U DUBROVNIKU 14 Septembra. 1907. PRAVA CRVENA HRVATSKI NKE PRAVA u DALMACIJI. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po | četvrt godine surazmjetno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došaslo polugodište. Bosansko pitan NI pisao je: U Bosni i Hercegovini ima , danas više nego trećina pravoslavnih. Il (Uzmimo da su svi pravoslavni Srbi, i ito jest naseljenici i da megju njima U zadnjem članku nastojao sam. nema starosjedaoca, to jest pravosla- razumije se u kratko, iznijeti neke vnih Hrvata. S druge strane ima isto dokaze, koji nam nepobitno doka- toliko i još više muhamedanaca, a ka- zuju: da Bosna po svojoj prošlosti tolika preko tri stotine tisuća. Sve u NAŠ Sabor. pripada Hrvatskoj i hrvatskome narodu. ove vjere tako pomiješane, da nije ni- Time se ipak mi nećemo zadovoljiti, kako moguće ustanoviti ni približno treba ispitati i sadašnjost i osvjedočiti gdje stanuju u Bosni i Hercegovini se, da li zbilja ona vojuje u prilog Hr- pravoslavni, gdje katolici, a gdje mu- vatske. O Bosni i bosanskom pitanju hamedanci. Ipak su katolici pretežniji do nazad dvije, tri godine mnogo se u Bosni prama Hrvatskoj i Slavoniji, je raspravljalo po hrvatskim i srpskim a u Hercegovini prama Dalmaciji. Pra- novinama, razumije se i jedni i drugi voslavni su pretežniji u istočnih i ju- smatrajuć ju isključivo svojom. Ima žnih strana, a muhameddanci po grado- dvije godine dana, da su hrvatski po- vima. Muhamedanci su prama pravo- litičari bosansko pitanje potpuno osta- slavnim u većem broju, a što je gla- vili sa strane; dapače hrvatski se po- vno, posjedom, jer je skoro cijelo ze- litičari više niti sjećaju da ima Hrvata mljište u njihovim rukama, a ako se u Bosni, obzirom na slogu sa Srbima, ovima dodadu katolici, onda je ta ve- oni njih prepustiše svome udesu. Jeli ćina ogromna i odlučna. Muhamedanci, takova pasivnost prema Bosni oprav- osim rijetkih iznimaka, nijesu pravi dana i po hrvatsku stvar korisna, mi-|Turci, t. j. ne dogjoše sa Mehmedom slimo da ne treba dugo raspravljati, a Fatihom sa istoka, nego su to Hrvati da se svaki misaon Hrvat uvjeri: da koji ostaviše svoju staru kršćansku ili je to jedna od najvećih pogriješaka bogumilsku vjeru, pa pregjoše na Islam. hrvatskih političara. Srbi su u tome|[brahim beg Tefterdarović Resulbego- lukaviji i mudriji, uz slogu sa Hrvati- | vić, napisao je u «Glasniku zemaljskog ma oni ipak nijesu napustili, poput | muzeja» prekrasnu historičnu raspravu, hrvatskih političara, bosansko pitanje|u kojoj dokazuje da su većinom da- ni bosanske Srbe; u svojim organima našnje begovske porodice, potomci sta- oni svagdano ističu svoja prava i u- (rih bosanskih velikaških i plemićkih staju na obranu bosanskih Srba. Srbi kuća. Da su muhamedanci istoga ple- se u tome pokazuju boljim političarima mena kao i katolici, to dokazuje ne od Hrvata. Vrlosedobro sjećamo srpsko- 'samo povjest, nego imademo i sigur- hrvatske Sarajevske borbe, koja svrši nih folklarističkih znakova, kojima je sa izgonom urednika «Srpske Riječi» to posve lako dokazati. Narječje kojim i «Hrvatskog Dnevnika». Srpske no-, govore muhamedanci i katolici posve vine u Monarhiji, kao i one izvan Mo- je isto. Oni su čisti ikavci svuda gdje- narhije, složiše se kao jedan glas u:god ih u Bosni i Hercegovini ima isto obranu srpskih interesa u Bosni. kao i katolici. Hrišćani su naprotiv ije- A hrvatski političari ? Gotovo