MM Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. | DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. IZLAZI SVAKE SUBOTE — POJEDINI BROJ SFOJI 16 PARA. Brzotisak Odgovorni urednik FRANO SCHICK: U DUBROVNIKU 12. Oktobra_ 1907. (RIEN MAVATSMA Godina III. Pretplata, pisma, dopisi i se više puta tiskaju po Beču su najmilije satire, ali vrlo lako da se satira prevrne u tragediju. Hočevar je promoviran, onaj Hoče- var, koji je molbu jednog kancelarij- skog činovnika na nadležnu vlast u komade rasparao, jer pisana ma hrvat- skom jeziku; promoviran je, jer poslao Jedno imenovanje. Upravo u času kada je dalmatinski sabor raspravljao o jezičnom pitanju. brzojav nam iz Beča donese novost, da je dvorski savjetnik i ravnatelj dal- matinskih financija g. Hočevar imeno- van financijskim potpresjednikom i pro- maknut iz petoga u četvrti razredni čin. Na prvi mah moglo bi kome iz- gledati, da ovo imenovanje za našu javnost nema nikakova interesa. Ko pozna današnje dalmatinske prilike i simpatije bečkih ministara prema zapu- štenoj našoj pokrajini, taj će odmah razumjeti da ovo promaknuće nije bez interesa, osobito ako se promatra u današnjim okolnostima. Promaknuće je nagrada zaslužnim i vrijednim činovni- cima, koji su se odlikovali bilo u je- dnoj ili u drugoj struci. činovnika: savjetnika Valetu; promovi- ran je, jer sve spise na podregjeno svoje činovništvo izdavao je na njema- čkom jeziku. A ovakova činovnika tre- bovalo je da bečka vlada nagradi. Ža- losno je i j našim narodnim zastupstvom, prigo- dom ovog imenovanja nije se čuo niti jedan glas prosvjeda. i vrlo simptomatično. matično, jer od dulje vremena mi smo osvjedočeni, da g. Hočevar uživa sim- patije nekih. naših zastupnika, koji I R i vode glavnu riječ u saboru. G. Bijan- Mol se u. tohovt činovnike U" \kini * samo s nije ustao proti ger- pm cs : E: pi + iman manizatornom duhu g. Hočevara, on g. Hočevara mora da sudi bečka vlada gi PŠORJACE 0 VO prigoda znao bra- sa svoga kulturtregersko-švapskog| g. qa je upravio g. Hočevaru. Zašto stanovišta, nema sumnje, g. Hočevar|<ve qo? Stvar je shvatljiva; g. Bijan- uz Handele, Gertschere, Piiey' % vrlo ini kao osobni prijatelj g. Hočevara, je zaslužan činovnik, jer vješto prova- medi svoga prijatelja, pa makar o- 2 nizatočne bečke._cijeve U vaj rovario proti hrvatskom jeziku u čin ne četvrti već treći razredni | gre du; i ovom prigodom on je šje- : _ |gurno uspio ušulkati u saboru glas Ko je g. Hočevar? G. Hočevar je \ narodnih zastupnika proti g. Hočevaru rodom Slovenac, koji je za odličja ii; njegovom promaknuću. Razumije se, panjoku pogazio svoju slavensku krv|qa g. Bijankini sve to radi iz «radi- i! dao se u službu najkrvnijih neprija- kalizma» prema Beču i bečkim mini- telja slavenske misli. Kao vrhovni UW- | strima! pravitelj ravnateljstva financija, on je| Ne smije se zaboraviti, da se svi nastojao posvema istrijebiti hrvatski je-| spisi , ravnateljstva financija“ tiskaju zik i da ga malo po malo nadomjesti y tiskari ,Narodnoga Lista“; a ovo sa njemačkim. Činovništvo, koje je\je g. Bijankiniju dostatno, da pred hrvatski osjećalo ili na materinskom namjesnikom Nardellijem ustane na o- jeziku u uredu dopisivalo bilo