovu saboru, pa meka ipak je Frano Supilo znao, i te kako ovi viču tamo koliko ih je volja. goropadno prigovarati drugijem, koji PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. Vii. | gradjevinu, svu sagradjenu od bielog, pre- | krasnog mramora, koji prama dobi dana i | svjetlosti različito izgleda, sa onim fantas- tičnim tornjem i s 98 manjih i viših tor- |njića i vršaka, koji, dižući se u najljepšem | skladu, gube se u visinu; sa 2300 mramor- \mih kipova, što je iz vana rese, te joj da- C IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. \jatelja, svemožnih kumova, uz debelu | «diplomata», «uvaženi poiitičar» i «pu- Znamenitosti Milana. Osvanuo četvrtak, dana 30. Kolovoza. To je zadnji dan našeg boravka u Milanu, jer sutradan moramo odputovati. Rano ustasmo, da možemo krenuti gradom i do podne pre- gledati barem važnije znamenitosti. Najljepši gradski spomenik, koji mu utiskuje najiz- razitiji značaj, bijasmo razgledali prvih dana u druživu s,D.rom Antoniom, a to je gla- soviti «Duomo». Nu ipak ne smijem, a da koje, kako rekoh, Milanci nazivlju «osmim čudom svieta». «Duomo» pripada jednoj od najvelebnijih zgrada, kojima se ponosi krš. tri ćanska umjetnost. Veličanstvena je to crkva, živi izražaj uzvišenih ideja umjetnosti i svie- tom vlađajućeg duha kršćanstva. Ogromne njezine dimensije : Fi Vi- ši ža f od bakra. 1 Crkvaje 'Uljezimo unutra. kolosalnu I|vaju neko nadzemaljsko obilježje, ostaješ | zapanjen pred veličinom takova djela. Povjest ove crkve nije odveć jasna, ni dobro poznata, kao što su puka nagadjanja i o njezinom arhitektu, pa ćemo se najra- dije složiti s onim mišljenjem, koje drži, da je to: veliko djelo plod više umiova i više umjetničkih škola, te su skupno ili su- sliedice dopriniele njegovom usavršenju. Vjerojatno je, da je gradnja ove crkve za- počela godine 1386., kako se čita na nekom malom kamenu na desnoj strani, kako se udje u hram. Drži se, da je njezin uteme- ljitelj Gian Galeazzo Visconti, Kroz više od vieka su je usavršivali. Bila je u glav- nomu izgradjena u gotičkom stilu, ali kroz to dugo vrieme, kako bi zahtievalo umjet- ničko shvaćanje dotičnog doba, podniela je e široka je toliku različnost stilova ; nu ipak, uzprkos od 11 ti- (tomu, ostala je čudom suglasnosti i jedin- za-| Stvenosti. | danas neprestano popravljaju i preinačuju na njoj, pa su i nazad malo glavna vrata znatno raztvorili. : «Mariae Nascenti»,') Prostranost ogromnog hra- i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- VACKE HRVATSKE TISKARE li mre zdrava - | kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. I Odgovorni urednik PRANO SCHICK su davno išli putem, kud on danas|vog, okretnog vogje silno se jačate, spodaru, jer ne osjećaju ni malo za srče i nasrče; znao im je otvoreno rastete, ničete, javnim mišljenjem u dobro puka i za jade bijedne raje, koji kazati da nijesu ni Hrvati ni pravaši, Gradu i okolici vladate, a da po ci- se ističu u tom, da u Hrvatskoj rogjeni nego da tjeraju politički švindel ..... jeloj pokrajini vaš glas nahodi odjeka nehrvatski ćute ? Ta baš sve smutnje a danas taj isti Frano Supilo ide u u tolikim patrijotskim srcima» ? Ovo u narodu po njima dolaze. Ej, da je Peštu. ćemo pitanje malo razglobit, a u sa- sreće, da nemamo te «inteligencije» ! Ipak bi Frano Supilo bio dužan, da mom razglobljenju njegovom dat ćemo = «Nemate omladine» — čujemo po- tu zagonetku narodu rastumači, biva javan odgovor svim ovim površnim klik. Koje? Kakve? Da, u nas se je li onda pisao iz uvjerenja ili se pre-|motriocima naše borbe za ljudske i uobičajilo tim imenom nazivat samo domislio, kad je razvidio sve i «uvjerio narodne idejale. \akademičare. Je li to ispravno; je li se», da narodu nema drugog izlaska? Prije svega hvatamo se ove prilike to zdravo ? Ne stvara li se tim jaz Zagonetka njegovog postupanja za nas da progovorimo koju o našoj inteli- izmegju toga dijela mladosti i ostale ? je veoma prozirna, jer, da pravo reče- genciji. To je ljudska skupina po sada- Mi proti takovoj razdiobi ustajemo mo, volimo vjerovati