ši X
ae

Br. 130. | U DUBROVNIKU 17. Avgusta 1907. = Godina III

PRAVA GRVEMA MRTATSAA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili & poštom na godinu K 5; na pd GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
surazm : za dnozemstvo godišnje? K 8 — Ko i i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
\ četvrt <; A iv ie IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
se vrati list uo ro s. ' | Brzotisak DUBROVJCKE HEN ATAKE. MAKAR kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
i . : . i : : ii i i i laži se, mi pra- (o hrvatski. narod ne ogriješiše, a mi ogri-
ine bi smio s nikim ugovarat ni prego-|da bi onakav korak morali osuditi po-|Hrvate. To je laž, a proti M Da '
Nemoral. liši. nego samo s poštenim i nepo- šteni ljudi. Eto zašto je Supilo nasto-| vaši, vazda borimo. Nijesmo bolji od osta- ješismo? A ipak hoće, da se bezobraznom

raj g J a a : 3 lih Hrvata — ponavljamo — a gori jesmo. površnosti, nevjerojatnom plitkoćom i ne-
Obraza je imao Frano Supilo pri- ročnim ljudima. Ali Frano Supilo nema jao stvar zabašuriti. Kad je to naivna|a, je u Dalmaciji najbolje, kiipi se oko znanjem, nikakvim poznavanjem narodne
znati, da ga je pogostio Polony. Nije stida ljudskoga. To se najbolje vidi po stvarca, zašto je trebalo skrivati? T4| Hrvatske Krune» i našeg lista. Farizejsko duše nameću cijeloj hrvatskoj javnosti, da
to bilo, kako magjarske novine kažu cijelom njegovu radu, po gnusnoj mu tajinstvenost dala bi svakomu, ko je čedni ne mogosmo biti, a da to ne istaknemo. zaprema u njoj prva mjesta !
jeh tvrdi Supilo — one večeri, kad je jezičini, po njegovim lažima, klevetama zdravih moždana, povoda sumnjati, ali| Što se pak u nas nije prigovaralo Bano- Uske granice jednog novinskog članka
p pot inli potvorama. Nego kad se ovakova rezolucijonašima ne. Sa svoje ih strane vini i Zagrebu? Govorilo se o korupciji i| nalažu nam, da se drugi put pozabavimo
Polony, u salonu rekao, da je Supilo : a q ii jeti | ralizaciji, tužnim istinama, a da su se s iznosenjem ostaloga, šio svaki može lako
y, demoral ji, ] gi
i ši iseci nri-|dva čovjeka sastanu, tu se ne može sažaljavamo. Ta teško nije razumjeti, S : : i. Lečevice, | a i : i
pri pregovaranju šnjim na Rijeci pri- "7. daš dosadania politika & ko. Zaboravljali naši Vrhgorci, Muči, Lečevice, opaziti i opaža, ali nema srca to i kazati.
stao na jedinstvo magjarske države, a raditi o dobru, nego o zlu. Pa štogod da je sva o no ne . \razna izborna nasilja i nepodopštine, neka- | Zlo je to, jer u liječenju gnjilih čira i otro-
on mu odgovorio, da laže, nego dva oni dvojica rekli, da su govorili, ne- hrvatske koalicije nezrela, nenarodna ! raktermnost većine dalmatinskih predstavnika | vanih rana treba radikalnih ljekova.
dana prije Rako M a iii novanja imaju pravo tražit ni od koga, da nepoštena, da je bila igračka, kako re-|i q, d. A kakvi su samo ovi tobožnji na-/ Još je jedno, što danas premučati ne mo-
i # Supil s dva d ije IM vjeruje, da ništa ne sumnja. kosmo, u rukama stare hulje, Gejze rodni predstavnici? Neosjećaju ni najmanje | žemo i nećemo. Separatizam nekakav, koji
Vjerujemo up s va dana prije | Dozivli : itatelii |Polony i Frana _Supila.: \s pukom, a stariji im je svoj «ja» od cije- se ne srame isticati tolika naša «gospoda
pomenutog imenovanja večerao u Po-  Dozivljemo sad u pamet čitateljima \log hrvatskog maroda. Zahtjevi pak, što ih Dalmatinci», treba uajteže osuditi. Antago-
lony-a, ali ne znamo, komu da vjeruje- našeg lista onu graju, što je podigoše

| L PN i Mi Dal ati ci | postavljaju većinom naši kratki političari —  nizam pojedinih djelova, koji se odatle stvara,
mo za ovu drugu večeru, ili magiar- | rezolucijonaški listovi na Dr. Jozipa | l matinci. bezobrazni su. Melko Čingrija smatrao je udesan je po cjelinu, po vas hrvatski narod.

