- Br. 129. PRIM "yo VON OSO . + : | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo - polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto 4 M Pr PR ijo išta £*i a : U DUBROVNIKU 10. Avgusta 1907. GRVENA HRVATSKA GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. SNES TA ki s * . 1% Ma. y DE NONE KMS NI EO ONE 0 OP U M En en T P MR , Godina III. Pretplata, pisma, dopisi i godišnje K 8 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. BROJ STOJI 10 PARA. se više puta tiskaju po oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Varao bi se svaki onaj, koji bi ci- jenio, da u srpsko-hrvatskoj koaliciji vlada sporazum i složnost u shvaćanju današnje političke situacije. Razumije se, da pojedine stranke u koaliciji, preko “svojih “organa, pred publikom .kriju diferenciju političkog shvaćanja ; ma, ta raznolikost mišljenja ne može a da i kroz novine pojedinih stranaka ne izbije u javnost. Tako otrag samo malo dana bijaše nastalo trvenje iz- megju «Hrvatske», organa najače stran: ke u koaliciji i «Novoga Lista», organa političkog špekulanta Frana Supila. Supilo, to magjarsko gojenče, ustao + proti pravaškom organu, jer se ovaj usudio pozvati narod, da proti ma- gjarskoj tiraniji apelira na krunu. Su- pilo, koji je zabio u glavu, da je on + hrvatski Bizmark, i kao takav da je- dini on mora davati direktivu hrvat- skoj politici, plane gnjevom na pra- vašku stranku i zaprijeti joj ćak sa svojom magjarskom eskomunikacijom ne osvijesti li se i ne prizna li njega, Frana Supila, vrhovnim generalom po- litike u Hrvatskoj. Nu, dobri ljudi nastojaše barem prividno spor izravnati i za sada nema pogibelji da bi se mozaična koalicija raspala. Rekosmo za sada, jer uvjereni da su koaliciji, kakova je danas, dani izbrojeni. Frano Supilo je zao duh, koji malo po malo ruši temenje koalicije i dok Supilo bude igrati glavnu ulogu kod slavo- srba, nema izgleda da bi se u Hrvat- skoj mogle prilike izmijeniti na bolje. Najveća je nesreća za hrvatski narod, jer jedan dio njegovih političara pred- vodi Supilo; a najveća sramota hr- vatskoga naroda, da u XX. vijeku \cija. A svagdano izbijaju na površinu | lim manjim društvima godišnji doprinos biti| Dopokon od velike će koristi biti usta- | gorički katolici toliko godina uzalud molili, ,će oko milijun i po kruna, a tim će se moći novljenje mjesta na ministarstvu pomorskog e bi im se dozvolila crkva, a ovu stoprv razne činjenice, koje nam daju pot- \puno pravo. Višekrat slavosrpske no-| 'špekulanta i hvalospjeve sastavljaju \njegovom tobožnjem patrijotičnom ra- \du. Tako često redaju .se takovi hva- «Crv. Hrv.» ; ko ih je pomnjivo čitao, pero pisalo, tu su misli, iste fraze. Frano Supilo znao je k sebi privuči, razumije se za do- \bru plaću, neke beznačajnike, koji bi mu pravili reklamu u spomenutim no- \vinama. Ali i to malo pomaže jer su se otari počeli otkrivati. Nazad nekoliko \dana izbilo je na površinu, da Supilo još i danas podržaje intimne odno- \'šaje sa varalicom Polonyem, dapače da je kod ovog političkog propalice \i večerao onaj isti dan, kad mu je 'Polony u saboru u brke kazao, da mu je Supilo prizno jedinstvo magjar- \ske države. Ovih je dana urednik «Magyar Hir- lapa» objelodanio, da mu je Supilo izjavio : da je Rijeka magjarska, i da to odgovara posvema stanovištu koalicije. Bez komenata. ! Preporučamo srpsko-hrvatskoj koa- 'liciji, da podigne spomenik patrijoti