je 24-) branu g. Hočevara. Žalosno i više ne- postavljeno i progonjeno. Hočevar jego žalosno. Naš je sabor morao ener- promoviran, najbolja svjedočba da j€ |gično prosvjedovati proti promociji g. savjesno odigrao opredijeljenu mu u-|Hočevara, a to nije uradio — ko je logu od bečke vlade. «Si vis esse fe- tome kriv ? Neka nam odgovori or- lix nube Austriam» veli stara poslo-\gan «hrvatske stranke» ! vica, a Hočevar je ovom načelu do- sljedan bio, samo što je istovjetovao pojam Austrije sa pojmom germaniza- cije. | bio je nagragjen, jer udovoljio patrijotskim osjećajima bečkog Manifestacija u Spljetu. Predlog mladeži, e bi se manifesta- mini-|cijom prosvjedovalo, jer u Zadru ša- starstva. Zapušteno je i prezreno maše (čica Hrvata, koji hoće da su talijanci, domaće činovništvo pred švapskim i nekoliko prekomoraca tlače ogromnu kulturtregerom, radi čega gospoda većinu Hrvata; i jer nam Magjari pri- na bečkom glimpu uživaju. tiskoše sveosve jadne Hrvate u Me- | Hačevar je promoviran u času kad | gjumurju, nije mogao biti kud pleme- narodno zastupstvo u Zadru vijeća o nitiji; ali se je imalo ostati pri tomu bio mnogo veći. Ali s nespretnosti pozantnom manifestacijom bratimstva, \ta se prometne u očito protuslovlje, pristano sudi, kako i najbolja narodna i pun domoljublja, | dića, koje je uspirilo do vrhunca srd- vrlo žalosno, da megiju | žbu slušaoca kad je nizao sva ona na- silna srestva, kojim gordi Magjari hoće kon, da iz tog našeg bratimskog naroda is- na svome mjestu, Ovo je žalosno čupaju svaku žilicu, Kažemo simpto- na dobro mile hrvatske, svog jezika, svojih prava. Urnebesnim poklikom : | briti, jer Magjari! ma- | strukciju, | nifestacija bila bi se završila, i svak bija onda ništa nećemo dobiti, nego će doli magjarska sila! doli bio posve zadovoljan, te bi uprav bila dostojna naroda, koji zna što hoće. | Otišlo se je dalje i tijem se je sve pokvarilo, tako da je manifestacija po- niti; a «Narodni List» niti jednog ret-| stala smiješnom, te su naši istomišlje- nici dobro učinili što su prosvjedovali. Jeli, pitamo, bila potreba, jeli bilo sho- dno da čestiti u ostalom starina V. Milić, lomi koplja da obrani riječku resoluciju, koja je prepustila svojem u- desu tužno Megjumurje ? | mi velimo da su se delegati bezprijekorno vladali u Pešti, branili su pravo na jezik narodu valjda onih, koji su kriomice ravnali im- koje svakomu kaže, ako hoće da ne- i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- | otadžbine» ; li | boru u Budimpešti, bodreći ih, Da ima i malo nade, e bi mogla | pravica pobijediti, i magjarska vlada opozvati što je već primila kako za- ovaj bi drugi dio resolucije bio jer je taj izlazak će delegati u Pešti praviti op- kojoj će Magjari doći vrha, sve je bilo posve pohva- ivo i nije se moglo što da prigovori Ido ove točke. Ali se i razlogom pri- pnost, raskalašenost i grubijanska sila prama čestitoj svojoj ženi, izagnala je krvnu osvetu 99 sina Aleksandra, koji u svome slijepilu dade se u maručaj nevoljnoj Dragi. To je |govera onome to slijedi, i koje glasi: |gve istina, i mi smo simpatično pozdravili «U savezu s time izrazuje ova skup- ština svoje povjerenje i harnost sva- \stvar, kad vlada strast, postane