Franu Supilu, njem neispravnom, ali općem mišljenju, najodlučnije sa svog demokratskog sta- kad je trudom zaragjivao sebi i svojim u koju spadaju ljudi po nekom slučaju novišta. Ona je štetna za narodnu stvar. komad kruha, a u duši njegovao one ili po nekim formalnostima. Novci i Mladosti u pravom smislu imamo i te ideale, koji su cijelu ondašnju gene. Školske svjedodžbe tu odlučuju. Pri- koliko; zanago trostruko i četvero- raciju zaveli, osvojili, pritegnuli, uvrstali roda, što je svakako jedan odlučni struko više nego li oni. | baš nas taj u falangu, koja je imala dovestit do- faktor za svakoga individua, ne uzimlje broj jača u uvjerenju, u pobjedi. Ta u movinu do onog cilja, koji nam je $€ U obzir; a baš š njom mi najviše što bi se uzdali, ako ne u ove naše svijem lebdio ispred očiju; nego li računamo. S toga baš kod inteligencije (regimente mladosti pučke? Ali aka- današnjemu Franu Supilu, koji se je Postavljamo mi ozbiljniji rekvizit: in- demska mladost, ti budući narodni domogao mekušnih stolica, visokih pri. tektualne sposobnosti, koje se ne mogu vogje, gdje su vam ? Imamo i nje po iz knjiga steći, nego samo, ako opstoje |kvalitetu mnogo jače, spremnije, ubje- ojačat. Prema tomu mi ne tražimo ni gjenije, hrvatskije, od vaše, po kvan- para ni svjedočaba; ako ovi uvjeti titetu dakako ste prvi. Eto vam gnjile opstoje uz bogati prirodni dar, tad je mladosti, koja se više klanja Dionizu udovoljeno i nama i onim, koji ih i Afroditi nego li idejalima domovin- smatraju bitnim obilježjima inteligen- skim, koja najvoli poć spavat, kad i cije. «Na žalost, priznajmo, naša inte- zvijezde pogju, koja više izgleda ligencija je slaba, izmožđena, pospana, modnim uzorkam nego li živim bićem, nezdrava, nemarodnma i t. d.» — čuju koja glupo naglasuje svoje napredne se glasovi nerijetki. To je živa istina, i demokratske ideje sa sredovječnom ljerbo se misli o onoj, koja to zapravo «akademskom časti», kojom je obvladao nije. Prava inteligencija je samo ona nekakav, da ga tako nezovem, psihički uma i srca, ona, koja ima veliku kul- hermairoditizam. S takvom mladosti ima turnu spremu, koja ima široke vidike, se ogledat naša, koja se ozbiljnom nau- ikoja je u svagdanjoj borbi shvatila u kom sprema za borbu. Ko će pobijediti 2 itančine narodni život; ona, čije srce Još je nešto, čemu se mnogi čude, kuca samo za narod i otadžbinu. Do- a to je, da bez jednog okretnog vogje duše mnogo tražimo, zato je to sve mi se, dubrovački pravaši, ovako raz- teško naći zajedno. Bogu hvala, mi, vijamo. Na to nam je lako odgovorit. \— naša stranka — takove inteligencije Nas ne vode ljudi, niti je to potreba. imamo. Mi možemo pokazat je u lju. Nas vodi nešto više, nešto plemenitije, \dima s akademskim stepenima, u toli- nešto nepobjedno. Nas vodi hrvat- (kim uzornim srećenicima i vrsnim uči- ska, pravaška misao! Ona je naš trajni iteljima, u tolikim vrijednim trgovcima vogja, vogja naš i budućih pokoljenja, i obrtnicima. Opet ćemo i to priznat, a njen vojnik je zanosan, pun sebe, da nemamo većinu inteligencije one, nesavladiv, njenoj se zapovijedi s na- što je oni smatraju takovom, one s dok- sladom pokorava. Za to pobijegjujemo, torskim titulima ili kapitalom. Neka im za to napredujemo, za to rušimo za- je, nama ne treba. Što će nam ljudi starjele nazore, razne muncije, a na pro- pokvarena srca, izmoždenih kosti, koji čišćena mjesta zatićemo zastavu slobode su naučni prodavat se svakomu go- i jedinstva. Ovo je tajna našeg uspjeha! ćesu prihoda; koji je stekao prkosom i bezobzirnošću ime slavnog ober- bana. Onda je kroz pero i kroz usta Frana Supila progovarala mladenačka iskrenost, duboko uvjerenje ; danas on drukčije postupa, jer je postao «faktor», plicista» po milosti Košuta, Appony-a, Battiuny-a et. comp. Da, on danas ide u Peštu, tjerajući tako novi politički švindel na račun onih zavedenih, koji vjeruju njegovu osvjedočenju. Frano Supilo nije pravaš, nije Hr- vat, nije drugo nego, nego....... Frano Supilo; di, en radi za svoju taštinu, a ljudi ga zavedeni slijede i vjeruju mu. Frano