MINI Cijena je listu sa domašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. U DUBROVNIKU 8. Juna 1907. NNENA HRVATSKA GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Godina IH. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Odreka Dre. 7rambiću Nakon odreke Dr. Pera Čingrije na vodstvu «hrvatske stranke» i Dr. Trum- bić zahvalio se je na načelničkoj stolici grada Spljeta. Kao povod njegovoj odreci navode se zadnji spljetski izbori za carevinsko vijeće. Kako je poznato, Dr. Trumbić istaknuo je kandidaturu Mnsg. Bulića u Spljetu proti Smodlaci, i ovaj mu čin pribavi prigovora iz Dubrovnika, ćak ga neki i izdajnikom nazvaše, kamarilcem, prodanom mješi- nom i t, d. U Spljetu pako, već oda- vna, postojala je stranka protivna Trum- biću, koja ga nikada nije štedila, a prigodu je tražila da sa njima obraču- na; minuli izbori pružiše joj dostatno materijala, da Trumbića napadnu. Hr- vatska stranka u Spljetu, kako je po- znato, bila je istakla kandidaturu g. Borčića za carevinsko vijeće ; ali na- kon malo, Borčić se zahvali na ponu- gjenoj mu kandidaturi, a tome se na- vagjaše uzroci, da tobože Trumbić i ako je pristao uz Borčićevu kandida- turu, potajno ipak, da je radio proti njoj. Koliko je bilo istine u ovoj tvr- dnji, to je teško i danas kazati. Mi ragje vjerujemo, da se Trumbić nije vele zagrijavao za Borčićevom kandi- daturom, jedino s toga razlo- ga, jer je sumnjao, da li bi Borčićeva kandidatura uspjela paralizirati i uni- štiti demagoštvo i upliv u narodu Dr. Smodlake. U ovom slučaju Dr. Trum- bić po svoj prilici, nije htio izložiti porazu ni svoj ugled, ni «hrvatsku stranku». Je li se Trumbić, u onako- vim okolnostima, pametno vladao, do- kazati će budućnost. U Spljetu posto- jala je samo jedna dilema: ili birati Bulića ili Smodlaku. Bulić je inkarna- cija hrvatske misli i patrijotizma; Smo- dlaka sinteza autonomaštva, socijalizma i majprostijeg demagoštva. Pobjeda Bulića predstavlja pobjedu hrvatske misli, dok bi pobjeda Dr. Smodlake predstavljala pobjedu socijalizma, naj- | prostijeg demagoštva i talijanaštva u PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. , Putem prama stanici napominjasmo jedan drugomu ugodne uspomene onih triju dana | ekg u Zagrebu. Nabrajajuć znance prijatelje, koje bijasmo vidjeli onih dana, pripoviedah svojim suputnicima, kako se dan prije bijah dogovorio sa ljubeznim pri- jateljem, stonjskim dekanom Don Nikom B., da ćemo skupa u kazalište, i kako se u razstanemo sa zajedničkim prijateljem prije siješi? dl hali rt HR hrvatskome Spljetu. Je li po Spljet častnija prva ili druga pobjeda ? Iz- borom Bulića, Spljet je dokazao, da mu ne trebaju talijanski glasovi, da spasi svoje hrvatstvo; a izborom Smo- dlake, bila bi se pred cijelim Slaven- stvom posvjedočila, pa makar i umje- tna, snaga talijanske stranke. A to su autonomaši vrlo dobro shvatili, i ra- diše iz petnih žila za kandidaturu Dr. Smodlake. Dr. Trumbić ovo je shva- tio: on iznese kandidaturu Msgr. Bu- lića, Hrvata izvan stranaka, jer uvjeren da će on jedini okupiti sve hrvatske glasove, a pravaškog kandidata prisiliti da povuče svoju kandidaturu u prilog najvećeg našeg učenjaka i čelik karak- tera. Za čim se išlo, postiglo se je. Pravaški kandidat, koji, u nijednom drugom slučaju, ne bi bio odstupio sa mezeva, odstupio je u korist Msgr. Bulića, i po tom omogućio pobjedu prave hrvatske misli u hrvatskome Spljetu i zapriječio pobjedu udruženoga socijalizma i talijanaštva, koje, rek bi, kao