nevje- kavci, pa se i u mnogim drugim jezi- rojatno! — Oni ne samo da neustaše čnim nuancama razlikuju od onih dru- na obranu hrvatskih novinara, već ci- gih. Ikavština je najbolje obilježje hr- jelu krivnju nastojaše svaliti na hrvat: vatstva u razlici sa srpstvom. Ne tvr- ski elemenat u Bosni. Rodoljub, u kome dimo da se to odsječeno za svaki slu- je živa narodna svijest i ponos, morao čaj može ustvrditi, jer u tim zemljatina se zgroziti nad onakovim postupanjem vlada takova mješanija, da se samo ve- nekih hrvatskih političara. \likom opreznošću može razmrsavati ono Uz sličnu pasivnost hrvatskih politi- | zamršeno klupko vjerskih i narodnosnih čara prema Bosni, jeli čudo, kada ju niti. Nu u glavnome što navedosmo Srbi isključivo za sebe svojataju i zgra-| može biti čvrstim i temeljitim dokazom žaju se nad nekim hrvatskim zastupni- da su muhamedanci porijetlom hrvat- cima, jer se ovi usudiše u bečkom par-|skoga plemena. Ali pustimo sve te do- lamentu samo spomenuti hrvatska pra- kaze na stranu. Uvjerenje i volja po- va na Bosnu. jedinaca jača je nego historički dokazi. Jeli ponašanje Srba opravdano, da Budućnošću Basne neće toliko odlu- vidimo! Otrag nekoliko gočfina, jedan |čivati njezina prošlost, veli jedan po- hrvatski političar, koji je vrlo dobro |litičar, koliko prilike sadašnje i upliv poznavao političko ravnotežje u Bosni, | susjednih naroda. GLASNIK STRA IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. ilike u Bosni, da li su one u prilog (hrvatstvu — o tome u posebnom članku. Spljet, 30/8. 1907. Dr. M. I \ Sakupljen je i eto vijeća. Ako igda. \ovo bi saborisanje imalo biti najvažnije , PARA. Godina III. kirani ne primaju Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. === nam više ne treba, mi tražimo činje- nicu sa strane vlade, koja bi nam ga- zastupnici otvore oba oka, narod od njih traži malo više energije nego za prošlih saborisanja. Mislimo, da nikada | A kakove su sadanje političke pri-!kao da se radi o Mongoliji; obećavanjapreduje, te je izabrala jedini put, koji će bez dvojbe dovestit Hrvatsku do sjedinjenja i slobode, što od davna vapimo. (Jednodu- \šno klicanje: Živjela Hrvatska!) Takim vr- \rantirala iskrenost vladinih obećanja, ;; ; . ' ii izv . : i požrtvovnim borcima mi se imamo ali na žalost, do danas nikakovih po- pridružiti, da skupa radimo, jer očito nam izitivnih dokaza nijesmo imali sa nje- je da ćemo samo slogom doći do slavodo- \zine strane. Treba dakle da gospoda bića. Predlaže resoluciju u tom smislu. (U skupštini veliko odobravanje i klicanje: Ži- vio Frank!) Veleč. Šeparović, pristaje na mnijenje predgovornikovo, razlaže kako je doba da se oslobodimo, ako smo ljudi, ne- \i najudesnije, mimo sve sabore koji su nije bio shodniji čas za vladu prisiliti, kih predrasuda, a takova što prigovaraju (se tijekom godina obdržavali. Živo je da nam dade ono što nam po pravu D.ru Franku. To čine iz bojazni, jer je mu- \pitanje pohrvaćenja svih ureda, i, ako pripada kao sada. Zastupnici ne smiju dar i značajan: veli da su tako prigovarali |neće biti na ruglo, gg. zastupnici mo-| raju sve pokušati a da se dogje do; iza ključka. Željezničko pitanje je ne-, odgodivo, jer preteče nas drugi, i imat \ćemo goleme štete ako se to vitalno | pitanje za nas ne uredi povoljno. Sa- bor se je obvezao uvestiti opće pravo glasa za izbor zastupnika, i vlada go- vorila što hoće nužno je da sabor ne udre nase