Br. 123. M i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata imine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K 5; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. , U DUBROVNIKU 29. Juna 1907. EM. DA Di Godina Ill. MNM godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto Knez Medo Pucić. 30. Juna 1882. — 30. Juna 1907. Sutra se upravo navršuje 25. go- dina, da se jg mnenadno s ovijem svijetom rastavio vrli pjesnik i dični rodoljub Medo Pucić, ostavljajuć zna- tnu prazninu na književnom polju. | Dubrovnik je pozvan, da se oduži uspomeni ovog velikog svog sina, koji | je u sebi spajao sve odličnije kreposti Dubrovačkog vlastelina, i žive držao slavne tradicije stare hrvatske Atine. Medo Pucić je jedan od onih muževa, koji su u doba tako zvano «ilirsko» započeli svoju blagoslovnu radnju oko /zi trajne su zasluge Meda Pucića. On sjedio j prošlih vijekova, tako da se našim o-|som s čima prikazuje živa slika dobe i čovjeka, | koja nam ujedno tumači i njegova djela. A upravo tim pravcem idu svi lite-: rarni povjestnici novijega doba. Izim toga služi nam M. Pucić primjerom, koliko se čovjek beletrista baviti mora ' Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE stoluje; slava Bogu! Slavjan gospoduje». | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA 1 4 m Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji \ se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. vojim: ovgje barem slavski car trebiti najoštrija srestva u koliko ih i-/se to iz daljine i na površini opaža. mamo. To moramo učiniti, a mi ima- Već sama ta okolnost, da poslije g. bi- Ushićen za svoj rod, želio je i na- mo armaturu, koju možemo upotrebiti! skupa Drohobeczkoga kane gg. Mag- stojao s njim i strani svijet upoznati. | Budite uvjereni, da ja znam koja je|dić i Zagorac naći formulu za izlazak M. Pucić bijaše rodoljub u širokom i zadaća spojena s ovim klupartla, pa iz konflikta, dokazuje najmanje barem uzvišenom smislu riječi. On je po pre-| ozbiljno molim: napustite vaš postupak (to, da bi koalicija tako rado izašla iz daji staroga Dubrovnika ljubio sva sla- učenjem opće svjetske literature, jer je | venska plemena, bivši osvjedočen o samostalno razmatranje tugjih uzora nuždi njihove duševne uzajamnosti. koji je i vami potreban. Ako nećete najbolji lijek od površnosti i plitkosti. A knez Pucić u istinu je čovjek vještak kano u svojem zavičaju, bio u Dubro- općoj literaturi, čovjek u svojoj struci naobražen, kakovih malo imade u na-| šem narodu». Ne samo u pjesništvu i lijepoj knji- vniku, bio u Zagrebu ili u Biogradu. | prekinuo magjarsko-hrvatski sporazum, \S toga se je Pucić jednako osjećao ovu molbu uvažiti, tada bi bili prisi- ljeni, prihvatiti se oštrijih sredstava». Ovako ministar Wekerle hrvatskim \koji bi možda na nedogledno vrijeme | ovoga konflikta, kako je nevoljko i ne- rado u nj ušla. Za tri, četiri dana iz- crpsti će se zaliha hrvatskih govornika. Ako se napregnu ovi, što ih još ima, da još jednom progovore zaključnu ri- ječ, to ipak dalje od sedmice dana neće Kamo ga dobro naroda zvalo, tamo je delegatima, jer nehtjedoše u peštan- | potrajati generalna debata. A što onda? on _ pošao. duševnoga preporoda našega naroda,.je ne manje zaslužan izdavanjem spo- boru g. 1861. Nijedne prilike nije pro- i koji su mu sve do groba ostali vi- imenika književnih i povjestnih. Nje- pustio, a da ne posjeti glavni grad Hr- jerni. Jedan od najnadležnijih na polju. lijepe književnosti naših sudija, naš ne- zaboravni A. Šenoa, ovako je još go-' dine 1875. ocijenio rad Meda Pucića: vnosti, kojim je već u predožujsko «Medo Pucić je vrlo zanimiv pojav u doba naš i slavenski svijet upoznao našem literarnom svijetu. U novijem s prvacima staroga dubrovačkoga pje- za našem književnom pokretu za dobu gova prvo je djelo te vrsti u našoj knjiže- sništva. Njegovi «spomenici» (1395.