Supilu na glavnome trgu bijeloga \ Zagreba! Trgovačko Ministarstvo u Beču | Beč, 1. Avgusta. | Nazbilj u Beču puše posve pogodni vjetar, lospjevi u «Pokretu», «Obzoru» pa i|uh ali ipak, u nekim osobitim okolnosti- biti će mu upalo u oko, da ih je isto ; još 15 manjih luka u pokrajini. Znam \mnogo šta učiniti. Uhvati je da će i naši brodovlasnici tako obdareni nastojati što vine ustaju na obranu ovog hrvatskog gige da služba bude mnogo bolja nego li konsulenta. Na to mjesto rijet bi da je odre- gjen dvors. Savjetnik Eugen Gelcich. Baška |osoba, koja je za nas Dalmatince prava do sada. Tom uredbom ipak nastojanje trgo- | sreća, sama namisao pozvati na ministarstvo vačkog Ministarstva tek počimlje, jer znamo | trgovine osobu, koja se je pri moru rodila, spomenu i crkvu, koja i ovdje na Cetinju da su upućene i druge mnoge radnje, na koja je više godina proživjela u raznim po- bijaše katolicima dozvoljena onda, a me ar naše mornarice. U toliko je odregjeno | krajinam na moru, koja osobno pozna naše \prošle godine dobili i to u zdravlje talijan- \ske gospode, pred kojim se uaš milostivi | Gospodar ne mogaše malodušnim pokazati ? \— Čudimo se piscu «Dubrov.», kako ne \prije, kada se sagradila crkva kod austrij- da se odma ove godine započmu velike radnje | potrebe i sve naše brodovlasnike, naše ka- ske delegacije, od straha naravno, da se u lukama Gruža, Splita, Šibenika i Zadra, | petane, i koja je duga putovanja u više na- ribara dati veću pripomoć. Takogjer će se graditi veliki svjetionik na rtu Pellegrino, i mnogi će drugi svjetionici biti uregjeni. Još će se mnogo toga uputiti netom progje \ovo doba odmora i dopusta, ali ne možemo \iskazati jer je stoprv upućeno. Ali ako od \dojakošnjeg prigovora vit. Friesa pogleda | ernogorski katolici ne bi u crkvi poaustri- E O o vrataka učinila, kaže čestitu namjeru i ne jančili. vam isti izrazi, iste qa će se ovih dana graditi parobrod, koji može ne biti od velike koristi našoj mornarici. | Istina je ono, što veli pisac «Dubrov.», će nadgledati ribolov, i da će se udrugama | \da je knjaz Gospodar dao svoj prilog za \ gradnju crkve u Podgorici. Jest, za obraz talijanaca, dao je — doznajemo i mi iz | pouzdanog izvora — dvijesta (brojem : 200) Poznato je koliko škode donaša pomanjka- se u buduće, i bude li se u Beču jednakom | forinti, a to je sva suma, što je dao ka- nje u Austriji Trstu, da sakupi komisiju teoretičara i vje- štaka praktičnih, e bi sastavili pomorski za- konik. Komisija bezodvlačno ima započeti radnju U porazdijeliti razne odsjeke raznim izvjesti- teljima, da se djelo što prije dovrši. Bijahu \pak pozvani odnosni faktori, da još ove go- dine upute izvide, kako bi se bolje uredio i unapredio savršeno ured klasifikacije bro- dova : odredba o prevozu putnika, te se proučava odnosni naredbenik, koji je Ministarstvu bio \odposlat. Takogjer važno pitanje osjegura- \cije pomoraca biti će brzo riješeno. Osobita «Veritas austrijske». Gotova je već li zlovidnici morati zaključiti da nam u Beču |puše pogodni vjetar, nastojanje prikladnije | vremenima, praktičnije, a nadasve korisnije. X. pomorskog zakonika. Zato je revnosti nastojalo na dobro mornarice, tad toličkim crkvama u dvadeset godind, od Ministarstvo naložilo Pomorskoj Vladi u|za stavno se uhvati velikom dobru, te će kada se je konkordatom s Rimom — kako čujemo — obvezao se na izdržavanje istih. (Pa nije loša sama !! A