u tome pitanju. A da ne kinin toli zamršeno pitanje na- \gode i prava mile nam domovine. Sa \pravom smo nasladom pročitali članak, | predlog veleuč. D.ra Trumbića o re-/ milostinju tražiti, jer bi to narod poni- zivalo, ali je njihova dužnost boriti se energično za materijalne potrebe svoga naroda. Oni se ne smiju pustiti elektri- zirati od vlade kojekakvim laskanjem, jer bi to bilo sramotno za jednog na- rodnog zastupnika; a ne smijemo za- boraviti da je bečka vlada višekrat znala vrlo vješto izigrati i naše zastupnike i Dalmaciju — bar neka naši zastupnici budu imati onoliko lukavosti koliko će ju imati vlada preko svoga Tončića. Nadamo se, da će pravaški zastupnici znati vršiti svoju dužnost, ali oni su \ formi pokrajinskog izbornog reda. Spu- manjina. Zastupnici t. zv. «hrvatske (tan, zgodan i dobro je obrazložen, samo | stranke» sačinjavaju većinu, oni će stoga kq4 nas i nazovu strankom klerikalnom, što |nam se ne svigja da budu pri izboru |i najvećma biti odgovorni pred naro- zato? Pitam ja, što je tobože liberalstvo, ko- takogjer izabrani i zamjenici. Da je|dom. Kako će se oni podnijeti prema jiin se neki ponose? Ja ću vam kazati i li- | bilo sreće, kako nije, da je Dr. Trumbić željezničkom i jezičnom pitanju i općem \ostao vijeran našoj stranci, danas bi|izbornom pravu — idemo da vidimo. |bez dvojbe bio najglavniji naš stup. Što se tiče jezičnog pitanja bečka je \sva bi se pokrajina njime ponosila, i cijenimo da nebi vali D.ra Trumbića. Svakako Dr. Trum- \vlada već progovorila na usta g. Ton- bio doživio toliko |čića, ali na takav način, koji ne samo (Dugo povlagjivanje). gorkosti u svome Spljetu! Žalimo u|da ne može zadovoljiti pokrajinu, već! poslanicima. Sabor se ne smije zado- Starčeviću (klicanje: Slava Starčeviću !), da su govorili odalečite se od tog Ličani- na, pak eto sloge eto mira; prigovarali su Kumičiću (klicanje: slava Kumičiću!); i za našijeh dana ustajali su proti Prodanu \(zaglušno klicanje: živio Prodan!) i govorili, | uklonite toga tvrdoglavca; pak koje čudo \da prigovaraju bijesno i mahnito D.ru Franku, \(ponovno klicanje: Živio Dr. Frank!) Mi i- \pak znamo da je Dr. Starčević (slava mu!) predao Franku svoj nalog i zato je pravo da ga mi poštujemo, i da se pridružimo \onom skupu koji zagovara ono što je ne- umrli naš Učitelj muževno branio. Vidjet je \u ovoj skupštini nekoliko svećenika, pak će \koji zlobnik zavikati: da smo stranka kle- | rikalna; ipak ja znam da ovdje ne govorim \kako svećenik nego kako patriota; nu baš \beralstvo, kod takovih znači: misli kako ho- \ćeš, ali radi kako mi hoćemo (silno odo- \bravanje). Kad bi se slušala ta gospoda, \koja se hvale da su liberalci, došlo bi se | do toga da nema čovjeka izmegju nas, nego... Dr. Granić zanosno i krijepkim glasem : je providnost udijelila Kvaternika i Star&e- jerige jer smo uvijek prekomjerno što- izgleda kao da se vlada ruga sa našim Mi Hrvati možemo biti zadovoljni, jer nam (bić jest jedan od najaktivnijih politi- Ičara u našoj pokrajini. A i zadarskim pitanjem treba jednom sulte divlje zadarske fukare. Treba je- dnom tome doći kraju, a nećemo se prevariti ako odmah kažemo, da to mnogo ovisi i o našim zastupnicima. Malo više energije sa strane našeg za- stupstva i Zadar će poštovati narodno- sne osjećaje cijele pokrajine. Na žalost do sada naši poslanici, možda iz ko- jekakvih obzira, vele su se uzdali u susretljivost dalmatinske