ag

MINA

GLASNIK

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom ma godinu K5; na po

U DUBROVNIKU 20. Jula 1907.

.
ta
-“
G
e

o

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

(EM M

STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

 

 

1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netran-

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

 

 

*a33 (rima dominium nad Hrvatskom. Ali,

Pp roglas koalicije. | na žalost sviju dobro mislećih rodo-
Napokon srpsko- hrvatska koalicija ljuba, nade se ispunile nijesu. Poznato
izdala je svoj proglas na narod. Ima nam je, da u hrvatskoj koaliciji ima
već nekoliko vremena, da je taj pro-|dobrih patrijota i vrijednih političara,
glas bio najavljen, i svak ga je željno ja ti su gotovo svi Pravaši; nadali
iščekivao, nadajuć se, da će on biti|Smo se, da će njihovo mišljenje pred-
vijerni izraz hrvatskog mišljenja i hr- vladati nad političkim kretinizmom Su-
vatske političke svijesti prigodom ma. Pilovaca, a po tom i proglas biti izraz
stalog sukoba izmegju hrvatskog na. zrelog političkog mišljenja i shvaćanja.
roda i magjara. Ali, na žalost, iskreno; U tome nas je donekle tješilo i pisa-
ispovijedamo,  ostadosmo rozočarani. je «Hrvatske», koja je otrag nekoliko
Proglas udružene koalicije takav je, da dana pisala: «Hrvati izvršili su svoju
ne može nikako da služi na čast hr-|dužnost. Poslužili su Beču i Pešti. Hr-
vatskome narodu; i razumljivo je, da vatska vlada bila je pismeno zauzela
je hrvatski narod ostao hladnokrvan i odlučno stanovište protiv carinske ras-
pasivan prema onakovome manifestu.|prave. Time je poslužila Wekerleu i
Proglas bilo sa tehničke, bilo sa poli- Beču proti Košutu. S druge se strane

| potrebu pravednog uregjenja» odno- | prava, noseći visoko zastavu hrvatske slo-| Opet ćemo se povratit na tu blaženu ri-
šaja spram Ugarske ? Zar to ne bi bila bode i jedinstva, ne DO se bez on ječku mg or Ko je e: da z

ie : \za svoja načela i narod rugim strankama nje onakove, kakova je, i o se ono di-
nova skuacija, da su on! proglasu aos: jedino druge — žele li pomoći|letanski sastavila, hrvatski narod ne može
na narod izjavili: Pošto su magjari Hrvatskoj — moraju k njoj. | baš je zato | postići ono, što se trubilo? Tu je bio prvi
prekinuli nagodbu, prekidamo ju i mi? sada zgodan čas. Sad, kad se uvigjelo, da|Dr. Frank sa svojim bistrim političkim okom.
Zar to ne bi bila nova situacija, kada se s Magjarima ne može baš ništa. Čista|Mi sa svoje strane priznavamo, da smo u
bi u Hrvatskoj na jedanput nestalo pravaška politika opet se pokazala jedino|prvom času bili neodlučni, jer je na prvi
\nagodbenjaka ? A ako bi se našla stran- $pasonosnom za hrvatski narod. mah krivo shvatismo kao kakvom demon-
ka, koja bi na nagodbi išla u izbore, A ove retke, što pišemo, pišemo iz du- stracijom prema Austriji sa strane zastupnika
tia : I i kog uvjerenja. Ne kađimo nikomu, jer | Dalmacije ekonomno i kulturno od nje do
onda bi valjalo u slogu sa stečevinom to nije običaji Mi smo znali Prasku ileza zapuštene. Kad i malo bolje rezoluciju
ćancima i onda tek narodu doviknuti: prigovoriti otvoreno; mi smo mu se znali| promotrismo, uvidjesmo namah, da pravaš
«Ako ovaj rad svijesno, složno, mu- i zamjeriti. Nije svetac, nego čovjek; čovjek, |ne smije za nju biti. Izrazi «uzčuvanje či-
ški podupreš i pomogneš provesti. Biti što bi mogao i pogriješiti. Ali ovi redoviti | stoće nagodbe», mi «upućeni na Ugarsku»
| protivnik sadanje nagodbe, još ne znači napadaji na nj, nijesu napadaji iz osvjedo-|i t d., ne spominjanje Rijeke ni Megju-
biti starčevićanac. Ako se rezolucijonaši \čenja, nego iz lične antipatije, iz mržnje, | murja, sve to osvijestilo nas je lako i osvje-
oš dili kinuti db t |zavisti i straha, da im ne pomrsi račune. dočilo, da to nije korak k slobodi, a da
| njema e ti prezimu ge u 9% Samo su zato ti napadaji nepristojni, srestva sjedinjenje Dalmacije bilo bi za nju samo
\da se ne bi zaboga pričinjalo, kao da gadna; lažima i klevetama ni broja se ne | promjena gospodara, po svoj prilici gorega
\su se grčko-istočnjaci i naprednjaci po- zna. Neprestano mu nešto dokazivaju, a da|od Austrije. I zato joj postadosmo odlučni