skim listovima, ili Franu Supilu; radi Franka, što je za svoga boravljenja u Čudni smo ljudi, mi, Dalmatinci. Na prvi sama sebe najsposobnijim za bečki parla- Isticanje posebne kulture, i osobitog patri-
li se tu o jednoj večeri ili o dvije ?| Beču, radi jednog privatnog posla, po- | mah bi se u nama svak lako prevario. Go- | menat! U našem gradu ga svak smatra ve- jotizma, ali na jeziku, a to sa strane ne-

Stvar je svakako sumnjiva, pa ćemo je sjetio svoga prijatelja s universitetskih vorimo o svemu, što znamo i ne znamo; likom duševnom mizerijom, smiju mu se, kulturnih i nepatrijotskih klika, velika je
, I

' prtimo se u svašta, što razumijemo i ne ra- a on sve to ne razumije. Nesposoban kao narodna nesreća. Nama treba jedna kultura,
zato ostaviti na stranu. Ragje ćemo se|klupa, bečkog načelnika, Luegera. A
zabaviti sa samom Supilovom izjavom. |Dr. Karlo Lueger je pošten starac,

zumijemo; davamo lekcije lijevo, lekcije de- općinski vijećnik cijenio se doraslim za kultura narodna, kultura hrvatska. S toga tre-
sno, a da sami sebe prije ne naučimo; pla- | parlamenat. Gubitak neaktivne časti neakti- | ba sve nenarodno uklanjati, oprijeke blažiti ;
Što to nijesmo prije uradili, bilo je velika glava, vogja najače stranke u|nemo kae slama, a da islo tako brzo i uga- vnog oficira dobro mu je bio došao, da u'| zato treba duh narodni proučavati. Iz jednog
svojih razloga. Čekali smo, što će geo- | bečkom parlamentu, a ako ko Nijemac | snemo. Takve nas je priroda stvorila. Ako | ime mučeništva Ai za sebe stati. sein. središta razvija se jedna pro-
govoriti o ovomu političkom škandalu radi za interese svoga naroda, to eto O ogradi s zeipei FEA otubiniitvom: je E za a M airdta; oo g e kulturno i po-

ižnii niegovi. Hotjeli sasvim razumljivo. | ovo Frankovo pri-|'"'%8 a», ili napravi od ovih naših tvrdnja govao; a jer je ludo irgovao, izgubio 1e 1 Mličto ognjiše. rvatiike. potjuntelnice
prvoga reda bližnji njegovi NRP : IR \kakovu dosjetku, mi se ne bismo čudili. svak mu se nasladio i izrugao. Ovakovog | razlijevaju zrake na svu otadžbinu. Interesi
smo izmjeriti moralni barometar srpsko- jateljstvo 2. 01 poštenim I neporo- | Arjekinski njen duh i njenih gospodara do- trgovanja sa ovako ludim mučeništvima u|cjeline traže mnogo toga od Zagreba, a i
hrvatske koalicije. U računanju se ne čnim čovjekom kadro je bilo uzbuniti puštao joj koješta, što bi se nama teško u Banovini barem nema; stidili bi se to tamo | Zagreb mnogo toga od cjeline. U prvom

\ :
radit. O kulturnoj i političkoj spremi uaših redu opća je dužnost svakog Hrvata pratit

 

 

 

 