vlade. Toga da se ozbiljno pozabavi naš sabor., Hrvati ne smiju dalje trpjeti javne in-, voljiti sa vladinom izjavom, on mora dapače proti njoj prosvjedovati. Ovo zasjedanje sabora moralo bi biti jedno od najinteresantnijih, a hoće li zbilja takovim biti ne znamo. Skupština u Spljetu. A Dr. Škvrce završi, a tad nastane duga, živa, a kadkada i burna rasprava, kojoj su sudjelovali mnogi govornici. Rekoh, kadkada \i burna, jer što je veoma za pohvaliti, svaki \je govornik prepušten da raspravlja, a u svom govoru svaki je uživao neograničenu slobodu. G. prav. Kuci pri trećoj tački dnev. ne smije više biti, Ugled cijele pokra- | reda zanosnim govorom predlaže da se dal- jine ne smije trpjeti. Sjetimo se, da je matinska stranka prava sajedini sa Starče- Zadar glavni grad hrvatske Dalmacije! vićevom strankom prava u Banovini. Raz- \Vlada će sjegurno i prigodom ovoga |leže kako su ljuto postrađali gorljivi zago- zasjedanja nastojati laskavim irazama |Y'ritelji riječke resolucije, kako su ih so edobiti zastupnike, ali mislimo, da bi (elenomto nasama!ili, (zaglušna vika: dolje pr p *? , \Magjari!) kako oni vrluđaju bez cilja, do- već dosta razočaranja! Dalmacija je po- čim Starčevićeva stranka prava pod vod- svema sa vladine strane bila zapuštena, stvom Dra. Franka stalno i muževno na- 'toliko velevažno da ga se može naznačiti | što su napisali pojedini neuki kroničari, cu dobiti. Veli, da njegova studija nije sa- ,. pravom revelacijom. Velim revelacijom, jer nego da golemim trudom i proučavajuć sa. vršena, ali da je posve shvatljiva; a tako i PODLISTAK. Dva djelca. je apoditički dokazano, da što stari kroni- čari i povjesničari nižu kako nedvojbene Posve je pravedno, da se naši listovi mar- | dogagjaja, nije drugo nego puka basna, ljivo osvrnu na ona djelca, koja iznašaju koja ostaje kako takova, jer isprave posve ma žalost tugji spisatelji, i koja se odnose vjerodostojne to dokazuju; i jer kako u na povjest još u zametku našega grada. Ja prepirci o kojoj su mnogi pisali pro i con- ću se danas osvrnuti na takova dva djelca. | tra, da li su Mletci vršili u Xli. i XII. vi- Prvo je: ll comte Giovanni Dandolo e il \ jeku suverenska prava u Dubrovniku, raspru Veneziano in Dalmazia, veleuč.\je riješilo contra, na takav način da mu se ravnatelja Josipa Gelcich-a. Trieste - Ca-|ne može ništa temeljita suprotstaviti, dopo- prin, 1906. Hoće li se neće li se, gosp. je kon jer tako je obrazloženo, i savjesno ne Gelcich danas najkompetentniji i najplodniji | samo su proučane isprave, koje su temelj spisatelj za našu domaću povjest, jer zato |djelcu, nego su navedena i mnijenja glavnih ima spremu, kakovu nijedan ju drugi nema. | naših povjesničara. Dakle što se priča o Oštrouman i a nadasve marljiv i|glasovitom Judi, o pripadu Mljeta i Lasto- ustrajan, on i mnogo «|va Dubrovačkoj općini u posve je novomu bilježio, a danas svijetlu postavljeno. Hvala g. Piscu, koji je plodove dugogodišnjih svojih . (tako valjano riješio svoj zadatak: to mora o kome govorim nije golemo; otvoriti oči onim koji će u naprijeda podu- svega 63 stranice u velikoj i, zeti pisati o starodrevnim dogogjajima, da je sadržajem posve Ise ne zavedu slijepo na maštanije, na ono is ž i si U me isprave i ono što je temeljito dokazano, jest. na toj osnovi prerade povjest našega grada Uvod ima tri otsjeka: u prvom sa malo u XL, XI. i XIII. vijeku. Učenje je već tako zgodnih crta, u