- ilirsku opažaju se s prvine dvije gla-|1423.) crpljeni su iz dubrovačkog ar- plemenitom osjećaj «antologija starih dubrovačkih pjesnika», izdana godine 1844. u Beču, \čkomu životu, on je bježao i od po- prizna jedinstvenost magjarske države vatske, koji mu je osobito mio bio. On nije bio prijatelj bučnomu politi- | mat | Kao prijatelj združenja |skom saboru pasti na lijepak magjar- Hrvatski delegati, čini se, već su se (Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom skom šovinizmu u pitanju jezika na zasitili borbe i umorili se. Sve nam se e i Medo u Zagrebačkom sa- | željeznicam u Hrvatskoj. Gornje riječi čini, da oni sada sve nade postavljaju I ministra-presjednika vrlo su simpto-!|na formulu, pa prema tome na svrše- \će upotrebiti najodurnija politička sre- stva proti jednom narodu, ako ovaj neda bi prava borba tek sada imala po- \četi, ako ban ne popusti Wekerlu i ako ične. Ministar prijeti Hrvatima, da tak borbe — sa izmirenjem, a ne na daljnu borbu. Uzmemo li sada na um, voda uzburkane strasti; ali gdje god i ne pokloni se magjarskom imperija. se ne bude dao obećanjima i grožnja- je mirnim načinom mogao uložiti riječ lizmu, jednom riječi: dobrobit svojega naroda, nije se magjarsko-hrvatskog sporazuma. Mi vesti: kako će se hrvatska koalicija za da će nestati ma Wekerlovim žedan preko vode pre- ustezao. Medo Pucić bio je po svojem smo u više prigoda kazali, da magjar- početak nove borbe oduševiti, ako je u, po svojem sve- ski političari sasvim drugčije shva-|već sada smalaksala? — Da je hrvat- vne struje. Dočim je jedna strana pje- hiva, štampani u Beogradu, jesu dra- stranom znanju vrijedan potomak pra- ćaju riječku rezoluciju nego ju shvaća skoj koaliciji dosadila ova borba, raza- snika smatrala oponašanje starih Du-|gocjeno skladište za poznavanje jezika stare dubrovačke obitelji, koje je ime Frano Supilo i družina. Dok hrvatski bire se i iz toga, što su, rek bi, prvi brovčana savršenim pjesništvom, slije- i života našega naroda na kraju XIV. nosio i dila je druga samo narodne pjesme, | zazirući od umjetne forme. Hćelo se|historijom naroda balkanskoga poluo- no genija Mažuranićeva, da prelijepo spoji toka one dobe, dužan je prevrćati ovu ste lijepu gragju, trudom našega Meda ova dva kontrasta. Uz njega digoše se, dakako u svojoj struci, Preradović, Trnski, Blažek, Niemčić, Vraz, učeći nire. Medo Pucić premda Dubrovčanin, osobit poznavalac starine dubrovačke, nije slijedio starih pjesnika rodnoga si! grada već je učio pjesnike Talijane, Poljake, Ruse, Nijemce, Dubrovčane i narodne pjesme; i s toga su plodovi | njegove vile samonikli — osobito u i početkom XV. vijeka. Ko se god bavi sakupljenu. Jedva je bilo u našem narodu čo- strane literature, otresav se stare ma- vjeka, koji je toliko strana svijeta vi-. dio i proučio koliko M. Pucić. On je svukoliku Evropu proputovao; pleme- nita ga zvedljivost dovuče i u skandi- \sjednik Wekerle u magjarskom saboru razabrati iz cijele debate o jezičnom navski poluotok do ledenoga mora. Italija i Francuska bijaše mu poznata kano druga domovina. Slavenski istok |htjela udovoljiti željama Hrvata, i Rusija bijahu predmetom njegova ispi- koja je svojemu nekada dično- delegati u magjarskom parlamentu trude hrvatski delegati bacili parolu za mirno mu zavičaju dala množinu slavnih si- se uvjeriti magjarske šovene, da je Hr- riješenje današnjeg spora. Hrvatski de- va — bio je pravi dubrovački vla- vatska samostalna država izjednačena legati, lin — pjesnik slobode svoga grada i u svim pravima Ugarskoj i kako hr- \grebačkih rezolucijonaških novina, rado kako se razabire iz raznih za- slavenskog naroda — a uspomeni tako- vatsko-magjarski sporazum, kome su bi pristali, da se magjarskom jeziku vog sina, Dubrovnik treba da se oduži. temelji udareni u riječkoj