ruglo.,komu borcu za mater. riječ, a takogjer u mirovinu jednog od najsposobnijih | Pozdrav Dra. Mihaljevića taktičan je|hrv. delegatima na zajedničkom hrv. iz srca je, koje ugar. sa žarko ljubi svoju domaju; izvješće Dra. |da u svome radu za jezik odlučno u-|q; = P. Klaića o realnom stanju Hrvata- u |straju». stinaa, toji je itrovah: vom pegutea | Zadru, a takogjer i ono Dra. P. Mag- novoga kralja Petra, kad je uzašao na pri- jestolje onoga koji je faktično izbavio ze- mlju ispod turskog jarma; pozdravili smo ga nadasve u nadi da se neće tamo više dogagjati one krvne osvete, koje su najviše žigom sramote ovjenčale čelo nesretnomu | svojoj srdžbi i kukavnu ženu u tamnici za- ltočenu. Stid nas hvata, kad čitamo da se je i ovih dana slična stvar tamo dogodila. U onoj su tamnici bili zatočeni dva brata | Milan i Maksim Novakovići, oba dva negda- \šnji oficiri srpske vojske. Milan je zaista u i mi bi ga svom. . ći listu «Otadžbina» 1 koja ćuti i pregne| dušom odobrili; ali, Sila oO VNNON: SRNE SEE posve isključen, ne možemo ga odo- | nike, biti će i to da su nastojali smetnuti \ovu vladajuću porodicu, ali ih zato zatekla najviša nevolja, bili su lišeni slobode i pri- držani u okovima. Biti će i to, da su se oni dobavili oružja, da su pucali u narod, ali sve to ipak ne opravdava to što su ih nova nagoda biti provedena i naš će u tamnici smaknuli. Ako je bilo tako malo glas ostati glas vapijućeg u pustinji. Cijenimo da je bilo bolje, kad su se | delegati uvjerili da Magjarima na kraj, da su bacili u na- rod onu riječ, koja im se na prvi mah iz duše otrgla: dolje s nagodbom! d (jer bi bili još na vrijeme da reku svoju | prije nego se nagoda utanači. Na ižalost su se predomislili, pak kad bude \u Pešti skršena njihova opstrukcija, (kad ostanu posve praznih ruka, onda \će ponovno u narodu podignuti istu \ pažnje, e su se oni mogli dočepati oružja, \ imali su ih prisiliti ma predaju drugim na- neće do vijeka s|činom i srestvima, ali nikako naskočit ih | kako razbojnike i okrutno ih smaknuti. A još \je pokudnije, i to je što nam pero u ruke tura, da nije otstupio ministar policije, nego a se je ministarstvo izjavilo s njime sa- glasno. Ne braćo, jer vražda poragja vraždu, i narod bez krivice gubi glas i priznanje, a to je velika nevolja narodu kog bi imala čekati čestita i slavna budućnost. Mi želimo sestrici zemlji da ne dožive više takih gro- zota, nego da hrli stazom ljubavi, prosvjete, napretka, da nam bude uvijek od časti i od svomu: to je sve živa istina i svi su viku, ali će biti docna. Zato odo-| pomoći. ih listovi sokolili da opstrukcijom o- primili da će ostati na temelju na- gode, koja je po sebi ništa drugo nego okov, negve i lisičine što stežu naš narod i duše ga i kolju. Dakle, upotrebimo blagu riječ, bila je nesmo- trenost kad su se zagovarala prava Megjumurja, kad se je grmjelo na silu Magjara, kad su se milodari kupili za tu otcijepljenu zemlju, spominjati onu resoluciju, koja tu zemlju nije ni spomenula, da se ne zamjeri | Magjarima, kako da i nije sastavni dio 'mile, nam domovine. A takogjer u re- \soluciji, koja glasi: «Velika narodna \skupština sakupljena poticanjem hrv. \akad. omladine u Splitu, dne 29 rujna 11907, na kojoj je zastupana cijela Dal- \macija, oduševljeno podupire kulturno patriotski rad za materinju hrv, riječ u ugroženim krajevima naše otadžbine. U tu svrhu poziva cijeli hrv. narod, da svojski podupre narodne borce u pravednom riješenju jezičnog pitanja.