Supilo ide u Peštu ! Salve lucro!!! Jedan odgovor. Mnogi tihi, nepolitički ljudi upore- gjuju našu borbu s onom protivničkom, pa im se ona čini neobičnom, nevi- gjenom, gigantskom. Čudom se čude našim uspjesima, pa nas za to i sali- jeću pitanjima: «Kako to, da vi bez znatne inteligencije, bez jednog luka- ma na pet brodova, veličina onih golemih |čita nadpis: «Non me Praxiteles, sed Mar- Podjosmo najprije do Ambrosijanske knji- stupova, 24 metra visokih a 52 ih na broju, cus finxit Agrates».') Taj kip privlači po- žnice, ali se zaustavismo za kratko vrieme koji uzdrže gotičke svodove unakrst, čine | zomost i pobudjuje udivljenje. Ja sam se u «Duorho», da budemo pri otvoru VIII, mi- na tebe svečani, duboki utisak mjesta po- tri puta povraćao, da ga ponovno viđim, i lanskog sinoda, na koji se sabraše biskupi svećena Božanstvu. | čini ti se u onom |težko sam se svaki put od njega razstajao. ciele Lombardije. ogromnom prostoru, da si sićušan, veoma A tko se ne bi divio umjetnikovu dlietu, | Biblioteca Ambrosiana ') slavno je djelo sićušan stvor, koji stupa po onom tlu od koje je umjelo, da onako vierno prikaže iza kardinala Federika Borromeo. finog mramornog mozaika. Sve to više ti|one odrte kože sve one mišice i krvlju na. Taj glasoviti crkovni prelat bijaše izaslao se napunja srce mekim strahopočitanjem | brekle žile, a da mu ujedno poda izraz sve- na svoje troškove učene ljude, da sakupljaju prama Otajnosti Bića, te izpunja taj za: |tačkog mira, koji mu donosi duh novoga po svietu knjige i kodekse raznih jezika, te mierni prostor na polu razsvietljen slabim | života ! \je sve skupljeno blago složio u zgradu sa- svietlom, koje se odbija od naslikana stakla! Ne može se reći, da si dovoljno razgle-| gradjenu u tu svrhu. Bogatstvo se te glaso- prozora, osobitosti gotičkih crkava. Snažnije dao «uomo», ako se niesi popeo na nje. | vite knjižnice sastoji većinom od starinskih djeluje na nas gotički stil od bilo kojeg | gov krov. Velikim brojem stepenica uzidjo- rukopisa i ako ima u njoj oko 200 tisuća drugog, jer smo po naravi radije skloni | smo gori. Sjaj se mramornog organizma tiskanih knjiga; ali je znamenita sa obilja misticizmu. Obavija nam dušu vječnim taj: | katedrale prelieva u onoj šumi od tornjića, | rukopisnih knjiga, kodeksa, inkunabula, pa- nama i u onom polumraku zaboravljaš, da kipova i basrelieva, gdje no se razdragala pir&, pergameni grčkin, kaldejskih, židov- si diete kukavne zemlje. mašta stotina umjetnika. | penjući se s je« | skih, sirskih, latinskih i tolikih drugih, oko U unutrašnjosti se isto tako nalazi obilje dnog tavana na drugi, sve to čarobniji po- kiparskih djela; ima ih kakovih 800. Naći staje prizor, U naokolo polegao veliki grad, ćeš i znamenitih slika, ali se ipak ne moe | okružen plodnim lombardijskim nizozemljem. «Duomo» ni izdaleka uzporediti sa bogat. Prama iztoku vidiš tornjeve Novare, a pra- stvom i razkošju «Certose». Sidjosmo tako- ma jugu Paviju sa kubom stolne crkve, djer i u kriptu, gdje se nalazi grobna va+ | Certosu i Apenine. Onamo k sjeveru poma- pela sa srebrnim, zlatom okovanim i dra. lja se golemi vienac Alpskih brda: Monte guljima urešenim sarkofagom, u kom leži Viso, Mont Cenis, Mont Blanc, Veliki sv. tielo sv. Karla Boromejskoga. | Bernard i ogromna kamena masa brda Monte Izišav odatle i krenuv na lievo, naići ćeš Rosa. Divnog li prizora ! na kip, o kom si jamačno čuo govoriti. To .*. je kip odrtog sv. Bartolomeja, djelo Marka Jutrom u 8 sati odvezosmo se gradom, Agrati (1562.), znamenito s anatomičnog po. da vidimo zaostale znamenitosti, i to naj- gleda. Svetac nosi preko ramena vlastitu glavnije, jer nam vrieme bilo odmjereno. kožu, a knjigu u rukama, dok se podno/ i) Nije me uklesao Praxitel, već Marko Agrati. 26 tisuća ih na broju. Izmedju poprsja glasovitih ljudi i rezba- rija, dolaziš do dvorane za učenje, gdje vidiš marne radnike, kako prevrću starinske knjige, prepisuju i bilježe, Malo dalje u drugoj sobi gleda starinske sprave za fiziku i astrono- miju ; etnograisku kolekciju storag Kitaja,