od kuda bi siro- \mah i mogao više dati, osobito sada, kad \je prestao biti apsolutistički vladaoc ! Sva- Ko laže? (Odgovor ,Dubrovniku“.) Cetinje, 4. Augusta. Gospodine Uredniče ! (kako Nikitina «darežljivost» zaslužuje \«Dubrovnikove» pažnje i — «pohvale» !!! \ Opaska Ured.). | Nego se gosp. pisac «Dubrov.» preveć zaletio, kada se uhvatio samo podgoričke crkve i doviknuo Vam svečano, i da «la- \žete». Ta, znao je taj junačina, da je i dru- \gamo po Crnoj Gori katolika, pa je imao Odnosno Vašeg pitanja glede pisanja bolje ispitati stvar prije no je onako gro- «Dubrovnika» u br. 30. t. g., a pod naslo- \movito zagrmio na vašu tvrdnju, koja, da je pažnja ministarstva na io uporavljena da vom: «Kako lažu , mislim, da bi vam je osnovana, dala bi se zanago potkrijepiti se uvede brod za pouku što ie za pomorstvo zanimani mnogo toga znali ispričati, što više no jednim dokazom, i ako se ja ogra- od velike važnosti. Znamo da se dogovara 'bi Vam lijepo ilustrovalo naše oce domo- ničujem na samo jednoga, koji mi je oda- sa Loydom e bi sagradio takav brod. Ne gine i u tome pogledu, u njihovoj naime vna dobro poznat. manje je važnosti ufediti promet sa Bra- \bez primjernoj velikodušnosti i blagona- Otrag 4-5 godina, a negdje baš u ovome \ilom i Argentinom. Zato je kod ministar- klomosti spram drugih vjeroispovijedi, a zemanu, baveći se u Baru, ispanuh jednoga stva već bilo nekoliko konferencija, a uhvat| osobito katoličkoj, o kojoj riječ. Ja, pošto jutra u šetnju sa prijateljem A., koji bijaše je da će se do jeseni stvar urediti. Stalna je namjera Ministarstva Observatoriji u Trstu i naša trgovačka mornarica. bolje prilagoditi pomorskoj koristi, što bi n ašim brodovima mnogo dobra donijelo. Zato do godine povisit će se broj stručnjaka \me ne interesuju slične stvari, ne bih se onda činovnikom pri onamošnjoj Oblasnoj \mi osvrnuo na to, da tobožju laž, koju je Upravi. Šetajuć naljegosmo na jedno staro \pisac «Dubrov.» otkrio u onom Vašoj pri- katoličko grobovište, gdje med nešto raz- [po glede dogradnje nekakve katoličke rušenih zidića, a pod otvorenim nebom crkvice, ne bude protego i na ono, što Vam \služio kat. pop liturgiju pred okupljenim i daće se obilata sredstva da ga se posve i ja sasma mršamo dostavih o žalosnim | narodom. Začudi me to, pa zapitah pratioca, \očita je skrb centralne vlade za Dalmaciju, | uredi. \a rijet bi da se i važnost naše pokrajine za | \sklop monarhije dopokon priznaje. Malo po toga u pomorstvu, ako se nije u živom po- |bini. Velju : malo vrše se obećanja Baruna Bech-a, ra- | vjerljivom doticaju sa pozvanim faktorima, | pošto nema tako crnih boja, koje bi mogle razrušenu crkvicu. «Bi oni — odviati mi dni program za ekonomičko unapregjenje zato je ministar prošlog premaljeća pohodio orisati crno naše stanje, | Sa zelenog se stola ne dade riješiti mnogo a , | dozvolio je jednome Supilu glavnu naše pokrajine ne ostaje mrtvo slovo, nego | Trst, Istru, Dalmaciju, gdje je na dugo ra- riječ u politici. Političko poštenje F. Supild. Mi, koji vrlo dobro poznajemo Su- pila, i poznajemo cijelu njegovu po- litičku evoluciju, bili smo osvjedočeni da i najnovija Supilova evolucija nije drugo nego politička njegova špekula- \se već provagja. spravljao sa brodovlasnicima, sa lučkim po- |prilikama i crnim prizorima, koji se u ovo I\kako je to, da se katoličko sveštenstvo, \pošljednje doba odigravaju u našoj otač- | koje