prevarismo. Niko ne ustade, da o- gotovo cijelo srpsko-hrvatsko novin- grijeh upisalo. | sp
sudi, a svak od njih skoči, da brani stvo, a Supilovo drugovanje, prijatelje- |. I mi, «gospoda ERIN pr EEA dalo NME rama EA | sve sp što . o dogagja, zoro o na
Eee : : te. i ; i irani _\i osugjujemo, razmećemo se i ludim name- je napomenuti, da « » 1isvaki mogući način svoju prijestolnicu, po-
političko nepoštenje. Konstatujemo NN mn za METE a leme enawim preuzetni, umisleni su naši nječišku hrvatske stranke» romani Xa- |ticat ih tamo i sokolit a šilovi rad, a zo
žalosnu činjenicu, a čestita hrvatska Vom ostavilo je to isto novinstvo Ma- vni judi; rijetkim izuzecima svaka čast. vera Montepina i Supilov «Novi List» uz svoje pripomoći njima ne ukratiti. Zagreb
javnost, neka reče nepristrani svoj sud. dnim, ili bolje e se stidilo na naj- Bez ikakve kulture, bez političkog znanja «Crvenu» mu jedina duševna hrana. Ostali \je svijeh nas; on je svojina cijelog hrvat-
Bez crvenila na licu izjavljuje dakle lugji način štajerskih kretena vodit 0- hoće ipak da u hrvatskoj javnosti imaju dalmatinski političari bit će što naobraženiji, skog naroda. Njega se ne smijemo stidit;
Frano Supilo, da je veče'ao kod stare datle i političkog kapitala. Dakako u prvu riječ, a u ime čega je svojataju, ne (ali da političari nijesu, nego samo dilektanti, šnjim se moramo ponosit. A kad ko viče
hulje, Gejze Polony-a i da je šnjim ra- nas Hrvata, ne fali školovanih ludova, znamo. Na žalost trebi priznat, da nas je: pokazali su. riječkom rezolucijom, koju su|na Zagreb, ne treba ga uzet ozbiljno, (tre-
spravljao o situaciji. Narodnoj riječi koji će svemu tomu povjerovati. Vraga s"085 kozpvenalem native. Šena srazasvajaije ime" i i E U koa gr AAA
potpuno vjerujemo, da se po drugo- | će se oni pitati: zašto mi o toj večeri, : SIENI STANI RENE 09 |P , : E IE 0

eia i : ik liz kole vi d dite i kapital '\i uzdizali «vatreni» Dalmatiiici, njeni pred- teža pogriješka: nevjera prama hrvatskom | se ne uvažuje ili kao kratkoumni ponavljaju
vima i prijateljima mu raspoznaje čovjek. iz koje vi danas vadite | kapitala, ne <iavnici se isticali po tamošnjim novinama | narodu ! | ono, što su čuli od svojih žalosnih učitelja.

Frano Supilo i Gejza Polony, nokat szaadijenavo prije, o 3. q. poni puta kao kakvi uzori, naš patrijotizam | Po svemu ovomu, što rekosmo i pri če- |
i meso! Polony žigosan u javnosti kao protivničkim novinama što Supilo, precjenivao i t. d. Mi nijesmo znali kom-|mu ostajemo, nemamo nikakva prava na novije riječi ,
protektor Ji kuća, varalica i koji pa i najneznatniji sastanak sa ka- plimente primit za komplimente. Varali smo | druge vikati i osugjivati. Ako sgospoda | VIE riječi o odnošajima u
nepošteni advokat, zlorabitelj javnih kovim magjarskim političarom, znao jer E io a 1-15 e Mionatnki EE a vi mjesnom Hrvatskom Sokolu.
: ' K s ei 108 ja a ana, da igra prvu u- hrvatstvu oso! , i
časti u svrhe svog privatnog green Preggrevtio sjeo ; re e lista; 24 1ogu u hrvatstvu, da mi moramo imat ne- \po svojim zlim stranama, nego li ketoni Gospodinu
spletkar lopovski s barunicom Schon- što rekoh, nije takogjer VO da J€ kakav povlašteni položaj. Mi smo se poni- || kad bi se iko u Dalmaciji imao prava u Dru. Roku Arneri, *) dr. starešini.
berg gosti prijatelja Frana Supila i onoga dana večerao sa varalicom P O-|jeli, mi smo se pojogunili, mi smo se po-|javnosti isticati, kritikovati, pa i osugjivati Korčula, 7. Kolo 1907
raspravlja šnjim o situaciji. Kako se lonyiem? Frano Supilo, koji je svaku ištetili. Slijepi postadosmo prama sebi, pra- | koješta, to bismo mogli jedino mi, pravaši. RON a > Ne :
oni dva lijepo razumiju! Kako su se prigodu zlorabio a da udre na Dr. Poe ma svojim potrebama, prama nesretnim svo- | Nigdje se pravaš još nije ogriješio o svoj| S Zadnje doba u našem se Gruštva raz-
; i ii i ilo nii im prilikama, a oštri kritičari banovinskih narod, pa tako ne ni dalmatinski. Naša po- “!4J takovi dogogjaji, koji odišu nezdravim
samo našli! Magjarska korupcija nahodi ka, zašto Supilo nije odmah kazao što RE ENN i SONVNNASU I SNA: i ni sotilstom | zaneto. duiei dr ad
a li izgodnijeg, da prego- mu je o Dr. Franku kazao Polonyi. | dnošaja, koje većinom naši političari po- litika nigda ne bijaše gospodska i protu- u) 8 , Gušnost Gos u
g varalicu najzgodnijeg, da pr go O OOO | znadu samo po najpristranijim novinama, a|pučka; takva je i dan danas ostalih stra- slećim da stvari razbistre i iznesu pred širu
vara s Hrvatima, (koliko nas cijene!) Frano Supilo je mučao, "= znao | qa protivničke ni najmanje ne prate. \maka ili bolje klika, koje hoće da nekakve Javnost, nakanom da se obzorje našeg dru-
da raspreda o položaju s našim na da pošten političar nije nikada smio/ Grka istina, što je na svoju sramotu iz- stranke predstavljaju, a puk drže marvom, 90 e osti ŠA
sramotu sugragjaninom, jer se oni dvo- doći u dodir sa jednim Polonyiem, a|nosimo, moglo bi učinit, da mnogi na nas koja se da ma ularu voditi. Nigda se ne našeg aii čekajući što svjet Soie. eg
jica i na po riječi razumiju i vrlo lako najmanje biti njegov gost. Ali Supilo | zedete. Seo se MD mno RR vražjim ME pokoad- oo) a već NEM Mio siva.
| i | i ko-| rat u «dalmatinsku» osjetljivost i umisle- ram, se klikaški predstavnici sudbeno dubrovačkom u, kojim je zagospodov
sporazumlju, Da je pak : rano Supilo pot predati ii SŠ i loa Nas za sve to nije briga. Mi nećemo kazne radi denuncijacije. S nama nigda nije "4 čelu D.rom Melkom Cingrijom. Zaista i D.r Roko
pošten i karakteran čovjek, a ne ona- rak, koga se sjegurno on nije sramio,

