- Br. 117.

U DUBROVNIKU 18 Maja 1907.

Godina Ill.

_PNNA CRVENA HRVATSKA.

 

 

| četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom pa godinu K 5; na po

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

DALMACIJI.

GLASNIK STRANKE PRAVA u

a \ IZLAZI SVAKE SUBOTE. -- POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA

| Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKA?E
| Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

godišnje K &

 

 

|
I
i kirani ne primaju
3

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

IZRORNA BORBA: DOBROOMIR-RORČOKA.

Bijankini je imao većinu glasova u
dubrovačko-korčulanskom srezu; ali i-
pak moralna pobjeda pripada prava-
škoj misli. Kako je poznato, pravaši
nijesu mislili u Dubrovniku postavljati
svoga kandidata proti Bijankiniju. Ju-
raj Bijankini boraveći u Dubrovniku
pohodio je preč. Antu kan. Liepopili i
izjavio mu je: da _mu pravaši dadu slo-
bodne ruke u Dubrovniku, a da će
on isti raditi za kandidaturu Prodana
u Zadru. Dubrovački pravaši na to
pristadoše, dapače mnogi bijahu mi-
šljenja, da u tom slučaju i pravaši gla-
suju za Bijankinija. Stoga pravaši niti
vodiše kakove agitacije proti Bijanki-
niju, niti misliše na svoga kandidata.
Žalostno je, da pravaši povjerovaše
prevrtljivoj riječi Jurja Bijankinija, jer
da su oni znali da imadu posala sa
čovjekom, koji nezna cijeniti zadanu
riječ, oni bi se bili ozbiljno na borbu
prepravili i Bijankini ne znamo kako
bi bio prošao. Ali je pop Juraj Bijan-
kini više držao do zastupničkog man-
data nego do zadane svoje poštene
riječi. Moguće, da *bi on bio svoju
riječ uzdržao, ali po svoj prilici on
nije bio gospodar svoje poštene riječi,
jer ju založio kod premilostive u Za-
dru, Bijankini ne samo da nije po-
mogao Prodanu i ako je znao da
Prodan u zadarskome srezu ima o-
gromnu većinu; on je dapače izvrgao
pogibli onaj hrvatski kotar i hrvatsko-
ga zastupnika, sa infamnim svojim po-
našanjem, prisilio da dogje u uži izbor
sa talijanskim kandidatom. Intrige fa-
moznog Bijankinija, onoga Bijankinija,
koji je predvodio načelnike Veleluke i
Blata u Beč e da austrijski ministar
dotičnijem preporuči njegovu kandida-
turu, zgodile su svijestne rodoljube di-
ljem cijele Dalmacije, a osobito sljed-
benike pravaške misli u dubrovačkome
kotaru; i ovi odlučiše suprostaviti Bi-
'jankinju svoga kandidata u osobi Ante
kan. Liepopili.

Pfavašima, kojima je bilo vrlo dobro
poznato, da je Juraj Bijankini kreatura
dalmatinske vlade, nije bilo do toga
da sruše Bijankinija, koliko do aferma-
cije svoje ideje u ovome srezu. Dapa-

PODLISTAK

Pogledi.
— Putne bilješke. —
Napisao Ante Anić.

To je bio prvi svesokolski slet u Zagrebu,
znak, da je nestalo tirana, koji se jessvom
snagom protivio svakoj slobodnoj misli. U
Zagreb se sjatilo jato sokolova, noseći u
žilama krv junačkih pradjedova, slobodnih
misli i poleta.

Tu nadjosmo velik broj znanaca i prija-
it naoseb iz Dalmacije. U crkvi milosr-

sestara susretosmo ljubeznog i milog
svećenika Vlaha B. iz Dubrovnika, koji nam
nabrojio mnogo znanaca, te su dohrlili
na svečanost. «I Don Mato V. je ovdje» —
reče nam Don Vlaho. — «Treba ga svakako

 

«s

ako ne u kočiji. On se po gradu jedino
vogi» — «ima i pravo; rektor crkve sv,
Vieha i može» — rekoh. —

Dugo niesam mogao, da se po želji sa
stanem s Don Matom ; moguće za to, što
sam gledao samo na kočije, koje su pro-.
lazile. Nu ipak, proti očekivanju, nadjoh
oi SNA od se

se čas sretasmo
prijateljem. | Don Niko

lici susretoh vrle svoje sumješćane u sokol-
naći» — odvratih. — «Teško ćete ga sresti, skom odielu predvodjene vrlim načelnikom

|Joakinom K., s kojim me nerazdruživo spa-
(jal najsladje uspomene ugodnih dana naše