 

 

tičke strane, nije najbolja svjedočba naglašivala sloga sa magjarima proti | starčevićanili, tada su se mogli posta- |ne dokažu nigda ništa, i to većinom ljudi,
političke zrelosti hrvatske koalicije. Ispo- Beču. Košut nam je platio željezničar- viti na čl. 42. od god. 1861., koji se| bole slova ma ei i i:
vijedamo, da smo se od rezolucijona. skom pragmatikom. Beč pako Rakod- | izjavljuje «za užu svezu» sa Ugarskom + vic đ ak pari E
škog manifesta nadali, da će biti izraz čayem i politikom slobodnih ruku, samo uz paritetnost sa Ugarskom. O- | Hrvatskoj. I dogagja se jedno čudo. Što se
svijesnije politike, nego li bijaše «riječka što su ih magjari dobili u pitanjima, vo, što su sada učinili rezolucijonaši, giga ; bijesnije na nj viče, to svaki dan više
rezolucija. Prevarismo se. Kao što «rije- koja se tiču nas i narodnosti. «Obzor»

protivnici. Kroz kratko vrijeme uvigješe i
sami potpisači riječke odluke, da se sa šo-
venima i megalomanima ne može na kraj.
Lex Kossuth je više svakog otrijeznila. Franka
su prekarali, što se za borbe rezolucijonaš-
kih delegata bojao u «Hrv. Pravu», kako
će se oni.do konca ponijeti; bilo mu je

(čini dojam, kao da je koalicija htjela zemljišta stiče, to megju svojim pristašama
čkom rezolucijom», koja je već bankroti- Se obara na starčevićanski proglas, |
rala, hrvatski političari nijesu označili je- jer veli, da je nagodba izvor svega
dan čisto politički hrvatski pravac, kojega Zla. Ta nije samo izvor, nego je
bi se prema magjarima držali; ista ma. nagodba jedino sredstvo i jedina
na izbija i iz najnovijega manifesta srp- poluga, pomoću koje se pod vidom
sko-hrvatske koalicije, koja se ćak boji zakonitosti i ustavnosti krši zakon, pra-
u svome manifestu i spomenuti hrvat- Vo i ustav Hrvatske. Nagodba nam
ski narod, e da ne dirne u političku zatvara sve puteve, koji vode do prav-
osjetljivost srpskoga elementa u Hrvat de». Iz ovakovog rezolucijonaškog gla-
skoj. | kao što famozna adresa koa- sila, očito je bilo, da će se srpsko-

liranih stranaka, nosila je na sebi sve hrvatska koalicija staviti na jedino us-

znakove servilnosti nekih hrvatskih pješno stanovište: dolje sa nagodbom.
političara prema magjarima; jednako i A kad tamo u svome proglasu ikoali-
najnoviji proglas nije drugo nego naj čija se izjavljuje naprosto za reviziju
vijernije ogledalo političke smušenosti nagodbe. :