rezoluciji, ide pripiše samo značaj kvalifikacije za Hr- Slava Medu Puciću! Wekerle i Hrvati! sa ovog gledišta — dotle Wekerle, Ko- šut i cijelo magjarsko ministarstvo ne shvaćaju hrvatsko-magjarskog brastva bez priznanja sa hrvatske strane jedin- \vatsku, a sa ovim bi i Magjari bili pre- zadovoljni. «Obzor» piše: «Dok je prije Ugarska vlada radi jedinstvene države \naglašavala, da magjarski jezik mora Otrag nekoliko dana, ministar pre- stva magjarske" države. Ovo se dade biti službeni na željeznici, sada odstupa od ove argumentacije, te magjarskom izrekao je ove riječi: «Već tjedan dana pitanju na željeznicaim, na to smijera i jeziku pripisuje samo značaj kvalifika- opažamo, da, kad je ugarska vlada ukor ministra presjednika. Ton sa ko- cije. Ovaj uzmak ugarske vlade poka- daim jim je Wekerle izrekao gornje riječi, zuje jasno put, kojim treba hrvatskoj lirici nježni puni osjećaja. Ko pročita | tivanja. Pucić nije putovao kano obični dogje u susret, što Hrvati nijesu doče- takav je: da ne dolikuje nikakovome delegaciji udariti. Čitav je spor bio iza- kali kroz punih 40 godina, hrvatski ozbiljnome političaru, a najmanje je- zvan agresivnošću magjarske imperija- zastupnici nijesu taj cilj vlade kao ni dnome ministru, pa zvao se on We- njegove sonete i druge pjesme na pri- mjer Pašinicu, uvjerit će se o tom : | osjećaje stranoga svijeta. U Carigradu | a i Cvijeta ima krasnih liričnih mo-ispjeva g. 1858. pjesme «Prinkipo, Pa- | vlastite interese menata. Odiseju prevodi Pucić dese- | šenica, Bezimenik» ; blizu Odese pjesmu | tercem narodnih junačkih pjesama; jer| «u Stepi». Divan Petrograd istisnu mu | stvari, misli da je to psavi lik eposa u našem |iz grudi (1852.) ovaj usklik: «l ja, brate, | vrgnu ugarsku držav tourista, on bi ponio sa sobom žive lističke politike, opasnošću, da se uvede htjeli uvigjeti, već su kerle ili Košut. Ministar je htio napro- magjarski službeni jezik u Hrvatskoj. zlorabili ustrpljivost sabora, i počinjaju sto prestrašiti hrvatske delegate e da Navala je već na pola odbijena, a uspjeh kojima naprosto hoće da raz- bi ovi popustili u jezičnom pitanju i će biti potpun, kad hrvatska delegacija u. Vi Hrvati mo- opstrukciju napustili. Je li ministar u- postigne, da se iz zakonske osnove i jeziku. Sastavci mu iz književne po- od djetinstva svoga u srcu tu svetinju |žete sjediti ovgje, ako se usugjujete spio? Lijepo opaža jedno neovisno hr- iz njezinoga obrazloženja odstrani sva- nama pošteno gledati u oči, ako vam vatsko glasilo: čini nam se kao da pri- ka sjenka magjarskoga službenoga je- vijesti osobito su poučni. Nije to samo isključiva analiza ovoga ili onoga pisca, ga jadranskoga, da bar jednom očin je do toga, vid spokojim, da se nagledam stvora | da uskliknem jednoč gla-|gućnim, onda ćemo proti vama upo- nile kud i kamo dublji dojam, nego li već ima tu podataka iz kulture, drža- vne povjesti, iz obiteljskoga života | PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. se sa kupalištnog parka u pravcu proteže do izvora rieke Bosne, privlači te neodo- ljivim čarom do šuma vode koja će te Taz- hladiti od ljetne sparine. Za 20 časaka ugodna voza nadješ se na izvoru vode. To je izvor Bosne. Obidjosmo to vilinsko vrelo, na kom (vjeru) gojim; gle, maknuh se s brije- Petrovoga, da branite svoja prava! jetnje Wekerlove nijesu ostale bez u- zika, kao simbola magjarske jedinstvene Ali ako hoćete rasprave učiniti nemo- tjecaja; pače obratno: možda su uči- državne ideje». je i inače gospodski uredjeno, spravno, da bilo obasjano noćnim svietlom bezbrojnih nuo, pa misleći iza sna, da gori zgrada, upita u svako doba zadovolji željama i najmuši- čavijeg svojeg gosta. Gledajući boležljive ljude, koji su se jedva micali u vodenim ku- svieća. me razkolačenim očima: «Što vode? Što «Hajdemo brže bolje na večeru jer se u vode ?» Neutaživi