|i bez dvojbe sva bi se pokrajina bila bugjenju i širenju hrv. svijesti u opće, «Difficile est satiram non scribere» i odazvala i PODLISTAK. Pabirci po oskvrnulo je; tu zadaću preuzeo je na se niški episkop Nikauor, na žalost i za veću sramotu počasni član srpske akademije. Knjigu pročitasmo I" ako preko volje, jer patrijotizam i ljubav prema našemu gradu i njegovoj prošlosti pobugjivao je u nama gnjev prema bestidnome piscu, koji se nije Dubrovnik u prošlosti | «,| zgražao u svome fanatizmu napadnuti naj- d ovim naslovom episkop Niški Nikanor, | svetije amanete naše prošlosti. Pri svršetku poznat pod imenom «Strojilo» izdao je knjigu | čitanja zadnje stranice ovog prostačkog li- pubrovniku i dubrovačkoj republici. | ako | bela, zapitasmo sami sebe; jeli spomenuta ova knjiga ig pera jednoga lugjaka, ili je nadahnulo apako srce i zaslijepljen zločom i fanatizmom ? Strojilovoj povijesti“ Dubrovnika. Uvod. IE i sz ii čisti bi prihod za stavno'!a naročito u ugroženim krajevima naše \ bilo i površno prolistao stranice spomenu- \tog libela. Mi smo se nadali, da će i ostala naša štampa, osobito dubrovačka, ustati na obranu naših svetinja i srpskome episkopu otčitati: me sutar ultra crepidam. Nadali smo se, da će naše novinstvo barem iz ne- pristranosti oguditi ovaj sramotni atentat na dubrovačku prošlost. U nadi se prevarismo, jer cijela naša žurnalistika najvoljela je mu- kom preći preko spomenutog libela, cije- neći, da nije dužna odazvati se, kad se ne radi o sarajevskom nadbiskupu Dr. Štadleru, ili o kakovom drugom katoličkom svešte- niku. Ali, dok bi se dala donekle ispričati srpska štampa, jer ne imala srčanosti osu- diti srpskog episkopa; ne shvaćamo mak hrvatskoga novinstva, buduć u episkopovom libelu nije napadnuta samo katolička vjera dubrovačke republike, već takogjer u njemu uvrijede na i uopće na sujete nasilje Magjara, ali ne možemo takogjer pohvaliti odluku koju su po-! bravamo što su naši istomišljenici o- nako se ponijeli na skupštini: jer ba- rem naša stranka neće da pristane n po puta, nego kad je odmjerila ide do kraja, a nadasve kad ima posla sa silovitim nametnicima, kakvi su Ma- gjari. Kako u svemu tako i u tomu naši su posve konsekventni; ne su- staju nego ravno idu slobodi i jedin- stvu domovine svoje. . Srbija. Progje godina, dvije, a iz Biograda ko- laju svijetom grozne vijesti. U vijeku pito- mosti i prosvjete s nerazbora se tamo odi- gravaju sve one užasne tragedije, koje čine da čeljade zebe kako kad čita grozote rim- skijeh strašnijeh careva Nerona i t. d., ili one krvožednijeh sultana u Carigradu. Boli nas nemilo takovo stanje, jer je srpski na- se nizaju napadaji za napadajem i prostačke | zivao: hrvatski karakter našega grada narodu, hrvatsku narodnost. Dubrovački | kratku istoriju rod bracki nam narod, i ima sve uslove i svojstva da bude velik, moćan i sretan, mimo sve narode na Balkanu. A takove nevolje, takovi zločini bacaju prem