udruženih elemenata u Hrvatskoj. Dok Magjari sa ovakovim stanovištem hr-

Starčevićanski proglas izraz je zdrave vatskih političara ostaše posve zado- | prava. Vika, jer je Frank napisao u «Pravu»

i bistre politike, prave hrvatske svije- voljni, a to izbija i iz pisanije glavnih /

sti, koja ima jedan pravac i zna šta njihovih organa. Prekinuće nagodbe kući zastave, kad su se vraćali iz Pešte

traži; koalicijin proglas niti ima pravca, bilo ih je uplašilo, a sa revizijom oni će
niti jednog opredijeljenog programa, niti vrlo lako, znajući, da će hrvatski po-'
jedne političke baze, niti čistih vidika. litičari iznijeti tanji kraj. Revidirana na-'
Ta sjegurno i magjari se zadovoljiše godba ostati će uvjek nagodba —,
sa onakovim manifestom : po pisaniji magjarski lanac, koji će opasati slobodu |
nekih rezolucijonaških novina, izgledalo hrvatskoga naroda. Pa da nijesu go-/
je, da će najavljeni manifest biti tako- spoda rezolucijonaši mudri i svijesni
va praskavica, koja će ćak uzdrmati | političari ! Shodno je opazio jedan za- |
temeljima magjarske države i magjar-| grebački list: da rezolucijonaši uvijek |
ske ideje. A kad tamo: parturient idu za tim, da nešto mudroga stvore,
montes, nascetur ridiculus mus. a kada im se pruži prilika, onda im
Magjari se nadaše i bojaše, da će pra- se kao mističnom Midasu u ruci sve
vaška misao predvladati u hrvatskoj pretvara u drugo. Zar nijesu oni imali
xoaliciji, i ova da će se odvažno bo- priliku, da i bez daljnjega uzrujavanja
riti da sruši nagodbu, koja je uzrok naroda stvore «novu situaciju», koja
švijuh zala u Hrvatskoj i daje magja- bi izazvala «neodoljivu i neotklonivu
PODLISTAK | dine 1900 na novo otkriše Mendel-ovu nau- |
“rironifeniam em |ku. On je doduše ćutio u sebi, radi ovog
Spomenik učenjaku svoga otkrića, radost i zadovoljstvo, ali ne
franjevcu. doživi vanjsko priznanje i uvaženje sa stra-
Prirodoznanstven ijeta, |"e svojih savremenika; nu tim sjajnija i
priopćili su poziv Bri okov see sti brzo odjekne Mendel-ova posmrt-
“4 podignuće spomenika zaboravljenome pri- "a slava po svim stranama svijeta». |
'odoslovcu Grguru Mendel-u. U pozivu megju | Na_pozivu su potpisani odbornici-pred-
ostalim kaže se: «Za života od malo ljudi po- stavnici: Njemačke, Austrije, Francuske, Ru-
sudi: pa kroz decenije posve zaboravljen a |Slje, Švajcarske, Engleške, Japana, Amerike,
danas u ustima svih biologa, to je bio udes

 

 

 

 

 

 

 

litičari. Da se pak Starčevićanci kao stranka

\ostati uz svaki uvjet «regierungsfšihig.» veću odanost i ljubav žanje, da bi oni za žao, da popuste. Zato nije niko mogao od

Ali koalicija za sve ovo nije marila. nj i u vatru. A sve ih ovo još ne opame- vike stanovitih novina živjeti. A ko zna, da
'Ona je zabila u glavu, da ne smije | “uje, da im ta metoda ne pomaže, da mu \baš nije bilo njega, njegova pisanja, da se
O ECK A ;_ |S podvalama ne mogu naudit, da postižu nijesu strašili za svoju poziciju, koliko je
| prisvojiti nikakovo mišljenje starčevi- | nootivne efekte. Ne bi li bilo bolje i može imaju u narodu, da im je Starčevićanci ne
\ćanaca, pa makar i najspasonosnije bilo pit korisnije, da požale svoju ludu muku, \otmu, bili se oni onako borili proti uzako-
iza Hrvatsku. Ne čudimo se Supilovci- da se ostave ćorava posla? Da, a o čemu njenju magjarskog jezika na hrvatskoj ze-
ma, ali se čudimo Zagorcu i pravaši- bi tad pisali? Da Franka nema, Franka bi mlji? Ne sumnjičimo nikoga, kao oni Franka
ma, da su mogli onakav proglas pot- | morali stvoriti! Nu iji nas Starčevićance, jer to nije naš običaj ;
pisati. U politici inadi ne vrijede, već _ Prateći iz daljega politički život u Bano- | ali zašto nebi moglo bit i ovgje što istine?