je inače u tome daleko zauzetnije od što Vam mršavo dostavih; linkvizitorski, nasilni, uprav varvarski po- | stupak današnje vlade spram napredne na- | Sa unapregjenjem Dalmacije, morao je glavarstvima i t. d. Na putu ga je pratio rodne stranke, kojemu je zloglasnome po- | otskočiti | viši interes za našu mornaricu, upravitelj pomorske sekcije vit. Fries, koji koja je najglavniji izvor naše dobiti. | baš sa svoje strane rado sagje na more i do- otkad dvors. savjetnik Fries uzme upravu govara se sa pomorcima. Znamo da će vit. pomorske sekcije na ministarstvu trgovine, Fries jesenas ponovno u Dalmaciju. A da \u tom uređu žurno se radi. Pitanje vožnje bi unaprijeda činovnici pri po moru do Trsta riješeno je sretno, tako bili posve vješti onom poslu na kojem budu ljena vladinom naredbom. Ali pitamo toga da će putnici ostati posve zadovoljni, a isto- odregjeni, ustanoviti će se za njih praktični gosp. pisca : zašto spomenu on crkvu pod- i\dobno imati će dobre koristi naša ograni- ispit, kakav se zahtjeva za činovnike u po- |čena pomorska društva. Dubrovačkim i osta- litičkoj službi, o pomorskim pitanjima. | menuo ? Biti će valjda za to, što su pod“ stupku duša knjaz Nikola i nadobudni mu sin Mirko, kako Vam već drugom prilikom kazah. Piscu «Dubrov.» treba priznati, da grad- | goričku, koju Vaš cijenjeni list mije spo- | našega, ne pobrine, te dogradi i pokrije tu a još manje crni jednostavno prijatelj A. — i, ako hoćeš, i materijal za to već bijaše gotov. ali im sa Cetinja bijaše zabranjena rabota !» (O istinitosti toga odgovora ne mogoh po- \sumnjiti, jer bijaše odgovor jednoga čino- \gnika obi. Uprave. | Ovih dana naročito se za to obratih \jednome poznancu u Bar, koji mi na pi- i morskoj Vladi nja crkve u Podgorici ne bijaše obustav- tanje taman jučer odvrati ovo: «Crkvica \nije sagragjena, niti će se zgraditi, jer to sa Cetinja već davno bijaše zabranjeno !» | Nek se gosp. pisac «Dubrov.» glede ovo- \ga propita, pa nek Vam onda, ako ima PODLISTAK. Lopud i spomen Miha Pracata dne 30. Srpnja 1907. Na 20. pr. srpnja navršila se je 300-go- dišnjica, od kada je veliki dobrotvor Pracat zaklopio svoje oči svijetlu ovoga svijeta, svršio svoj vele zaslužni rad na korist svoga rodnog mjesta i dubrovačke republike. Kad nije Dubrovnik, — kome je Pracat bio najvećim dobrotvorom, — htio je Lopud, rodni njegov kraj, da proslavi uspomenu i pokloni. Ma- pogledu, sada siromašno i gotovo opustjelo, upotrebilo je ovu prigodu, da skromno iza- u pamet spomen zaslužnog svoga Pra- i iii ž ši š i Hill i dili lji 15318: iti |ističkih težnja, a griju ih čuvstva pijeteta i| nula. Te su se uspomene još oštrije poja- harnosti. |vile, kada je presvijetli Biskup preko mise \ Osvanulo jutro 30.tog srpnja; bilo je 9 oslovio tu prisutni narod lijepim prigodnim Te ruševine, grob Pracatovih tolikih lijepih uspomena, kao da su se toga dana osvje- žile. Nad ulazom u atrium kapele vidjele su se lovorovim vijencima obavite, leaudro- vim cvijećem okićene tri slike (vješto izra- gjene od g. Hermana Curlice); od tih je jedna prestavljala Pracata, gdje zamišljeno i zabrinuto gleda guštericu, koja se do tri puta uza zid penje, te postaje poticalom njegovom gotovo klonulom duhu; druga je prestavljala brod Pracatov, a treća ubrus, što Pracat primi na dar od Karla V. Atrium je bio pun svijeta, a iz dna atriuma, gdje bijaše namješten otar, odjekivaše pjevanje mise «Requiem», koju je odslužio presvi- jetli Biskup Dr. Marcelić uz podvorbu lo- hova|pudskih svećenika, a za upokoj duše veli- patriote. Tišina vremena, sunčani traci, štono su okomito padali na tu sabrani narod i osvje- tljivali omirine Pracatovih dvora, obavitih bršljanovim i rogačevim grmljem, izazivahu vremena ... vremena u pamel uspomene + onih, koja su nekada bila i u nepovrat mi- ura i po, i vidjela se čeljad ići duž čarobne govorom, rišući Pracatov rad, njegovu ne- obale morske, te se zaustavljati kod napola |slomljivu ustrajnost, koju je crpao u vjeri razrušene Pracatove kapele i dvora njegovih. svojoj i u pouzdanju u Boga. U 11 sati uz romon morskog vala, koji se tiho razlijevao po lopudskim žalima, ra- zilazio se je narod, da se opet sakupi po podne u širokoj dvorani franjevačkog sa- mostana. U 5 sati po podne velika ta dvo- rana bila je puna. Izmegju drugih odličnih gosta bili su tu presvj. Biskup Dr. Marcelić, mons. A. Matioli i drugi. M. p. Niko Gii- vanović pročita svoj kratki ali krasni govor, u kome se osvrnu na život i rad Miha Pra- cata, ističući njegove velike zasluge za du- brovačku republiku, predočujući ciljeve, koji su ga vodili u njegovome radu. Nakon kratke stanke M. p. Niko Zlovečera pročita lijepi prigodni poetski sastavak, a iza toga preuze riječ vič. Otac U. Talija. On ocrta zasluge Pracatove za Lopud, te pokaza slu- šaocima, koja je, i koja valja da bude glavna svrha ovakovim i sličnim proslavama. Govori svrše, a duga se povorka odatle uputi, da položi zeleni spomen-vijenac sa llopudske obale, uz rasvjetu Pracatove ka- |pele ukrašene trima pomenutim «transpa- rentima», što je zasluga g. načelnika lo-| pudskoga I. Pavline, koji se je baš svojski ko što je zbilja i bila. Slava Mihu Pracatu! Čast njegovim Lopugjanima! Jedan od prisutnih. Naama. Prije mraza - evo smrti moje“, Ljubavna crtica. (Ozrinović). i. Katica je svaki čas očekivala razjašnjenje onoga pisma. Progje jedan, dva pa i tri da- na, a od Dinka ni glasa ni traga. Teško joj je bilo pri duši. Svakovrsne misli vrtjele su joj se glavom : — Ma zašto nijesam onaj put pustila da reče, kad mi je Ružica imala kazati nešto o njemu? Ko zna, što mi je mislila reći? Možda bi mi sada bilo razumljivo ono kra- tko pisamce! Izagje iz sobe, pozove maloga Nika i re- če mu: — Pogji u Ružice i reci joj da po podne dogje svakako k meni. Dugo je čekala, dok je došla Ružica. | — Napokon si došla, reče Katica, kad opazi svoju prijateljicu. — Imala sam nešto/ posla, a pet ova dva \dana nekako je vrijeme da te Bog sačuva. zauzeo, da ova proslava što ljepša bude, Neki dan tako lijepo vrijeme baš promalje- itno pa kako se brzo promijenilo. Mislila \sam se nauživati proljetnog sunca, a kad tamo eto blažene kiše. Jedva sam ti i sada \mogla doći, da mi nijesi poručila, stalno ne bih ni danas bila došla. — Nijesam ni ja izlazila, prihvati Ružica, ne ćutim se baš dobro. Nego te molim, jesi li ćula štogod o mome Dinku? — Jesam li čula?! A što ću ti govoriti, kad ne vjeruješ ništa. — Ma kako ću vjerovati? . . . Čini mi se nemoguće. — E, moja draga, mnoge se stvari čine nemoguće, ali su u istinu moguće. — Pa onda mi reci, što si mi ono htje- la reći neki dan. — Da ti rečem? Biti ćeš valjda čula? — Nijesam . . . Ali... — Što? ... — ali. — Vidiš ovo pismo, pročitaj ga. | još mi nije ništa pisao, Promisli tri dana, pa još ništa. Ima biti nešto, Biti će bolestan. kn ro m