tamnu sjenu, te velevlasti ili preziru tu čestitu zemlju, ili joj ustežu svaku moralnu i materijalnu pot- poru. Kad se je odigrala ona strašna tragedija u konaku, koja je svijet presenetila, žrtve su same skrivile svoju nevolju, jer Milanova rasi- kler ne želi i ne traži obrane od napadaja srpskog episkopa, naš kler odveć visoko stoji, a da bi do njega moglo doprijeti bla- tno pero prefriganog vizantijskog fanatizma. Ali, ako takova šta ne traži dubrovački kler, ipak dubrovački Hrvati, koje je na najsra- motniji način napao «Strojilo» moraju tra- žiti zadovoljštinu, ili bar odbiti od sebe na- padaje srpskog episkopa. Sve ovo potaklo mas je, da se mi, kad ne htjedoše drugi, osvrnemo na podle napadaje i insinuacije počasnog člana srpske akademije. Predvi- gama, da će nas neka vrst štampe stoga napasti i predbaciti nam nesnošljivost, ali takova gospoda neka se sjete, da mi nije- smo izazivali, već bili izazvani. Moguće, da se na najnoviji libel niškog episkopa ne bi ni osvrtali, kada «Strojilo» u svome ne bi doslovce ovo ka- «Iz ljubavi prema tome plemenitome mi smo se bili rešili da napišemo Dubrovnika i njegove čaro- " Izrabljivanje naroda u Americi. | Oakland Cal., početkom Septembra. | Mi, seljački narod, koji se radi bijede i prepuklog siromaštva iselismo u ovu slobo- dnu tako zvanu «zemlju dolara», pretrplju- jemo svakojakih neprilika i prevara radi već \običnog izrabljivanja i zavaravanja, u čemu (se natječu kojekakovi «patrioti» bankirići i \razni agenti. Netom stupimo na američko 'tlo odmah nam oni turaju kojekakove tiska- | nice, oglase njihovih raznih trgovina, te nam \se prestavljaju kao «mili i dragi rodoljubi». | Jedan zove: «Ovamo se narode k nami o- | brati u svakoj potrebi, mi ćemo te štititi i \od zla sačuvati», drugi opet: «nč narode |k njemu, hodi ovamo k nami, mi smo pravi |rodoljubi hrvatstva u Americi», treći opet: \«nč s njime, ovamo hodi k nami, mi smo | kadri jedini vam učiniti svako dobro i biti | vam na usluzi, mi smo pravi Hrvati» i t. d,, \a da hrvatski jezik niti ne razumiju, već na- uče na pamet samo one riječi koje su im za reklamu najpotrebnije. Naš seljački na- (rod, pun ljubavi i zanosa prama svojim su- narodnjacima, stupi u njihove redove, u re- dove tih narodnih gulikoža, te se u brzo \pokajemo upoznavši ih ko su i što su, 'ali u toliko naš nevoljni neupućeni narod \ ostane oguljen, prevaren, pušten svojoj sud- bne okolice, boraveći u njemu i ranije i prošle god. i dva-tri puta uživajući u čarima i le- poti njegovoj. Nas je na taj rad podsticala, i želja, da otrgnemo od zaborava i nekolike važnije stvari, koje smo iz neposredne bli- zine posaatrali i kojima smo se divili nji- hovoj krasoti i lepoti. Mi smo na samome vrelu proučavali mnoga dela, pergamente (možda u hotelima, op. ur.), hrisovulje (po svoj prilici u «taboru») dekrete (sačuvane u biblioteci g. Grkavca; op. 8l.) i t. d. io bilazili smo sva znatnija mesta u kojima se čuvaju sv. mošti mnogih božijih svetitelja...» «Dali smo i koliko u ovom poslu uspeli, kazaće nepristrana kritika, a mi smo u duši svojoj zadovoljni . . .» Evo baš zašto se odlučismo osvrnuti na djelo niškog episkopa Nikanora Ružičića, rečenog «Strojila». (Slijedi).