zi i zo vini, cijenimo, da bi naš sud mogao vrlo | Ponavljamo 1 završujemo. U nas viču be-
(trijeznost i ozbiljnost. |lako biti nepristran. U Franku vidimo do-|daci na Franka, jer su papige, a ostali, jer
\bra Hrvata, a i dobra Evropejca. Veliki du-| ga mrze kao takmaca, jer mu zavide ta-

3 g \ševni kapital, s kojim raspolaže; politička /emtu, jer se boje za svoju budućnost. Zato,
Svemu im kr IV Frank! vi ' kojom odvaja od ostalih javnih | mi, kad čitamo proti njemu, ne smeta nam,

I kad im se nijesu ispunile sangvinističke ljudi; njegov organizatorni talenat čini ga jer razumijemo igru; pače uživamo, jer su

nade, što su ih u riječku rezoluciju pola- u Hrvatskoj jednim od prvih političara. | nemoćni, da mu naude, pa neka nas ko
gali, kad im ih je lex Kossuth raspršala, Zasluga je njegova u prvom redu, da je nazove i cinicima, ako hoće. Dovodili su
opet vika na predsjednika Starčevićeve stranke | stranku od dva zastupnika doveo ua 20, a|ga u svezu s Khuenom, s Tomašićem, a
ida se danas gleda sigurno u nedaleku bu- |sad počinju s Rakodzayem. Razumije se,
ovo, rekao ono, jer nije izvjesio na svojoj dućnost, kad će čisto pravaštvo u Banovini da je to sve laž. Nekoga treba naći, s kim
Su- imati svoju saborsku većinu, kad će se ono |će se samo neuspjesi pokriti, Kad su im
A ko je po- | pristaše zadovoljni s tim, kad su na tako

 

pilo i družina. Kriv je dakle, što govori uhvatit u koštac s Magjarima.
svoje mišljenje, što je iskren, što neće, da'| magao Starčevićanstvu, pomagao je hrvat-|niskom odgojnom nivelu, mi ga nemamo
stranku izloži ma za koga, a po gotovo za stvu. Dopuštamo pak, da se ovim neće i ništa proti tomu. Ne zavidimo im moždanima.
pustolove, pa taman oni za svoju otačbinu |ne može svak slagat, ako neće sebe zani- ip.

osjećali. Mi smo uvjereni da on zna svoju | jekati. Što naši protivnici vele o njegovu
dužnost prama stranci i hrvatskom narodu | radu za financijsku samostalnost? O njema |
i kako će je najbolje izvršiti. Uvjereni smo, šute. Ako mogu biti nepristrani, onda će|
da on dobro radi. Garancije nemamo, da | morati priznati, da je već stim, što je raz-
potpisači riječke rezolucije i izdavači pe-|činio naše račune s Madžarskom, do vijeka
štanske deklaracije, premda su se sad po- zadužio hrvatski narod, i da mu on toga
šteno ponijeli u obrani materinske riječi, | nigda zaboraviti ne smije. Ovo je sve ovako, | već je neko štampao i otvoreno pismo u
opet sutra ne učine kakvu novu političku lako ćemo govoriti kao ljudi, a ako ćemo tom smislu. A da se neće bit na Grudi
pogrješku; ne zato, što nijesu patrijoti, (jer kao zasukani strančari, tad prestaju svi ra- | popravilo ono čeljade, kojega su iz Stona
unutra ne možemo nikomu zaviriti), nego | zlozi. Onda samo udri na Franka i Fran- | onako «lijepo» otpratili, lako će nam se
što nemaju jasna programa i što nijesu po- kovce. Pače i u znak zahvalnosti, kad ih | povjerovati. Što se pak u narodu o njemu
iti gdje u potrebi i pomožu (a to uztraži na-| govori, slavnom poglavarstvu će se bit la-
izlože za njih, ne bi li oni šnjima u slu-| rodna korisi), sumnjiči se, e je to Frank/ko s malo dobre volje uvjerit. Čujemo, da
čaju kakva razočaranja narodnog pretrpjeli | uradio pod «pritiskom javnosti», Ko ai osoba nudi se i pravi molbe za dopu-
jedan udarac? Jest, Starčevićeva stranka | kaže, da je ovo pošteno, nije ni on pošten!! ste nošenja lovačke puške, a opet ona ista