da se bilo urotilo, predvogjeno. Dr. Smodlakom, proti Dioklecijanovom gradu. Na ovaj je način Dr. Trumbić iz- bjegao svome fijasku i veličan- stvenom porazu ne samo «hrvatske stranke» već i hrvatske misli u Spljetu. Da je Smodlaka pobijedio, moguće Dr. Pero Čingrija ne bi se odrekao presjedništva «hrvatske strake» — ali bi trebovalo da se odreče Dr. Trum- bić u Spljetu i grad ustupi talijana- ško-socijalističnom konsorciju. Je li za sve ovo znalo «vodstvo hrvat- ske stranke» u Dubrovniku ? Mislimo da nije. Inače ne bi se bilo onako dvolično prema Spljetu ponašalo, te donekle i prisililo Dr. Trumbića da se zahvali na načelničkoj stolici. Iskreno ispovijedamo, da žalimo o- dreku Dr. Trumbića, jer će ona u Spljetu još gore pomutiti pojmove, a ne dao Bog, da posije i razdor. ao. ukrcasmo se u vlak, koji ončas zadimi put Broda. XII. Od Zagreba do Sarajeva. Ravnom je Posavinom jurio željeznički vlak pružajući oku ugodan pogled na plodne njive i liepe livade, po kojima runa stada skromno pasu, a čorde obiestnih goveda poskakuju i rogovima se bockaju, dok cigo vodi svoje konje na izbranu pašu, da ih ugoji za pazara. Tu opet odmara se seljak pod sjenom stoljetnoga hrasta, ili se raz- blažuje na obali Save. O liepa je ta Posa- vina, a koliko ljepša ima biti, kad je trava . | zazeleni ili klasje pozlati ! Previja se i vijuga po njoj Sava, natapa je i plodi. A ta Sava čisto slavenska rieka, koja izvire u Kranj- skoj, a slieva se u Dunav, te spaja tri sla- ti a |nek prije ciela zemlja jedni. Grobnikom Otok Korčula | za zadnjih izbora. Da je «hrvatska stranka» za zadnjih izbora pretrpjela golemi poraz na cije- loj liniji, poznato je svakomu. Njezin vogja Dr. Pero Čingrija kad je cijenio, | da je na vrhuncu svoje moći, vidi kako mu se ruši prijestolje slave. Možda je to i predvigjao, pa je na vrijeme uda- rio muhur svoga imena na ulicu ro- dnoga grada. Nek mu barem taj spo- men ostane ! Barjaktar Dr. Trumbić dopao sud- bine Henrika IV. Morao je smijerno na poklon u Canossu do nogu Vita Morpurga, onoga Morpurga, kojemu je bio mogući Dr. Trumbić čGdavna zatvorio ulaze svojih dvora. Rezolucijonaška stranka bila i biti- sala i nakon kratkog života isčezla u nepovrat. Zao udes! Vojska se smela, raspršala i ostavila vogje na cijedilu. Ovi proklinju Supila kud nas povede nesretni Ferenczu, povrati nam naše legije! Nu što se zgodi od šefa stranke g. Biankina ? On je u porazu barem oču- vao živu glavu a za vogje mu nije briga, pa se sad ruga i jednomu i drugomu ; spasio se je, te mu je do- sta; znao je zgodno «namignuti straži» jer je poznavao iajne puteve pa se preobučen proturio kroz redove nepri- jatelja i prispjeo do «Silberstrasse» glavnog štaba. To mu nije baš oznaka «čistog karaktera» ali mu je to praksa života. Tako se je podnio Biankini za zadnje borbe. Uvidio je pogibelj, koja mu prijeti, pa našao otok: Korčulu do- bru «cataru» koja ga je imala prevesti. Nu trebalo je najprije staviti neke «re- pare», da na mučnom putu može odo- ljeti jakoj struji i našao je dva dobra «kalafata» malog Arneria i mudrog Kunjašića, pa su ovi na svojim «škve- rima» brzo to izveli. Je li im Don Jure platio trud ? Nije još, ali im je obećao. Za prvoga je lako. On ne traži nego potvrdu dobra majstora uz komad mandata za nastajnu godinu. = muNnIJagmse O tužna, ali veličajna povjesti naroda moga, sveta baštino pradjedova naših, krvlju mučenika izpisana, bitkami osvietljena, bie- dom i nevoljom začinjena, te griješ grudi novom