Sali OŠ i i a doš ' iii Arneri može da pruži ruku D.ru Melku Ćingriji, što
: h i , set STaMIO, | iluzija; mi me trpimo radi narodnog inte- obvladala ambicija, želja za profitom; neka < ie sij
kav, kakav jest, ne bi on više ni za kao što ga se ne bi bio sramio nije- resa neosnovano mišljenje, e smo mi dal- to o sebi reku dalmatinske koterije. U čemu 1 000 00, A SA EA NL.

š sara . ' | ' svakome poznata ! Neka ih, neka, samo pitamo : dokle
čas prijateljevao s jednim Polonyem, dan politički švindler — ali je znao|matinski Hrvati nešto osobito mimo ostale se — pitamo gospodske političare — oni će tako?

 

 

a

PODLISTA KK. voru, ili bolje u pretresanju dnevnih dogo-|su se odsada bolje slagale, tješeći jedna kova, od onih učitelja koji su u samih šest gutuu na kraju gdje se u njoj ptice legu,
o A giaja iliti vam tugjih posala, pa napokon drugu, kad bi vodile sreću na karte. Da, u mjeseca dobili diplomu. Sa 20 forinti plaće a njega gdje mori glad. | proda je, a s do-
Povjest jedne osidjelice. da zaigraju i na karata. Jedina igra bila bi|to su vjerovale, Kod njih se skupljahu hrpe | živjelo se onda kako, tako, samo da se bivenim novcem naumi u svijet. Pogje ne-
i : briškula. Posijedale bi oko stola; stare go-|djevojaka da im vade na karte, čega radi živi. Naš ti se učo zagleda u djevojku, koja koliko dana u meštra Pera, koji bijaše već
Ćinit će vam se čudan, zar ne ovaj na- spogje, i nataknuvši očale piljile u karte|imala je stara udovica jedne nedjelje lijepu i ako nije bila Bog zna kako lijepa, ali u pensiji, da se bolje priuči pisanju i čita-
slov, dragi čitatelji ? Da, i osidjelice imaju igkovom pozornošću, kao da ovisi igra o|prediku mjesnog župnika, te od toga dana|imala zlatne ruke. A on i mije gledao na nju i videći radinu njegovu kćerku, pomisli
svoju povjest. | u današnjem modernom gojoj stotini, a ne o dvije pare. mrzi na sve popove. U kući imale su i|ljepotu, već na rabotu. Zaljubiše se i uzeše. kako bi ta jedan dan valjana ženica bila.
vijeku ili kako realiste kažu «naprednom» Gospogjica bi Stane u kuhinji pripravljala «Veliki Sanovnik» i nekakvu knjigu od «Si- | Živjeli su kao u ono doba dosta dobro, Ne reče joj ni riječi, jer nije znao što će
nije ništa neobično megju ženskim carstvom gečeru i kadikad bi se čula po koja oštrija | bila» kako su je one nazivale, i u to vje-|kako ista udovica znala kasnije pričati. Nije za pravo od njega u tugjem svijetu biti.
postati «osidjelicom», dapače, regbi da će izmegju nje i sestre Luigje, koja bijaše tri|rovale kO u sveto pismo. Je li se imao ko/ bilo ni mode, koja danas iskopava svijet Sada da joj i reče sigumo bi ga odbila
naš vijek najviše ih brojiti. | godine mlsgja, ali barewn do tad, ipak osi-|vjenčati ili krenuti na put ako bi išao k|Sama je šila haljine sebi i svome mužu, pa njega, tragetijera; ona, kći meštra Pera.
Pa ipak, i one su čeljad kao i mi, i One djejica, Bijahu obe radilice kao pčele, ali \njima kazale bi u koji će sretni dan to o- i drugome, i tako dobivala i ona skoro ko- U Americi sreća mu je bila sklona i on