me smjeh obuze i ne mo- 8 x sati započinje predstava» — Kristo će, goh se utišati ; čim je malo iza toga nastao ih još toliko napisati !» peljima, toliko da ne potonu, promislih, koja kad stigosmo u grad. Ja sam se osiećao odmor, sklonusmo se, da odemo kući, te Stigosmo na /lidže. Divotna aleja, koja li je razlika izmedju njih i primorskih dje-; posve umoran; već su mi se vedje sklapale, čaka, koji se sa zamierne visine bacaju u more i po njem se vrzaju, prevrću, poči- vaju na njegovoj površini, njore mu do dna, da izlegnu kamen, šale se s njegovom moći | zanosi, taj zanos natječuć se s njegovim valovima ! Ali zakon zičnoj sili, koja prolazi nehajno podrugljivom «Nuder Kristo, zaviri u registar, koliko si | a i Don Niko se tužio, da je uprav izne- mogao i da nikako ne može na predstavu. Bojao sam se, da, i ako me umjetnost pošaljemo zadnje razglednice s puta. Još ipak ne podleže jačoj fi-|ih je jednom Kristo sijaset izpisao. tako izbjegneimo neugodnom položaju. Sutradan trebalo nam odlaziti u 9 '2 ju- Ovako «Obzor», a iz ovoga se ra- «A sad, Kristo, što da činimo? To su ti dale tvoje dopisnice, da bude 231; a kad ostaneš još jedan dan u Sarajevu, možeš Kočije slobodne ne bilo nijedne. Napokon Kristo zatražio nekakva kola, što dovode mlie- ko. Ali da, čuo je odgovor : «Moj gospodine, \trom put Gruža. Zasjedosmo u kafani, da|ja ne smiem voditi ljude». prirodne nejednakosti, po kojem su tjelesne | moći mimo sve ljepote, te zahtjeva odmor ih s putovanja poslao !» podigoše priproste mlinice i jednostavne sile različno podieljene, hoće da uzdrži čovječjeg tiela. kuće, u kojim se okriepljuju gosti. Šumi ravnotežnje na zemlji ; tako je u svim car- , izviruća voda, kao da tuži uviek istu pjesmu, po kojoj ponosna Bosna odiše stoljetnim jadima, od kojih se još nije oporavila. Kra- san je izvor Bosne. Ne ključa voda iz di- vljih guđura, već tiho izvire iz pitomog predjela obavita romantičnošću krasnog ze- stvima njezinih sastavina. Sve nam je pokazao ljubezni upravitelj, pa je napokon naredio slugi, da nam po- kaže i medvjede, koji robuju ljudskoj zna- tiželjnosti u kućici sa gvozdenim rešetkama. — Hajde da! podjimo Kristo, «pregaocu — reče neveselo, kao da mu Bog mahove daje» veli pjesnik, — Uprav je ne baš vrstna pozorištna družina bila započela glumiti, kad stigosmo unutra. Usljed neakustične prostorije inače dosta velike dvorane, glumci su morali tako vikati, da odmah izgubiš volju, da pratiš komad. Nakon samih pet časova pogledam na Kri- sta i vidim ga, kako klima glavom ; počeo , |spavati. Krenuvši ga podigne glavu prodje okom u naokolo, kao da se čudi, gdje se nalazi, i tek što mutni pogled baci i na mene, opet zadriema. «Dakle si Kristo, ti prije zaspao nego ja ?» — rekoh mu; al da, Kristo ne čuje, gluh kao top. Do malo sam i ja bio počeo kli- mati. Nu najednom glumac gromovnim gla- som zavikao: «Vode! Vode!» Kristo se pri- | «Počekaj malo» — i stane brojiti. «230» je broj «A ti vodi magarce I» — Kristo će mu i jončas se udalji. «Ne ostaje nego trčati» — reče mi — «pa ako uas noge iznesu. dobro.» | «Trči ti, koliko hoćeš; ja neću, pa da bi \limao ostati, da pišem dopisnice» — naša- pričinio premalen. «Ali da bude broj lih, lih se. poslat ću još jednu Andru.» «Zaslužuje zadnju njemu.» «I prvu imam bit poslao» — odvrati. «Tako je u registru, je li?» — D.n Niko će. «Neka vidim!» — i zaviri u nj. «E, uprav jest !» — i sladko se podsmieši. «Ali njemu napiši kakav gitac» — rekoh. «Svakako treba» — odvrati i napisa: «Pogodi tko sam, dat ću ti solad». «Piši, Kristo, ali još nema nego pol sata do odlazka vlaka!» — rekoh mu; a trebalo nam još otići do hotela, da uzmemo neke omote, Don Niko je medjutim krenuo na postaju. Od hotela dodjosmo do stanice drugim «Onda ću ja trčati, ne bi li sreo koju kočiju slobodnu.» «Trči ti, trči 1» | Kristo-dao maha svo- :