\pelina, što bismo je ispili u korist rodnog
|

je vozio u Maksimir. mi moj prijatelj, znajući, kako ću radostno
sa

kojim znancem i primiti tu viest,
B., dekan u Stonu, — «A gdje bi gu mogao naći?» — U.

putovati, o svome se džepu hraniti — dnako i izbori u dubrovačkome kotaru
to ipak nije smelo pravaškog birača a dokazali su sjajnu premoć pravaške
da veseo stupi na izborno mezevo i misli nad politikom nekih dubrovačkih
če dubrovački pravaši veselili su se, dade svoj glas za kandidata pravaške špekulanata.

da je dubrovačka klika morala spasti misli. On se nije bojao dubrovačke U Zadru bio je pobijegjen Bijankini,
ma jednoga popa, da spasi svoj pre- mafije, koja mu je prijetila; on nije u dubrovačkome kotaru ostao je po-
stiž. Ali pogažena zadana riječ Jurja smalaksao pod presijom, poput mnogih ražen Čingrija, puk je izrekao osudu
\Bijankinija dubrovačkim pravašima, i- dubrovačkih unajmnika raznih dućana dubrovačkoj mafiji i kliki. A Biankini
\zazove ove u borbu. Borila se je oso- »blagog djela« — on je svijestan svo- ne smije kazati, da ga je izabrao du-
\ba Bijankinija proti ideji. | pobijedila. je dužnosti došao i dao glas za kan- brovački kotar, on samo korčulanskom
je osoba u Korčulanskom kotaru, da didata hrvatske Stranke Prava. On kotaru treba da zahvali na svom man-
osoba Jurja Bijankinija, a ne ideja. Bla- se nije borio za osobu, već za ideju. datu. A zašto je korčulanski kotar bi-
to, koje je u izborima odlučivalo, po- Čast i ponos pravaškim biračima, koji rao Biankinija, to je i djeci već po-
kloni svoje glasove Bijankiniju, jer mu pred kamatnicima, satrapima i naro- znato. Žalosno je ipak da su Blaćani
bečka vlada preko Kunjašića poslala dnim pijavicama smalaksali nijesu. Oni| mogli na onaj način trgovati sa svo-
blagoslov Suda, glasuje li za admirala su izvojevali sjajnu pobjedu pravaške jim političkim mišljenjem. Korčulansku
austrijske ratne mornarice. Bijankini i- misli u dubrovačkome kotaru. \općinu mogli bi smo mtikom preći, tu
pak ne osjeća se sjegurnim, boji se, = Poznato je, da je dubrovačka dina- | grmi i oblači glasoviti političar Roko
da ga Visoka ne bi izdala, i on glavom stija iz nužde spala na popa Bijanki- Arneri, čovjek visoka stasa, ali male
dolazi u dubrovačko-korčulanski srez nija. Čingrija je znao, da bi svaki drugi politike — pod kapom nebeskom nema
da agitira za sebe, obigrava od jednog rezolucijonaški kandidat bio propao; kratkovidnijeg i skučenijeg političara