pokoljenju, da mu jače srce za slo- bodu bije, udahni u mlake duše dah svog osvetnog slova, neka se svaki Hrvat, opla- kavši prije krvave stranice tvoje, zakune pred njima, da će sve žrtvovati za slavu imena tvoga! A ti, o Bože, ne daj, da na- rod moj, koji je za vjeru tvoju izpisao naj- veličajnije stranice povjesti svoje, ko munja živa srćuć u boj za krst i slobođu, postane plienom nezasitnog tudjina ! Barem u ime krvi za vjeru prolivene skrši mu jaram tu- djeg poniženja i povrati dane negdašnje slobode ! Nije li, Bože, iza zastora tvoje Providnosti svietla budućnost naša? O daj, da tako bude; ali ako je inače određjeno, postane, neg da pod igom sramote pusto roblje za uviek ostane! I vozeći se napried spopala me neka nujnost promišljajući, koliko je hrvatski narod žrtava doprinio da očuva svoj dom, a ipak to željezničko osoblje u našoj kući govori tudjim jezikom, vriedajući nas tim u najsvetija naša čuvstva. Pa zar tako mora A drugi? Rada bi i on takovu svje- lako na oganj. Ti su dakle «preceden- dočbu, nu on će se zadovoljit i sudom ti» slijedili za Biankiniev izbor. Blatski buduć će mu tako bit osjegurano mje- pravaši znajući vrlo dobro, da viseće sto koje sad uživa. pitanje Suda, koje se je približavalo Vidimo dakle, kako su ti ljudi radili svom riješenju, može privesti kraju i u svom poslu, da zasluže dužno pri- pravaški zastupnik, nijesu se dali upre- znanje i dostojnu plaću svoga šefa. = gnuti pod Kunjašićeva kola već odlu- Otkad je «velemožni» Dr. Pero ukli- čili glasovati za pravaškog kandidata. ještio dobar dio načelnika ovog izbor- Načelnik se megjutim našao na mu- nog sreza, da u prkos pravaškoj misli kama. Biankinu već. je kazao da mu suprostavi ime Don Jurja Biankini, jer ne treba dolaziti u Blato, jer da mu on nije mogao prodrijeti kandidaturom jamči za cijelokupne Blatske glasove i svoga «vrijednog» sina, buduć joj se Don Jure u Blato ne došao. Upro protivio i isti načelnik Blata, nije se tužan Joakin sve moguće sile, da po- prestalo raditi na otoku Korčuli kao mrsi pravaške redove. Sav općinski najvećoj areni za izvojštenje pobjede aparat — a općina je u Blatu zbog Biankinievoj kandidaturi. Nu Blaćani, svojih zemalja moćan faktor — podi- koji: odlučuju pobjedom, videći trzavicu gao je na noge. Plovan Šeman pro- «hrvatske stranke», uhvatili prigodu, povijedima s oltara, Kunjašić obijanjem da iz njezine nezgode izvuču praktičnu od jednog do drugog, na sve strane korist, te iznijeli na tapet svojih zah- razapeli mrežu kortešovanja. Kažu nam tjeva i pitanje suda. Nevični nikakovim da su srestva kojim su se služili bila vladinim darovima, jer svaki pravedni nedostojna. | tako je uspjelo Kunjašiću zahtjev znao im je omesti grad Kor- prikupiti većinu glasova. Videći naši čula, podigla je jedna udijeljena mrvica što ovi rade a ne hoteći dati Kunja- u mjestu, prestiž Biankiniev i Kunja- šiću prigode da njih nazove krivcima šićev. Ta mrvica bačena sa stola vi- uy slučajnom neuspjehu postignuća Su- soke vlade u skut admirala rezoluci- da, ustegoše se od glasovanja i tako jonaša (!?) Jurja Biankina bila je ta, je moglo 1300 blatskih glasova osje- što su Blaćani ove godine dobili pravo, gurati Biankinu izbor. A sad je na te se u Blatu obavljalo novačenje voj- Don Juri da se po rezolucijonašku (?!) nika. Ali im to nije bilo dosta. Pitanje oduži Blatu. Suda bilo im je najglavnije; to je ucje-/ Ali pitaće kogod, kako je to da je na onomu koji hoće da dobije njihove općina korčulanska glasovala za