su ljubile možda više nego druge, a ako|ge njihovi karakteri nijesu slagali. Stame|baviti. Govorilo se pače da je mlada neka|liko i om. Imali su četvero djece, od kojih kroz malo zemana steče priličan imetak.
im se sreća nije nasmijala, eh, to je takav imala nešto muškaračkoga u sebi, bijaše | žena radi toga što je vjerovala, poludjela. |muško ode u raj, a ostale tri djevojčice. | Piše on Stani sve potanko, a ona u dugom
udes ljudski, ili kako mnoga od njih kaže: noduzetna duha, te uzdržala sa majkom | | našu je Stanu stigla ista sudba, premda |Ove rasle ko iz vode. Obojica im posveći- pismu odvrati kako ga je vazda volila i
«Nije bilo sugjeno». malo domaće gospodarstvo u potpunom |se bila rasenjala radi toga što je dragi o-|vahu sve svoje brige, da budu skladne i kako se nalazi sretna, jer se toj sreći na-
.*. redu, dok Luigja čangrižljiva do zla Boga |stavio, ali žene ko žene naklapale da je | ušesne. I tako je meštru Peru tekao život|dala..... Njezina majka gatala iz karata
Stane Perova bijaše djevojka poput osta- | zabavljala bi se iglicom o finije stvarce s |radi toga, što joj je onaj odnio sreću, nu|ugodno i zadovoljno. Stani o silnom bogatstvu, o dugom puto-

 

lih, samo što joj bijahu četiri križa na ple- kojim je resila zidove male, al ukusne ku- ozbiljni ljudi govorili, da su joj dale karte| U ono doba malo je našega svijeta išlo | vanju, a Stane mislila na Nika o kome se
ćima, a peti se prikučio. Druge lje-|ćice, koju je majka i Stane stekla svojim |po glavi. u Ameriku. Niko N. bio 24. godišnji trage- pročulo da živi dobro.“ Vrsnice se njezine

mlagje d
vojke i nje vrsnice gospogje, nazivahu je deset prstima. Luigja sada nekako, ali ot- Kakova je ta nje sreća bila, u kratko ću |tijer. Imao je traget (velika lagja) kojega|poudale, al ona im nije zavidjela. Vrijeme
gospogjicom, dok djeca gospogjom. a \o bi prije, nije mogla da trpi svoje sestre dok|da vam pričam, pa sudite, da li su možda|mu je otac pred godinu dana ostavio kad | prolazilo, a Niko pišivao i odgagjao dola-

 

je strašno ljutilo. «Kakva gospogja», znala je bila vjerena u Ameriku za dobrog mom: | žene imale pravo. se preselio u bolji svijet i s kojim je lije- zak, jer posli išli dobro. Stane imala i pro-
bi im reći, «zovite me gospogjicom, jer i- ka, pa da ne bude vječne svagje majka ti! / .*. pih para stekao prevozeći ljude i trgovinu |saca, ali odbila svakoga. Ipak bi je zebn
nače, makar me sto puta poslušali (pošli \je opremi u Aleksandriju svome zetu koji Udovica Kate bila žena pokojnoga me- (do 6bližnjeg grada. Ali kad mjesni bogati|katkada hvatala oko srca, hoće li ipak Niko
što kupiti u dućan) nećete dobiti ništa.» je uzeo njenu najstariju kćer. Tek kad Sta- | štra Pera. Kod nas, svakoga ti zovu me-|trgovac novijesti da će do malo doći paro-|doći. Prijateljice su je nagovarale da se u-
Za dugih zimskih večeri, skupljahu se nina se sreća raspline, povrati učitelj, crevljar, drvodjelja |brod, pomisli Niko sam u sebi kako će mu |da, ali ona ne

 

 

 

GAZE a nan;

ama