gura mandat. Kunjašića elektrizirao je Ali ipak dubrovačka dinastija ne samo nom, ali mu fali glavna Zaffronova
Beck i Nardelli; Arneri-a elektrizirati da nije spasila svoj položaj, ona je karakteristika, «zdrav razum». Dok je
će Bijankini; stari Čingrija nada se, da dapače doživjela pravi poraz u dubro- Zaffron čovjek u pravom smislu ri-
ćn mu pop spasiti situaciju i prestiž i vačkom kotaru, u toj tobožnjoj kuli ječi, Arneri je veliko dijete. Za inad
on se iz nužde klanja popu, koga je najvećeg živućeg dubrovčanina. Svak Zaffronu Arneri je pristao uz Bijanki-
nekada prezirao. A Bijankini je vas ve- će se sjećati kako je «Crvena Hrvat- nijevu kandidaturu; ali ko pozna ve-
seo, jer osjegurao mandat i prijatelj- ska» trubila: da nema pravaša u Du- likog Arneria neće se čuditi, ako se
stvo ministarskih predsoblja. Zemljište brovniku ni u dubrovačkome kotaru, sutra 'Arneri izjavi proti Biankiniju.
mu je prepravila vlada i dubrovačka da je puk uz njih i to da će dokazati Mali Roko najdosljedniji je čovjek na
dinastija. Financijalne straže po paroli ovi izbori. | izbori su dokazali, doka- ovome svijetu. Vlada, Arneri i mudri
za nj će glasovati, željezničko osoblje zali su premoć pravaške misli u du- Kunjašić osjeguraše mandat prijatelju
korporativno predati će mu glas, čino- brovačkome kotaru, dokazali su, da je ministarskih predsoblja Jurju Bianki-
vnici kotarskog poglavarstva napisati dubrovački kotar par excelience pra- niju. Na Korčuli intrige vlade, Arneria
će na svojoj ceduljici Bijankinijevo i- vaški kotar. Dva  antirezolucijonaška i Kunjašića slavile su pobjedu, osoba
me, i ostalih carskih kraljskih kan- kandidata u dubrovačkome kotaru od- pobijedila je ideju; a u dubrovačkom
didat je Bijankini; a uvjereni smo da nijeli su nad rezolucijonaškim kandi- kotaru Čingrija slavio je veličanstveni
kada bi vojništvo i oružništvo bilo i- datom Jurjem Bijankinijem većinu od poraz, ideja pobijedila je osobu. Uza-
malo glas .i ono bi jednoglasno nosilo 417 glasova, isključivši Srbe, koji lud dubrovačka se mafija trudila, da
Bijankinija — jer Bijankini kreatura au- nijesu glasovali iz uvjerenja već uguši napredak pravaške misli, jer pra-
strijske i dalmatinske vlade. Zamislite po kompromisu, kao što su nekada vaška misao svagdano jača, ona je sla-
lsada uz vladino pokroviteljstvo i vla- autonomaši sa Srbima glasovali. Pra- vila pobjedu u dubrovačkome kotaru
din aparat takovu agitaciju za Bijan- vaški kandidat u samome Dubrovniku i nema dvojbe da će izvojevati pot-
kinija c. k. i općinskih činovnika, pot- mogao je još skupiti najmanje 250 punu pobjedu prigodom dojdućih iz-
kupljivanje glasova, besplatno putova- sjegurnih glasova, koji ili zapriječeni, bora za dalmatinski sabor. Konavle već
inje i gošćenje, samoprijegorno zauzi- ili pred strahom dubrovačkih nekih dadoše putnu kartu Dr. Peru Čin-
manje Srba, te nami kažite tko je iz- satrapa da ne izgube službu ili dućan, griji i gospar Pero morao bi povući
vojevao moralnu pobjedu: zar odvje- ustegnuše se od glasovanja; dok je posljedice, ali ko pozna gospara Pera
tnik interesa ratne mornarice pop Ju- nasuprot klika sakupila sve svoje gla- zna: da će on i dalje zadržati kona-
raj Bijankini, ili pravaška misao? Pra- sove, bolestne dovedoše u kočijama voski mandat na dalmatinskom saboru;
vaši u zadnji čas istaknuše svoju kan# samo da se broj poveća, sasvim tim razumije se, u ime političkog ponosa
didaturu, pravaški kandidat nije se ni ostadoše u manjini u dubrovačkome i dosljednosti.

maknuo u agitatorne svrhe, pravaški kotaru. Kao što su'tizbori u Zadru iz- Idemo da vidimo.

birač niti jednog helera nije primio, da- nijeli pobjedu pravaške misli nad pre-
\pače na svoje troškove on je morao vrtljivom Bijankinijevom politikom, je-

 

 