 

Vijesti iz naroda.

Iz Konavala,
Već je bilo u ovom listu zbora o pri-
stranosti jedne službene osobe na Grudi,

 

Godine 1901 ova djela su bila opet na
svijetlo iznesena po glasovitome profeso1u
Tschermak u u Ostwald-ovim klasicima ek-
satnih prirodoslovnih znanosti. (Klassiker
der exakten Naturwissenschaften). X.

Pariz i namjesti ga u ulicu L6vres i dade | nevolji. Umre dne 5 augusta 1857 u pot-

mu sredstva da napravi 80 strojeva, koji se | punom siromaštvu.

odma staviše u porabu u nekoj velikoj ra-| Sudbina nesrećnoga Thimonniera nije bila

dionici vojničkih oprava. bolja od one mnogih mu velikih slavnih
Novi strojevi rasno odgovaraše svojoj | sudrugova.

svrsi i činjaše se da će slava Thimonniero-| Po svojoj tehničkoj važnosti, po svojoj

va napokon izaći na površinu; ali žalibože|brojnoj uporabi, po svojim ekonomičnim

to nebijaše po čudi Thimonnierovim radni- | posljedicama : Thimonnierov izum može se
Mali grad Amplepuis, u Francuskoj, spre-|Cima a i ostali šavci gledaše na taj izum|ubrojiti megju najvažnije industrijalne na-

ma se da otkrije spomenik Bartolu Thimon-|prijekim okom. Nije falila nego prigoda da|pretke XIX vijeka.

nier-u, nesrećnomu izumitelju šivaćeg stroja. |se nesrelnome Thimonnieru osvete. Ovu|  Pravedno je dakle, da se napokon i ako
Thimonnier još u svojoj mladosti stavi u|Prigodu pruži revolucija. nakon smrti dade dostojna h

glavu kako bi pronašao da ručno

 

Spomenik izumitelju šivaćeg stroja.

 

je znao risati a ipak usprkos mnogim po-|Thimonnier izlupan, oplječkan, nome gradu Amplepuis-u. *)

teškoćama uspije da sastavi zamišljenu spra povrati se u svoje rodno mjesto, gdje sa. x.

vat. |. šivaći stroj. Thimonnier dobije &re-|stavi opet stroj po svome izumu i sprovede

vet. Ovaj izum, koji je imao postati svoj život usa ga. —

lovni, nije bio za jaduoga svoga izumitelja ga ea 53:30 *) Izum Thimonnierov tekom vremena bio je

mego izvor jada i nevolje. Svijet mu se!svoj Ma neđe Amerikancima, oma | o je a Neo Basse. 1084

| rugao i smatrao ga mahnitim. o g8 ploda mnogogodišnjih Borba 120 ua dvije o aa gri. Maše ru
Napokan inženjer Beaunnier zauzme se | žrtva. Wilson, god. 1854 Singer usavrti i poveća upo-

za tužnoga Thimonniera te ga odvede u Njegove zadnje godine provede u gorkoj! rabno polje šivaćih strojeva.