kojim simpatično spominje napredovalo, a nije dopušteno više da po- | postanak našeg grada, njegovu golemu dje- vjest bude puka poezija. Što znam do da- latnost i prostrano trgovanje; u drugom nas g. Piscu niko nije odgovorio, nije ga | raspravlja o novcu i utezima u XV. vijeku, nastojao pobijati, a dobro bi bilo da se ojte naznačuje njihovu vrijednost u današnjem tome izraze oni koji se bave našom povje- novcu i utezima; u trećem raspravlja o kam- sti, jer bi se stvar još bolje rasvijetlila, i|bijalama, koje su bile trovrsne, a 10: cam: ako što se bar meni vidi trudno bi ili bo- |bio reale, cambio secco, cambio fittizio. lje nemoguće bilo, pobiti razloge iznešene, Njegovo se proučavanje za Dubrovnik Jer su posve temeljiti. |maslanja na proučavanje knjiga. Tih knjiga Drugo je: Die Handlungsbilcher der Re-|ca nabraja dvije vrste; i to giornale, i mae publik. Ragusa-Triest 1907. stro, quaderno o grande libro. U «giornale» Takav je naslov brošurici g. prof. C. Le- ulaze sve vjeresije, i poslovanje kronolo- yerara, koja je mali dio poveće namišljene | gičnim redom. Stariji «giornali» prostiji su, radnje. U čednom predgovoru g. pisac veli dočim pozniji imadu mnogo toga, što od: nja trgovačkih knjiga, te kako doprinos iz- vogicnja. Nanaša primjere svega toga, i u- trgovačkih knjiga ustanovljuje da je u Dubrovniku «giomale» Dubrovniku, kad je trgovina bila na vrhun-|bolje vogjen nego u Mletcima. govara prama načelu sadašnjeg dvovrsnog \vića (slava im!) koji su mukotrpno, ali po- Istojano provodili narod da se ne izgubi. 1 : tas: : | Oni su osjetili onu iskru, koja se rasplam- | u divni požar ljubavi i domoljublja. Ali uz takove se divove pojaviše i mračnjaci. | Nazad dvije se je godine i u nas uvelo | mračnjaštvo, duševno ropstvo. Riječka reso- lucija jest čin po kojem je naš narod do- ispio u ropstvo (urnebesno klicanje: dolje | resolucija 1) Klekli su pred svog ljutog ne- prijatelja od vjekova, tražeći i proseći od \njih milosti i milosrgja! (zaglušno *klicanje | proti Magjarima) pak su doživili da su im | zanijekali najsvetije pravo, jezik svoj (po- |novno klicanje proti Magjarima) a jedinstva | nema bez jezika, niti slobode bez morala. \«Novi List» organ je takovog prostituisanja, po kojem osokoljeni naši zatiratelji, i eto smo mi doživjeli ovih dana da jedan Havass \može ugovarati sa našijem ljudima i bezo- \brazno voditi licitaciju. Moli skupštinu da | primi ovu resoluciju: «Stranka prava na (svojoj skupštini u Spljetu dne 69. 1907. \ prosvjeduje proti licitaciji i ucjenjivanju hr- \vatskog poštenja bilo s koje god strane, i svečano izjavljuje da se Hrvatska prodati neće za sve blago svijeta, nego oslanja se | «Maestro» ili «libro grande» bijaše prava velika ili glavna knjiga u potpunom znače- \nju riječi. O tome raspravlja tako da možeš imati čisti pojam o načinu kojim su postu- pali veliki trgovci. Kako najbolje primjere onoga što je savjesno ispripovjedao, uavodi držanje «Libro di negozio del sig. Nicola e Luca di Caboga, dell' anno 1426-1433» i «Libro di Niccol& Miossa Raguseo» a na- dasvo je veoma zanimivo i učeno što na- vagja «dal Libro maestro di Stefiano di Polo Radognichi». G. piscu naše iskreno čestitanje, jer mu je ova što znam prva radnja posve dobro ispala, uhvamo da će se on što prije opet istaknuti, a kako se je sam osvjedočio, u našem arhivu može naći mnogo toga oko čega da se pozabavi i svoje ime proslavi. L.