bio je tamo, pa podjosmo skupa da najprije pitah.
\primimo ulaznicu za kazalište. U večer se = — «E, bit će ti gdjegod u varaždinskom
te naime imala da predstavlja Vojnovićeva kolu» — šaljivo će prijatelj. reče mu: — «Eno ti bana !» — Don Mar-
| «Dubrovačka Trilogija». Buduć je predstava |: Don Marko Ž., to je izraziti tip starin- ko se zagleda u nj, i kad je kočija odma-
| bila namienjena izključivo za sokolaše, ne skih popova rodnoga mi mjesta, koji su, glila, reče: — «Baš mi je drago, da sam
|mogosmo imati ulaznicu. Meni je ipak u- (samo za nj živjeli i po patronalnom pravu ga vidio». — Da li je Don Marko kasnije
\spjelo dobrohotnošću prijatelja prisustvovati, tu služili i umrli, zadovoljni, kad bi mogli \vidio bana, ili je pošao iz Zagreba s uvje-
dočim su Kristo i Don Niko pošli na kon: bar kao pomoćnici u dušobrižničtvu spro- renjem, da je ono bio ban, ne znam; ali
\cerat »Kola». Požalih Krista, koji je najvjer- vesti tu cio svoj viek. Don Marko je čovjek 'u je barem banicu vidio, uvukavši se nekako
niji posjetioc kazalištnih predstava. — «Da|od srca. Uzoran je i plemenit to svećenik. nekakvu deputaciju. Kasnije smo ga željeli
(pjevaju samo Majka Maru, ja neću faliti» || ako je većinom služio kao inercegovački vidjeti, ali uzalud. Nu za to Don Marko i
|— reče mi jednom. — A pak «Dubrovačka | graničar, ostao je ipak meka duša, dobri- danas pokazuje varaždiusku uspomenu iz
 rilogija» ! A Kristo pravi Dubrovčanin sa čina pravi. Napokon je odpočinuo u svom | Zagreba. Plemeniti i zlatni moj Don Marko,
| svim osebujnostima dubrovačkog tipa izra- | zavičaju" i iz njega ti se ne bi uklonio za ako te nadživem, izniet ću tvoje široko srce
izitijim možda od pisca «Trilogije»! — živu glavu; ali ako je kakovo narodno sla- javnošti na pogled !
Podjosmo ranije do umjetničkog paviljona, | vlje, on je tu. Da je Don Marko čovjek ši- g et

kamo se je imala smjestiti svečana povorka, | roka srca, najbolje je osjetio Don Niko, za Sunce je žestoko peklo. Željno se izčeki-
da zauzmemo mjesto. U Frankopanskoj u-|dugo doba njegov komšija u dušobrižničtvu, vala povorka od tisuća naroda. Oduševljeno
pred umjetničkim paviljonom, gdje se s njim iz tisuća grla przdravljena stupa napokon

\Niko će mu. I kad je vidio fino obučena

\rodnoga mi mjesta, srđačnim prijateljem |i u lice ljubi. Radostan, što je vidio Don lova iz raznih slavenskih postojbina. Pred
jakoj uzbudjenosti srca priliepio mu debelu taj momenat, koji je mnogom rodoljubu
a sladka je bila i gdjekoja čaša

— «Ovdje je i Don Marko» — veselo će| slabijih, primio od njega na drugom mje- i Hercegovine
stu. Ali mu je za to kasnije Don Niko prija- | naši vrli dalmatinski Hrvati, koji, da dodju do.
teljski odvratio. Don Marko je želio vidjeti | priestolnice svoje, prodjoše kroz borbu, što

 

«

bana. — «Počekaj, sad ima proći» — Don im je izrod podigao u njihovoj kući. Sra-|

Zadar je osvojen !

Ovaj poklik odjeknu nazad dva dana ci-
jelom Dalmacijom. Pravaška misao slavila
je u Zadru sjajnu pobjedu; Don Ivo Pro-
dan odnio je na izbornom mezevu većinu
od 2087 glasova nad c. k. kandidatom Ala-
čevićem, predloženim od Jurja Biankinija.
Varao bi se svaki onaj, koji bi mislio, da
je u Zadru bio poražen samo jedan državni
odvjelgik Alačevićev poraz ide u drugi red,
to je u prvom redu bio poraz glasovitog
oportuniste Jurja Biankini. Zadar je bio
kula političkog Biankinijevog rada, on je u
politici glavnoga grada vodio glavnu riječ
sa dogovorom c. k. dalmatinske vlade —
odakle, rek bi, da je i bila dana riječ Bian-
kiniju: mećemo Prodana. A Biankini, da se
zahvalnim iskaže milostivoj, ide u c. k.
sudbene zgrade i izvodi mlada i u politici
neiskusna državnog odvjetnika  Alačevića,
da ga suprostavi starome borcu, uzor ha-
rakteru i poštenjačini Don Ivi Prodanu. Treba
mu osjegurati uspjeh, i Biankini će sa Ala-

do drugog načelnika samo da si osje- birajmo dakle popa da spasimo sebe.'do njega; želio bi se takmiti sa Zaffro-.Čevićem u agitaciju. Svak se je čudio, kako