Bian- glasove. Kunjašić protumačio Don Juri kina, dočim se interesi njezini sa onim položaj, a ovaj ga odmah shvatio. Tre- Blata sukobljuju i to baš radi Suda. balo je dakle rezolucijonašu Biankinu Najprije moramo znati, da u sukob poći u Beč sa blatskom deputacijom dolaze samo interesi: grada Korčule a da im pokaže svoju očinsku brigu. Nu taj pak nije glasovao uprkos što su Blaćani ostali isto neodlučni. Pitali se telići Arnerievi trubili da Blato neće kako će to zastupnik rezolucijonaš nji- dobiti suda. Ko je dakle dao one gla- ma isposlovati. Nu Kunjašić znao im sove ? Odlomci a ovi ne bi trpjeli štete protumačiti Biankinievo rezolucijona- nikakove. Zašto su glasovali? Jer je štvo, predstavio im sjegurni uspjeh na njih Roko Arneri udario muhur pitanja Suda, pa da ih bolje otkupi pravaša (!!) Jurja Biankini, iza kako je učinio je sa općinskim upraviteljstvom onemogućio našima svakojakim sred- nekakvu izjavu po kojoj bi se on i stvima, da otvore oči narodu. A da cijelo upraviteljstvo, ne dobije li Blato što znači ono što je narod govorio sud, imalo odreći svoje časti a niti do- iza izbora: «Mi smo glasovali za Bian- zvoliti da ih se ponovno bira. Nu ta kina kao pravaši ?» Nije li to zavara- će izjava i u nepostignutom uspjehu vanje naroda? Zašto se je ipak Arneri ljačkih kola, kvare ukus krasnog položaja stionu, gdje napisasmo nekoliko razgledni- grada i onog zelenog stabalja uzgojenog i ca, što je Kristu veoma zgodno došlo, jer zalievanog savskom vodom. Grad nije dosta kad ih je pošao baciti u poštarsku škrabicu, pristojno uredjen prama njegovom zgodnom uzalud ga ćekasmo kod židovske bogomolje, i romantičnom položaju, pa izgleda kao nema ga, ter nema. kakva velika varoš (5000 stanovnika). Tu — «On ti je sigurno uskočio preko Save, se zaustavismo kakovih 5 sati i tako mo- ne čekajmoga ga, već uljezimo unutri, da gosmo razgledati grad, a da se zatim po-| vidimo bogomolju» — rekoh Don Niku. vratimo na željezničku stanicu i krenemo u| Rabin nam je drage volje pokazao ukusnu Bosanski Brod. i dosta veliku novosagradjenu bogomolju. da bude? Kristo je nastojao razbijati tu nujnost svo- jim finim dosjetkama, dok niesmo u 1% sat po podne stigli u Brod na Savi. Sa stanice za desetak časova dodjosmo pješice do grada. Staze prepune debelom | prašinom, što se u oblake diže izpod se- — «Ja bih rado pošao u Bosanski Brod pješice, a ouda se opet povratio vlakom» — Kristo će najednom. — «Nu zašto to, kad i tako imamo proći tim putem ?» — odvrne Don Niko. — «Ali to bi bio vitac ; pa uz to izmje- riti, koliko je koračaja dug savski most, bila bi manjifika» — Kristo će opet s ne- kim drhćućim podsmiehom znajući, da neće kod nas naći dobrovoljnog odaziva, buduć bili i tako izmoreni, a cielu noć imasmo putovati. — «To su tvoj spečijali gusti» ') — od- vrati mu Don Niko. — Ako želiš znati, koliko je dug most, zaviri u knjigu. — — «Ne baš zato, ali ... to bi bio vitac» — «Koliko vas ovdje ima?» — upita- | smo ga. «Nema nas nego 90 članova» — od- vrati na naš upit i nadoda : — «E, znajte, uz težke je žrtve podigo- smo, pa još duga vrh nje visi». — «To ćete vi lahko izplatiti» — Don Niko će, te upita : — «Kako je to, da vi imate i orgulje, kad ih vaše bogoslužje ne dozvoljava ?» — — «Mi ih stari, istina, ne trpimo; ali ih hoće nmaprednjaci i uprav se radi toga obavlja u ovoj istoj bogomolji za obe strane posebno bogoslužje» — odvrati rabin. Razgledasmo zatim dosta malenu kato- ličku župnu crkvu sv. Stjepana, a zatim dosta