jedan Biankini u društvu sa državnim od-
vjetnikom; ali onaj, koji se sjećao njegove
filipike u prilog ratnoj mornarici nije ostao
iznenagjen. Dalmatinska vlada i Biankini!
Zar nijesu to stari znanci, gosti i prijatelji?
Vlada nije htjela Prodana, dosljedno nije
ga htio ni Biankini. A opet g. Juraj nije
želio imati u Beču nikakove kontrole, jer
su interesi raznih konsorcija vrlo unosni.
Makar vraga, ali ne Prodana, kazao je je-
dnom _oportunista Biankini u hrvatskoj či-
taonici u Zadru. Biankini se nadao, da će
svojim uplivom i vladinom pomoću uspjeti
ugušiti razvijenu pravašku misao i onemo-
gućiti izbor najpogibeljnijeg svog takmaca.
Ali se prevario. Zadarski je puk vrlo dobro
upoznao kroz ovo zadnje vrijeme iamoznoga
Biankinija, on mu je dapače i hiljade pee-
brojio i odmjerio: da savijestan političar
\obogatiti se ne može i palače gradit, za-
darski srez odbio je od sebe sa prezirom
Biankinija i njegovu kreaturu c. k. državnog
odvjetnika Alačevića. Biankini je htio na-
rodu cilindrom svojim imponirati, al je ostao
razočaran. Nikakav dosele hrvatski političar
nije doživio onakav poraz, kakav je Bian-
kini u zadarskom srezu doživio. Poraz Bian-
kinija mogao bi se jedino usporediti sa po-
razom Bajamontija u Spljetu. Nema govora
zadarski je puk upoznao Biankinija, tu pre-
vijenu liju, koja se je uvijek klanjala i Bogu
i vragu, oportunista u pravom smislu riječi,
tražeći uvijek isključivo svoju korist; a da
ga je tačno poznavao i dubrovačko-korču-
lanski srez, nema govora, da bi ga i on
bio prezreo, ali pod vladinom komandom
on je ovamo uspio.

Zadar je bio kamen smutnje prigodom
ovih izbora u cijeloj Dalmaciji. Šta su tra-
žili Pravaši ? Ništa drugo, već da im se u-

mota za njih, a još veća za one, koji su

lakaja s kočijom, potegne Don Marka i'|pozvani, da nam očiste gnusobu s narodnog

tiela. U zamiernom redu, kakova ne bi mo-
gao da postigne nidakav vojskovodja, stu-
pala je duga kićena povorka i smještala se
do umjetničkog paviljona. Tu im nazove
[srđačnu dobrodošlicu zagrebački načelnik,
a onda se oni od silnog narođa razdragano
\pozdravljani uputiše natrag, te se pred zgra-
\dom «Sokola» razidjoše. Zanos, koji je tih
(dana uzbudio srca u Zagrebu, ne da se
opisati. Trebalo se tamo naći i vidjeti. Po-
svuđa se braća sa svih slavenskih strana
joduševljeno pozdravljaju, pletući čvrste ve-
|zove međjusobne bratske ljubavi. Poslie
|podne u 4 sata zfpočele su vježbe uz pri-
\|sustvo silnog broja maroda, koje je već
\od 2 sata na tribinama pri žestokoj pripe-
\elini sunca izčekivao neustrpljivo njihov

sastasmo i srdačno pozdravismo. Ruke širi divotna narodna vojska od junačkih soko- početak. Urnebesno je klicalo to silno mno-

Ižtvo naroda vrlim sokolovima, koji su izva-

Nike, htio ga pogladiti po licu; al u onoj njom je jašilački odio. Veličanstven bijaše djali vježbe u najuzornijem redu.

— «E, da možemo mi u vojsci postići

pljusku. A nije malo tu svieta bilo, Takove!oko suzom orošsio. Osim 600 českih, a 300,onakovu tačnost» — čuo sam kako je rekao
se pljuske ne primaju ipak veoma zlorado poljskilf* sokolova, bio ih je velik broj iz tu prisutni neki vojnički častnik. U sumračju
od Don Marka. | ja sam ih nekoliko, i ako Kranjske, Štajerske, Bugarske, Srbije, Bosne | se je općinstvo razišlo, razdragano s miline
, Crne Gore, Istre, pa tu su i | ugodne zabave.

(Slijedi).